Kako je i zašto pukla velika ljubav između Kaptola i HDZ-a, a neočekivano buknula velika uzajamna simpatija grimiznog Kaptola i crvenog SDP-a

Iako to trenutno tako ne izgleda, dolazak trojice 'crvenih' svjetovnih vrhovnika, javno deklariranih agnostika (o značenju pojma agnosticizam ukratko na kraju članka), na božićno misno slavlje koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zagrebačkoj prvostolnici 25. prosinca 2011. godine mogao bi u budućim državnim i crkvenim povjesnicima dobiti znatno važnije mjesto nego što se ovog časa čini.

Naime, fizički i metaforički dolazak trojice 'crvenih kraljeva' - predsjednika Republike Ive Josipovića, predsjednika Sabora Borisa Šprema i predsjednika VRH-a Zorana Milanovića (sa suprugama!) - sa zagrebačkog Gradeca (i Pantovčaka) na Kaptol na simboličnoj je razini naznačio dugotrajni, teški, mučni, pa i krvavi rat bivših 'crvenih' (komunista, ateista i agnostika) i 'grimiznih' (visokih crkvenih prelata, kardinala, biskupa, pa i Crkve i vjernika u cjelini).

Velikodušni, mudri, ili makar lukavi, u pobjedi, sljedbenici negdašnje Titove bezbožničke 'partije', koja je robovala marksističkoj dogmi o vjeri kao smrtonosnom, 'klerofašističkom' opijumu za narod, učinili su vrlo važan korak u prevladavanju raskola između vjernika i nevjernika koji je uslijedio nakon konačnog razlaza Josipa Broza Tita i Alojzija Stepinca davne 1945. godine; prije punih 56 godina.

Dan za pamćenje i korisnu povijesnu pouku: bezbožni 'crveni' vrhovnici sa suprugama na božićnoj misi u Stepinčevoj katedrali

Dolaskom u Katedralu u kojoj je pokopan danas blaženi, u Titovoj epohi osuđeni i utamničeni 'izdajica hrvatskog naroda' i 'ratni zločinac' Alojzije Stepinac, hrvatski svjetovni vrhovnici pokazali su snošljivost i otvorenost koje nisu krasile njihove 'lijeve' predšasnike, posebice Stjepana Stipu Mesića. Nisu, doduše, krasile ni brojne crkvene velmože, od kojih su neki svojim 'crvenim' gostima ovogPorušeni mostoviSve u svemu, moglo bi se kazati da su Zoran Milanović i Ivo Josipović u šest mjeseci izgradili porušene mostove između 'crvenih' i 'grimiznih' koji su razrušeni stajali preko šest desetljeća! puta bili smjerni, vjerom i ozračjem Božića protkani domaćini u Stepinčevoj katedrali.

Štoviše, donedavno se činilo da će tihi hladni rat između 'crvenih' i 'grimiznih' dugo potrajati, jer je još početkom lipnja 2011. sam Zoran Milanović do posljednjeg časa oklijevao potvrditi poziv HBK za susret s Svetim Ocem Benediktom XVI. u HNK-a. A njegovi su kukuriku ortaci Radimir Čačić, Vesna Pusić i Ivan Jakovčić do samog kraja ustrajali na stavu kako ih druženje s papom uopće ne zanima pa nisu ni razmišljali o dolasku u HNK.

Sve u svemu, moglo bi se kazati da su Zoran Milanović i Ivo Josipović u šest mjeseci izgradili porušene mostove između 'crvenih' i 'grimiznih' koji su razrušeni stajali preko šest desetljeća!

U božićnoj propovijedi kardinala Josipa Bozanića - koja je pledirala na vrjednote opraštanja, pomirenja, sućuti, obnove nade, razumijevanja i povjerenja - u hrvatskom narodu i društvu – 'crveni' su gosti dobili bogatu duhovnu nagradu za svoju odluku i gestu.

Evo kako je zborio Kardinal: 'Pozvani smo kao kršćani svjedočiti nadu jer Božić je blagdan nade. Obnavljamo u našem hrvatskom društvu spone nade, razumijevanja i povjerenja. Neka rođenje djeteta zagovorom Blažene Djevice Marija i blaženog Alojzija Stepinca donese nadu, ljubav i mir Crkvi, domovini i cijelom čovječanstvu.'

Stavljanje mučenika i blaženika Alojzija uz 'bok' Djevice Marije bio je mali podsjetnik na veliki uzrok i povod dubokog nepovjerenja Crkve prema 'crvenima'.

Bozanić je ovako odredio otajstvo i svjetovni smisao Božića: 'Božić pokazuje Božju nesebičnost jer Bog preuzima naše nevolje, a Isus kao dijete ublažava tvrdoću ljudskoga srca. Osobe pogođene bijedom znak su prisutnosti Isusa koji dolazi u jednostavnosti, dobrostivosti i govori služenjem. Na Božić kao da su ljudi bolji, veličina Božića je u tome što unosi mir u našu sredinu i zaustavlja mržnju ljudi jednih prema drugima. Kršćani kroz Božić upoznaju svoje dostojanstvo jer on daje novu snagu i pouzdanje i puninu života te je jedan od najvećih Božjih darova.'

