Quo vadis HT? - ili koje društveno uređenje vlada u HT-u?

Hrvatski telekom je kompanija koja je uvijek u Hrvatskoj u žarištu interesa javnosti, a posebno u posljednje vrijeme, kada su zaposlenici pokušavali upozoriti javnost Hrvatske na proces otpuštanja koji je u tijeku, novih 450 do sada „trajno" zaposlenih kroz formu tehnološkog viška. Telekomunikacije su gospodarska grana koja je u posljednja 2 desetljeća i u svjetskim okvirima doživjela transformaciju, kako ubrzanu i trajnu, tehnološku, tako i poslovnu konceptualnu, kojom je iz državne prebačena u privatnu sferu poslovanja. U Hrvatskoj pri tome se dogodila i dodatna transformacija, uzrokovana osamostaljenjem Hrvatske i ratnim zbivanjima u prvoj polovici 90-ih, kada su upravo na HT ciljano i doslovno „s istoka", ali i od petokolonaških elemenata iznutra, bili usmjereni bjesomučni uništavajući napadi i razaranja.

Jer, HT je bio, kao komunikacijska kompanija, najinteresantniji za uništavanje s vojnog aspekta. Nakon rata, zbog dohodovnosti djelatnosti, sagledano u svjetskim okvirima, HT je opet bio najinteresantniji za „privatizaciju". Kroz HT globalizam je ušao u Hrvatsku, kako se to jasno može vidjeti kroz riječi njegova, politički najutjecajnijeg „glasnogovornika", predsjednika Uprave HT-a,Nekadašnji HPTHrvatskoj javnosti poznat je doprinos djelatnosti telekomunikacija u Hrvatskoj, nekadašnjeg HPT-a, koji je izgradio temeljnu, najmoderniju komunikacijsku infrastrukturu, poput Phoenixa, ali, što se danas i zaboravlja, velikim odricanjima, tada zaposlenih HPT-ovaca, zaraženih entuzijazmom struke i nabojem novostvorene nacionalne države Ivice Mudrinića, u intervjuu u Poslovnom dnevniku od 7. veljače 2012.

Doprinos HPT-a

Hrvatskoj javnosti poznat je doprinos djelatnosti telekomunikacija u Hrvatskoj, nekadašnjeg HPT-a, koji je izgradio temeljnu, najmoderniju komunikacijsku infrastrukturu, poput feniksa, ali, što se danas i zaboravlja, velikim odricanjima tada zaposlenih HPT-ovaca, zaraženih entuzijazmom struke i nabojem novostvorene nacionalne države. Danas, mnogi su već i zaboravili vremena kraja 80-ih, kada je Hrvatska bila izostavljana iz planova ZJPTT (Zajednice Jugoslovenskih PTT) investicijskih ulaganja, na račun „nerazvijenih". Tada se telefon plaćao „na crno" da bi se ugovorio, a u ZJPTT blagajnu slijevalo se, „po Cjeniku", tada i po 3000 ili više tisuća DM, što je bilo i nekoliko mjesečnih osobnih dohodaka (plaće su bile oko 600 DM).

Brojne su lokalne zajednice same raspisivale „samodoprinos" za izgradnju pristupne mreže, bespovratni, ali i s „povratom" sredstava u inflacijskim vremenima. U vremenima „prije mobitela", kojeg su svi zaboravili, nije bilo niti javnih govornica, a u „ljetnim sezonama", dobiti „vezu" s morskih odredišta u unutrašnjost, bio je lutrijski zgoditak! U prvih deset godina države Hrvatske, ovo stanje telekomunikacija temeljito je izmijenjeno, Hrvatska je uhvatila priključak s najrazvijenijim zemljama, uvedena je mobilna mreža, položeni su bezbrojni kilometri vodova, bakarnih i optičkih, u zemlji, zraku, ali i pod morem. Teret ovog razvoja, u velikoj su mjeri, opet naglašavam, podnijeli zaposlenici HPT-a.

O tome g. Mudrinić u svom intervjuu ne govori niti riječi. Kao što ne govori o enormno vrijednoj infrastrukturi, ne samo vodova, već i komutacijskih čvorišta, brojnih nekretnina i zaliha robe, nadasve ljudskog znanja i potencijala, kojeg se Deutsche Telekom dokopao za cijenu od tadašnjih 800 i nešto milijuna DM. Manje je poznato da je politika namijenila ta sredstva za pokrivanje tadašnjih proračunskih dubioza, pa niti jedan pfening nije niti došao u Hrvatsku, već je posredstvom (i uz plaćanje provizije) američke banke, novac iz Njemačke proslijeđen na razne bankovne račune širom globusa. Uključujući i jedan od 50-ak milijuna negdje u Irskoj, do kojeg tadašnji ministar financija Škegro nije mogao doprijeti. I zapravo, zna li itko danas što je s tim tajnovitim bankovnim računom i sredstvima na njemu?

