Stav predsjedničkih kandidata prema Hrvatima u BiH

Većina stvari glede predsjedničkih izbora ide svojim tokom. Baš onako kako smo do sada navikli kad se radi o uvlačenju biračima, pa i onim koji žive u BiH i dijaspori. No, kod nekih kandidata dogodio se i drastičan zaokret (slučajnost?) što više nego jasno upućuje na njihovu lažljivost i nedostojnost. Tu se posebno ističe SDP-ov kandidat Ivo Josipović, čijoj stranci Hrvati u BiH, a i oni izvan nje do sada nisu bili vrijedni ni pišljivog boba.

Gospodin Josipović bi naravno vrlo rado vidio njihov križić pored svog imena, ali ipak je indirektno priznao da mu i nije baš toliko stalo do njihovih ugroženih prava u nakaradnoj BiH. Dotični je izjavio na pitanje kakav je njegov stav prema eventualnom trećem entitetu, da je “To njihova stvar”. Baš zgodno. Tražim glas - nudim ništa. Bilo bi i čudo da je mislio ozbiljno, jer prezir, često puta šovinizam i politička netolerancija teško mogu preko noći biti prevaziđeni.

Kad se uopće radi o tom pravu glasovanja Josipović, a i SDP, smatraju da - sve dok se Hrvatima u BiH Ustavom jamči sudjelovanje na izborima u RH - to pravo ne smije im se oduzeti. Poruka ne može biti jasnija. Dok oni stvar ne promjene, zašto se inače odavno zalažu, kao tobože će poštivati Ustav i usput gledati da i sami drpnu koje jaje. Nema što, dobro su naučili lekciju s Milanovićevim ishodom na izborima 2007.

Zaokret je napravila i Vesna Pusić koja je ovih dana izjavila: “Konkretno, to bi moglo značiti podjelu zemlje (BiH) na, primjerice, pet administrativnih jedinica: dominantno srpsku, koja već postoji, dominantno hrvatsku, koja još ne postoji, dominantno bošnjačku i dvije miješane. Tako bi se ispoštovalo zatečeno stanje i sačuvao bi se hrvatski korpus koji je sada ponajviše ugrožen u BiH”. Ne znamo što je Pusićku navelo da ona iz vedra neba stane u obrani interesa Hrvata u BiH. No, nije ni prva ni zadnja koja prodaje maglu koja se posebno pred izbore na veliko uzdiže niz brda i doline i nadasve neodlučnim biračima pomućuje mozak. Isprobani recept s rokom uporabe od maksimalno 2-3 mjeseca.

Dragan Primorac, kandidat podrijetlom iz BiH, vidi Hrvatsku kao političkog, gospodarskog i lidera u obrazovanja u regiji, koje će prema njemu, biti jamstvo budućnosti Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. Njegovo viđenje teško da će proći, jer su mu šanse za drugi krug izbora minimalne.

Za razliku od njega je Milan Bandić, navodno jedan od dva kandidata o kojima će birači na kraju krajeva odlučivati. Osim njegovih uobičajenih floskula nismo puno saznali o njegovom jasnom stavu glede trećeg entiteta ili viđenju budućeg položaja Hrvata u zemlji odakle isti vuče korijene. Ne bi čudilo da on prije ili kasnije zauzme stav sličan kao kod naziva imena Trga maršala Tita u Zagrebu (”Ali ja ga nisam imenovao, bogami ga ne ću ni skidati”).

Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat dobio je potporu od dvije istoimene stranke u BiH: HDZ-a 1990. i HDZ-a. Na svojim web stranicama istaknuo je da će “Hrvatima u BiH pomoći u rješavanju ravnopravnoga statusa konstitutivnoga naroda” ma što to da značilo.

Puno određeniji je neovisni kandidat Miroslav Tuđman, koji lobira za Cutillerov plan (predviđao je da BiH nakon stjecanja neovisnosti bude nezavisna federalizirana država sastavljena od tri državice koji bi nosile naziv regije ili pokrajine i u kojima bi jedan od tri naroda bio većinski) i ističe da: “Hrvati u BiH moraju imati svoju teritorijalnost i identitet”.

Također neovisni kandidat za predsjednika Nadan Vidošević naveo je da neće voditi predizbornu kampanju u BiH. S tom izjavom dotični je više nego jasan.

Jedini, po mnogima uistinu neovisni kandidat, znanstvenik i intelektualac Josip Jurčević sigurno je najdalje otišao, jer je samim svjedočenjem kao svjedok obrane u procesu koji se vodi protiv šestorice Hrvata iz BiH u Haagu, javno iznio svoj stav, za razliku od sadašnjeg Predsjednika RH, Stipe Mesića koji je svjedočio tajno kao obični ali važan svjedok optužnice.

Cca. 82.000 glasova Hrvata iz BIH (na zadnjim izborima za Hrvatski sabor 2007. je glasovalo 82.229 birača) za neke kandidate su od velike važnosti, za neke sasvim nepotrebni. Jedno je također nepotrebno, a to je jeftino podilaženje mnogih (pa i ovdje ne navedenih) kandidata po ustaljenom receptu. Možda je sazrjelo vrijeme za nove ne istrošene domoljube, koji ne obećavaju puno, ali zato čine mnogo o čemu hrvatski mainstream mediji malo ili nikako ne izvještavaju. Valjda znaju zašto!

www.pismaiznjemacke.com