Kako dalje...

Vjerujem da ima puno priča sličnih mojoj. Vjerujem i znam da nisam sam. No nadam se da sam među posljednjima s takvom sudbinom i da sutra donosi bolje za sve.

diplostVjerujem u Boga i znam da ima neki plan za mene. Znam da će doći i mojih 5 minuta. Čekam ih i strepim jer čekam predugo i samo sam čovjek. Ne mogu da se ne zapitam do kad i kako dalje?

Možda vi imate odgovor?

Bio sam odličan đak i u osnovnoj i u srednjoj školi. Krenuo sam na željeni fakultet i moja jedina mana je bila mladenačka neozbiljnost koja je dovela do gubitka godine. Krenuli su zdravstveni problemi, rak. Studiranje se odužilo no nisam odustajao iako su svi govorili kako je to možda najispravniji put. Gotovo da su se i ljutili što nastavljam dalje. I znate što? Završio sam taj fakultet uz sve svoje probleme jer sam tvrdoglavo imao cilj, vatru i želju.

Nakon toga mislite da možete sve i da ste svoj križ odradili te da vas sada čeka uspon i napredak. No eto, dvije godine su prošle od diplome i ja još uvijek nemam posao. Šaljem molbe, javljam se na natječaje, čak pitam prijatelje i poznanike, nešto što sam rekao da neću nikada i ništa. Toliko sam puta tijekom studiranja čuo: „Javi se obvezno kad diplomiraš, ja želim baš tebe!", „Ti nećeš imati problema s pronalaženjem posla, ti si snalažljiv, sposoban, volontiraš, svagdje te ima, stalno nešto radiš".

Gdje sam sada? Živim sa roditeljima koji su u mirovini i kojima jedva čekam pridonijeti i vratiti barem onaj mali dio koji su oni meni pružili u sigurnosti i toplini naše obitelji. Ali, ne mogu ni to. Volontirao sam i radio za vrijeme cijelog fakulteta. Sada volontiram već dvije godine na više strana i nije mi teško. Puno je toga što me motivira i ispunjava i hvala Bogu na tome, ali egzistencijalna pitanja su realnost koja sve više baca u očaj. Da, znam da neće za uvijek trajati ali kako dalje sada, ovog trena...kada trebate a nemate?

UHD 1991

MladiSmatram da je danas vrijeme da mi mladi učinimo korak, vratimo im dostojanstvo poštovanjem i priznanjem. Danas je vrijeme da mi zavrnemo rukave i krenemo dati svoj doprinos rastu i razvoju vlastite zemlje. Svatko tamo gdje želi te misli da zna i može. Imamo li hrabrosti ne činiti i šutjeti?Kažu da nađem nešto u čemu sam dobar. Nešto za što sam spreman „poginuti" jer da to donosi siguran uspjeh. Kažu da odem van, izvan granica Hrvatske, ali ja 165921 300to ne mogu i ne želim. Zašto? Zato što sam spreman poginuti za svoju zemlju. Volim ju, nejdem van i time se ponosim. Eto za nju sam spreman poginuti. Nema dana a da ne pomislim na moju Hrvatsku, njenu sudbinu i na sve naše branitelje koji su izgubili svoje živote za Nju, krvarili u rovovima i gubili dijelove tijela dok sam ja mirno spavao u podrumu. Našao sam ih danas da im pokušam reći Hvala. Našao sam ih, između ostalog, u jedinoj udruzi koja se odbija financirati iz proračuna RH kako bi ostala dosljedna svojim stavovima i principima dok su se mnogi prodali. Ako vas zanima, ime joj je Udruga hrvatski dragovoljac 1991. Mogu vam reći da su oni danas progonjeni kao zvijeri. Danas im se sudi. Danas su po umobolnicama i zatvorima. Danas su zaboravljeni i zanemareni. Da, ima onih koji su se obogatili, ali to za mene nisu branitelji. Tu treba raditi razliku i znati za opasnost koja iz toga vreba. Duša boli zbog toga.

Smatram da je danas vrijeme da mi mladi učinimo korak, vratimo im dostojanstvo poštovanjem i priznanjem. Danas je vrijeme da mi zavrnemo rukave i krenemo dati svoj doprinos rastu i razvoju vlastite zemlje. Svatko tamo gdje želi te misli da zna i može. Imamo li hrabrosti ne činiti i šutjeti?

Ja dižem glas za svakog našeg pretka koji je dao svoj život za Domovinu. Odbijam zaboraviti Sv. Alojzija Stepinca, odbijam zaboraviti riječi Pape Ivana Pavla II i njegovu ljubav prema nama. Njegovo zapažanje posebne ljubavi hrvatskog čovjeka i Majke Marije...Njegovo pjevanje naše pjesme „Zdravo djevo, kraljice Hrvata". Odbijam zaboraviti kralja Zvonimira. Odbijam zaboraviti našeg prvog predsjednika i njegovu zaslugu za stvaranje hrvatske države. Odbijam kritike na njegov račun i vjerujem da je napravio sve što se dalo napraviti za Hrvatsku u danom trenutku.

Iskrivljena slika

Znamo li da je istina, kako ona iz 2. svjetskog rata tako i ona iz 90.-tih godina, iskrivljena i da je svijest o tome promijenjena. Bleiburg je još tabu tema. Znamo li istina laz truth lie shutteropasnost toga? Ne znaju se posljednja počivališta naših predaka. Ne prokazuju se počinitelji. Izjednačuje se krivnja. Stići će nas ruka istine. Što ćemo reći njoj, našim precima i potomcima? Što smo učinili da se istina sazna?

Društvo je u teškoj moralnoj krizi i potpuno dezorijentirano. Zemlja se prodaje, dio po dio. Vjerska obilježja žele se ukloniti, učiniti nepoželjnima. Štoviše, zabranjena su usmenim putem ne ostavljajući dokaz o tome. Vidjeli smo puno nepravde, a mi i dalje šutimo. Hrvatski čovjek stoljećima je bio porobljavan, gažen tuđinom, politički i ekonomski iskorištavan. Nije li vrijeme da stanemo tome na kraj? Da se osamostalimo i u našim glavama, a time i preuzmemo odgovornost zasve svoje postupke.

Što sam ja učinio?

GotovinaŠto sam ja učinio? Pisao sam o svemu tome. Uključivao se u razne akcije da bi me jedan od poslodavaca na intervjuu pitao što mi radi slika Ante Gotovine na profilu facebooka?!

Rekao sam da čeka bolje dane. Nije me shvatio ozbiljno. Posao nisam dobio.

Ništa čudno za njega, ali nečega se boje i moji istomišljenici. To me više zabrinjava i sad vi meni recite kako dalje?

Gdje god se obratite, ne daju vam, ne vjeruju vam. Ili vam se smiju da ste idealist. Ili vam daju savjet da trebate misliti na sebe i pustiti snove. Neka se svako brine za sebe?

Jedina stvar za koju stvarno gorim i za koju sam spreman poginuti, nemate s kim raditi nemate se kome obratiti. Nitko ne želi slušati. Nitko ne vjeruje. Ne sanja. Nitko ne cijeni, nitko ne prepoznaje.

Nitko ne daje priliku nigdje. Nisam zaboravio na Udrugu, tu je oaza, tu sam kod kuće ali ni njima nitko ne daje priliku.

Opet sam na početku... Kako dalje?

a.a.

Čet, 28-05-2020, 20:15:02

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.