Zaposlenici kao 'trošak'

G. Mudrinić u svom intervjuu govori o današnjim „zaposlenicima" kroz prizmu „troška", kako ih, uostalom, globalizirane kompanije i doživljavaju. Uglađen i elokventan, svoju brigu za budućnost kompanije iskazuje ipak ispraznim floskulama, za koje je, uostalom, i adekvatno plaćen. Jer, desetgodišnje kontinuirano izvlačenje godišnje dobiti u Njemačku, mjereno godišnje u stotinama milijuna „nečega", zaslužuje bogatu nagradu! To je pravo vlasnika, kojem je HT u relativnim odnosima veličina, od DT-a, akviziranih telekomunikacijskih europskih kompanija, najunosnija „zlatna koka". I sam je g. Mudrinić, zbog mjesečne kompenzacije zaboravio „neugodnosti", kojima je pred 6-7 godina bio izvrgnut, pored ostalih članova tadašnje Uprave, kada je njemačka obavještajna služba, u formi DT „internih istražitelja" detaljno ispitala njihove privatne živote.

Jest, da je nakon par godina ispao „skandal" u njemačkoj javnosti zbog kršenja zakona, osim u Njemačkoj i u mnogim zemljama gdje DT posluje. U Hrvatskoj, gdje država nije reagirala na činjenicu da joj po jednoj od najvećih kompanija, vršljaju „privatni detektivi" (čitaj: strani obavještajci) bilo je interesantno, jer su isplivali pikantni detalji privatnih sklonosti vrhunskih HT managera, posebno, tko li zna zašto, nazvanih kodnim imenima poput, „pohotne Maje", „pijanog štakora" i ostalih. Neki od njih, u zamjenu za „sudske tužbe", nagodili su se sa DT-om oko one kompenzacije što liječi „duševne boli" ovih managera, tj. zadovoljavajuće količine eura!

Pa su onda, dio njih, napustili kormilo „najpoželjnijeg poslodavca u Hrvata" (istraživanje Moj portal ipak pokazuje da je ove godine HT pao na drugo mjesto, iza Drogerie Markta) i zaplivali vodama privatnog poduzetništva. Ali ne i g. Mudrinić, koji u brizi za kompaniju i njenu budućnost upravo provodi plan „downsizinga" za 2082 detektirana „radna mjesta", gdje je sada aktualan selekcijski proces za davanje 450 otkaza. Nije zgorega reći kako otkazi, prema sindikalnim mjerilima, ali i prema iskustvima „lutrijskim dobitkom" pogođenih „bivših zaposlenika", nisu provedeni u skladu s civilizacijskim kriterijima, Bogato nagrađenG. Mudrinić, u svom intervjuu govori o današnjim „zaposlenicima" kroz prizmu „troška", kako ih, uostalom, globalizirane kompanije i doživljavaju. Uglađen i elokventan, svoju brigu za budućnost kompanije iskazuje ipak ispraznim floskulama, za koje je, uostalom, i adekvatno plaćen. Jer, desetgodišnje kontinuirano izvlačenje godišnje dobiti u Njemačku, mjereno godišnje u stotinama milijuna „nečega", zaslužuje bogatu nagradu!navedenim u kolektivnim ugovorima.

Istovremeno, u kompaniji je uposleno 185 osoba ugovorima na određeno vrijeme, kao i 1183 studenta, odrađeno je 152.000 prekovremenih sati. Pozivni centar, kojeg je svaka telekomunikacijska kompanija dužna osigurati prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama, kao kanal podrške korisnicima svojih usluga, kroz besplatne pozive, permanentno ima 500-600 studentskih ugovora. Što radno zakonodavstvo Hrvatske govori o izbjegavanju plaćanja doprinosa „državi", posebno mirovinskom i zdravstvenom sustavu, imajući u vidu da višegodišnja permanentnost ugovaranja rada 600-tinjak studenata zapravo nije „sezonska potreba" i de facto znači izbjegavanje trajnog zapošljavanja, znaju, ali „ne govore", neki odgovorni ministri i njihove resorne službe. Što ne čudi, kada se zna kako je „Linićev namet od 6%" operatorima, nakon par dana, doživio reakciju ovih svjetskih globalnih igrača. Pa je na sastanku sa ministrom g. Mudrinić vodio „glavnu riječ" i najavio da će Vlada RH, do ljeta povući „spornu" odredbu i osloboditi prostor za „dodatne, nove investicije" telekomunikacijskog operatora!

