Što je lijevo na ljevici?

Revolucija koja traje

Ne lezi vraže, uzbudiše se stari partijski komesari i prononsirani zastupnici svejugoslavenske ideje i "kontrolirane demokracije", kako nekoć u okviru "socijalističkoga saveza", tako danas u uskom okviru samozvanih kadrovika nekih stranaka. Najprije je Slavko Goldstein u visokotiražnom, odnedavana i WAZiziranom orjunaškom "Feralu" udario protivu Jurčića, uz podrepaško-snishodljivu paljbu Marinka Čulića i Ivice Đikića, po tom "hercegovačkom ekonomisti". Biva, mogao bi Jurčić kompromitirati Hrvatsku u Europi. Zašto? Zato što je bio u društvu u jednom listu s nekim hrvatskim generalima koji su se borili za suverenu Hrvatsku, za razliku od jugofilnoga društva u Feralu; zato što je, tek na izravno pitanje, spomenuo svoje ujake koji su bili (i) u ustašama, a kojima je, u svoj njihovoj različitosti, zajednički bio tek komad partizanske žice i metak u potiljak. Tako je, primjerice, svoj ovozemaljski život završio Ljubo (fra Makso) Jurčić sa Širokoga Brijega, franjevac koji s ustašama nije imao nikakve veze, a po njemu je Ljubo i dobio krsno ime. Ubiše ga, za slavu sovjetske revolucije i komunističke partije, ratni zločinci, komadant Osmoga korpusa vojske Jugoslavije Petar Drapšin i njegov politički komesar Boško Šiljegović. Jednoga su Jurčića, istine radi, ubili i ustaše jer je bio za puč Vokić-Lorković, dočim su mnogi civili iz Ružića, ne samo Jurčići i ustaše, stradali koncem rata, a još više nakon rata, od dijalektike "žica-metak" na području od Mostara do Šuvarova doca u Zabiokovlju, Zagreba i Bleiburga.

Glavni razloga za ovu "baražnu vatru" je zapravo "sumljivo podrijetlo" Ljube Jurčića, nikako njegovi ujaci, kako to tvrdi Goldstein. No kako to ne mogu otvoreno priznati ni Goldstein ni njegovi "mitraljesci" iz Feralova bunkera na Sutjesci, onda su rekli da Jurčić biva ne razlikuje lijevo od desnoga u politici. Vraćajući se u neki davno izgubljeni svjetonazor, oni doista još uvijek, sekundira i ujdijevac Puhovski, lijevo vide kao jugoslavesnko, sovjetsko, jugofilno, boljševičko, komesarski kontrolirano, dočim bi desno bilo hrvatsko, fašističko, ustaško, hrcegovačko, državotvorno, tuđmanovsko, thompsonovsko, itd. Sve naravno u nadi da te podjele što dulje potraju u hrvatskom narodu. Sve dotle dok Hrvati budu dijeljeni po načelu ekstremista iz Ferala i njihovih sponzora, pucati će antifašisti po fašistima, pa će netko treći kao siva eminencija uvijek morati uredovati oko hrvatskih izbora, dakle suditi o tome tko to smije biti predsjednik hrvatske vlade a tko ne.

Ovaj put Goldstein i ne krije da već ima novoga premijera i dovoljno kadrova da sastavi novu vladu (Čačić, Pusićka, Šprem, Banac, Pupovac, itd.), problem mu je, osim Jurčića, tek višak izabranih kadrova uz očekivani manjak glasova za njegovu slavodobitnu kombinaciju. Vjerojatno je procijenio da s Jurčićem na čelu vlade njegovi teledirigirani izabranici imaju daleko manje izglede, pa je krenuo u akciju. Valja dakle ojačati jugofilne, "zdrave snage" SDP-a, kojih da još uvijek ima, pa zajedno s njima stvoriti "proeuropsku vladu", izolirajući Jurčića i sve one u toj partiji koji ne pjevaju "Po šumama i gorama", ili ne zbore "drugarice i drugovi".

Oglodani Jurčić

"Feral" je najavio i program kako to ostvariti, nema sumnje da će ga poslušno i provoditi. Jurčića valja "oglodati”, Čačića i Pusićku hvaliti, Banca reanimirati (to je onaj "nezavisni" s liste SDP-a), pa će to biti i glavna tema toga orjunaško-nekrofilnoga lista sljedećih mjeseci. No kako tu tiskovinu ipak malo tko danas čita, žurnim kućnim transferom, a nakon uspješno provedene WAZizacije, nečitane vijesti će biti prenošene u razne dnevene i elektroničke medije na čitanje, što je već nanjušio i Milorad Pupovac. I on je, još uvijek koalicijski partner HDZ-a (?), protiv desnice i Jurčića, zbog kojega prijeti, vidi molim te, da ne bi u koaliciju s SDP. I njemu naravno odgovara kada manjina vlada većinom, tek tada može nešto ušićariti, bila ta manjina prosrpsko-boljševičko-jugofilnoga ili komesarski liberalno-kontroliranoga profila. Bitno je da nije hrvatskoga karaktera, pa makar se po gospodarskom programu zvala lijeva. "Oglodani" Jurčić može dakle tek sanjati da će postati predsjednikom hrvatske vlade, bez obzira kakav bio njegov gospodarski program, sve dotle dok komesari budu krojili potencijalnu vladu SDP-a. Za očekivati je da će to prepoznati i hrvatski birači, pa i oni koji bi inače birali Jurčića. Njegov iskorak u pravcu gospodarske i socijalne svehrvatske obnove u njegovoj stranci ne će imati podršku, tako dugo ne dok u njoj budu kadrovirali neki samozvani ljevičari s anakronističkim poimanjem ljevice, ne shvaćajući da jugofilstvo i "ispravno" podrijetlo kandidata u Europi 21. stoljeća ne može biti kriterij "ljevice", a još manje kriterij odabira za hrvatske birače.