Nepodobni 'Heroji Vukovara'

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 13 svibnja 2012 18:00

Nepodobni 'Heroji Vukovara' - 2. dio seriala - "Sajmište"

Već duže vrijeme događa se velika nepravda od strane HRT-a prema hrvatskim braniteljima, a samim time i prema svim Hrvatima. Najgore u svemu tome je to što branitelji (osim onih podobnih) nemaju nikakvog medijskog prostora pa je cijela ta priča velikoj većini hrvatskog naroda nepoznata. Naime, radi se o zabrani puštanja drugog serijala ratnog dokumentarnog filma Eduarda Galića 'Heroji Vukovara'. Prvi serijal od deset epizoda, pod nazivom 'Groblje tenkova' u kojem se govori o junacima Trpinjske ceste, Blagi Zadri, Marku Babiću, Andriji Mariću i drugima, potukao je sve rekorde gledanosti od osamostaljenja Hrvatske do danas, a u dvije godine repriziran je tri puta. Snimljena su ukupno tri serijala od kojih svaki ima deset epizoda, no kada je došlo vrijeme da se prikaže drugi serijal pod nazivom 'Sajmište', HRT je odlučio da ga ne želi emitirati.

HRT bez obrazloženja

'Sajmište' je inače bio najkrvaviji dio vukovarskog ratišta u kojem su se svakodnevno vodile borbe prsa o prsa, a između ostalih branitelja tamoUzaludnoUzaludna su bila otvorena pisma hrvatskih branitelja, a posebno pripadnika HOS-a Damira Markuša koji je jedan od sugovornika (i suradnika) u spomenutom dokumentarnom filmu i koji u pismu navodi kako je serijal sniman pet godina i kako je u snimanju sudjelovalo petsto vukovarskih branitelja koji na autentičnim lokacijama prepričavaju svoje ratne pothvate, te je serijal kao takav neizmjerno vrijedan su liniju držali i pripadnici satnije Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koji su kao dragovoljci došli u Vukovar: u filmu također svjedoče o svome krvavom (i nenadoknađenom) doprinosu u obrani grada, gdje ih je pola izginulo, dok su ostali ranjavani i po nekoliko puta. Razlog neemitiranja HRT ni do dandanas nikome nije obznanio?

Uzaludna su bila otvorena pisma hrvatskih branitelja, a posebno pripadnika HOS-a Damira Markuša koji je jedan od sugovornika (i suradnika) u spomenutom dokumentarnom filmu i koji u pismu navodi kako je serijal sniman pet godina i kako je u snimanju sudjelovalo petsto vukovarskih branitelja koji na autentičnim lokacijama prepričavaju svoje ratne pothvate, te je serijal kao takav neizmjerno vrijedan. Sve to glavešinama na HRT-u, naravno, ne znači ništa, jer oni ga zbog autentičnosti i ne žele prikazati, već čuvaju prostor za svoje udbaško-komunističko-jugonostalgičarsko-antihrvatske uratke, odnosno nastavljaju zanat svojih očeva i djedova. Da ne nabrajamo, krivi su svi redom na HRT-u, kako oni koji izravno ne dozvoljavaju prikazivanje, tako i oni koji se zbog straha za svoju fotelju ne usuđuju suprotstaviti prvima.

Što mogu partizanski filmovi i Bata Živojinović

S druge strane, ista ta televizija za koju mi plaćamo pretplatu, pušta u udarno vrijeme partizanske filmove u kojima se veličaju partizanski zločinci i krvoloci koje se prikazuje kao anđele, dok se Hrvate prikazuje kao ljudoždere kojima je samo do klanja, paljenja i istrebljivanja srpske nejači. U tim filmovima glavne uloge glume deklarirani četnici poput Bate Živojinovića, što će reći da smo prisiljeni gledati partizanske zločince prikazane u lijepom svjetlu koje još k tome glume stvarni četnici. Od ovoga gore ne može! Također smo bili prisiljeni gledati dokumentarac o najvećem 'hrvatožderu' svih vremena, Josipu Brozu-Titu, čiji je autor Lordan Zafranović, jugofil i hrvatofob koji se proslavio filmovima kao što je 'Okupacija u 26 slika' u kojem prikazuje ustaše koji čine zločine na takav brutalno perverzan način da bi ga se mogli posramiti horror-majstori John Carpenter i Wes Craven što se tiče mašte, a koji su ujedno toliko glupi i iza kojih ostaje samo jedan rezultat - gađenje prema svemu što ima HRVATSKI (a ne samo ustaški) predznak.

