P. Hinić: Bleiburg nije «mitološko mjesto»!

Detalji

Objavljeno Srijeda, 25 travnja 2012 18:00

Bleiburg nije «mitološko mjesto»!

Potaknut izjavama Danijela Ivina, «povjesničara» i književnika, da je Bleiburg «Mitološko mjesto» osjećam potrebu da na izvjestan način u ime hrvatskih suboraca za slobodu i državnu nezavisnost naše zemlje iz emigracije, kao dijete u vrijeme II. svjetskog rata i 30 preživjelih godina emigracije, reagiram.

Bleiburg nije samo početak jedne od mnogobrojnih hrvatskih poslijeratnih tragedija, odnosno strahovitih komunističkih zločina, to je početak najvećeg zločina u povijesti hrvatskoga naroda, koji ima nedvojbeno međunarodne uzroke i karakter.

Upravo zato je svečana komemoracija, sv. Misa i križni put u Bleiburgu najizravniji odgovor na taj međunarodni zločin nad Hrvatima, ali i nad drugim narodima, a u kojemu su sudjelovale dvije ratne i poratne sile.

Tito i Velika Britanija

Jednu je predvodio komunistički vođa Josip Broz Tito, a drugu je predvodila demokratska i civilizirana Velika Britanija, koja je de facto izručenjem hrvatskih i drugih izbjeglica u Bleiburgu Titovim snagama izrekla time kaznu masovnih smaknuća na najokrutnije načine.

Posve je izlišno i zlonamjerno tražiti razloge dokidanja moralne i materijalne potpore odavanja počasti žrtvama zbog neznatnih grupica, koje tamo ustašuju i često smetaju ogromnom mnoštvu hodočasnika pri održavanju komemoracija i misnog slavlja. Kad bi te grupice imale više nacionalne i vjerske kulture, one nebi tamo na rubu glavnih svečanosti zlorabile tu mogućnost za svoje primitivno profiliranje.

Prema tome, posve je nesuvislo, nakaradno i nestručno tvrditi, da je hrvatska emigracija održavala grobove i inicirala misna slavlja ubijenima u Bleiburgu zbog blizine Domovini, kako to Danijel Ivin navodi:

«Bleiburg je postao mitološko mjesto stradanja hrvatskog naroda zbog toga što hrvatska emigracija nije mogla obilježiti taj dan na prostoru bivše Jugoslavije, već je to učinila na najbližemu mogućem mjestu». (VL)

Bleiburg kao mjesto početka najvećih masovnih Danijel Ivin«Bleiburg je postao mitološko mjesto stradanja hrvatskog naroda zbog toga što hrvatska emigracija nije mogla obilježiti taj dan na prostoru bivše Jugoslavije, već je to učinila na najbližemu mogućem mjestu»zločina nad hrvatskim izbjeglicama i razoružanim vojnicima nakon svršetka II. svjetskog rata bilo je i ostalo ono opominjuće i upozoravajuće mjesto jugoslavenskom komunističkom vodstvu i Velikoj Britaniji, zbog kojega trebaju pravno i moralno odgovarati.

Neupitno je da je za to odgovorna tadašnja politika Velike Britanije, kao i njeno vojno vodstvo koje je donijelo odluku da se stotine tisuća hrvatskih izbjeglica izruče komunističkim snagama, od kojih su izbjeglice pokušali spasiti svoje gole živote. Pokajnik Milovan Đilas je prekasno priznao: «To su bili obični seljaci, sve smo ih poubijali, a nismo smjeli»

Veći broj razoružanih mladića i ljudi zrelije dobi ubijeno je izravno na Bleiburgu, dok je preko 200 tisuća razoružanih vojnika, civila, cjelokupnih obitelji, žena i djece vraćeno s Bleiburškog polja i na najsvirepiji način sustavno i organizirano na "Križnom putu", bez bilo kakvog suda i presuda, masovno likvidirano na raznim stratištima u Sloveniji i Hrvatskoj. To se nikad nebi dogodilo da engleske vojne vlasti nisu donijele tajnu odluku da ih na prijevaru izruče zločincima Titovog komunističkog pokreta.

Zar to nije Danijelu Ivinu i ostalim tzv. antifašistima dovoljan dokaz da je Bleiburg simbol početka najstrašnijeg pokolja hrvatske mladosti, što je dovelo do preko 200.000 ubijenih i preko 400 tisuća demografskih gubitaka u hrvatskom narodu. Zamislite stanje i odnose da su zapadni saveznici sve njemačke vojnike nakon predaje poubijali?