Pozitivno božićno ozračje preneseno je iz Katedrale u Nadbiskupski dvor, gdje je, nakon misnog slavlja, Kardinal primio vrhovnike svjetovne vlasti sa suprugama. Na kraju prigodnog razgovora, Kardinal je svojim gostima darovao knjigu svojih propovijedi znakovita naslova 'Krist vas zove'.

U znaku i ozračju crvene i grimizne (kardinalske) boje: privatna audijencija vrhovnika svjetovne vlasti u Nadbiskupskom dvoru nakon božićnog misnog slavlja 25. prosinca 2011.

Ako je suditi po prigodnim riječima kojima su crveni kaptolski hodočasnici prokomentirali svoje dojmove iz Prvostolnice i Nadbiskupskog dvora, moglo bi se zaključiti kako je i njih snažno prožeo duh Božića. Evo, uostalom, njihovih riječi upućenih javnosti posredstvom medija, neposredno po napuštanju Kaptola:

Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović: 'Božić je dan dobrote, mira i ljubavi. Želim svim građanima da ga upravo tako i provedu. Bili smo svi zajedno u Katedrali, prisustvovali smo misi. Mislim da je raspoloženje bilo pravo božićno.'

Predsjednik VRH-a Zoran Milanović: 'Ovo su bile poruke mira i jedinstva. To je ono što će nam biti potrebno u Hrvatskoj, da poštujemo sebe, da poštujemo druge i da drugi nas poštuju. Da budemo zajedno u vremenima koja možda nisu najteža, ali su teška.'

Predsjednik Sabora Boris Šprem:'Kršćanske vrijednosti koje propovijeda Crkva zagovaram i ja. Ljubav, pravednost i solidarnost. To želim svima nama u ozračju Božića i sve najbolje u 2012. svima građankama i građanima.'

Kraj mita o crvenoj opasnosti

Iako neki zluradi i zloguki stavotvoritelji, koji još uvijek vode atavističke neokomunističke ratove s Crkvom, Kaptolom, pa i sa samim vjernicima, tvrde da je Kaptol svoja stajališta prema 'crvenima' izmijenilo iz pukog računa, nužde, pa i straha - jer je shvatilo da 'njihov' HDZ gubi vlast i da mu 'crveni' mogu nauditi revizijom ugovora sa Svetom Stolicom, ali i oporezivanjem vrlo vrijedne crkvene imovine i dohotka - to nipošto ne mijenja važnost simboličnog povijenog pomirenja Simbolično pomirenjeIako neki zluradi i zloguki stavotvoritelji, koji još uvijek vode atavističke neokomunističke ratove s Crkvom, Kaptolom, pa i sa samim vjernicima, tvrde da je Kaptol svoja stajališta prema 'crvenima' izmijenilo iz pukog računa, nužde, pa i straha - jer je shvatilo da 'njihov' HDZ gubi vlast i da mu 'crveni' mogu nauditi revizijom ugovora sa Svetom Stolicom, ali i oporezivanjem vrlo vrijedne crkvene imovine i dohotka - to nipošto ne mijenja važnost simboličnog povijenog pomirenjakoje se dogodilo na sam Božić 2011.

Štoviše, ako se povijesno pogleda samo malo unatrag, samo nekoliko mjeseci unatrag, čak i površni promatrač lako će zaključiti kako je dvadesetogodišnja 'ljubav' između vrhovništva HDZ-a i Kaptola 'pukla' na Slučaju Dajla kad je Jadranka Kosor - primivši u audijenciju danas već bivšega biskupa Ivana Milovana (1. kolovoza 2011.) i nacionalizirajući imovinu koju je Papa dekretom dodijelio dominikancima - po ocjeni Kardinala, Kaptola i Vatikana jednostavno prevršila svaku mjeru.

Fatalni susret: u sporu Vatikana i Kaptola na jednoj i biskupa Milovana na drugoj strani, Jadranka Kosor izabrala je Milovanovu stranu

Svoj javni stav o tom činu Jadranke Kosor i njezine vlade, kardinal Josip Bozanić iznio je mjesec dana kasnije na krajnje zanimljivom mjestu: prigodom posvećenja oltara Crkve hrvatskih mučenika u Udbini 10. rujna 2011.

U prigodnoj homiliji, govoreći o tradiciji mučeništva i veličini hrvatskih mučenika, ovako je - ne spominjući Jadranku Kosor i odluke nje i njezine vlade - progovorio o Slučaju Dajla: 'Svjedoci smo napada i nametanja viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine. Takvi pokušaji, povijest je nebrojeno puta pokazala, nisu dosegnuli željeni cilj uklanjanja Crkve, nego su ju ojačali u vjerodostojnosti, što se jasno odražava u mučenicima.'

Biskup Bogović i kardinal Bozanić ispred Crkve hrvatskih mučenika u Udbini 10. rujna 2011.

