Dr. sc. Gordan Akrap: Suradnja izvještajno-sigurnosnih sustava DDR-a i SFRJ (I.)

Snažna represija prema političkim protivnicima (proganjanja, maltretiranja, uhićenja, mučenja, likvidacije), po uzoru na sovjetsku Čeku, jedna je od sličnosti izvještajno-sigurnosnog sustava DDR-a i SFRJ. Masovna represivna djelovanja ovisila su o trenutnim političko-sigurnosnim procjenama. Budući da su krizna događanja imala periode ponavljanja, to su represije nad stanovništvom, tijekom vremena, bile različite po svom intenzitetu.

Oba izvještajno-sigurnosna sustava nastala su kao tajne političke policije temeljene na partijskim kadrovima koji su djelovali uglavnom u ilegali ili na području SSSR-a i/ili radeći za Kominternu.

Oba sustava su „posebnu pažnju" poklanjala vjerskim zajednicama. U DDR-u glavni su cilj bile katolička i protestantska crkva, dok su u SFRJ predmet snažnog djelovanja bile uglavnom katolička te manjim dijelom pravoslavna crkva i islamska vjerska zajednica.

Niti jedan sustav nije imao razvijen demokratski sustav kontrole, oba su bila potpuno odana vladajućoj komunističkoj partiji, oba su sustava podržavala političko jednoumlje i monopol partije na oblikovanje stvarnosti, tumačenje prošlosti i projektiranje budućnosti. U oba slučaja partijski vrh je određivao ciljeve i zadaće represivnog sustava, oba sustava su bila iznad zakona, poštivanje osnovnih ljudskih prava za njih je bila nepoznanica i nepotrebno opterećenje.

Oba sustava snažno su korištena protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja, ali i u borbi protiv unutarpartijskih „frakcija".

Vjerske zajedniceOba sustava su „posebnu pažnju" poklanjala vjerskim zajednicama. U DDR-u glavni su cilj bile katolička i protestantska crkva, dok su u SFRJ predmet snažnog djelovanja bile uglavnom katolička te manjim dijelom pravoslavna crkva i islamska vjerska zajednica.Za razliku od SED-a, KPJ/SKJ je ipak bila samostalnija u svom djelovanju u odnosu na Sovjetski savez, ali tek od 1948., nakon prekida odnosa sa SSSR-om. Međutim, vodstvo SED-a i MfS-a je do pada s vlasti brutalno koristilo represivni sustav, način i metode koje je provodio Staljin. Erich Mielke, ministar MfS-a u travnju 1989. prigovarao je zamjeniku direktora KGB-a Leonidu Schebarschinu kako su oni u SSSR-u dozvolili da sovjetski mediji slobodno i bez odgovornosti pišu da je Staljin bio suradnik ruske carske tajne policije Ohrane. Prema Mielkeu, javnost, nakon takvog teksta, ima potpuno pravo postaviti pitanje „Kakav je to socijalizam koji je gradio suradnik carske trajne policije, kakva se to poruka šalje svijetu" jer time se i „sama ideja socijalizma dovodi u pitanje".

Drugo područje koje je dovodilo do otežane uspostave odnosa izvještajno-sigurnosnih i političkih elita DDR-a i SFRJ, je činjenica da je svaka država „razvijala vlastiti socijalizam" koji su u međunarodnoj javnosti, a posebno u zemljama trećeg svijeta, predstavljali kao „jedini pravi" način izgradnje socijalističke države na putu prema komunizmu. Političko vodstvo DDR-a odbacivalo je i novi kurs koji je u SSSR-u nametnuo Gorbačov jer su se protivili procesima demokratizacije i promjenama koje je zagovarao Gorbačov.

U DDR-u je ISS uzdignut na razinu samostalnog, snažnog i utjecajnog ministarstva kojeg je ministar dugo vremena bio istovremeno i član Politbiroa SED-a. U SFRJ je ipak došlo do podjele u nadležnosti različitih dijelova represivnog sustava unutar nekoliko državnih ministarstava. Dio nadležnosti civilnog ISS prebačen je i na odgovarajuće republičke institucije. Vojne su službe (prvenstveno Uprava bezbednosti) u Jugoslaviji bile vrlo snažne i utjecajne, povremeno utjecajnije od civilnih službi. U DDR-u je pak vojna služba bila u funkciji MfS-a i nikad nije dobila na posebnoj važnosti.

