Američki «Super Bowl» i Hrvati

"Super Bowl" nije samo športsko natjecanje, "Super Bowl Sunday" je i neslužbeni nacionalni praznik u Americi. Okupljaju se obitelji i prijatelji, jede se, pije i navija – više put nije ni važno za koju stranu, važno je da se fešta. "Super Bowl" je najgledanije godišnje događanje u Sjevernoj Americi. Cijene TV reklama tijekom utakmice su suludo velike, a na poluvremenu izvodi se "super show". Sve je pretvoreno u spektakularnu zabavu i, naravno, ogroman biznis.

5. veljače 2012. na "Super Bowl-u" igrali su New York "Giants" i New England "Patriots". Pobijedio je New York i u tom velegradu fešta se nastavlja i završit će svečanim mimohodom gradskim ulicama.

Za Hrvate u svijetu "Super Bowl" ne bi bio zanimljiv (osim onima u Americi) da nismo imali po jednog svog "predstavnika" na obje strane. Naime, "Patriotse" predvodi Bill Belichick, jedan od najuspješnijih trenera u povijesti američkog footballa, a u "Giantsima" igra David Diehl, koji je već bio među pobjednicima Super Bowla. Obojica su hrvatskih korijena!

William Stephen "Bill" Belichick je rođen 1952 u Nashville-u, Tennessee, a rastao je u Annapolisu, Maryland, gdje mu je otac (Stephen Biličić) bio pomoćni trener footballa u Mornarčkoj akademiji. Billov djed Ivan Biličić i baka Marija Barković iz okolice su Karlovca (Draganić), došli u Ameriku 1897. i nastanili se u gradiću Monassen kod Pittsburgha. Iz te skromne hrvatske radničke obitelji i malog mjestanca, gdje su zadugo i Hrvati imali svoju crkvu, potječe ovaj poznati čovjek u svijetu američkog športa. Hrvatski grbDiehl je već dobro poznat momak među mlađim američkim Hrvatima. Posebice je prepoznatljiv po tetoviranom velikom hrvatskom grbu na svojoj junačkoj mišici. Kao mlad profesionalni športaš, palo mu je napamet tetovirati hrvatski grb i time je privukao pozornost svojih kolega i drugihBill je ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo, ali ga ne ističe kao mladi David.

Diehl je već dobro poznat momak među mlađim američkim Hrvatima. Posebice je prepoznatljiv po tetoviranom velikom hrvatskom grbu na svojoj junačkoj mišici. Kao mlad profesionalni športaš, palo mu je napamet tetovirati hrvatski grb i time je privukao pozornost svojih kolega i drugih. Naime, čim vide grb, pitaju ga što je to, što to za njega znači... To mu daje prigodu govoriti o Hrvatima i Hrvatskoj kako najbolje zna i umije.

David je rođen 1980. u Chicagu. Po majčinoj strani hrvatskog je podrijetla, a po očevoj njemačko-holandskog. Ali hrvatska strana je u njegovu odgoju imala više utjecaja, zahvaljujući baki. Davidov djed je bio Ante Bekavac rodom iz sela Bekavci kod Lovreća, a baka Luca Šamanić je rođena u Chicagu od roditelja podrijetlom iz Garice na otoku Krku. Rođena je 1914. i zadnjih godina živi s kćerkom Myrnom i zetom Johnom Jurcev. Nisam čuo da je umrla.

Davidov otac Jerry i majka Darlene imali su tri sina: Jerry, Jefffrey i David. Otac im je umro od srčanog napada 2003., dan prije Davidove prve profesionalne utakmice. Baka Luca je unučad vodila u hrvatsku crkvu i razna događanja među Hrvatima u gradu. Išlo se na hrvatske fešte, proslavu Velike Gospe, zabave, bakalar večere.... David je u svojim studentskim godinama znao posjetiti i Hrvatski kulturni centar i družiti se s mladima. Osim toga, pohađao je katoličku srednju školu ( Brother Rice High School) na južnoj strani grada u koju je išlo, a i danas ide, dosta hrvatske djece. S njima se družio i osjećao jedan od njih. Završio je sveučilišne nauke na University of Illinois/Sveučiliste države Illinois i kao student igrao football.

Osim footballa, David je djelatan u mnogim dobrotvornim društvima, posebice u pothvatima za pomoć nezbrinutoj djeci i mladima koji su zalutali u životu. Kao priznanje za humanitarni rad dodijeljena mu je i nagrada "Sunshine Volunteer Award". Također, David je kao mlad momak i student, bio ne samo izvanredan športaš, nego i odličan đak i student. U puno slučajeva kod mladih ljudi škola i šport nisu baš u "dobrim odnosima", ali David nije jak samo tijelom nego i umom i duhom. Zanimljivo je napomenuti da je u studentskim danima David služio i kao „Euharistijski poslužitelj", to jest pomagao dijeliti Svetu Pričest za vrijeme nedjeljnih misa. A to se ne dopušta baš svakome!

David je mlad, snažan i bogat, vrlo snažan i bogat, čovjek. I ovogodišnja pobjeda u "Super Bowlu" osigurava mu još veću slavu i materijalna bogatstva. Ali vjerujemo da će David i dalje ostati vjeran principima koje je naučio od bake Luce, da će i dalje ne samo pobjeđivati, nego i pomagati potrebnima, zračiti dobrotu oko sebe i biti ponosan na svoje hrvatske korijene i sve ono što je naslijedio od svojih najbližih. Nadamo se, također, da će i ovog ljeta posjetiti Hrvatsku i zajedno sa svojim rođacima i prijateljima proslaviti svoje uspjehe na jučerašnjem "Super Bowlu", i da će mu Hajdukovci prirediti feštu u zahvalu što je poslije utakmice s ponosom u raširenim rukama pred TV kamerama držao šal s Hajdukovim imenom i bojama.

Pisanje o uspjesima Billa Belichicka, Davida Diehla i mnogih drugih uspješnih Hrvata u svijetu možda mnogima u domovini zvuči kao bajka, bez stvarnog značenja za domovinu. Ali Hrvatska živi tamo gdje se i ne nadate, u srcima djece, unučadi i praunučadi raseljene Hrvatske; na športskim igralištima, u laboratorijima, na gradilištima, na sveučilištima, u bolnicama, na ribarskim brodovima, diljem svijeta. Samo tu Hrvatsku treba htjeti otkriti, prihvatiti i povezati u zajedništvo koje će biti za boljitak domovini i onih u svijetu.

Ante Čuvalo