'Ubijanje karaktera' Željka Keruma

Snježna 'kataklizma', koja se proteklog tjedna obrušila na Dalmaciju i Split, još jednom je nadahnula 'razgovore ugodne', česte u ovakvim prigodama, ali i raskrinkala stalno medijsko zavijanje vladajućeg lijevo-liberalnog 'vučjeg čopora'. Na meti je, po tko zna koji put, bio splitski gradonačelnik Željko Kerum.

Istina, nevrijeme, nezabilježeno u ovim krajevima možda u posljednja tri desetljeća, koje je poremetilo život i nanijelo štete – i one kostolomne – važno je samo po sebi. Bitno je, naravno, i kao pokazatelj mogućeg ponašanja ljudi u stvarnim kataklizmama, izraženog u zazivu 'oslobodi nas, Bože, gladi, kuge, rata' – i, dodajemo, snježnih nanosa većih od pet centimetara.

Ipak, mimo Kerumova udjela, najveću štetu zajednici nanijela je bijedna i predvidiva medijsko-politička zloporaba te prirodne nepogode u prizemne političke svrhe. Upravo zbog toga ostavit ćemo po strani druge i pozabaviti se samo središtem hrvatskog juga, gradom Splitom.

Majmunsko krdo

Splićani su snježnu nepogodu dočekali kao osobitu pučku svečanost, ali ona se preko noći prometnula u, recimo pretjerano, noćnu moru. Grad se pak u prvi mah nije snašao, ali ubrzo je pohvatao konce. Za dan-dva glavne su prometnice, zahvaljujući probuđenoj vlasti i nerijetko zadivljujućoj samoorganiziranosti Splićana, bile prohodne i život u gradu je prokolao.

Ali, avaj, od samog početka, proradili su – ne toliko Kerumovi stranački politički protivnici, od kojih se to i očekuje – koliko njegovi zakleti neprijatelji. Najprije znani novinarskiNajveća štetaIpak, mimo Kerumova udjela, najveću štetu zajednici nanijela je bijedna i predvidiva medijsko-politička zloporaba te prirodne nepogode u prizemne političke svrhe. Upravo zbog toga ostavit ćemo po strani druge i pozabaviti se samo središtem hrvatskog juga, gradom Splitom skakavci iz Slobodne Dalmacije, potom cijelog EPH-a, te konačno krdo medijskih majmuna – pa i onih na HTV-u – koji ne tragaju za istinom, već žive od recikliranja zloćudnih stereotipa.

Povod za novo i tipično EPH-ovsko 'ubojstvo karaktera' (engleski: 'character killing') bila je jedna, također tipična, kerumovski neobvezna izjava. Iz nje se, zlobnim umetanjem u drugi kontekst, zaključilo da gradonačelnika nije briga za nevolje njegovih sugrađana, a posebno onih koji su na ledu još i polomili kosti. Spomenuta je i brojka od '900 polomljenih Splićana' i ona uskoro postade krunski dokaz o Kerumovu neradu i bešćutnosti. Provlačena je u desetinama i stotinama napisa – čak je i Jutarnji list jednu lokalnu temu na svojoj naslovnici pretvorio u 'nacionalni slučaj', poručivši splitskom gradonačelniku, gradu i svijetu: 'Kerume, odlazi!'

Na način, vrlo hrvatski i vrlo zagrebački – sjetite se, recimo, općeomraženog profesora Sapunara iz demonstracija za angloameričku medijsku agenturu zvanu Radio 101 – najprije se stvori lik 'općepoznatog' negativca. Po njemu se onda konformistički svatko tko drži do sebe, posebno oni 'najfiniji', nabacuju kamenom. Na kraju Kerum dva puta završi na tapetu musavog Petra Vlahova u emisiji 'In medias res', pa čak i emisije 'Zvijezde pjevaju' od 11. veljače. Na HTV-u su govorili o neprohodnom Splitu i to u trenutku dok je iz raznih dijelova grada bez teškoća u Spaladium arenu (još jedan bijedni kolonijalni naziv!) pristizalo 10.000 ljudi!

Uslijedile su i 'izjave ogorčenih građana', zadivljujuće jednoglasnih i uvijek istog političkog nadahnuća. Neka fina 'urbana' profesorica čak je pokrenula internetsku peticiju, kojom se traži Kerumova smjena. U svojoj "građanskoj" nadmenosti smetnula je s uma da joj za to treba pismeni zahtjev i to s četiri puta više potpisa od onih koje je prikupila (oko 8.000).