Dokumentacija MfS uglavnom je sačuvana. Posebna državna institucija (BStU) brine se o organiziranoj pohrani, čuvanju i korištenju gdje je predmet organiziranog i sustavnog proučavanja i istraživanja.

Za razliku od DDR-a, dokumenti bivšeg izvještajno-sigurnosnog sustava Jugoslavije nisu imali takvu sudbinu s obzirom na drugačiju organiziranost sustava te s obzirom na drugačiji način propasti DDR-a i SFRJ.

U pokretu koji je rušio vlast u DDR-u nalazili su se i mnogi bivši suradnici MfS-a. Za jednog od njih, Ibrahima Boehmea (na prvim višestranačkim slobodnim izborima u bivšem DDR-u nastupao je kao vodeći član istočnonjemačkog SDP-a) čak se pretpostavljalo i očekivalo da bi mogao odnijeti pobjedu na prvim višestranačkim izborima . U slučaju RH, došlo je do pozicioniranja suradnika bivših službi, ali nikad na tako visokim razinama glavnih političkih stranaka.

Suradnja izvještajno-sigurnosnih sustava DDR-a i SFRJ

OdnosiPrema do sada prikupljenim podacima SFRJ nije ni predstavljala poseban interes za izvještajno-sigurnosni sustav DDR-a, osim u slučajevima kad su državljani DDR-a koristili teritorij SFRJ za bijeg prema Zapadu. Iako je MfS imao najmanje jednog predstavnika – operativnog djelatnika u Veleposlanstvu DDR-a u Beogradu kao i u predstavništvima turističkih organizacija DDR-a u bivšoj SFRJ, do službenih susreta nije dolazilo dugo vremena.Dana 15. 10. 1957. uspostavljeni su diplomatski odnosi između DDR-a i SFRJ . Odnosi dva izvještajno-sigurnosna sustava, prema do sada dostupnim saznanjima, gotovo i nisu postojali do 1976. Kako je već rečeno, jedan je od glavnih uzroka ideološki sukob dva sustava te orijentiranost DDR-ovog izvještajno-sigurnosnog sustava primarno prema BRD-u.

SFRJ je povremeno korištena kao mjesto susreta sa suradnicima MfS-a (odnosno HVA). Sam Markus Wolf navodi da se s jednom od ključnih suradnica HVA, Gabriele Gast (koja je bila izuzetno visoko pozicionirana u BND-a) susreo na obali u SFRJ .

Prema do sada prikupljenim podacima SFRJ nije ni predstavljala poseban interes za izvještajno-sigurnosni sustav DDR-a, osim u slučajevima kad su državljani DDR-a koristili teritorij SFRJ za bijeg prema Zapadu. Iako je MfS imao najmanje jednog predstavnika – operativnog djelatnika u Veleposlanstvu DDR-a u Beogradu kao i u predstavništvima turističkih organizacija DDR-a u bivšoj SFRJ, do službenih susreta nije dolazilo dugo vremena.

U veljači 2011. objavljen je dokument s popisom izlaznih dokumenata nastalih u HVA (Glavnoj izvještajnoj upravi MfS-a) gdje su navedeni i dokumenti vezani za SFRJ. Navedene dokumente možemo podijeliti u nekoliko osnovnih grupa s obzirom na temu koja se u navedenim dokumentima obrađuje (pored teme navodimo i broj postojećih dokumenata s godinom izrade) . Za godišta između 1966. i 1988. koja se u tablici 1. ne spominju, nema podataka o izlaznim dokumentima u kojima bi se spominjala SFRJ.

Zanimljivo je da su 1977. izrađena dva dokumenta o procjenama stanja u SFRJ nakon Titove smrti. Jedan je porijeklom iz NATO saveza, a drugi iz BRD-a zbog čega postoji mogućnost da se radi o istom ili sličnom dokumentu.