Za vrijeme Domovinskog rata skrasio se u Londonu, a da bi se onda 2000.-ih vratio kako bi nastavio biti ono što je bio i prije - mrzitelj svega što asocira na Hrvatsku. U svojem je dokumentarnom filmu 'Tito - posljednji svjedoci testamenta', pronašao nekoliko starih Titovih obožavatelja koji bi nas trebali uvjeriti kako je Tito ustvari bio vrlo pozitivna osoba i osoba za poželjeti u društvu. Ovakvi Zafranovićevi uradciemitirani su u udarnom terminu, dok dokumentarni film o vukovarskim braniteljima skuplja prašinu u nečijoj ladici.

O vlastitom trošku

Najžalosnije je što su branitelji, prvenstveno HOS-ovci, zabranjeni serijal sami i o svome trošku počeli prikazivati u gradovima diljem Hrvatske jer je to nažalost jedini način da ljudi (u)vide istinu o Domovinskom ratu. Serijal 'Sajmište' prikazan je 7. ožujka u Rijeci u prepunoj dvorani i 10. ožujka u Velikoj Gorici gdje su se u 18 sati ispred velikogoričkog groblja sastali junaci vukovarske obrane, bivši pripadnici Zbora narodne garde i Hrvatskih obrambenih snaga kako bi ispred spomenika podignutog u čast poginulim velikogoričkim braniteljima odali počast svojim suborcima iz HOS-a koji su iz Velike Gorice dragovoljno otišli braniti Vukovar (Tihomir Tomašić, Mladen Amstrong i Željko Herceg) gdje su poginuli ili ubijeni. Nazočni su bili i brojni Velikogoričani te obitelji poginulih branitelja. Nakon mise zadušnice održane pred spomenikom, branitelji su posjetili grobove svojih suboraca na kojima su upalili svijeće i izmolili molitve, prisjećajući se sa tugom, ali i ponosom tih davnih dana jeseni 1991. kada su sa njima rame uz rame stajali na braniku Domovine.

Nakon toga, u 19h, u prepunoj dvorani Galženica počelo je prikazivanje dokumentarnog filma kojim su gledatelji bili oduševljeni. Nakon toga druženje je nastavljeno u jednoj velikogoričkoj konobi na prigodnom domjenku uz druženje i prijateljsku atmosferu. Cijeli događaj posebno su uveličale legende vukovarske obrane; zapovjednik obrane Branko Borković-Mladi Jastreb, zapovjednik satnije HOS-a - Vukovar i zapovjednik obrane Bogdanovaca Damir Radnić, zapovjednik HOS-a na Sajmištu Zvone Čurković, bojovnici HOS-a; Stjepan Antolić, Mario Cigrovski, Damir Markuš-Kutina, Igor Široki i drugi. Gledanje ovog iznimno zanimljivog, a isto toliko i potresnog dokumentarnog filma, dok pored vas sjede ljudi koji su u svemu tome sudjelovali neopisiv je osjećaj, ali isto je tako neopisiva i gorčina koju čovjek osjeća zbog nepravde prema njima, jer cijeli događaj nije na državnoj razini kao što bi trebao biti (jer na koncu konaca za istu tu državu su i ginuli ili bili ranjavam), već je sve opet palo na njihova leđa, baš kao i onda, 1991.

Darko Derganc
hkv/Hrvatski domobran (integralni tekst)