(Sve je to već viđeno na bezbrojnim primjerima bijesnih, čak i višemjesečnih, 'ubijanja karaktera' ljudi kakvi su, recimo, Marko Perković Thompson i slični. Pišu ih uvijek ista pera udarnih režimskih udbomasonskih terminatora: Ante Tomića, Zlatka Galla, Jurice Pavičića i drugova. Glavnu lekciju naučili su još od 'legendarnog' šefa Slobodne Dalmacije Joška Kulušića: kad si liberalno pravovjeran, kad ti leđa čuva moćni Soros i kad nemaš pravog medijskog suparnika na svom prostoru, već uživaš monopol – možeš neograničeno šibati i strići većinske hrvatske ovce. Kakvo zastarjelo antičko pravilo 'audiatur et altera pars', nek' se čuje i druga strana – kod Kulušića su, na počecima Franje Tuđmana i tek stvorene hrvatske države, bjesomučne kampanje znale biti i 40 napisa prema 1 ili još češće 0 u korist Soroseve Partije!)

Zvijer za odstrel

Osnovno je ovo: mjesecima već, pa i godinama, nitko od Kerumovih neprijatelja – a prijatelja, čini se, kao da i nema – ozbiljno javno ne provjerava što je Kerum i njegova vlast učinila (ili nije učinila) za grad Split i njegove ljude. Isto je i s ljudima koje je on postavio: Duška Mucala na čelu splitskog HNK, Josipa Botterija na čelu Galerije umjetnina... Od onog trena kad je neki nevidljivi centralni komitet vladajućeg partizansko-četničkog ('europskog') monolita odlučio da je splitski načelnik 'politički nekorektan' – jer hoće podignuti spomenike Isusu Kristu i Franji Tuđmanu, a ne bi rado Srbina za zeta i ne obožava pederske povorke u svome gradu – istog trena postao je zvijer za odstrel.

Uzmimo samo, primjerice, ključnu točku 'optužnice', na kojoj se temelji najnovija hajka na Keruma: onih 900 liječnički obrađenih 'Splićana', zbog kojih se munjevito pokrenuo i državni odvjetnik, jedan od onih koji su vrlo spori kad treba, recimo, ispitati vršljanje 'bjelosvjetskog bogataša' i muljatora Danka Končara po Istri. Svi ozlijeđeni natovareni su Kerumu na leđa, iako je jasno da je odgovornost barem trostruka: građana, potom pravnih subjekata (za neočišćene pločnike) i tek na kraju samog grada (za prometnice). Naravno da nitko nije raščlanio za što je doista kriv Kerum, a za što svi ostali, jer da je to učinjeno – na čemu bi se temeljila hajka? A nju je, ne zaboravimo, zadao spomenuti nevidljivi Centralni komitet.

I konačno, ravnatelj splitske bolnice i novi saborski zastupnik Dujomir Marasović danima je zasipao javnost podacima o udjelima Splićana u spomenutih 900 ozlijeđenih: on se mijenjao od 'dvije trećine' do 'preko devedeset posto' (ovisno o nadahnuću). Usput je dodao da o tome 'nema točnih podataka', već je riječ o njegovoj procjeni. Koliko je na tu procjenu utjecala činjenica da je Marasović proteklih mjeseci i godina bio osobito zakrvljeni Kerumov kritičar?

Izvedimo, dakle, računicu na prvi pogled: ako je od 900 ozlijeđenih jedna trećina bila izvan Splita – ostaje 600. Od tih 600, recimo, jedna se trećina okliznula na površinama koje sama nije očistila, druga pred onima koje su trebale očistiti razne pravne osobe, a tek treća na onima koje je trebao očistiti grad. Grad je tako odgovoran za nekih 200 osoba, a i to pod uvjetom da su ljudi podjednako stradavali pred svojim kućama i na stubama ili šetajući sred javnih površina, recimo najfrekventnijih javnih prometnica.