Nije zgorega napomenuti, kako je dosadašnji, višegodišnji proglašeni „tehnološki višak", kojim je od 12.500 ljudi HT sveden na 5200 zaposlenih, ipak zahtijevao tzv. „outsourcing" brojnih poslova, što nekako ne potvrđuje postojanje tog tehnološkog viška! No, tko da mari za takvu banalnost, kada se dodjeljuju unosni poslovi „vanjskim kooperantima", plaćajući ih možda i više nego da su ga radili ovi proglašeni „tehnološkim viškom".

Posebnu pažnju zavređuju riječi g. Mudrinića glede „neodgovornog ponašanja" samih zaposlenika koji su „višak", jer:

„Na dinamičnom tržištu na kojem se otvaraju radna mjesta sami zaposlenici, samoinicijativno i kontinuirano, traže svoju šansu da vlastite kompetencije provjere u različitim radnim sredinama. Možda više nego ikada prije, zbog loše ekonomske situacije, mnogi ljudi u Hrvatskoj svoje radno mjesto promatraju kao cjeloživotni projekt, koji završava odlaskom u mirovinu, kao što je često bio slučaj u socijalizmu."

Eto, na primjer on, iako je radio u Motoroli i posjedovao je „patente", čije se „zarade odrekao u korist domovine", u kojoj je ostvario svoj „američki san", on je često, samoinicijativno, tražio svoju šansu i provjerio svoje kompetencije u raznim radnim sredinama Hrvatske, od telekoma, preko ministarstva, televizije, pa opet do telekoma. Uspješna karijera obiteljskog čovjeka, treba mu čestitati, jer svojim je umijećem i znanjem osigurao bolji život, od prosječnog, nesposobnog i neambicioznog Hrvata, i svim svojim još nerođenim praunucima.

Stručna sprema

Danas u Hrvatskom telekomu ima oko 35% zaposlenika s VSS, uključujući i magistre i doktore znanosti, a očekivalo bi se i da ih je i više s obzirom na tehnologiju i njen brz razvoj. Stoga djeluje upravo nestvarno da se HT u valovima otpuštanja „rješava" i takvih kadrova, doduše, onih s preko 50 godina života. A nudeći im i prekvalifikaciju na radno mjesto agenta pozivnog centra, u trosmjenskom radu, svakog kalendarskog dana! Vrlo brižno i socijalno osjetljivo reagiranje poslodavca prema VSS-ovcima, počesto inženjerima, što su desetljeća gradili ovu tvrtku. Nimalo ne podcjenjujući značaj ovog agentskog radnog mjesta, ova „ponuda" HT-a, svojim dugogodišnjim zaposlenicima, posebno braniteljima između njih, dokaz je odgovornog ponašanja Uprave s g. Mudrinićem na čelu! Odgovoran je svom „gazdi" i „krvavo" zarađuje svoj godišnji bonus! A i u trendu je s općim političkim trenutkom u Hrvatskoj i pogledima na poimanje „nacionalnog" u sklopu „jedinstvene" EU!

G. Mudrinić, također, ne govori niti riječi, da je svih ovih godina, kada je još država bila u „vlasničkoj strukturi", pa do danas, kada „države" u vlasništvu više nema, DT uredno, svake godine dobit prebacivao u Njemačku. A, država Njemačka oporezivala je tu dobit i popunila svoj proračun, jer je država Hrvatska, sa „svim državama", potpisala Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, pa ove „svjetske globalne" kompanije ne doprinose proračunima država u kojima posluju. Kao što ne govori da se konjunktura Njemačke održava, između ostalih, i nabavkama roba i usluga HT-a, što je dakako apsolutno pravo vlasnika, kojem država Njemačka pruža svu potrebnu logistiku.

A današnji ministar Linić, upravo uči i savladava ovu abecedu „globalne ekonomije", pa razumije prigovore da se zaletio sa izjavom o oporezivanju dobiti velikih kompanija u Hrvatskoj!

Rijetki su, sagledano iz današnje perspektive, povezali činjenicu privatizacije HT-a, s transformacijom Ericsson Nikole Tesle u Zagrebu i ukidanjem tisuća proizvodnih radnih mjesta, kao i posljedičnim procvatom Siemens Hrvatska, posebno u domeni isporuka telekomunikacijske opreme. Istovremeno, kroz HT prodefilirale su stotine i stotine konzultanata i svjetskih konzultantskih firmi, koje su uzduž i poprijeko „snimili" stanje i predlagali transformacijske poslovne modele za HT. Kada se „oni" pojave, HT zaposleni znaju da ne „sluti na dobro" za njihovu sudbinu.