Vlasti SFRJ nekoliko su puta, po uspostavi diplomatskih odnosa, pokušavale uspostaviti kontakte s MfS-om. Međutim, ti su odnosi niskog intenziteta. Do njihovog intenziviranja dolazi organiziranjem međunarodnih sportskih događaja u bivšoj SFRJ (Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. i Univerzijade 1987. u Zagrebu) kad vrh MfS-a, prvenstveno zainteresiran za očuvanje cjelovitosti svojih sportskih momčadi, uspostavlja bližu suradnju sa službama iz izvještajno-sigurnosnog sustava SFRJ. Naime, vrlo često se događalo da su uspješni sportaši DDR-a napuštali svoje momčadi i bježali na Zapad. Sportska djelatnost u DDR-u bila je dignuta na najviše razine s ciljem jačanja samo-promocije države i socijalističkog uređenja u svijetu. Međutim postoji velik broj indicija i izjava sportaša DDR-a iz tog doba da su u tim natjecanjima, kao i tijekom priprema, sportaši organizirano i sustavno koristili nedozvoljena stimulativna sredstva zbog kojih su sportski uspjesi bili, a neki čak i za današnje vrijeme, iznadprosječni .

Više o dijelu suradnje ova dva sustava vidi se u dokumentaciji, a koja je sastavni dio arhivskog materijala MfS-a u BStU-u. U jednom od dokumenata od 26. 8. 1986. prikazana je kronologija odnosa izvještajno-sigurnosnih sustava. Prvi podatak je iz 1976. kad su razgovarali na temu sigurnosti države u borbi protiv terorizma jer su jugoslavenske vlasti iskazale interes za djelovanje „hrvatskih emigranata u zapadnim zemljama". Sljedeći susret je bio 1977. kad su se, na marginama posjete Ericha Honeckera Beogradu, susreli ministri Mielke i Franjo Herljević (tada Savezni sekretar unutarnjih spolova SFRJ). Nakon toga nije bilo službenih kontakata sve do 3. 2. 1983. kad su razgovarali voditelj konzularnog odjela u Veleposlanstvu DDR-a u Beogradu i Dragoljub Mihajlović, tada načelnik Odjela za međunarodnu suradnju u saveznom sekretarijatu unutarnjih poslova.

Zaključak

Totalitarni sustaviU totalitarnim komunističkim sustavima, izvještajno-sigurnosni sustav prožima sve pore društva i države. To prožimanje uključuje i partijske organizacije koje su djelovale u skoro svim Komunizamsferama življenja i djelovanja. Službe su imale svoje suradnike i u partijskim strukturama, bilo one koji su dobrovoljno radili za njih bilo one koji su na neki drugi način bili prisiljeni na suradnju.U totalitarnim komunističkim sustavima, izvještajno-sigurnosni sustav prožima sve pore društva i države. To prožimanje uključuje i partijske organizacije koje su djelovale u skoro svim sferama življenja i djelovanja. Službe su imale svoje suradnike i u partijskim strukturama, bilo one koji su dobrovoljno radili za njih bilo one koji su na neki drugi način bili prisiljeni na suradnju.

Temeljem suradničkih izviješća izrađivani su različiti dokumenti koji su dostavljani državnom, odnosno, partijskom vrhu koji je pak tim službama davao zadaće, postavljao ciljeve, vodio kadrovsku politiku i nadzirao njihov rad. Stoga se opravdano može postaviti pitanje: tko je kome u takvim sustavima nadređen? Partija službama jer prima njihova izviješća? Ili pak Službe Partiji jer prate i nadziru djelovanje velikog broja članova Partije? Istina je vrlo vjerojatno negdje u sredini: samo najuži krug najviših partijskih dužnosnika je bio oslobođen svake odgovornosti i mogućnosti da službe nad njima vrše bilo kakav nadzor. Službe su se bavile ne samo zaštitom države nego i najužeg političkog vodstva u borbi protiv „vanjskih i unutarnjih neprijatelja" ali i unutar-partijskih oponenata.

U svom radu izvještajno-sigurnosni i pravosudni sustavi vršili su snažnu represiju nad vlastitim, drugačije mislećim stanovništvom, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Budući da su osnovane kao političke tajne policije, budući da su prihvatile nasilne metode djelovanja po uzoru na sovjetsku Čeku, bile su učinkovite u primjeni represivnih mjera. To su neke od ključnih osobina izvještajno-sigurnosnih sustava bivšeg DDR-a, ali i bivše SFRJ.

Dr. sc. Gordan Akrap
National Security and the Future
Napomena: Studija je na Portalu objavljena u dijelovima i skraćenom obliku