U propovijedi u Udbini Bozanić nije najavio povijesni zaborav komunističkih zločina, ali je njihovo istraživanje, raspravu o njima i čuvanje sjećanja na njih uskladio s, da tako kažemo, europskom pravnom stečevinom. Najavio je: 'Od sljedeće ćemo godine, na nacionalnoj razini, u skladu s poticajima Europskoga parlamenta, održavati Dan crkvenoga spomena na žrtve totalitarnih režima upravo na Udbini, i to na posljednju subotu u kolovozu, kao spomen na žrtve daleke, ali i nedavne prošlosti.' Osobno mi je krivo što nije, barem kao magistar (kanonskoga) prava i legalist, spomenuo i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. koju je Hrvatski sabor na moj poticaj usvojio 30. lipnja 2006.

Bozanić je u istoj propovijedi s pravom optužio institucije hrvatske države da ne čine dovoljno kako bi se osvijetlili i osudili komunistički zločini: 'Crkva hrvatskih mučenika mjesto je gdje Kristov križ i vjera u uskrsnuće lome mržnju, čuvajući spomen i moleći za snagu opraštanja. Ali, što znači opraštanje, ako se ne dopušta niti govor o zlodjelima, a kamoli spremnost na traženje oproštenja? Kako ići u susret budućnosti i preobražavati ju kad zamućena prošlost navlači mutne zastore na sadašnjost? Ipak, mi ćemo kao Crkva i dalje tražiti istinu o svim događanjima.'

Proces mirenja i približavanja 'crvenih' i 'grimiznih' nakon toga logično je završio u onomu što bismo već sada mogli nazvati - Crveni Božić 2011.

U predizbornim (!) mjesecima koji su uslijedili, tumačenje 'nove paradigme' u odnosima Crkve i Države, pa i političkih stranaka i pojedinih političara, u ime Kaptola i HBK, na sebe su – dakako neslužbeno - preuzeli teolog prof.dr. Adalbert Rebić i glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

Oni su u svojim javnim istupima osporili misao ili borbenu parolu tezu Jadranke Kosor i HDZ-a o „Crvenoj Hrvatskoj" kao navodnoj prijetnji hrvatskoj državi.

Tu je misao parolu Jadranka Kosor javno izrekla na velikom predizbornom skupu u sportskoj dvorani u Borovom naselju 1. listopada 2011. Kazala je: 'Za sve što smo učinili do sada zaslužujemo nove četiri godine. Ne bojim se onih koji žele ostvariti crvenu Hrvatsku, jer nas vodi domoljublje, a metle, britve i mržnja koju oni siju prema meni, ne će proći.'

Umjesto očekivane javne ili barem tajne potpore tezi o opasnosti od 'Crvene Hrvatske', Kosoreva je od Kaptola doživjela potpunu negaciju.

Prvi se javno oglasio dr. Adelbert Rebić. U intervjuu koji je 3. listopada 2011. dao novinaru Jutarnjeg lista Vladi Vurušiću, na pitanje novinara 'Je li Hrvatska u stvarnoj 'opasnosti' i je li SDP, ako dođe na vlast, stranka koja ne će znati zaštititi nacionalne i državne interese zato jer je lijeva?', Rebić je ovako odgovorio: 'Jadranka Kosor u svom govoru upotrebljava sintagmu 'opasnost od crvene Hrvatske' u kontekstu izborne utakmice. Želi pobijediti na izborima. U tu svrhu služi se govornim izričajima kojima bi željela privući dio glasačkog tijela koji je tradicionalno osjetljiv na komunizam i njegovu vladavinu u Hrvatskoj, koji je iza sebe ostavio porazne štete za narod. Drugi sudionici izborne utakmice služe se drugim izričajima kojima žele pogoditi svoj mogući glasački dio pučanstva da za njih glasuje. Radi se o borbi za glasove.

No SDP nije nipošto manje nacionalna stranka zato što je lijevo usmjeren. Istina je da s lijevo usmjerenim strankama Hrvati, svjesni svoje nacionalnosti, imaju stanovitih loših iskustava iz prošlosti, iz vremena komunizma i iz vremena prije komunizma. Lijevo usmjerene stranke u bližoj su povijesti dijelom zanemarivale rodoljubni osjećaj građana. I, ne manje važno, komunizam se volio hvaliti svojim 'lijevim' usmjerenjem.

Međutim, ta su vremena iza nas. Vjerujem da bi danas - nakon svega što se Hrvatskoj dogodilo - i lijeva stranka u Hrvatskoj znala štititi nacionalne i državne interese."

Mjesec dana nakon tog 'povijesnog' Rebićeva intervjua, tezu o 'crvenoj opasnosti' odbacio je i jedan od glavnih 'križara' protiv komunističke opasnosti, glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