U onim prvim godinama preuzimanja, danas daleke 2001 i 2002, pokrenut je program FoCus, „težak" nekih 50-ak milijuna eura, kojim se HT trebao osposobiti za „monopolno, u tržnom okruženju". U tu svrhu, u HT je upućeno i desetke managera iz DT-a, koji su koordinirali i uz „pomoć" konzultantske kuće CGEY, provodili projekt „trošenja" proračuna. Činili su to vrlo učinkovito, pa je DT manager, izvjesni Eugen Schultz, zamračio dio provizijske naknade, suđen je u Njemačkoj, ali, kako Njemačka država nije bila oštećena (lova u Francuskoj, platitelj HT, kompanija u Francuskoj...) isti je i pušten, pa sada prodaje svoje konzultantske usluge po Bliskom istoku.

'Nitko nije kriv'

U Hrvatskoj „nitko nije kriv", a izgrađeni Pozivni centar u Buzinu, doduše ne u punom planiranom opsegu, učinio je iznajmljene buzinske „hangare" privatnog iznajmitelja, što se plaća u stotinama tisuća eura mjesečno, do danas iznimno vrijednim poslovnim prostorom. A HT ga ionako posljednjih godina postupno i napušta, u skladu s „objedinjavanjem" svih pozivnih centara u Zagrebu, posljednjih godina separatno građenih. Za ovaj konceptualni salto mortale, niti jedan „vrhunski HT manager" ili konzultantska firma nije i ne će biti penalizirani. Bitno je da sada zaposleni trebaju platiti „ceh" promašene poslovne politike i biti „fleksibilni" na „tržištu rada". Manageri su dobivali bonuse svih ovih godina, kao što su uredno i otkupljivali svoje „amortizirane" automobile i mijenjali ih za nove modele. Neki su, kao uspješni poslovni poduzetnici, paralelno radeći u HT-u, ili samo pomoću promoćurnih financijskih udjela odnosno po odlasku iz HT-a osnivali tvrtke koje su, gle čuda, vrlo uspješno poslovale s HT-om.

Kao što je npr. bio i Gustavo Perez Carpizo, španjolski strojarski inženjer, u HT-u prihvaćen kao „stručnjak" za „odnose s korisnicima", što je inače, vrlo ozbiljan posao u „tržnim okruženjima". Spomenuti je stručnjak imao vrlo značajnu „prednost", naime, bio je „dečko" u trenutku dolaska, nešto kasnije suprug sadašnje direktorice marketinga za privatne korisnike, Nataše Rapaić. Kao Španjolcu, u nepoznatoj zemlji, bilo mu je teško, pa je ubrzo za direktora postavljen i njegov prijatelj Diego Perez, koji, kao pravnik po struci i danas "managira" u marketingu poslovnih korisnika. Nižerangirano managersko mjesto koje zauzima Diego nikako se ne bi moglo podvesti pod radno mjesto na kojem ne bi mogao biti uposlen Hrvat.

Gustavo i Diego

Naime, toliko bedastoća kroz sve ove godine može sasvim „uspješno" proizvesti i hrvatski manager, što uostalom, propisuje i zakonodavac, koji dopušta upošljavanje stranaca tamo gdje nema adekvatnog znanja u Hrvata! No nadležno ministarstvo uredno izdaje radne dozvole iz godišnje kvote dozvola za strance. Posebno je Diegu zapamćen biser iz sfere prakticiranja neposrednog vođenja podređenih ljudi, kada im je zabranio zatvaranje vrata od soba, da iz hodnika kojim prolazi, „vidi" što rade! Sva je sreća da to g. Mudrinić „ne vidi", pa i dalje vjeruje da mu je ovo iskustvo, a, nota bene, HT gubi poslovne korisnike, u firmi potrebno.

No, kako je spomenuti Gustavo, radikalno želio implementirati ideje, prikupljene kroz praksu u španjolskoj Telefonici (u formi kopiranih Microsoft Power Point prezentacija) i njenim akvizicijama po južnoameričkim prostranstvima, ubrzo je, nesposoban razumjeti „iskustvo" zapisano u Power Pointu, došao u sukobe s nadležnima u drugim „HT poslovnim područjima". A i on je imao, poput prijatelja Diega, „bisera" iz sfere nadzora neposredno podređenih: došao je na ideju rušenja zidova soba u HOTO tornju, na njegovu katu.

No, ipak je, nakon par godina, morao napustiti kompaniju. Ali je, kao „pravi inventivni" pojedinac, „osnovao" u Zagrebu dvije privatne kompanije, Quamatik i Info-vox. Dok je njegova supruga Nataša naporno radila u HT-u, ovaj je novopečeni poduzetnik sklopio vrlo unosne ugovore s, pogodite kojom tvrtkom. Dobro, i s jednom drugom telekom kompanijom, koju je „progutao" ovaj dominantni operator. Doduše, i taj operator, do tada konkurentan HT-u, bio je u suvlasništvu jednog američkog građanina, tada u uspješnoj, privatnoj ljubavnoj vezi sa članicom Uprave HT-a. A HT-ova akvizicija je popunila „izvanbračni kućni proračun" ovo dvoje zaljubljenih. Dakako, sve je u skladu „s pravilima struke", poslovnom interesu HT-a i po zakonima ove države.

