Jezik i politika

Ministar znanosti Željko Jovanović, naslovni docent Medicinskoga fakulteta u Osijeku, našao se ovih dana u središtu zanimanja naše javnosti. Po uzoru na staroga kineskoga mudraca Lao Cea u svojoj je prvoj državničkoj ulozi najprije odlučio urediti nazivlje pa je riječ šport u imenu dojučerašnjega Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa zamijenio istoznačnicom sport. Službeno je preimenovanje obavljeno na saborskoj sjednici 22. prosinca 2011. u sklopu preustrojbenoga Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave te objavljeno u Narodnim novinama 150/11.

Lešina hrvatskoga jezika

Proglasio ga je hrvatski predsjednik Ivo Josipović temeljem ustavnih ovlasti i svoga životnoga načela iskazanoga u staroj kineskoj(!) Pristaše 'sporta'U javnoj polemici oko sporta i športa pristaše najnovijega preimenovanja najčešće navode činjenicu kako danas nitko u Hrvatskoj ne govori šport. U tom se kontekstu jedan zagrebački srednjoškolski profesor, a u slobodnom vremenu i ugledni pisac, javno kune da nikada ni od jednoga svoga učenika nije čuo govoriti športmudrosti, prema kojoj u životu ne treba činiti ništa nego sjediti na obali rijeke i čekati da ti matica pod noge donese tijela neprijatelja. Hoće li mu pod nogama uskoro zaplutati i lešina hrvatskoga jezika, ili će hrvatski narod u povijest odaslati namjesnika Ivu s njegovom namjesničkom politikom i prije no što je ovaj bio naumio otići, ostaje nam vidjeti, ali da je giljotina hrvatskomu jeziku bila pripremljena, više je nego bjelodano.

Ovdje se ne će razglabati o neobičnoj životnoj krilatici državnoga poglavara koji bi po funkciji trebao razumijevati sve ljude, a ne dijeliti ih na prijatelje i neprijatelje. Tek se mora primijetiti da se sličan sličnomu raduje, pa je i izbor predsjednikovih suradnika zrcalo njega samoga i životne mu krilatice. Tako predsjednika za kulturna i jezična pitanja savjetuje radijska urednica čija se emisija zvala Fuj, bljuj, što za cijelo nije preporuka za ozračje razumijevanja i snošljivosti, koje bi trebalo biti prvim u političkom djelovanju. Tu je i glavni unutarnjopolitički analitičar, koji se na početku svoga znanstvenoga puta 1980-ih kao suradnik u projektu o jezičnoj politici u crkvenim novinama proslavio otkrićem hiperijekavističnoga prezenta namjesto aorista u rečenici „i umrije na glasu svetosti", što je bilo dovoljno da mudro zaključi kako Katolička crkva nasilno kroatizira hrvatski jezik samo da bi se razlikovao od srpskoga. To su dakle britanski pomazanik, njegovi znalci i izabranici.

Šalata-Salata

U javnoj polemici oko sporta i športa pristaše najnovijega preimenovanja najčešće navode činjenicu kako danas nitko u Hrvatskoj ne govori šport. U tom se kontekstu jedan zagrebački srednjoškolski profesor, a u slobodnom vremenu i ugledni pisac, javno kune da nikada ni od jednoga svoga učenika nije čuo govoriti šport. Ako zaista „nitko ne govori" ili „nikada nije govorio" šport čak ni u srcu Zagreba, kako se uopće ta omraženica našla u hrvatskom jeziku? Vjerojatno se ljudi samolektoriraju kad izgovaraju imena više od 200 organizacija diljem Hrvatske koje u ovom trenutku imaju riječ šport i njezine izvedenice u svom službenom liku. Vjerojatno isto čine i tisuće Zagrepčana kojima su šport i šalata sastavnicama svakodnevnoga materinskoga govora. Njih će Jovanović i Jović zacijelo staviti na esdepeovske inkvizicijske muke dok ne progovore idealni hrvatski bez športa, a zagrebačku će gradsku četvrt Šalatu preimenovati u Salatu, što će stupiti na snagu 8 dana nakon objave u Narodnim novinama.