U intervjuu koji je 8. studenoga dao Medeni mjesecMedeni mjesec Tuđmanova HDZ-a i Kaptola koji je trajao puna dva desetljeća time je postao poviješću jer je vodstvo Katoličke crkve u Hrvata konačno prihvatilo istinu da lijeve i desne stranke mogu, ali i ne moraju, biti domoljubne i državotvorneGlobusovu novinaru Darku Hudelistu, na pitanje 'Bojite li se vi 'crvene Hrvatske', kao što je se boji Jadranka Kosor?' Miklenić je odgovorio: 'Ne bojim se, jer Hrvatska je onoliko crvena, žuta, plava, zelena ili crna koliko su se ljudi sami opredijelili i to se s izborima zapravo ne mijenja. Dodao je kako mu je 'svejedno što će nakon HDZ-a u Hrvatskoj na vlast doći ljudi koji se deklariraju kao ateisti ili agnostici'. Zatim je, krajnje malodušno, objasnio zašto mu je zapravo svejedno: 'Mislim da se Hrvatskoj više ništa gore ne može dogoditi nego što joj se već dogodilo i da se taj proces rastakanja hrvatskog državnog tkiva može samo nastaviti. A nastavit će se ne zato što na vlast dolazi koalicija s lijevim političkim predznakom, nego bi to isto tako bilo da ostane i ova sadašnja vlast.'

Medeni mjesec Tuđmanova HDZ-a i Kaptola koji je trajao puna dva desetljeća time je postao poviješću jer je vodstvo Katoličke crkve u Hrvata konačno prihvatilo istinu da lijeve i desne stranke mogu, ali i ne moraju, biti domoljubne i državotvorne.

Božićna misa u zagrebačkoj katedrali 25. 12. 2011. u tom je pogledu doista povijena misa: i za crkvenu i za državnu vlast.

Da između 'bezbožnih' Gradeca/Pantovčaka i pobožnog Kaptola pušu novi povjetarci i vjetrovi uzajamnog uvažavanja i nade, dalo se zaključiti već po tomu što je novi predsjednik VRH-a u nastupnom govoru, sasvim neočekivano, gotovo nehotice, dragoga Boga 'doveo' u Sabor. U izuzetno zanimljivom kontekstu koji bi zasluživao pažnju kakvog suvremenog Freuda, agnostik Milanović ovako je, kao svjedoka vlastitim riječima, 'prizvao' Boga u Sabor: 'Kriza u kojoj se nalazimo ima element prijetnje i šanse. Želimo da ovo bude šansa. Taj je program bio naš ugovor s građanima i mi smo ga predstavljali tjednima i mjesecima. Ne ću se, dajem vam riječ, tako mi Boga, osvrtati na ono što je bilo ranije. Ne ću upirati prstom na one koji će biti opozicija i podsjećati što su njihovi predstavnici radili prije 10 ili 15 godina'.

Da su njegove riječi razgalile Bozanića, pokazuje fotografija na kojoj se vidi kako Bozanić – sretan, ozaren i pun ufanja i nade – čestita Milanoviću na govoru i izboru.

Zadovoljan, sretan i ufanja pun Kardinal čestita božićnom premijeru u Saboru 23. 12. 2011. na govoru i izboru za predsjednika VRH-a.

Kaptolski recesijski strahovi i ufanja

Pri raspravi o 'svađi' Kaptola i HDZ-a i povijesnom pomirenju 'grimiznih' s 'crvenima' nikako ne treba ispustiti iz vida i pragmatične političke interese 'crvenih' i podjednako važne egzistencijalne interese, pa i strahove 'grimiznih'.

Naime, velika europska i hrvatska dužnička kriza, teška ekonomska recesija i prijeteća depresija – ekonomska i ljudska - uvelike mijenjaju odnose europskih 'katoličkih' država prema Vladinim najavama 'bolnih (proračunskih) rezova'.

Da više nema proračunski nedodirljivih, pokazuje najnovija javna i politička rasprava u Italiji o tomu treba li ili ne oporezovati vatikansku imovinu koja nema usko religijsku svrhu, pa i prihode.

Iako je novi talijanski premijer Mario Monti više puta javno izjavio kako u paketu mjera proračunske štednje nazvanih 'Spas za Italiju' zasad nije razmatrano pitanje oporezivanja nekretnina u vlasništvu Crkve, njegov ministar za suradnju i integracije Andrea Riccardi - profesor na rimskom sveučilištu Roma Tre te utemeljitelj i predsjednik kršćanske zajednice sv. Egidija - izrazio je mišljenje kako bi i Crkva trebala plaćati porez na nekretnine. Njegova izjava dobila je veliki publicitet u Italiji, Vatikanu, ali i u Europi, jer je KZ sv. Egidija produžena ruka vatikanske diplomacije.

Malo je vjerojatno da do Kaptola nisu dospjele vijesti o oporezivanju crkvene imovine, a najave nove 'crvene' vlasti o 'bolnim rezovima' i proračunskoj 'dijeti' učinile su aktualnom nagađanja o mogućoj ili čak nužnoj reviziji ugovora naše zemlje sa Svetom Stolicom. Prvi bi na reviziju mogao stići Ugovor o gospodarskim pitanjima potpisan 1998.

Naime, u 15. članku tog ugovora stoji: 'Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima'.

Hrvatsko dužničko ropstvo i teška ekonomska recesija zasigurno su te 'bitno promijenjene prilike' koje mogu VRH potaknuti na početak pregovora o 'prilagodbi (ugovora, pa i državnih obveza prema Crkvi) novim okolnostima'.