Višegodišnje troškove ovog tipa uspješnog vođenja kompanije, kao i uvijek, danas plaćaju zaposlenici kojima se ukazuje sudbina, u vidu dijela „liste 450", a g. Mudrinić je i dalje duboko uvjeren, kako sve što čini, čini iz osobne predanosti korporativnim ciljevima i u najboljoj vjeri i namjeri za zaposlenike.

Iz Berlina, u Zagreb, sve ovo vrijeme DT vlasništva, dolazili su brojni DT savjetnici, manageri, zauzimali čelne funkcije, posebno oko blagajne, ali i u svim ostalim poslovnim područjima. Bilo ih je „svakakvih", od dobrohotnih i stručnih, do „kolonizatorskih" i nestručnih.

'Sentimentalne' liste

Sadašnji manageri, koje je zapala dužnost da sastave liste tehnološkog viška, posebno su „sentimentalni" u sastavljanju liste 450, prema zaposlenima iz „vremena prethistorije", dakle prema onima koji su zaposleni u vremenima prije početka „svemira", tj. godine 2001 i dolaska DT-a u vlasničku strukturu. Usprkos postojanja kolektivnog ugovora i definiranih, ali i u svijetu uobičajenih kriterija „downsizinga" kroz „tehnološki višak", današnji „gospodari HT sudbina zaposlenika", u traganju za svojim bonusima i karijernim promaknućima, ignoriraju „sitnice" poput životne dobi, staža, raznih socijalnih momenata i propagiraju isključivost kriterija neposredne „ocjene radnih učinka". Tako će ubrzo i provesti do kraja svoj naum, nagraditi poslušne i neinventivne voditelje i direktorčiće, što, lako dokazivo, potpuno subjektivno provode ocjenjivanja efekta rada, s ciljem, da u kompaniji preostanu samo mladi, lijepi i pametni.

Da ne ostanu oni „nostalgični" na vremena prije „njih", a posebno oni uposleni prije 90-ih. Vremena Domovinskog rata, odricanja i napora održavanja i izgradnje sustava su zaboravljena, ne spadaju niti u Muzej PTT-a u Jurišićevoj ulici, podsjetnik na više od stoljeća „pošte i telekomunikacija" na području Hrvatske. Radna mjesta u tom Muzeju, dakako, kao trošak telekomunikacijskog diva, ova društveno odgovorna firma više ne želi plaćati! Jest da je prvi kustos ovog Muzeja, stvorenog u HPT razdoblju, bila supruga tada prvog direktora telekomunikacija, Mladena Šutala, ali nikako se ne može poreći zasluga stvaranja ove kulturne ustanove u Hrvatskoj i njenog čuvanja, ne samo uspomena na jedno vrijeme tehnike, već svjedočanstva, s ovog tehnološkog aspekta, zbiljnosti Hrvatske i vremena. G. Mudrinić, svojim HT planovima, u funkciji globalizma, djeluje doista u skladu sa očekivanjima „društveno odgovornih kompanija" u Hrvatskoj, koje ne zanima „povijest telekomunikacijske tehnologije u Hrvatskoj"!

Dinosaurusi su ionako u realnom svijetu, izumrli!

Valja i napomenuti kako je i u javnosti poznat najblaže rečeno animozitet između g. Mudrinića i sina spomenutog Šutala, bivšeg HT direktora, u poslovnom području mobilne telefonije, koji je bio „otpušten", poveo sudski spor, a nakon višegodišnjeg sudovanja, HT mu je bio dužan isplatiti višemilijunsku odštetu. Dakako, svo ovo vrijeme neumorni „blogger, puni g. Bajiću poštanski pretinac DORH-a, svojim prijavama protiv g. Mudrinića, koje se ili odbacuju ili leže „po ladicama". Teme prijava su zanimljive i raznolike, kreću se od raspona „tričarija" poput „stambenog zbrinjavanja" g. Mudrinića, pa do „nanošenja štete HT-u", temeljem loših poslovnih odluka. No, o tim temama valja se informirati surfajući „Internet prostranstvima".