Tko ima moralno pravo nijekati, mijenjati stravične činjenice, ako išta drži do svog znanstvenog i ljudskog morala i ugleda?

Mi upravo na Bleiburgu očekujemo englesku riječ isprike i žaljenja upućenu hrvatskome narodu u korist izgradnje zajedničke europske budućnosti.

Prikrivanje žrtava

Potrebno je da se ta tematika znanstveno istraži, bez politikantskih utjecaja, pod vodstvom austrijskog stručnjaka, dr. Floriana Rulitz-a, te obradi i javnosti prikaže. O tim činjenicama ne mogu objektivno govoriti ljudi koji su slijedili i provodili politiku uništenja svih ljudi koji nisu prihvaćali staljinističku politiku. Sloveniji svaka čast jer je i pored komunističkih suprotstavljanja otkrila grozomorne činjenice poraća, dok hrvatske vlasti sprečavaju i onemogućavaju slobodnu istragu tih zločina.

Zato u jednoj demokratskoj državi mora biti apsolutno neprihvatljivo, da se toliko brojne žrtve, pobijene na putu od Bleiburga do Srbije, prekriju velom tajne. Zar OZNA i UDBA, brojni komesari i zapovjednici Titovih postrojbi još uvijek vladaju Hrvatskom? Svi sljedbenici komunističkog režima, od bivšeg predsjednika RH, Stipe Mesića do Danijela Ivina, Ivana Fumića i ostalih pod svaku cijenu i dalje nastoje te okrutne masovne zločine prekriti ili gdje je to uopće moguće, relativizirati i na taj način opravdati zločince. Takve odnose naspram masovnih ratnih zločina ne pozna pravna država.

Pokušaj da se osumnjičeni izravni zločinci toga krvavog razdoblja, kao što su Boljkovac, Manolić, Bulat, ..., zaštite od kaznenog progona je svojevrstan pravni skandal, u kojem se ustraje u svojim neobjektivnim i za Hrvatsku štetnim političkim prosudbama lažnih prikazivanja golih i jasnih činjenica tih događanja. Ne dozvolite da nedužni ljudi u Hrvatskoj moraju živjeti pored nekažnjenih ratnih zločinaca, koji su tada bili predvođeni zapovijedima od strane Josipa Broza Tita!

Slijedite rezoluciju Vijeća Europe 1481/2006 i osudite komunistički totalitarni režim Jugoslavije kao što je to već učinjeno u Poljskoj ili susjednoj Mađarskoj. Posebno upozoravamo Hrvatski sabor na Rezoluciju Europskog parlamenta iz 2009. godine koja sve postkomunističke Vlade upozorava na opasnosti da 'kriva tumačenja povijesti mogu hraniti ekskluzivističku politiku i na taj način poticati mržnju i rasizam'.

Za pripadnike bivše jugoslavenske vlasti kao i za njihove potomke koji ih brane očigledno prestaje značaj pravne države onog trenutka kada su njihovi ideološki pripadnici okrivljeni kao sudionici zločina u pitanju. To ne može niti smije biti temelj jedne pravno uređene države koja ulazi u društvo europskih država s djelotvornim pravnim sustavima, na koje se je i Hrvatska ugovorno obvezala.

Pozivamo ugledne članove Hrvatskog Sabora, a naročito predsjednika Republike Hrvatske da HS ostane moralni pokrovitelj Bleiburških komemoracija žrtvama jednog tragičnog poratnog vremena.

Bilo bi neshvatljivo da izvanparlamentarne skupine u demokratskoj državi Hrvatskoj, kao što su Ivin, Goldstein, Mesić i ostali, određuju politiku Hrvatskog sabora glede tog teškog i posebno bremenitog pitanja koje još uvijek osjetljivo pogađa ogromno mnoštvo hrvatskoga pučanstva. Rješenje tog pitanja mora se tražiti u povijesnom istraživanju i uređivanju svih grobišta, na nedvojbeno civiliziran, ljudski i kršćanski uobičajen način, u svijetu mira i uređenih poslijeratnih odnosa među sukobljenim stranama.

Iz pijeteta prema žrtvama i njihovim obiteljima tražimo da se svim žrtvama omogući pravo na grob i sprovod po kršćanskim običajima, što bi u ovom slučaju trebalo biti i pitanje napredne državne uprave.

Sramotno je da je Hrvatska i dalje posljednja europska država, koja ne poštuje ta opća ljudska prava, a koja su neotuđiva i nedjeljiva i prema Ženevskoj i Europskoj konvenciji ljudskih prava.

Petar Hinić
bivši politički emigrant i djelatnik
Hrvatskog narodnog vijeća u SR Njemačkoj