Skeptični promatrači koji vjeruju kako u kaptolskoj politici prema državi i vlasti interesi i prevladava puka pragmatična ekonomska računica, mogu sada tvrditi kako je neočekivana, velika 'ljubav na prvu riječ' između crvenog Gradeca/Pantovčaka i grimiznog Kaptola zapravo 'ljubav' iz interesa.

Napokon pravi: crven-bijeli-plavi i grimizni Božić!

Možda je doista tako. Međutim, čak i ako je strah od poreza na crkvene nekretnine ili bojazan od smanjenih proračunskih beriva, razlog okončanju otvorenog i hladnog rata između crvene svjetovne i grimizne crkvene vlasti u Hrvata, ni to nije loša vijest.

Naime, ako bude sreće, 65-godišnje više i manje traumatično i tragično nasljeđe odnosa 'lijeve' države (komunističke, titoističke) prema svećenstvu, vjeri i vjernicima, napokon ćemo moći prepustiti povijesti i povjesničarima. Zasluga za to zasigurno pripada 'crvenom trijumviratu' Josipović-Šprem-Milanović, ali i kardinalu Josipu Bozaniću i crkvenom vrhovništvu.

Idealni Božić u Hrvata u perspektivi bi trebao imati boje trobojnice: boje ljubavi, strasti, radosti, prkosa i pobune (crvene), čistoće, mira i snijega (metafora o bijelom Božiću) i modro-plave (boje koja simbolizira istinu, vjernost, plemenitost, ali i boju neba, Neba i našega prelijepoga mora).

Što se pak vjere i nevjere tiče, misli o tome posudit ću ovdje od velikog pisca Milana Kundere, jer ih sam ne mogu bolje osmisliti: 'U modernim vremenima nevjerovanje prestaje biti prkosom i izazovom, a vjera gubi svoju misionarsku sigurnost ili prijašnju isključivost. Staljinistički (mi bismo mogli kazati: titoistički) šok odigrao je odlučujuću ulogu u toj evoluciji. Nastojeći izbrisati svako kršćansko pamćenje, otkrio je da svi mi, vjernici i nevjernici, bogohulnici i bogomoljci, pripadamo istoj kulturi ukorijenjenoj u kršćansku prošlost bez koje bismo bili sjene lišene sadržaja, brbljivci bez rječnika, duhovni apatridi.

Odgojen sam kao ateist i dobro sam se u tome snalazio sve do dana kada sam, u najcrnjim godinama komunizma, vidio kako se ponižavaju kršćani. Izazovni i razigrani ateizam moje prve mladosti nestao je odjednom poput mladenačke ludorije. Shvatio sam svoje prijatelje vjernike i ponesen solidarnošću i osjećajem pratio sam ih ponekad na misu. Radeći to, nisam se uvjerio da postoji Bog kao biće koje upravlja našom sudbinom. Pa ipak, što ja znam? A oni, jesu li oni znali? Jesu li bili sigurni u svoju sigurnost? Sjedio sam u crkvi s čudnim i ugodnim osjećajem da su moja nevjera i njihova vjera neobično bliske.' (Iznevjerene oporuke, NZMH, 1998., st. 13-14)

Tri crvena hrvatska 'kralja' napokon su se naklonili pred jaslicama u zagrebačkoj prvostolnici

Spontane riječi o Božiću, Dobru, miru, ljubavi, jedinstvu, pravednosti, solidarnosti, nadi, razumijevanju i uzajamnom povjerenju koje su na Kaptolu na sam Božić 2011. izrekle „crvene" državne velmože i njihov 'grimizni' domaćin, pokazale su da je Kundera bio u pravu kad je tvrdio da su njegova nevjera i vjera njegovih prijatelja 'neobično bliske'.

Crvena boja napokon je i na Kaptolu boja ljubavi prema čovjeku i prema Domovini. Po tome trebamo pamtiti Božić 2011.

Dr. Slaven Letica
Hrvatski list

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Odlučio sam... — Jardo 2012-01-13 00:30

...poslije današnjeg hateveovog Dnevnika,koji je u/ne/redio Ivan Jabuka puštanjem u program I.Mandića ,Dežulovića i dr. ,prestati gledati i slušati sve što dolazi iz te javne kuće na Prisavlju.

Nažalost,na tv harač me obvezuje zakon,ali kada bi se našla kritična masa istomišljenika, možda bi se našao modus da im zavrnemo slavinu.
Ali u svakom slučaju i poradi vlastitog mentalnog zdravlja, za mene više ne postoji program tzv.HTV-a.Niti u 12 sati,ne u 19 ,niti u 23 sata.

Prijavi Administratoru

#2 Jardo, čuvar utočišta — Ecce Homo 2012-01-13 03:07

Rekao jednom
Mudrac neki
Da je domoljublje
Posljednje
Utočište hulja…
(B. Dežulović, početak pjesme “Čuvar utočišta”)

Za Boga miloga, Jardo, „...kad a bi se našla kritična masa istomišljenika, možda bi se našao modus da im zavrnemo slavinu“ - zar nemate već tu kritičnu masu? Pa ima vas već... dvadesetak, valjda – evo, samo ispod ovog članka uskoro će se, bez sumnje, naći Mijo F, Živjeli Hrvati!, dd, kbunjevac... Još ako se i glistica pojavi, pa se počne razmnožavati, a gdje je glista tu je i gnojmir (vrijedi i obrnuto), pa blablamarcus, pa kad šenjška_ruka_de šnica svrši; triarios već, vjerojatno piše neki traktat kojeg nitko neće pročitati, boljunac je još u nedoumici i čita što kažu njegovi priručnici, preporodu zaglavila caps lock tipka, ali riješit će on to... ma, skupit će se grla. Mislim, stalno govorite kako je puk ogorčen, kako ne može smisliti ove face, kako... kritična masa je samo pitanje vremena. HTV-u je odzvonilo, možda.