Taj čin lutanja Internetom uskraćen je građanima Hrvatske, godinama, ili nije moguć u opsegu i brzinama kojima to mogu ostali Europljani, upravo „zahvaljujući" poslovnim potezima odnarođene telekomunikacijske kompanije. Ali, ostaje nam mantra, koju g. Mudrinić uporno izgovara, o krivnji nacionalnog regulatornog tijela, da HT "ne investira godinama" radi nedefiniranog povrata investicija u mrežu (misleći prvenstveno na optički prijenos i potrebu dijeljenja s ostalim operatorima). No, g. Mudrinić ne spominje, kako je nacionalni regulator HAKOM, u vremenima nakon preuzimanja od strane DT-a, kao čelnog čovjeka postavio Gašpera Gaćinu, dotadašnjeg HT-ovog visokopozicioniranog managera i člana Uprave, koji je „vodio HAKOM" u, za HT, tranzicijskim vremenima prema današnjem tržnom okruženju.

Još se pamte metode kojima jeTržišna utakmicaNo, posljednjih godina HAKOM je evoluirao i počeo provoditi nešto što bi se moglo nazvati briga o ravnopravnoj tržnoj utakmici, pa su i zaredale inspekcijske kontrole poslovanja, poštivanja temeljnog Zakona o elektroničkim komunikacijama i detaljnijim propisom, tzv. Pravilnikom. Naravno, uz sve „progledavanje kroz prste" i period „privikavanja", HT je ipak, posebno kao posljedicu žalbi korisnika, morao u dosta slučajeva, pregristi kiseli limun Optimi i njenom čelniku odgađana mogućnost registracije „konkurentnog operatora" nepokretne mreže, kao i plaćene koncesije u milijunima. Ta je koncesijska naknada par mjeseci kasnije ukinuta, ali, Optimi je ostao „uteg oko nogu". Ništa manje nije zanimljiva bila niti igra oko odabira trećeg operatora mobilne telefonije, u režiji istog „igrača", kojom je onemogućena grupa investitora koju je predstavljao ranije spominjani, u HT-u nepoželjni „sin bivšeg", g. Mislav Šutalo. Naime, tada je pri predaji dokumentacije, par minuta prije roka predaje do 12 sati, pozvan izvan sobe, a kada je izašao, jednostavno su mu zatvorili i zaključali vrata sobe gdje je trebao predati dokumentaciju. Kako do 12 sati nije predao dokumente, sve po zakonu, njegova kandidatura nije bila vrijedeća. I, Tele2 je ušao u Hrvatsku!

Ravnopravna tržišna utakmica

No, posljednjih godina HAKOM je evoluirao i počeo provoditi nešto što bi se moglo nazvati briga o ravnopravnoj tržnoj utakmici, pa su i zaredale inspekcijske kontrole poslovanja, poštivanja temeljnog Zakona o elektroničkim komunikacijama i detaljnijim propisom, tzv. Pravilnikom. Naravno, uz sve „progledavanje kroz prste" i period „privikavanja", HT je ipak, posebno kao posljedicu žalbi korisnika, morao u dosta slučajeva, pregristi kiseli limun, te platiti brojne kazne. O tome g. Mudrinić šuti kao zaliven.

Kao što i dalje šuti o činjenici da izgradnje „pristupne telefonske mreže", posebno tamo u „nekim zabitima" Hrvatske, s malim brojem „siromašnih korisnika" (neprofitabilno), jednostavno rečeno, svih desetak „DT" godina nema! Potpuno razumljivo i u skladu s interesom i vlasničkom strukturom, a problem telekomunikacija pasivnih krajeva elegantno je prebačen u isključivu nadležnost države, kako to već „društveno odgovorne globalne kompanije i čine"! Krivnja za neinvestiranje HT-a u mrežu elegantno je otklonjena i prebačena na državu.

No, zato HT „gleda u regiju", gdje bi mogao investirati dio, ostvarene u Hrvatskoj, dobiti, valjda i u skladu s „geopolitičkim silnicama". Doduše, prvi je pokušaj pred par godina s Makedonijom propao, jer se Uprava u „posao" zaletila i zaigrala, ne priupitavši prethodno gazdu u Berlinu. Pa je u Makedoniju investirao DT-ov operator iz Mađarske. Drugi puta, ovih proteklih mjeseci, želja je bila iskazana za investiciju na Kosovu, no, čini se kako to baš nije u sukladnosti s interesima aktualne politike i činjenice da Srbija baš ne priznaje „neovisno Kosovo". Pa će zato, ipak najbolje, ostvarena dobit lijepo „u Berlin"!

