DORH je postao dio Kukuriku koalicije!

Stranka koja je najzaslužnija za stvaranje hrvatske države prije dvadeset godina, Hrvatska demokratska zajednica, konačno će biti uništena odlukom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) takoreći potezom pera, ali prema scenariju koji je odavno napisan u postkomunističkoj Socijaldemokratskoj partiji. DORH je poveo istragu protiv HDZ-a kao cjeline zbog „crnih fondova" iz kojih se financirala stranka, čije postojanje još nije sudski dokazano. Budući da se u hrvatskoj javnosti sama istraga, čak i bez optužnice, uglavnom smatra presudom, HDZ je već sad osuđen kao „kriminalna organizacija", kako ga već odavno titulira hrvatski Robespiere Željko Jovanović (SDP). Tajming DORH-va napada na HDZ brižno je skrojen, vjerojatno u suglasju s ostalim akterima pobune protiv Tuđmanove stranke. Ništa se u politici ne događa slučajno.

Pomno razrađena strategija

Najprije su izbile demonstracije čije je glavno traženje bilo ostavka vlade i prijevremeni izbori. Potom se u medijima, koji su uglavnom svi neskloni HDZ-u, rasplamsala žestoka kampanja protiv Vlade premijerke Jadranke Kosor bez obzira na sve njezine uspjehe kojih je moglo biti više, ali i manje da je na čelu Vlade bio netko iz oporbe."Ratni plan"Najprije su izbile demonstracije čije je glavno traženje bilo ostavka vlade i prijevremeni izbori. Potom se u medijima, koji su uglavnom svi neskloni HDZ-u, rasplamsala žestoka kampanja protiv Vlade premijerke Jadranke Kosor bez obzira na sve njezine uspjehe kojih je moglo biti više, ali i manje da je na čelu Vlade bio netko iz oporbe „Slučaj Sanader" iskorišten je kao paradni primjer zloćudnosti HDZ-a premda osuda protiv njega još nije pala. Budući socijaldemokratski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić već vidi gospođu Kosor u Remetincu, a zabranu njezine stranke kao nešto posve ostvarivo. Ono što nije uspjelo Račanu, sad će uspjeti Zoranu Milanoviću, čovjeku bez ikakvih rezultata u praktičnoj politici. Prema anketama, njega većina upitanih smatra boljim političarom od Kosorove, što je potpuno neshvatljivi jer taj čovjek dosad nije ništa konkretno napravio, ni u dobru ni u zlu, jednostavno može ga se smatrati „bijelom mrljom" u hrvatskoj politici. Činjenica je da se ankete, a u posljednje dvije godine uglavnom sve su protiv HDZ-a, mogu tumačiti namještenim, odnosno da su dio scenarija za rušenje Vladine koalicije.

Sad je DORH pokretanjem istrage protiv HDZ-a praktično odredio rezultate skorih izbora za Hrvatski sabor. Tuđmanova stranka ne će samo izgubiti izbore, nego vjerojatno doživjeti svoj najveći dosadašnji poraz na njima. Nakon toga može se očekivati brzi raspad stranke, a u sudskom progonu i njezina zabrana, nešto jedinstveno u novijoj povijesti Europe. U Njemačkoj su zabranjene neke ekstremno desne i lijeve strančice, u Španjolskoj partije koje zagovaraju terorizam. I to je sve. Njemački Ustavni sud čak nije zabranio neonacističku Nacionalno-demokratsku stranku jer drži da ju je bolje imati u javnosti nego u ilegali.

Izvan Europe, u Turskoj, bilo je pokušaja da se zabrani vladajuća Stranka pravednosti i razvoja (AKP), ali to je neslavno propalo; AKP je nakon toga još više povećao svoj utjecaj u turskoj politici, premda je prilično konzervativan. Zabrane stranaka posve su nepopularne u zapadnim demokracijama pa oni u Hrvatskoj koji traže zabranu HDZ-a djeluju protiv takve političke kulture. Tu hrvatski nazovisocijaldemokrati besramno otkrivaju svoje komunističke korijene. Zar nije više nego zabrinjavajuće da se socijaldemokrati nisu ni za pedalj udaljili od Račanove prijetnje o HDZ-u kao „stranci opasnih namjera"? A namjera HDZ-a je tada bila osamostaljenje Hrvatske! Sadašnji predsjednik SDP Milanović na pitanje „Tito ili Tuđman?" odgovara, „pa, naravno, Tito". A Josip Broz Tito simbolizira komunističku diktaturu, jugoslavenstvo i antihrvatstvo. Da je neki zapadni političar na slično pitanje odgovorio kao Milanović, brzo bi morao dati ostavku. Zar Milanovićev odgovor nije krunski dokaz o namjerama Kukuriku koalicije da ponovno uvede svojevrsni jugokomunizam u inačici zapadnobalkanskog zajedništva? Pretjerujemo? Živi bili pa vidjeli nakon 4. prosinca.