Ali, vidi vraga, ovi mandići, dežulovići, šprajci - njihove se kolumne čitaju, njihove knjige prodaju. Ovaj svijet je pun neobjašnjivog...

Teško je to. Najbolje da ti ustraješ u svojoj odluci, i obogatiš je. Proširiš. Prestani gledati tv, prestani čitati, prestani razgovarati. Drži se HaKaVea. I onako su, kako to kbunjevac pod jednim drugim člankom reče, kultura i intelekt u 'njihovim' rukama. I glavama. Ti se drži onog drugog.

Domoljublja kao zadnjeg utočišta...

Prijavi Administratoru

#3 "ECCE HOMO":OTKUD BAŠ SADA "ISKOPA" TOG DEŽULOVIĆA...BA Š SI NAŠAO UZORA I "DUHOVNOG VOĐU" — preporod 2012-01-13 03:53

E,moj "ECCE HOMO"...
Ne,ne,u krivu si,u strašnoj si zabludi.
A otkuda nam "iskopa" tog notornog
ANTI-HRVATA I SUPER ANTI-DOMOLJUBA
DEŽULOVIĆA?
I kakvi su ovo glupi i Sotonski stihovi?
I ti to citiraš?
DEŽULOVIĆ...
(čije se kažeš "knjige" čitaju i prodaju. Zaista ?
ha,ha,ha...i ti to zoveš literaturom.
Više vrijedi jedan OSREDNJI KOMENTAR NA OVOM PORTALU NEGO SVE KNJIGE DEŽULOVIĆA i
"pisca" MILJENKA JERGOVIĆA
i ostalih" nadri pisaca" iz zmijskog gnijezda "JUTARNJEG LISTA"ZAŠTO?
Baš zato što u njima nema DOMOLJUBLJA,
NEMA ONE TOLIKO VAŽNE,DIVNE LJUBAVI PREMA SVOJOJ MAJCI DOMOVINI
Zato je njihovo "spisateljstvo
zaista i bezvrijedno.
Samo vidim jedni drugima čestitate na "spisateljstvu" ...pa ni sam Mandić
(kojega vjerovatno obožavaš) nemože napisati ništa literarno vrijedno.
Niti najmanje priče ili pričice,
nešto originalno izvorno njegovo.
Samo kritizira i "secira" druge,a to je najlakša disciplinapisan e riječi.
Krasti tuđe...izrugiva ti tuđe uratke..
Baš poput tebe na ovom časnom PORTALU.
Pisac mora imati veliku duhovnu snagu,i da SVI su veliki pisci bili i NACIONALNO SVJESNI.
Od HOMERA TOLSTOJA,DICKEN SA,NERUDE, JAMESA JOJCEA ili Faulknera..SVI BAŠ SVI.
Nisu se sramili svoje nacije kao naši "internacionalni"
"Lijevi "pisci".
Ne,to to ispraznjaci poput tebe i TVOJE SORTE niti u snu nemogu imati.

Ne sekiraj se ,
nitko u svijetu za njih (Dežuloviće i njegovu sortu)nije ni čuo i ne čita ih-u to sam siguran.
Prije će Sava poteći prema Zagrebu (od Beograda) (da citiram tvoga ljubimca)nego
će takve SIVE EMINENCIJE na Judinoj "plaći" hrvatskih neprijatelja
dobiti "NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST"
Takovih kao DEŽULOVIĆ trebaju se stidjeti
(i vlastiti otac i majka a potom i čitava nacija)
(ako je uopće i ima)
Teško je praznoj osobi poput tebe razumjeti viša i plemenitija čuvstva...
Za to ipak treba imati određene urođene predispozicije.
Toga u tvojim prsima u tvojoj anemičnoj krvi i u tvome genetskom kodu naprosto nema.
DOMOLJUBLJE JE JEDNO OD NAJJAČIH,NAJDUB LJIH I NAJPLEMENITIJIH ČUVSTAVA.
Što si bez DOMOLJUBLJA?
Samo otkinuti list na vjetrovima
GLOBALIZACIJE ,BEZDRŽAVLJA,I NIŠTAVILA...
NITKO I NIŠTA...
NEUSPJELI ABORTUS.

Prijavi Administratoru

#4 Enco čovječ idi se lječiti ,povedi usput sve te patnike za šugoslavijom — gojmir 2012-01-13 13:09

Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu siromahu
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečima,

Prijavi Administratoru

#5 Dežulović — Doctor Umbraticus 2012-01-13 13:16

Hahaha...Dežulo vić kao književna veličina, pa se citiraju njegove "mudre" izreke. Dežulović, Igor Mandić, Ferić, i drugi, moderna "rvacka" kultura, sve veličina do veličine. Književnici svjetskog glasa i kvalitete, nema što.