HT već dugo nije hrvatski

A deseci tisuća građana ove zemlje, telefoniraju i dalje putem uređaja „višestrukog iskorištenja jedne bakarne parice", bez mogućnosti pristupa Internetu ili IPTV uslugama. Mnogi koji imaju Internet pristup osuđeni su „pristupiti mu" modemskim brzinama, onima, u skladu s tehnološkim mogućnostima s početka 90-ih. Vjerojatno su i oni nefleksibilni i ostaju živjeti raditi tamo gdje „nema ničega", umjesto da pokažu samoinicijativu i odu „negdje"! Možda u Kanadu, kao i poželjni zaposlenički uzor, g. Mudrinić! Takvima je korisnicima HT ove godine dostavio ponudu, da ispuni preduvjet nacionalnog regulatora i ukine im popust na mjesečnu naknadu, zbog toga što dijele s drugim nesretnicima, odnosno nemaju „svoju paricu". Pazite, 2011. godine dostavlja ponudu surfanja Internetom pomoću „suvremenog, prerađenog sticka" brzinom od 33 kB! Začudo, ovi korisnici ne preuzimaju te uređaje i prisiljeni su plaćati punu pretplatu, a ideja da pokušaju koristiti mobilni Internet puno im ne znači, jer u tim „zabitima" nema „GSM signala".

Dakle, kuda ide HT? Ako bi željeli odgovoriti na to pitanje, moramo konstatirati, kako je HT već davno „otišao", prestao biti hrvatski, u ime ideje profita i političkog projekta „ujedinjene Europe"! Pa je HT, zapravo na „putu kući", mali kamenčić u globalnom selu te Europe. Uz niz kolateralnih žrtava, „tehnološkog viška", bivših HT-ovih ljudskih sudbina, prepuštenih samih sebi i svojim često nezaposlenim obiteljima, na „bojištu" tržnog telekomunikacijskog reguliranog okruženja, naše Hrvatske!

A. B.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Samo da hrvatski puk sazna i.. — MIJO F 2012-02-13 20:36

..premijer Milanović..što ovo kukavičje jaje Tuđmanovog HDZ-ea..radi uz finaciranje promidžbe direktora RH-a Ive Josipovića..jer Čačić mu radi o glavi,te će ga morati zatvoriti u Harkanju ili Dravasaboltzu..
..mućko jaje kukavice tice Ivica Mudrinić..to zna cijeli Deutschetelekom, u ovoj državi Više ništa nije naše...mudri,a zapravo lukavi lijan, ima mjesečno plaćicu oko 20.000 eura, ali i ostala primanja,koja se ne iskazuju kroz plaću..kao napr. svakih par godina "otkupi" mercedes-XLYZ-t urbonijaner (službeno od HT-ea, kojeg on ionako jedini vozi), pa mu HT kupi novi..Svaki novi model mobitela je "njegov", dijeli ih "poslovnim partnerima" po svom nahođenju i ...DIGITEL i sl. kompanije s kojima "on nema veze", posluja na veliko..sve legalis k'o u onom filmu sinoć..The Untouchables..nekako mi 'mudri' k'o Robert de Niro?..a scenario uredio Alfred Matić ministar..brani teljskih podruma u Vukovaru..redat elj Aco bre Stanković..MFP!

Prijavi Administratoru

#2 U ovoj uvjerljivoj ali strašnoj priči... — javornov 2012-02-13 23:35

... nedostaje samo početak: Kada je i zašto ova zlatna koka poklonjena Nijemcima? Ali čak ni to nije toliko bitno, koliko bi bilo važno rasvijetliti kako to da Mudrinić i HT imaju već tako dugi niz godina tolike privilegije. Ima li tu možda korupcije? Usudi li se itko napisati koliko je milijuna eura odveženo iz RH tijekom cijelog tog razdoblja u kojem je HT gradio nebodere i poslovne zgrade po Zagrebu kao da su garaže?

Prijavi Administratoru

#3 brojke su neumoljive — dtuckar 2012-02-14 11:16

Hrvatski telekom u 2011. ostvari o je 8,07 milijardi kuna prihoda, što je 3,6 posto manje nego u 2010. Dobit je smanjena za 1,07 posto, na 1,81 milijardu kuna. U četvrtom tromjesečju 2011. u odnosu na zadnji kvartal 2010. prihodi su smanjeni za 3,7 posto, na 1,97 milijardi kuna, a dobit je pala za 5,1 posto, na 328,5 milijuna kuna.

Od kraja god 2001 sa 12.500 uposlenih do kraja 2011 sa 5700, u 2012 predvidja se prvo 450 zaposlenih poslati na ulicu, zatim još jedan val sa xxx (vjerojatno isto toliko ili više) zaposlenih. Isti trend predvidiv je i u 2013 !

A prihod je manji 3,6%, dobit samo 5,1% !
Ali zato, otpušta se (predvidivo kroz 2 vala) u 2012 sada oko 450 (oko 7,5 % % od trenutnog broja zaposlenih) !

Prijavi Administratoru

#4 Znači... — javornov 2012-02-14 14:30

...samo u posljednje dvije recesijske godine oko 17 milijardi kuna prihoda.

U deset godina zbog pada dobiti od samo 5 % otpušteno je gotovo 50% radnika ??!