Druga skupina podupiratelja preimenovanja jovićevski tvrdi da riječ šport služi samo za razlikovanje od srpskoga. Na čelu joj vječno mladi jezikoslovac s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu koji do krvi grize nokte na objema rukama, vjerojatno zbog mladosti i užasa na sam spomen hrvatskoga članstva u NATO savezu i Europskoj Uniji. Njega slijedi dobrohotna i simpatična jezikoslovka kojoj je jedini nedostatak što joj jezična povijest počinje od vremena njezina sjećanja, koje se, na nesreću, baš poklapa s vremenom velike poratne staljinističke čistke hrvatskoga leksika pa su joj zaključci nerijetko povijesno neutemeljeni.

Ima nas koji smo sve do jučer, dok nas mladac nije prosvijetlio, mislili da je nakon polstoljetnoga bezrazložnoga izgona šport vraćen 1990-ih u Ministarstvo zdravljaSad se športu pridružila i bezazlena riječ zdravstvo, koja je preko noći morala ustuknuti pred tajnovitom čarolijom zdravlja. Nastavi li se politemski svemir širiti istim načinom i brzinom, na hrvatskoj će se listi uskoro naći svi leksemi izvan kruga 500 riječi koje se nalaze na popisu međunarodnih srpskohrvatskoslovenačkihitd. upitnika za brojidbu leksičkih krvnih zrnaca u regi(j)onuhrvatski jezik zbog težnje hrvatskih jezikoslovaca da hrvatski učine što sličnijim slovenskomu, ne bismo li zajedno sa Slovencima ušli u Europsku uniju i smanjili bruxelleskoj administraciji prevoditeljske troškove. Nakon sloma Unije, mislilo se poslije, bilo bi najpametnije i najjednostavnije problem riješiti po načelu Djeda i repe, a ne mrkve i batine: mi imamo šport, Srbi ga preuzmu od nas, od njih, kao lidera u regi(j)onu, Crnogorci i Bosanci, od ovih Kosovari i Makedonci, a onda svi skupa zagrljeni, zbratimljeni i jednojezični sa Slovencima kao manje opasnim izrabljivačima uniđemo u balkansku konfederaciju i uštedimo bruxelleskoj administraciji čudo toga. Dobijemo i odštetu što smo ju riješili ludih naroda, problematičnih ministara, premijera i predsjednika.

Ministarstvo "zdravlja"

Drugi ministar u novoj hrvatskoj Vladi jezikoslovnih nagnuća, Rajko Ostojić, redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, promjenu u imenu Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja u sklopu istoga prosinačkoga Zakona obrazlagao je čistim jezikoslovnim razlozima: prvi je zadatak, kaže Ostojić, „moga" Ministarstva da se brine o zdravlju ljudi. Kad su ga jednoglasno pričepili jezikoslovci svih boja i barjaka i pod nos mu podastrli da se ministarstvo ne brine o zdravlju nego o funkcioniranju zdravstvenoga sustava, onda je počeo petljati s domovima zdravlja i namjesto znanstvenika medicinara i ministra od formata ispao – jezikoslovac kineskoga S (small) formata.

U srazu struke i političkoga nasilja do sada je struka u nas uvijek ostajala kratkih rukava. Hoće li tako biti i u demokraciji, vidjet ćemo. Broj politema (politički prokazanih leksema) u hrvatskom jeziku namnaža se geometrijskom progresijom i doseže, poput novih zviježđa, neslućene razmjere. Sad se športu pridružila i bezazlena riječ zdravstvo, koja je preko noći morala ustuknuti pred tajnovitom čarolijom zdravlja. Nastavi li se politemski svemir širiti istim načinom i brzinom, na hrvatskoj će se listi uskoro naći svi leksemi izvan kruga 500 riječi koje se nalaze na popisu međunarodnih srpskohrvatskoslovenačkihitd. upitnika za brojidbu leksičkih krvnih zrnaca u regi(j)onu.

Jakša Martinović