Silovane Vukovarke DORH-u nedovoljno zanimljive

Vojislav Stanimirović, zastupnik SDSS-a u Hrvatskom saboru, optužio je Ružicu Erdelji, predsjednicu vukovarske udruge 'Sunčica', koja se bavi nevoljama žena silovanih od strane četnika u Domovinskom ratu, da njezin posljednji javni istup ima samo jedan cilj, a to je izvlačenje rente od hrvatske države. Gospođa Erdelji u svome je iskazu optužila Stanimirovića da je kao pripadnika okupacijske vojske pljuvao i ponižavao zatočene hrvatske žene koje su bile silovane.

Podsjetimo, uz svesrdnu pomoć Marije Slišković, predsjednice spomenute udruge, ovih su dana žene Brodosplita, članice sindikata, Državnom odvjetništvu (DORH) poslale dopis potkrijepljen sa 1700 potpisa sa zahtjevom da se napokon procesuiraju zločinci koji su činili najmonstruoznija zvjerstva silovanja u Vukovaru prije okupacije, nakon okupacije i u zarobljeničkim logorima u Srbiji nakon okupacije, Udruga 'Sunčica'Budući da Mladen Bajić i DORH do sada nisu baš ništa poduzeli po pitanju prijava silovanih žena u Domovinskom ratu, udruga 'Sunčica' odlučila se, uz sve nevolje, obratiti hrvatskoj javnostiodnosno da se to okrutno nasilje tretira kao ratni zločin.

Objavit ćemo niz potresnih svjedočenja

Hrvatski list obavio je razgovore s nekolicinom žrtava. U dogovoru sa žrtvama ne ćemo do daljnjega iznositi njihova imena, sve dok one same ne pristanu, ali ćemo prikupljati sve podatke uz pomoć njihove udruge kako bismo vrlo brzo, a opet s njima u dogovoru, objavili niz potresnih i nevjerojatnih priča iz toga strašnog doba po njih i njihove obitelji. Objavit ćemo imena iz policije i državnog odvjetništva koji petnaestak godina kaznene prijave tih žena drže u ladicama gdje skupljaju prašinu, na čelu s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem koji je 13. listopada 2006. potpisao sramni 'Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida'.

Tu je Mladen Bajić, svjesno ili nesvjesno potpuno svejedno, u članku 1. potpisao odredbu da se taj sporazum odnosi na zločine počinjene na području Republike Hrvatske, čime je onemogućeno po tom sporazumu procesuirati zločine počinjene u srpskim koncentracijskim logorima jer su počinjeni na području Republike Srbije, a ona pak ne prizna logore, nego ih naziva prihvatnim centrima. Samo zbog tog propusta glavni bi državni odvjetnik trebao podnijeti ostavku, odnosno morao bi biti opozvan od saborske većine koja ga bira.

Budući da Mladen Bajić i DORH do sada nisu baš ništa poduzeli po pitanju prijava silovanih žena u Domovinskom ratu, udruga 'Sunčica' odlučila se, uz sve nevolje, obratiti hrvatskoj javnosti. Evo dijela njihova obraćanja javnosti iskazanog osobnom tragedijom:

'Zarobljena sam na dan pada Vukovara 18. studenoga 1991. u zgradi na Olajnici u hodniku trećeg kata. Odveli su nas do Drvene pijace, gdje su odvajali Hrvate od Srba, muškarce od žena. Autobusima su nas odvezli na Velepromet. Oduzeli su mi sve što sam imala kod sebe, torbu, novac, imala sam 30.000 DEM, zlato od cijele obitelji, sve što sam ponijela misleći da će nam pomoći u spašavanju. Na Veleprometu su nas postrojili uza zid. ...Uveo me u neku sobu, pokraj kreveta sam zapela za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani su neprekidno pucali i samo zahvaljujući tomu oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu i oni. Ujutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila štab Vojislava Šešelja. Jedan me zatim odveo na kat kuće u jednu dječju sobu; ta osoba je bila homoseksualac i na posebno perverzan način iživljavao se na meni. Nakon toga pozvao je još pet-šest pripadnika i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo, a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem, preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici arkanovci. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam, njih dvadesetak. Vojni policajci nekako su osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu.

Jedan dan Stanimirović, Dokmanović, Hadžić došli su u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili, ali uspjela sam da me više ne odvedu ni u jednu kuću.