Prijavi Administratoru

#5 Kmetovi — Mislav 2012-02-14 18:07

Priča o HT-u je strašna. Prodan za bagatelu, nevjerojatne zarade strancima, tj. Nijemcima, na prodavanju impulsa, a radnici se tretiraju kao kmetovi.

Sve je to povezano. Narod koji ne drži do sebe na kraju plaća najvišu cijenu toga luksuza.

Prijavi Administratoru

#6 Što je najgore... — javornov 2012-02-14 18:44

...bojim se da je cijeli ovaj dugi proces pristanka na stranu pljačku najvrednije hrvatske zlatnine započet temeljem "( danke Dojčland )"!

Prijavi Administratoru

#7 T-com — Eggregor 2012-02-14 21:33

A što je najgore, premda su kaoti privatizirani (premda ne znam u kolikoj je mjeri sam Deutsche Telekom u privatnim, a u kojoj mjeri u rukama njemačke države) i postali isključivo profitna tvrtka u (navodno) kapitalističkom tržišnom sistemu, i dalje su svojevrsni monopolisti. Na primjer, svakome tko hoće prijeći na drugog fiksnog operatera rade silne probleme i odugovlače, jer oni polažu nekakvo kaoti prirodno pravo na telekomunikacij sku infrastrukturu. Odvratno.

Prijavi Administratoru

#8 HT je kao cjelina veoma složena pojavnost — Boljunac 2012-02-15 10:44

Njaveći dioničari su DT, zatim Braniteljski fond, te Umirovljenčki fond.

U uvodnom tekstu koji je vrlo dugačak i dotiče se mnoštvo složenih pitanja ima puno i zabrinjavajuće istine, ali i mnoštvo bezvezancija. Priznajem da sve ne razumijem i ne ću niti pokušati razumjeti, jer materija preteška za mene. Međutim, vidim da se brkaju stvari, Interesi HT kao trgovačkog društva su jedno, a interesi naše domoljubne javnosti nešto drugo, intaresi države pak nešto treće.

I ja sam platio uvođenje stalne telefonske veze na dva mjesta. Za to nisam dobio donice HT kad se je pretvorilo u trgovačko društvo. Dionice ako sam ih htio imati morao sam ih platiti.

Jutros "U mreži prvog" gostovao je ministar Z- Komadina. Voditelj emisije inzistirao je oko pitanje viška od 5.000 zaposlenika u HŽ-u. A čovjek iz HŽ-a je upornotvrdio da viška nema. I nikako da novinar hvati kako se je došlo do brojke od 5.000. Naime, kad se uspredi modernizirane suvremene željeznice u razvijeoj Europi s našima s dužinom pruga, brzinama i veličinama prometa - tada u nas izbija višak ne samo od 5.000 zaposlenika, ali kad se gleda na stanje naših željeznica - viška nema. Drugim riječima, trebalo bi modernizirati žečjeznice i ta bi mdernizacija izbacila višak zaposlenika. A ako se zbaci nazovi višak, kalkulantski višak, može se izazvati želježnički kolaps. To bi bilo skakanje pred rudo.

Ako HT ima viška, neka ga otpusti. Nije trgovačko društvo socijalna ustanova. Socijala se vodi na drugi način.

Porez na dividendu. I porez na dohodak. Svako trgvačko društvo plaća porez na dohodak. Nije fer oporezivati još i dividendu kad je dividendi prethodio porez na dohodak. Ali ako se plaća i na dividendu to je već drugi problem.

Prijavi Administratoru

#9 Vještice, vukodlaci, zmajevi, demoni itd. itd. — Boljunac 2012-02-15 11:02

Vještice, vukodlaci, zmajevi, demoni itd. itd. zamijenjeni su u naše doba masonima, trilateralcima, iluminatima, raznim vrstama globalista i globalizatora.

Jednom sam čitao od Prospera Merime-a pripovjetku o jednom mladom isusovcu, ezorgcisti koji je pošao na svoje prvo suočenje s nečastivim. Stari ga je kolega upozorio da se čuva i neka se ne dadne zavarati od lukavstva nečastivog.

lučaj je htio da se nečastivi ugnijezdio u tijelo i dušu jedne prekrasne djevojke. I kad se je suočio s tako lijepom "nečastivom silom" nije odolio. Rekle mu je neka je pogleda. I kad ju je pogleda, bio je gotov : bio je spteman ni ubijati za spas te djevojke. Ako se ne varam, propovjest se je zvala "Inkvizitor".

A, eto pogledajte malo naše suvremene globalne i globalističke demone.


maritime-connector.com/.../...

poslovni.hr/.../...

marinetraffic.com/.../...

seanews.com.tr/.../...

odin.tc/.../...

lloydslist.com/.../...

aukevisser.nl/.../id496.htm

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments