Ovisnosti postaju stil života...
Ovisnosti postaju stil života i nije moguće pronaći osobu koja nije ovisnik o nekomu ili nečemu. Ako je tome tako, onda nitko nema pravo stigmatizirati bilo koju skupinu ovisnika. Deplasirano je nekome govoriti da je ovisan o nekome ili nečemu, a istodobno sam imati sličan problem (s kojim se ne želi suočiti).
U procesima oslobađanja od svih ovisnosti najvažnije je priznanje da smo u problemu i čvrsta odluka što trebamo odmah prestati raditi. Sve ovisnosti signali su upozorenja. Svaka je ovisnost vremenski ograničena ugoda i dugoročno mučenje.
Jednom mi je jedan liječnik rekao da bi sve ovisnike o teškim drogama trebalo "strpati" u prostoriju iz koje ne bi izlazili desetak dana. Davao bi im, kaže, "hranu kao psima". "Tko preživi, toga bih dao dalje na obradu". Odgovorio sam mu citirajući Abrahama Lincolna: "Po mome iskustvu, ljudi koji nemaju poroka nemaju ni vrlina!" Potom sam ga upitao: "Na čemu si ti?" Takvi ljudi misle da su baš oni bez mana ili poroka. Govoriti da smo imuni na sve ovisnosti isto je kao i kada bismo tvrdili da ne živimo s nekim lažima, nemamo problem(a) ili da nismo ovisnici o nekome ili nečemu!
Svatko nosi svoj životni križ. Mnogi zaboraviše na poruku iz Biblije: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen."
Ch. Thruman je jedini psiholog koji je imao smjelosti još 1999. godine tvrditi: "Svi smo mi ovisnici". Pretpostavljam da ste čuli za izreku da "ono čega se ne možemo odreći gospodari nama".
Nikada se nitko nije oslobodio ove ili one ovisnosti bez vlastite odluke za promjenom stila života. Onaj tko je priznao da je u nekom problemu ovisnosti, na dobrom je putu. Njemačka poslovica kaže: "Najveća je pobjeda pobijediti sebe."
Ovisnost o drogama i simptomi ovisnosti
Svjetska zdravstvena organizacija ovisnost o drogama definira kao ponašanje pojedinca koji uporabi psihoaktivnih tvari daje prednost pred drugim izazovima života. Ovisnosti su psihičke ili tjelesne, vrlo često se pojavljuju zajedno. Ta organizacija definira zdravlje kao odsutnost bolesti i prisustnost tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Pitam: Tko živi u blagostanju ili tko ostaje zdrav?
U Rječniku hrvatskoga jezika stoji da je ovisnik "onaj koji je rob neke navike" i neizravno se pokazuje kako smo se (svi) naviknuli na nekoga ili nešto.
Na zdravlje najviše utječu životni stilovi, tj. (ne)zdrave navike, a na drugom mjestu uvjeti življenja, pa nasljeđe. "Ovisnost se javlja kada se skrše obrambeni mehanizmi osobe koja više ne može funkcionirati bez nastavljanja ugode. "Opetovano ponašanje vodi obuzetosti i nastanku ovisnosti" (Zora Zuckerman u priručniku O prevenciji obuzetog ponašanja i ovisnosti modernog doba djece i adolescenata)...
Sve ovisnosti imaju iste ili slične simptome: povećanje ugode i slabljenje (emocionalne) kontrole, opsesivne (obuzete) misli - nemogućnost suzdržavanja na podražaje te zanemarivanje profesionalnih, obiteljskih i drugih obveza. "To se očituje kao nastanak osjećaja ugode i/ili olakšanja pri korištenju raznih supstancija ili izvođenju raznih rizičnih oblika ponašanja" (Definition of Addiction).
Ovisnosti bez droga
Interes javnosti i stručnjaka okreće se od alkoholizma i droga drugim vrstama ovisnosti. No simptomi svih ovisnosti vrlo su slični jer je svaka ovisnost kratkotrajna ugoda i dugoročno mučenje. Na početku pružaju zadovoljstva, a na kraju oduzimaju sve. Viktor Frankl to opisuje riječima: "Što je nekome više stalo do zadovoljstva, to ga brže to zadovoljstvo mine."
Što su nekad bili poroci, danas postaju stilovi života. Ovisnosti imaju snažne poveznice s otuđenjem, anksioznošću i raznim vrstama fobija koje ljude pretvaraju u depresivna ili otuđena bića. Manferd Spitzer u knjizi Usamljenost - nepoznata bolest, smatra da su suvremeni oblici ovisnosti u visokoj korelaciji s društvenom izolacijom. Oni kojima je urednost opsesija najčešće imaju nesređene živote.
Dušan Radović u knjizi Beograde, dobro jutro (3. izdanje) zapisao je ovo: "Za razliku od kuće ili obitelji, u kavani vas vole zbog vaših mana." Jedan od najpriznatijih američkih književnika, Ernest Hemingway, za života obilježen kao alkoholičar, ironično je komentirao: "Pijem da bi mi drugi ljudi izgledali zanimljiviji."