Dana 29. studenog 1991. potrpali su nas u kamione i vozili preko Negoslavaca, gdje nas je čekalo domaće srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanje pa iz kamiona nismo uspjele izaći do Šida. U Šidu su nas držali cijeli dan u kamionima, nitko nije smio sići. Predvečer su nas vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici. Razmijenjeni smo 6. prosinca, nakon cjelodnevne vožnje raznim cestama, u Bosanskom Šamcu. Kada sam se vratila u Vukovar 1998. g.,odmah sam susrela počinitelja zločina Peru Krtinića, bojala sam ga se i dalje. O stradanju sam dala iskaz u državnom odvjetništvu u Vukovaru i u Društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, krim policajcima koji su me došli saslušati u stanu. Nakon toga nikada me nitko nije pozvao. Nisam ostvarila nikakvu odštetu za stradanje i izvršeni ratni zločin, nada mnom, nemam invalidninu. Imam osobnu mirovinu za zasluženi staž i godine života.'

Bajić – osoba godine! Cinično da gore ne može biti

Ovaj iskaz vukovarske žrtve silovanja ugledao je svjetlo dana u isto vrijeme kada je najprodavaniji dnevni list u RH glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića proglasio osobom godine u RH. Cinično da gore ne može biti. Iskaze o silovanjima žrtve su dale prije petnaestak godina, a da Mladen Bajić do dana današnjeg nije podigao ni jednu optužnicu za silovanje kao najmonstruozniji oblik ratnog zločina koji dugoročno razara ne samo žrtvu pojedinačno, nego i njihove obitelji. Još je apsurdnije daVukovarske majkeVukovarske majke, žrtve četničkih silovanja, doživjet će svoju zadovoljštinu, pravomoćnim presudama svojih silovatelja, kada Hrvatska bude dekomunizirana, demokratizirana i dekriminalizirana prijavljeni počinitelji saznaju iz DORH-a i policije da su prijavljeni pa u Vukovaru prodaju svoje kuće i odlaze u Srbiju bez povratka.

Jedna od žrtava ispričala nam je da je svoga silovatelja srela na ulici početkom prosinca prošle godine. Nakon početnog šoka smogla je snage otići u policiju prijaviti ga. Nakon danog iskaza u policiji, nije priveden nego je pobjegao u Srbiju. Sve se žrtve žale da u tom pogledu nemaju nikakvu pravnu pomoć od strane DORH-a, a da silovatelji dolaze s odvjetnicima koji ih nadmudre u kvalifikaciji kaznenog djela i ostalim formalno-pravnim zavrzlamama. Druga je, pak, odlazeći u zgradu vukovarskog poglavarstva po obiteljski dokument, došla ravno pred lice svojeg silovatelja koji uredno radi u vukovarskom poglavarstvu.

Nije riječ pojedinačnom propustu koji bi se mogao pripisati slučaju, nego o sustavu koji svoje korijene ima u pogubnoj politici HDZ-a zadnjih desetak godina. Najprije su Vladimir Šeks, Jadranka Kosor i Ivo Sanader 2003. g. dogovorili koaliciju s Miloradom Pupovcem i Vojislavom Stanimirovićem. Posljedice te politike su da je žrtva postala agresor, a agresor žrtva. Samo tako može se tumačiti Stanimirovićev atak na iskaz Ružice Erdelji, da laže i da joj je cilj doći do rente. Oci organizacije obrane u istočnoj Hrvatskoj čame u istražnim zatvorima, otac obrane grada Osijeka Branimir Glavaš trune u mostarskoj ćelovini u Mostaru, a pripadnik agresorske vojske Vojislav Stanimirović u Hrvatskom saboru donosi zakone o kaznenom postupku, to je rezultat politike Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa i još pedesetak ljudi iz vrha HDZ-a koji su šutke tu politiku podržavali zbog svojih sinekura.

Na dvadestgodišnjicu priznanja RH u Hrvatskom domu u Vukovaru predsjednik Ivo Josipović kaže da su povjerenje i pravednost temelji mirne reintegracije, ali da krivci moraju biti kažnjeni i da bez pravde nema mira. Za procesuiranje silovatelja vukovarskih majki isključivo je zadužen DORH, tijelo kojem je Mladen Bajić na čelu. Njega predsjednik Josipović bezuvjetno brani u svim javnim istupima. Doveo ga je još za svojeg mandata Ivica Račan, zadržao Vlado Šeks i Jadranka Kosor. Vukovarske majke, žrtve četničkih silovanja, doživjet će svoju zadovoljštinu, pravomoćnim presudama svojih silovatelja, kada Hrvatska bude dekomunizirana, demokratizirana i dekriminalizirana. U takvoj Hrvatskoj postojeće političke elite sjedit će na optuženičkim klupama.

Tomislav Jelić
Hrvatski list