Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Mjere protiv korona-virusa

Kod koronavirusa vrijedi formula iz psihijatrije: (DRUŠTVENA) FRUSTRACIJA + IMPULZIVNI NAGON = AGRESIJA. "Kolektivni strah potiče instinkt krda i stvara bijes prema onima koji nisu dio krda" (Lorenz). MilišaPočetna poslušnost i šutnja građana/ki je bila predznak nemira. Sjetimo se skepticizma mladih s početka šezdesetih godina i studentskih nemira iz šezdeset osme, kao i "šuteće mladeži" s početka ovoga desetljeća te intenziviranih studentskih prosvjeda iz 2009. Skepticizam se pretvara u socijalnu buru kada su drastično ugrožena egzistencijalna pitanja i kada se živi po diktatu kao jedinom "izboru". Zato skepticizam građana /ki prema nerijetko rigidnim mjerama treba promatrati kao reakciju na krizne situacije (kojima ne se nadzire kraj).

Prije neki mjesec sam tvrdio da će dugotrajna izolacija građana izazvati epidemiju depresije, nasilja u obitelji i (auto)destruktivnih ponašanja. To se ovih dana upravo događa. Prošle subote, oko 10 000 ljudi okupilo se u Londonu na skupu kako bi protestirali protiv mjera zbog pandemije Covid-19,a koja ograničavaju neka od temeljnih ljudskih prava. U Londonu je tisuću okupljenih pozvalo na okončanje “medicinske tiranije”. Skup pod sloganom STOP socijalnoom distanciranju po meni je tek uvod u veće socijale nemire. Istog dana je i u Berlinu je bio prosvjed pod sloganom "Dan slobode" s gotovo dvostruko više prosvjednika nego u Londonu, jednako tako u borbi protiv Karantenarestriktivnih mjera pandemije koronavirusa. Ispisani su transparenti s dvjema porukama: "Najveća teorija zavjere je korona-pandemija" i "Kraj pandemije je dan slobode".

Ako korona potraje i budu li se pooštravale mjere i ljude ponovno odvodilo u "karantene" previđam da nam slijede nesagledive posljedice nasilja na ulicama diljem svijeta.

Želja za slobodom i "ŽIVIM" socijalnim kontaktima još uvijek je snažnija od rizika smrti. Sve veći broj ljudi pati od klasične depresije i govore da ovako više dalje ne mogu živjeti. Neka istraživanja u SAD-u su pokazala da nedostatak strukturiranih pravila u obiteljskom odgoju i obrazovnom sustavu, a najviše ekstremni uvjeti nesigurnosi stvaraju strahove kod djece i roditelja slične simptomimima od PTSP-a.

Covid 19 donio je s restriktivne mjere: zabrane kretanja, otpust radnika, zatvaranje poduzeća, škola, restorana, slom turizma i kulture … Zato je da je bilo pitanje dana kada će neredi započeti. Od pojave korona virusa živimo u vremenu gomile usamljenika koja se, pretvorila u gnjevnu masu koja je počela burno reagirati na izvanjske diktate, stavljajući sve jače frustracije. Zapaljen je barut!

Tko ima pravo prosuditi o globalnim etičkim dilemama?

Sociolog Ognjen Čaldarević u pozvanom uvodnom predavanju na Danima upravljanja rizikom 2011. na Veleučilištu Velika Gorica pod nazivom „Etički aspekti rizika: Osnovne sociološke dileme“ postavlja pitanje o subjektima Koronadonošenja odluka u rizičnim trenucima te dodaje: „U svim donošenjima odluka … krije se etička dilema – tko je taj koji ima pravo prosuditi o globalnim etičkim dilemama…?“

Korona virus je odavna "probio" okvire medicine i epidemiologije.. To je postalo pravno, psihijatrijsko, psihološko i etičko pitanje. Neki stručnjaci i političari šire paniku s brojem umrlih ne stvarajući potrebnu distinkciju između preminulih od koronavirusa i od drugih bolesti s koronavirusom! To me i ranije zaintrigiralo da otvorim etički aspekt aktualne krize i nekih apela. Dovoljno je uzeti bilo koji apel ili vrijednosni sud i analizirati njegovo značenje da bi se vidjelo kako ne može biti racionalnih argumenata za apriorni imperativ koji vrijedi za sve ljude. Kada čujemo rečenicu „XY će umrijeti ako odbije izolaciju“ i razdvojimo od rečenice „ XY može umrijeti ako se ne podvrgne karanteni“ trebamo uočiti razlike među tim tvrdnjama. Proizlazi da vrijednosni sudovi stručnjaka sadržavaju podrazumijevajuća vrijednosna i ponašajna opredjeljenja za sve ljude. Ne može se govoriti o objektivnoj prosudbi uskih specijalista u obliku obligatornih naloga o kojemu od prvog dana pojave virusa do danas ne znamo puno i ne vidimo kraj(a)!