Uloga DORH-a i Mladena Bajića

Nitko nas ne može uvjeriti u suprotno da DORH i njegov šef Mladen Bajić nisu u dosluhu s drugovima na Iblerovu trgu. Zaključujemo da se DORH praktično pretvorio u političku stranku, čime je prekršio zlatno pravilo demokracije o razdiobi vlasti. Jer optužbe protiv HDZ-a u svezi s „crnim fondovima" mogle su biti formulirane prije šest mjeseci, čak i godinu dana, ili pak zaustavljene za vrijeme poslije izbora. Ako su istinite, time ne bi izgubile na udarnoj snazi. Činjenica što su plasirane točno mjesec dana prije izbora imaju itekako veliku političku težinu u korist sadašnje oporbe. DORH, dakle, postaje dio Kukuriku koalicije! Nešto neviđeno u državama Europske Unije u koju Hrvatska želi ući. Odgovorni u Bruxellesu već su upozorili DORH da se ne miješa u dnevnu politiku. Nije moguće da Bajić nije znao kako će djelovati njegova odluka na predizbornu kampanju. Ali posrijedi je očito nešto drugo. On je prije nekoliko tjedana čuo jasne prijetnje riječkog guvernera SDP-a Slavka Linića da će preispitati njegov rad kad kukurikavci osvoje vlast. A budući da je Bajić najčistokrvniji oportunist, brzo je reagirao i pospješio udar na HDZ.

S druge pak strane Bajićeva „nova stranka" nije ni prstom maknula da preispita afere stranaka Kukuriku koalicije. Ima ih dosta, teške su na stotine tisuća eura, ali stoje pod ledom. Vesna PusićSličnu „čistku" najavila je i Vesna Pusić rekavši da će svi hrvatski veleposlanici morati dati ostavke kako bi ona kao nova ministrica vanjskih poslova, palcem dolje ili gore, odredila tko će ostati, a tko otpasti. To će biti smrtni udarac profesionalizaciji hrvatske diplomacije koja je i dosad bila vrlo jadna u tome pogleduIsto tako, ništa ne poduzima glede ispitivanja komunističkih zločina. I danas slobodno šetkaju po Hrvatskoj neki bivši komunisti čije su ruke krvave. On se skrivaju iza obrazine antifašizma, što je također nečuveno u državama Europske Unije u kojima se jasno razlikuje demokratski od komunističkog antifašizma. Selekcionizam Bajićeve „udarne pesnice" upada u očima svima, no u medijima se o tomu nedovoljno govori jer nitko se ne želi zamjeriti budućim drmatorima u Banskim dvorima. Damir Kajin iz istrijanskog IDS-a već je priprijetio službenicima u državnim ustanovama da paze što rade jer će nakon što kukurikavci sjednu za vladine stolove biti gadno onima koji ostaju vjerni HDZ-u.

Sve će to ići preko preispitivanja „stručnosti", a zna se tko će biti „najstručniji", samo oni koji kimaju glavama na sve što govore moćnici u Kukuriku koaliciji. Sličnu „čistku" najavila je i Vesna Pusić rekavši da će svi hrvatski veleposlanici morati dati ostavke kako bi ona kao nova ministrica vanjskih poslova, palcem dolje ili gore, odredila tko će ostati, a tko otpasti. To će biti smrtni udarac profesionalizaciji hrvatske diplomacije koja je i dosad bila vrlo jadna u tome pogledu. No što se može očekivati od stranke koja jedva preskače prepreku od pet posto glasova na svim izborima, a za sebe traži dva najutjecajnija ministarstva, vanjskih poslova i gospodarstva, a iz potonjega će Radimir Čačić, po vlastitim riječima, kontrolirati ni više ni manje, nego sedam ministarstava. A taj Čačić je odavno morao barem zamrznuti sve svoje funkcije jer je optužen za smrt dvoje mađarskih državljana. Njemu to i ne pada na pamet, baš obratno, u svojim oholim nastupima svima dijeli moralističke lekcije. U Njemačkoj je predsjednik jedne pokrajinske vlade sasvim slučajno usmrtio jednu Amerikanku na skijanju i poslije toga dao ostavku. Isto je tako dao ostavku šef jedne pokrajinske organizacije konzervativnog CDU-a jer je ljubakao s jednom maloljetnicom. U Hrvatskoj smrt dvoje Mađara, uzrokovana brzom vožnjom opasnog Čačića, Milanović omalovažavajuće komentira riječima kako „nisu bili vezani". Eto, što za predsjednika SDP-a znače ljudski životi. Zar to ne utječe na one koji ga hvale u anketama?

Takvi se ljudi i takve partije spremaju preuzeti Hrvatsku nakon 4. prosinca. Iz zapadnih krugova već stižu zabrinuti glasovi da bi Bruxelles mogao preispitati Pristupne ugovore Hrvatske s Europskom Unijom jer nije u stilu europske civilizacije da se državna odvjetništva, s politički motiviranim zakašnjenjem, (!) miješaju u djelovanje izvršne vlasti, posebice pred izbore. No ovdje trebamo reći i nekoliko kritičkih riječi o premijerki Kosor i njezinu HDZ-u. Oni nisu imali snage oprati se od mrlja Sanaderove politike. Nisu stupili pred narod i tražili isprike za sve svoje političke grijehe kojih nije bilo malo. Trebali su iz svojih redova nemilosrdno izbaciti sve pojedince koji su se ogriješili ne samo o zakone nego i o izvanzakonsku političku odgovornost.

Kaznena i politička odgovornost

Jer postoji krivična, ali i ništa manja važna politička odgovornost. Gospođa Kosor ne treba dnevno šarati Hrvatskom kako bi rezala vrpce i dijelila milostinju siromašnima, nego sjediti za radnim stolom i raditi do kasnih večernjih sati. Nije trebala polemizirati na svaki ispad očito ne previše zaposlenog predsjednika Ive Josipovića, nego odgovore na te njegove verbalne injurije prepustiti svojim nižim službenicima. I na kraju krajeva: sad je na njoj i na HDZ-u da se spreme na izborni poraz sa što je moguće više dostojanstva jer nakon što kukurikavci sjednu za kormilo vlasti, čekaju ih strašni poslovi s nevjerojatno teškim posljedicama pa nije isključeno da će se posvađati i raspasti, premda će svoje neizbježive socijalne rezove stalno opravdavati propustima prijašnje vlade, ali narod to ne će prihvatiti jer će mu današnjica biti mnogo važnija od prošlosti.

Ovaj nečuveni napad Drržavnog odvjetništva skupa s blokiranjem imovine, „do istrage naše ili vaše", kako su srpski šovinisti prijetili Hrvatima, na dosad većinsku hrvatsku stranku može na izborima uroditi ne samo apsolutnom nego i dvotrećinskom većinom Kukuriku koalicije koja će onda uz pomoć svoga socijaldemokratskog predsjednika Josipovića pretvoriti slobodnu Hrvatsku u Socijalističku Republiku Hrvatsku . Tko to ne vidi, politički je daltonist. Hrvatska će postati crvenom, i to na legalan način. Ne smije se zaboraviti da je i Hitler došao na vlast dobivši većinu na izborima, dakako uz pomoć reakcionarnih konzervativaca. A u Hrvatskoj crvenim socijaldemokratima, anacionalnim narodnjacima, separatističkim Istrijanima i bijednim penzićima pridružit će se svi ostali koji mrze HDZ, a takvih je mnogo. Hrvatski domoljubi i rodoljubi u tome slučaju mogu ponoviti riječi srpskog književnika Dobrice Ćosića, ovoga puta primjenjenima na hrvatski slučaj: „Dobili u ratu, izgubili u miru!"

Gojko Borić
Hrvatski list