I još: zar se iz ovih brojki ne može zaključiti – s obzirom na odnos pokliznulih iz Splita i onih iz okolice – da su podjednako stradavali i jedni i drugi. Zašto onda novine, televizije, 'građani', državni odvjetnici... Keruma psuju, kunu i gone na pasja kola, a druge 'odgovorne' načelnike ostavlja na miru? Poslije se čulo da je u Zadru stradalo 300 građana, manje nego u Splitu, ali i Split je veći grad. Je li itko utvrdio koliki je 'normalan' broj žrtava u ovakvim prilikama i koliko Kerumov Split odstupa od normale? Jamačno su se i dosad u ovoj zemlji ljudi ozljeđivali zbog poledice – jeste li ikad čuli da se Milan BandićNa kraju se saznalo da i u Zagrebu, koji ima i mehanizaciju, i stalne službe, i građanstvo koje zna što je snijeg i led – uz to je pretežito lijevo-liberalnom, 'progresivnom' i uzorom u svemu – ima nemali broj ozlijeđenih. Kreće li hajka i na Milana Bandića? Možda hoće, jer ni on više neko vrijeme nije 'progresivan' – dakle, zgodno je pse goniče pustiti i na njzbog toga prijetilo gradonačelniku, pokretala se državna odvjetništva, prijetilo smjenjivanjem?

Na kraju se saznalo da i u Zagrebu, koji ima i mehanizaciju, i stalne službe, i građanstvo koje zna što je snijeg i led – uz to je pretežito lijevo-liberalnom, 'progresivnom' i uzorom u svemu – ima nemali broj ozlijeđenih. Kreće li hajka i na Milana Bandića? Možda hoće, jer ni on više neko vrijeme nije 'progresivan' – dakle, zgodno je pse goniče pustiti i na nj.

Znakovita je za medijsku obradu splitskih 'događanja' jedna dosjetljiva odluka bistre HTV-ove glavice Tončice Čeljuske. Ona je u studiju suočila splitskog HSP-ovca Hrvoja Tomasovića, notornog Kerumova kritičara, i šibenskog SDP-ova gradonačelnika (!) Antu Županovića. Tema: Željko Kerum. HSP-ovac Tomasović, više nalik kakvom histeričnom HNS-ovcu, valjda pet puta naziva Keruma 'infantilnim'. Županović, razumljivo, kaže da je u Šibeniku sve sjajno i bajno. Objektivnost po HTV-u: o Kerumovu učinku govori njegov najžešći kritičar, a o šibenskom – sam gradonačelnik. On o sebi i svome radu, naravno, misli sve najbolje!

Zameo ga snijeg

Upada u oči, konačno, da su vladajući kukurikavci mogli biti i razmjerno suzdržani, jer njihov posao, kao i uvijek, obavlja Slobodna Dalmacija, ali i dvojica 'desničarskih' delija: jedan HSP-ovac, drugi HDZ-ovac, oba od formata. Posebno uporni Dujomir Marasović: on je tukao i još tuče po Kerumu, potpuno nesvjestan da je on odnedavno i službeni saveznik njegove stranke.

Vrh splitskog HDZ-a i inače je jedna žalobna družina mrtvih duša, nesposobnih laprdala i sinekuraca. Da je, primjerice, isti taj Marasović svoj eros koji ulaže u rušenje Keruma potrošio na daleko većeg štetočinju, pače i izdajnika, 'dragog Ivu' (Sanadera) ili na ukidanje vječnog monopola mjesnog dnevnika iz partizanske pojate, koji se bezbroj puta i o njega očešao – tko zna gdje bi nesretnim domoljubima s hrvatskog juga, koje na nesreću oni predvode, bio kraj.

U cijeloj ovoj zimskoj i nimalo idiličnoj priči znatnim dijelom stajemo na stranu splitskog gradonačelnika, što znači samo to da njegove partizansko-četničke progonitelje smatramo daleko većom društvenom opasnošću od njega. Ali Kerum – osim što je žrtva umreženih medijsko-političkih grabežljivaca – velik je problem najprije samome sebi: on, sada je to konačno jasno, ne razumije politiku, ne uči ju i, što je najgore, čini se da ga ona i ne zanima.

To što se, usprkos tomu, eto, udomio i u Saboru, može biti utjeha samo njemu. Zato je, i pored činjenice da je i u ovoj prigodi bio žrtva, vrlo teško suosjećati s njim. Možda tu sućut najviše zaslužuju one tisuće dobronamjernih splitskih domoljuba koji su se, dajući mu glas, bili ponadali da će dobiti neku vrstu neumreženog 'narodnog bogataša'. A dobili su čovjeka, kojega – dijelom i vlastitom zaslugom – zamete i najobičnije snježno nevrijeme.

Domagoj Barić
Hrvatski list