Pozitivna strana virusa na eko sustav i društvo

Od pandemije koronavirusa samo je eko sustav imao pozitivne efekte, što nije mala stvar! Ipak, koronavirus nam je dao do znanja što znači kolektivna i osobna odgovornost i društvena solidarnost, nestigmatiziranje starijih, zaraženih… Virus je pokazao krhkost suvremene medicine i pokazao nam koliko smo nemoćni i „maleni“, a to je dobra poruka! Fra Mario Knezović je u ožujku 2020. zapisao: „A upravo je ta nevidljiva čestica zaustavila sav vidljivi i Covidmaterijalno moćni svijet. To sićušno i oku nevidljivo, uhu nečujno, osjetilima nedokučivo stalo je na kraj svoj sili ovozemaljskoga.“

Virus je otvorio važno pitanje brige za druge. Čini se da ima sve više opravdanja govoriti o novim disciplinama; pandemijskoj etici, filozofiji, sociologiji, pedagogji, psihologiji…, jer je u središtu pitanje suodnosa poimanje vrednota slobode, zdravlja i sigurnosti, ne samo od zdravstvenih posljedica koronavirusa, nego i kod pitanja kako uravnotežiti prava na školovanje, socijalne kontakte, putovanja i čitavog niza drugih problema koje virus stavlja u fokus naše svakodnevnice!

Pandemija je utjecala ambivalentno na razvoj obiteljskih odnosa i to od disfunkcionalih odnosa, ali je utjecala i na homogenizaciju obitelji. Pored toga, koronavirus je upozorenje da je svijet globalno selo i da problem drugih nužno dotiče sve nas. U vremenima prijetećih opasnosti je prirodno da se povežemo jedni s drugima i funkcioniramo u zajedništvu, (a što nam je bilo drastično smanjeno u izolaciji). Krizna vremena daju nam spoznaju da, iako udaljeni jedni od drugih, sada, u velikoj nevolji trebamo rehabilitirati ideju solidarnosti!

Nesagledivo loša posljedica pojave virusa na čovječanstvo

Prosvjetari, poduzetnici, svećenici.., pa čak i liječnici ostadoše bez izravnih kontakta s klijentima, tj. ljudima, što je sumrak u interpersonalnoj komunikaciji. Nastavnik, učitelj, odgajatelj, profesor, liječnik, svećenik… ostaju bez smisla svijetsvoje profesije - izravnog kontakta s ljudima. Ukoliko se dugoročno "ubije i neposredni razgovor to će ljude izvesti na ulice , a nasilje će eskalirati".

Od pojave virusa čovječanstvo je upalo u višestruke, u povijesti neviđene krize u opasnoj simbiozi s financijskom, duhovnom, psihičkom, moralnom, medicinskom, pedagoškoj dimenzijom… To nas čini osobito osjetljivima i to na svim kontinentima i za sve generacije.

U vremenima prijetećih opasnosti je prirodno da se povežemo jedni s drugima i funkcioniramo u zajedništvu, a što nam je bilo drastično smanjeno u izolaciji.

Moderna vremena govore u prilog tezi o epidemiji usamljenosti kao bolesti koja je došla znatno prije koronavirusa!

Izolacija i usamljenost su jedni od glavnih uzročnika psihičkih problema! Naime, do pojave korobavirusa su građani/ke diljem svijeta mislili da slobodu kretanja nitko ne smije dovoditi u pitanje, a osobito je dokinuti. Da nam je netko prije koji mjesec pri epidemije koronavirusa, recimo krajem 2019. kazao da će cijeli svijet biti u kućnom pritvoru, vjerojatno bi komentirali kako mu treba trajni psihijatrijski tretman! Krizna vremena otvaraju najmračnije ali i najsvjetlije strane kod ljudi.

Medijsko podgrijavanje histerije s pandemijom

Postoje dvije stvarnosti. Jedna je vedrija strana života. Ona velik dio medijske industrije ne interesira. Zato nas mediji bombardiraju tamnijim stranama, na primjer strahovima, od virusa, masovnih zaraza, cjepiva, ratova, nasilja... Tako Mediijljudi misle da je svijet opasno mjesto za život pa su neki opravdavali "čvrstu ruku", (jedne stane - ponajprije epidemiologa) a drugi ostali ustrajni na slobodu izražavanja… Kako sam rekao, mediji imaju moć u proizvodnji neizvjesnosti, nesigurnosti, straha … Ivo Andrić je svojevremeno dao snažnu opomenu: “Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to usamljenje znači učiniti ga nepokretnim… i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora…, jer se okova čovjek može čovjek osloboditi, ali te obmane (čekanja) – nikad… ”.

Poistovjećivanje novozaraženih s novooboljelima, naslovnice o crnim scenarijima i još crnjim rekordima neumnjivo urušavaju mentalno zdravlje svih generacija. Zato je svojevremeno Pierre Bourdieu, istaknuti francuski sociolog, konstatirao da je kvalitetan novinar onaj koji budi "uspavanu savjest" građana. Drži da novinar, kao i svaki intelektualac, mora biti angažiran u davanju doprinosa "javnom zdravlju nacije". Srećom, sve dok nismo dio šuteće većine, dok se pitamo i propitujemo, neće se postići potpuna kontrola umova.

Zaključno

Viktor Frankl je svojevremeno predlagao da se u SAD-u na Zapadnoj obali podigne Kip odgovornosti, kao protuteža Kipu slobode Istočne obale. "Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom" (Ante Periša).

Ovdje se dobro prisjetiti misli stand up komičara i društvenog kritičara Georgea Carlina o paradoksima modernizma: "Imamo visoke zgrade i široke autoputove, a nisku toleranciju i uske vidike… Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti…"

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Uto, 20-10-2020, 13:15:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.