Pogledajmo popis tek nekih od ovisnosti bez droga i "nađimo se"…
Imamo li nesavladivu potrebu za hranom, seksom, kupnjom…? Patimo li od pretjerane čistoće, povodljivosti, škrtosti? Jesmo li ovisnici o poslu, politici, prijevarama drugih, taštini, tjelovježbi, izgledu, (ugađanju) drugima, brzini, novcu, stvarima, nasilju, samokontroli ili kontroli drugih, klađenju, igrama na sreću, kreditima i zaduživanju, mobitelu, internetu i medijima, samofotografiranju – selfiji, novcu, radu, neradu, sportu, lažima, prosječnosti, odobravanju, brzinama...? Dakako da postoje i još neke nenavedene ovisnosti. Tako je Lenjin davno zapisao (u duhu agresivnog ateizma) da je religija "opijum za narod".
Znam ljude koji žive bez strasti. U svemu su odmjereni. Ničemu se ne predaju bez ostatka. Zovem ih ovisnicima o umjerenosti. Mark Twain je to ipak ublažio konstatacijom da "umjerena ovisnost pomaže u borbi protiv neumjerene neumjerenosti".
Oni koji skupljaju stvari, a ne koriste se njima, ili oni koji misle da im je status u društvu viši ako imaju više stanova ili kuća - trebali bi znati da nekretnine upravljaju njima.
Više mi je odvjetnika potvrdilo da imaju klijente ovisnike o sudskim sporovima. Kažu mi da takvi "imaju ludu potrebu za tužbama protiv drugih. Zadovoljstvo nalaze u svađanju s drugima na sudskim sporovima kojima nema kraja." Nazivaju ih parničarima.
Liječnik i spisatelj Gabor Maté u knjizi Kada tijelo kaže ne navodi kompulzivni optimizam kao vrstu ovisnosti ili obrambeni mehanizam suočavanja s realnošću. Suprotno njima postoje osobe koje su uvijek u problemima, nezadovoljni i žrtve su svoga pesimizma. "Samosažaljenje je vjerojatno najdestruktivniji od svih nefarmaceutskih narkotika. Izaziva ovisnost, daje trenutan osjećaj zadovoljstva, a žrtvu odvaja od stvarnosti" (John W. Gardner).
Postoje osobe koje iskazuju veliku emocionalnu ovisnost i pod snažnim su utjecajem mišljena drugih. Takvi nastoje svima ugađati. Takve Thruman naziva ovisnicima o odobravanju. Priznanje od drugih je važno, no problem nastaje i ako pokušavamo dobiti od svih odobravanje. "Ne mogu vam reći recept za uspjeh, ali mogu za neuspjeh – nastojte ugoditi svima!" (Herbert Bayard Swope). Slijedi citat nepoznata autora koji sam dobio putem sms poruke, a zabilježio sam ga jer je iznimno intrigantan: "Izgubio sam samoga sebe pokušavajući udovoljiti drugima. Sada gubim druge dok pronalazim samog sebe." Zato ljude dijelim na depresivce i (latentne) agresivce i (vječite) zabavljače drugih.
Ljudi opsesivno hodočaste u teretane, neki postaju ovisnici o fitnessu…
Analizom svjetskih bestselera, reklama, filmova, glazbenih spotova, serija, reality show-emisija, kao i listova za tinejdžere, u svojoj knjizi (sa suradnicima) Mladi i mediji, upućujem na njihovu tematsku unificiranost − opsjednutost seksualnošću.
U SAD-u su poželjne žrtve ovisnosti o poslu, novim tehnologijama, zdravoj prehrani, kofeinu i prekomjernom vježbanju. Njih se naziva "učinkovitim ovisnicima". Kao što ima radoholičara, ima i onih koji se žele osloboditi "tiranije rada". "Lijenost je majka svih poroka." (sveti Ivan Bosco)
Potaknuta problematikom prezaposlenosti u Velikoj Britaniji, spisateljica Madeleine Bunting objavila je knjigu Willing Slaves (Svojevoljni robovi). Jedan otac koji je neposredno prije mirovine dobio moždani udar od prekomjernog rada, zamolio je sina da prestane s pušenjem i alkoholom, a ovaj mu je odgovorio:" Tata, znam da nezdravo živim, ali radije ću nastaviti s tim nego živjeti u strahu da ću umrijeti od stresa."
Zaključno
Kao "lijek" nude nam se "vatrogasne mjere" od farmaceutske industrije, klinike za odvikavanje od hrane, depresije, rada, droge, alkoholizma, seksa, interneta, videoigrica, kockanja, klađenja… Jasno je zašto se ne potiču preventivni programi. U tom kontekstu, pitam je li jedno od rješenja zamjena jedne ovisnosti drugom (manjim zlom)? Primjerice, prestanemo pušiti pa se "navučemo" na hranu? Evo jednog duhovitog komentara: "Krenuo sam na dijetu i odrekao sam se pušenja, alkohola i prejedanja. Za 14 dana izgubio sam dva tjedna" (komičar Joe E. Lewis).
Poštovani čitatelji HKV-a, podsjećam vas da sam nedavno otvorio svoj podcast koji je vidljiv na YouTube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik, a bit će emitiran dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom u 19 sati te neće biti dulji od sedam minuta! Pozivam vas da se (besplatno) pretplatite.
prof. dr. sc. Zlatko Miliša
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.