Prijavi Administratoru

#6 ? — Marcus 2012-01-13 13:58

[quote name="Ecce Homo"]Rekao jednom
Mudrac neki
Da je domoljublje
Posljednje
Utočište hulja…
(B. Dežulović, početak pjesme “Čuvar utočišta”)



Ekko moj Homić-u glupane, potpuno ste krivo i ti i tvoj Dežurnović shvatili ovo što ste citirali. Nemate pameti a pravite se pametnjakovićim a.

Prijavi Administratoru

#7 Ecce Homo, razočarali ste me... — kbunjevac 2012-01-13 17:47

...ali ne i iznenadili.

Citat Ecce Homo:

Rekao jednom
Mudrac neki
Da je domoljublje
Posljednje
Utočište hulja…
(B. Dežulović, početak pjesme “Čuvar utočišta”)

Sjećam se da ste već jednom davno prije spomenuli gore citiranu izreku. Tada sam i imao neke iluzije o tome da ste čuli za njezinog autora, engleskog književnika Samuela Johnsona.

Kad ono: Ecce Homo nam citira Dežulovića. Dežulovića, koji tripuje da se vrhunskim pjesnikom može postati po jednostavnom receptu: uzme nečiju izreku, lupi "enter" na strateškim mjestima i ima gotovu strofu pjesme.

Tragikomično stoga zvuči Vaš komentar u kojem tvrdite kako su slabo obrazovani oni koje Vi nazivate HČiK. To je točno ukoliko pod obrazovanjem smatrate cjelovečernja indoktrinacijsk a kreveljenja u partijskim ćelijama u Surdulici ili Bubanj Potoku (Možemo li, drugovi??? Možemo!!! Hoćemo i možemo, drugovi??? Hoćemo kad moramo!!!!!!!!! ). Međutim, ako obrazovanje shvatimo onako kako ga općenito shvaća suvremeni svijet, tj. kao stjecanje i usvajanje novih znanja, onda vi nedostatak istog pokazujete upravo u gore navedenom komentaru, i to rečenicom kojom ste vjerojatno nadmašili sve svoje dosadašnje baljezgarije i gluposti istrešene na ovom portalu:

Da ste nekom 'hrvatskom' vladaru te 1000. godine rekli da je Hrvat, vjerojatno bi vas flekavo pogledao, ne znajući o čemu govorite.

Pobogu, čovječe, zar Vam nije ostalo ni trunke samopoštovanja, pa si dopuštate ovakve blamaže?

Nego, da Vas pitam, što ste na koncu odlučili, kamo idete: u Raj ili Pakao? Svo vrijeme ste cendrali što nitko ne odgovara na Vaša pitanja, a kad sam Vam ja ponudio neke smjernice, odjednom ste ušutjeli.

Prijavi Administratoru

#8 kbunjevac — Ecce Homo 2012-01-13 23:20

Počesto se uhvatim u grijehu pripisivanja ljudima više zdravog razuma nego što zaslužuju, pa zabludu uvidim tek kasnije. Tako je to i u ovom slučaju, mada ne znam na čemu sam temeljio svoj optimizam – naime, kbunjevac zbilja nikad nije dao povoda smatrati ga odveć bistrim primjerkom ljudskog roda. Bilo kako bilo, mea culpa.

Kad kbunjevac kaže da je „...ima o neke iluzije o tome da ste čuli za njezinog autora, engleskog književnika Samuela Johnsona. Kad ono: Ecce Homo nam citira Dežulovića“, on zanemaruje ograničenja s kojima je svatko suočen kad se obraća HČiKovima.

Dakako da sam trebao znati da je previše od kbunjevca očekivati da moj komentar promatra u kontekstu onoga što on jeste – odgovor na jardovo patetično laprdanje u kojem stoji „...pos lije današnjeg hateveovog Dnevnika ... puštanjem u program I.Mandića, Dežulovića i dr...“, odnosno, da će shvatiti finu ironiju korištenja Dežulovićevog remakea poznate izreke u odgovoru liku kojeg je isprovocirala upravo pojava Dežulovića u društvu Mandića na tv ekranu. Tim više što se citat iz mojeg komentara u istom obliku pojavljuje i u Mandićevoj knjizi koja je bila direktan povod tv reportaži.

Ukratko, na trenutak sam zaboravio da je kbunjevac, kao niža forma intelektualne pojavnosti, u rijetkim trenutcima lucidnosti, doduše, sposoban za jednostavnije oblike analize, ali mu je svaka vrsta sinteze nedostupna.

Naglasio bih ovdje i praktičnu korist ovakvog pristupa – pošto su HČiKovi dokazano slabije obrazovan sloj stanovništva (koliko god kbunjevca ta istina zaboljela), iluzorno je očekivati da su čuli za Samuela Johnsona, ali su gotovo sigurno oni među njima koji komuniciraju s drugim nacionalistima i ksenofobima, virtualno ili fizički, čuli za Dežulovića. I tako, kombinacijom svega navedenog dolazimo do one 'nekoliko HČiKova jednim udarcem'.

