Odgovor na Ivinov zahtjev da Sabor više ne bude pokrovitelj komemoracije

Bleiburg je mjesto gdje se započelo događati masovno uništenje Hrvata. Koliko je bilo umorenih osoba i koliko je od toga broja doista umoreno na samom Bleiburškom polju još se ne zna i vjerojatno se neće nikad niti doznati. Isto tako, je li broj umorenih na Bleiburškom polju viši ili niži od onog broja umorenih kasnije unutar prostora bivše SFRJ isto se ne zna. Možda bi se i moglo prihvatiti stajalište da je broj umorenih na Bleiburškom polju niži od onog broja umorenih u SFRJ.

Tito - lukavi zlikovac

Zašto, zato što je Tito bio lukavi zlikovac i sigurno ne bi najvećim dijelom masovna smaknća učinio na teritoriju za koji je zasigurno znao da neće biti prostor pod njegovom vlašću. Da je tako što učinio uvijek bi ostavio mogućnost ucijenjivanju vanjskim političkim čimbenicima u razotkrivanjem istine o počinjenom masovnom zločinu.

Danas znamo za "Hudu" jamu na Kočevju gdje je umoreno na tisuće ljudi, pa "Jazovku" isto tako i sve su to ljudi povezani s onim što nazivano bleiburška tragedija. Međutim, postoje puno ozbiljnije stvari Nestali civiliPrešućuje se gotovo uvijek činjenica da je tamo bilo osim vojnika njih cirka 200.000 i veliki broj civila. Prema izvješćima engleske vojske čak 5-6 puta je bilo više civila, nego vojnika. Svi su oni netragom nestali i vojnici i civili! Taj "nestanak" civila prešućuje se svugdje svo vrijeme, upravo zato da ti sve ukupni zločini komunista ne bi imali odrednicu genocidavezane za Bleiburg i sudbine ljudi s Bleiburga.

5-6 puta više civila nego vojnika

Prešućuje se gotovo uvijek činjenica da je tamo bilo osim vojnika njih približno 200.000 i veliki broj civila. Prema izvješćima engleske vojske čak 5-6 puta je bilo više civila, nego vojnika. Svi su oni netragom nestali i vojnici i civili.

Taj "nestanak" civila prešućuje se svugdje svo vrijeme, upravo zato da ti sve ukupni zločini komunista ne bi imali odrednicu genocida, a što doista imaju! Masovna likvidiranja civila čija se krivnja očitovala samo u tomu što im je bliski rođak, suprug, otac ili brat bio u ustaškoj ili domobranskoj vojsci, nema nikakvog temelja. Broj masovnih grobišta koje tzv. "voljeni drug tito" ostavio iza sebe diljem bivše države SFRJ je preko 1000. Na prostoru Hrvatske i BH je preko 900. Samo u okolici Zagreba je 64 masvonih grobišta ostalo nakon drugog svjetskog rata.

Jasneovac nakon 1945. godine

Prešućuje se i još jedna važna činjenica, a to je da je logor u Jasenovcu "djelovao" i nakon tzv. "oslobođenja", odnosno od 1945. do 1948. godine. Danas se zna i govori samo o djelovanju tog logora u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Međutim za razdoblje nakon 1945. godine o djelovanju logora u Jasenovcu ne zna se baš ništa. Navodno "ne postoji baš nikakav trag" o zatočenicima iz tog razdoblja.

Tako se ne zna, koliko osoba je bilo zatočeno? Ne zna se ni temeljem čega su bili zatočeni u smislu je li bilo neke presude ili odluke i tko ju je donio i iz kog razloga? Što je bila struktura zatočenih ljudi u svekolikom smislu, nacionalnom, vjerskom ili političkom svjetoznazoru? Zatim jesu li to bili vojnici ili civili i ukoliko je bilo i jednih i drugih kojih je bilo više? Što je bio broj preživjelih, što je bio broj umorenih? Kako su bili zatočenici umoreni? Kakav je bio tretman zatočenika i kakvi su bili opći uvijeti u logoru? Dakle, sve su to pitanja koje do danas nisu dobila svoj odgovor, a morala bi sigurno. Nažalost, to se do dan danas ne zna i ne smije se nikoga i nikako niti pitati!

Upravo dionici ondašnje vlasti, baš kao i kvazi povjesničari poput Ivina, znaju uglavnom odgovore na sva ta pitanja, jer je i Ivin bio dionikom ondašnje vlasti.

Sve svoje dokaze o ne postojanju zločina na Bleiburškom polju, Ivin svodi na "odmahivanje rukom" pokojnog predsjednika Tuđmana! Doista kakav je to dokaz bilo čemu, koji se svodi na odmahivanje rukom ovog ili onog povjesničara, u nejasnom kontekstu, bez obzira koliko je bio važan, a još je i gore temeljem toga tražiti dokinuće sufinanciranja komemoracije žrtvama sa Bleiburga. Zahtjev upućen Saboru za dokinućem saborskog sufinanciranja komemoracije na Bleiburgu nije ni zbog tzv. "štednje", niti zato što se zločin nije dogodio, već zato da bi se opet kao nekad zatomio. Baš kako je tijekom vladavine Ivinovog voljenog druga Tita i bilo! Ne znam zašto, ali nekako u sjećanje uvijek dolazi ona poznata rečenica komunista, "ne prijatelj nikad ne spava"!

Dr. Tihomir Janjiček