Toliko o prvom dijelu kbunjevčevog buncanja, drugi je, priznajem, bolniji za mene. Naime, ponovo sam počinio grijeh nečinjenja, odnosno propusta, i time prouzročio duševne boli drugog bića. Prvi put se to dogodilo kad sam, zabavljen ugodnijim stvarima, zaboravio odgovoriti na bezazlen upit šenjške_ruke_šp ortške, pa je nesretnik proveo Badnji dan upućujući mi neuslišane vapaje na međumrežju zaokupljen vlastitim međunožjem, valjda. Tada sam sebi obećao da ću biti pažljiviji, ali - evo opet... Kaže kbunjevac: „...kad sam Vam ja ponudio neke smjernice, odjednom ste ušutjeli.“ hkv.hr/.../... Kriv sam, priznajem – ne odgovoriti tako vrijednom kompilatoru mojih tekstova, čovjeku koji skuplja sve što napišem i pokušava nešto naučiti iz toga, svakako nije nešto čime se mogu pohvaliti. Možda bih jedino mogao pokušati ublažiti krivicu. Sigurno nije neki izgovor, ali nimalo poštovani kbunjevče, ja vaš komentar - zamislite - uopće nisam primijetio! U onoj poplavi primitivnog šovinizma Jedino Hrvatske i Crnog jahača, rektalne filozofije Mije F, vulgarne izravnosti gojmira i čiste, naivne i nepatvorene gluposti preporoda, a oko svega toga se neumorno mota gnojem umazana glistica, vaše 'smjernice' su ostale nezamijećene. Prejaka konkurencija, vjerojatno, a osim toga – oprostit ćete mi, nadam se – vaš stil je i inače nedojmljiv, nekako... kako da se izrazim?... ispran, kao kad vam pokušaju podvaliti kavu pravljenu kroz već korištenu filter-vrećicu. Bezukusno, bljutavo i krajnje neuzbudljivo. Lako vas je zaboraviti – za vas je to svakako plus, većinu svog jadnog bivstvovanja biste vjerojatno i sami najradije zaboravili – ali se zbog toga, eto, događaju i ovakve stvari. Tužno je to kako zbog naših sitnih, nenamjernih propusta ljudi pate.

Ništa, ne vrijedi kajati se, treba popraviti što se može i ne praviti iste greške ubuduće. Poslije Božića sam zalijepio onaj sticky note s podsjetnikom 'odgovori šenjškoj_ruci ako se javi, nemoj da čovjek pati'. Sad ću dodati 'i kbunjevcu!'. Zalijepim to na pločice iznad wc školjke, tako da vas se uvijek sjetim prilikom mokrenja. Primjereno, a?

Prijavi Administratoru

#9 Eccipecipec nit'si mali zec.. — MIJO F 2012-01-13 23:36

Citat:

“ Kriv sam, priznajem – ne odgovoriti tako vrijednom kompilatoru mojih tekstova, čovjeku koji skuplja sve što napišem i pokušava nešto naučiti iz toga, svakako nije nešto čime se mogu pohvaliti.

..od tebe može naučiti samo sotona,a takovih sotonističkih idiota..sumnjam da u 'Jugoslaviji' ima..ha,ha..ti si blesav i bolestan čovjek,a terapija su ti HČ&K...hrkljuši ..i nas ovdje 30-ak..'monkey' si ti jebal'te vragec..pa ti misliš da si došao u 'zoo'..koliko sve odreda j.beš..a i ne biraš po vrstama..maži.. ha,ha..ENDEM si ti..i to onaj zlikovac..koji još nije upisan u knjigu zlikovaca endemskih..ha,h a.. ..od tebe da netko nešto nauči,makar što?.. MFP!

Prijavi Administratoru

#10 Ecce Homo — kbunjevac 2012-01-14 00:48

Vaš komentar je doista razgalio moju napaćenu dušu koja je očajnički vapila za neopravdano uskraćenom pozornošću, koju mi, eto, sve do nedavno niste iskazivali. Moram priznati da nisam ovakvu radost doživio još od vremena kad je se otvorio prvi McDonald's u Jurišićevoj u Zagrebu. Nadam se da neću morati čekati novih petnaestak godina da ponovno doživim ovako sretne trenutke u svojem životu.

Nadam se također da ćete mi oprostiti na neuzbudljivom stilu pisanja. Uzbuditi Vas, naime, to je sigurno vrlo zahtjevan zadatak i za Vašu suprugu (to bi vjerojatno predstavljalo izazov čak i za Lepu Brenu), pa Vam ja tu još manje mogu biti od pomoći sa svojim "isfiltriranim" komentarima.

Meni će biti dovoljno to što ste podsjetnik za odgovor na komentare moje malenkosti zalijepili u toaletu. Jedino pripazite da Vam taj podsjetnik ne odvuče pretjerano pozornost, pa da zaboravite napraviti ono što prilikom mokrenja čini svaki lajavac poput Vas koji drži do sebe: podignuti nogu.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments