Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Predizborne ankete

Čemu služe skupe predizborne ankete i tko plaća "anketni inženjering"? Svrha nekih agencija Anketaza ispitivanje javnog mišljenja jest manipuliranje javnošću i/ili utjecaj na izborni rezultat u korist jedne ili više političkih opcija, a ne objektivno informiranje. Do kada tolerirati medijsko ispiranje mozga, obmanjivanje građana, napade i/ili optuživanje neistomišljenika, indoktriniranje jednom ideologijom?

Medijske dezinformacije s netočnim informacijama, zavaravajućim poluinformacijama skrojenim da bi difamirale javne osobe, znaju napraviti nenadoknadivu štetu pojedincu ili jednoj političkoj opciji, sve u cilju da bi kako bi bile poligon novih sukoba. Ankete imaju sugestivnu moć na birače. Tko negira tu činjenicu taj manipulira!

Pouzdanost rezultata je upitna iz više razloga

Predizborne ankete utječu na percepciju i odluke. Tako se režira stvarnost po scenariju medijskih manipulatora. Thinking educationPrema podacima Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu i agencije Ipsos Puls stopa odbijanja anketnih ispitivanja stalno raste te se kreće u rasponu od 22 do 63 posto. Pouzdanost rezultata postaje upitna ukoliko se građane ne pita namjeravaju li sudjelovati na izborima. Pouzdanost je još manje kvalitete kada se manipulira s reprezentativnim uzorkom i statističkom pogreškom! Pored toga objektivnost opada kada se ne zna koliko se anketirani sigurni u svoj izbor izlaska na izbore.

Matthew Lipman je jedan od najglasovitijih suvremenih teoretičara razvoja kritičkog mišljenja, u svojoj knjizi Thinking in Education donosi neke odredbe prepoznatljivosti samostalnog prosuđivanja: mišljenje koje omogućuje samostalno donošenje odluka, mišljenje čiji je cilj prevladavanje pristranosti, predrasuda i stereotipa, mišljenje koje nam pomaže da se zaštitimo od manipulacija, mišljenje koje zna relativizirati relacije uzroka i posljedica i mišljenje koje otkriva pojednostavljene interpretacije. Ovdje bih samo uzeo primjer brzopletog zaključivanja kod interpretacija podataka na temelju tzv. nezavisnih i zavisnih varijabli. Naime, u gotovo svim udžbenicima iz metodologije istraživanja iznosi se pogrješan zaključak – da su nezavisne varijable uzrok, a (sve) zavisne posljedica. Možemo uzeti primjer kod konkretnog ispitivanja opredijeljenosti za konkretnu političku stranku se za nezavisne varijable mogu uzimati npr. dob, spol, mjesto stanovanja, visina plaće i slično, a zaboraviti nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socio-ekonomsko porijeklo, i onda se ispuštajući te nezavisne varijable kaže da su prvo spomenute presudne. Studente se krivo uči rasuđivanju o uzročno-posljedičnim vezama, a ti studenti jednom postanu istraživači.

Evo još nekoliko primjera zašto sam rezerviran po pitanju anketnih ispitivanja i statističkih pokazatelja… Prosječna ocjena koju hrvatskim sveučilišnim nastavnicima daju studenti jest 4,00. Tko tome može povjerovati? Istraživanja kolegica Ane Proroković i Inge Tomić-Koludrović sa Sveučilišta u Zadru pokazala su da su evaluacije studenata o radu profesora nerealne ili neobjektivne. Pokazuju da čak 10% studenata daje najviše ocjene svojim nastavnicima kako bi se riješili anketomanije.

Potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća bio sam na jednom simpoziju gdje je jedan ruski sociolog uvjeravao svoga Obrazovanješvedskog kolegu da je sustav studiranja u njegovoj zemlji demokratičniji zato što su studenti iz "radničkih obitelji" zastupljeniji na fakultetima negoli u Švedskoj. "Da, vi ste u pravu", obrati mu se kolega, "ali naši studenti kraće studiraju, rade u struci za koju su se obrazovali, imaju visoka primanja, a kod vas? Imate li usporedive podatke?" Rus je zanijemio.

Ministri znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj posljednjih su se desetak godina hvalili kako su za njihova mandata povećane šanse i uspjeh na studijima, skratilo vrijeme studiranja ili povećao postotak diplomiranih. Nisu navodili koliko se povećao postotak nezaposlenosti, koliko ih radi u struci ni (kao najaktualnije) koliko ih je otišlo u inozemstvo bez namjere povratka? Otvaranje novih studija pravdali su brojkama koje navodno potvrđuju demokratizaciju visokog obrazovanja. Prešućivali su činjenicu da u zavodima za zapošljavanje, iz godine u godinu, raste postotak onih s najvišom razinom obrazovanja. Američki književnik i sjajan pripovjedač Mark Twain zgodno naziva tu vrstu prijevare: "Laž, prokleta laž i statistika!" Evo kako je tu (našu) lakovjernost opisao Walter Heller: "Kada netko stoji jednom nogom u vrućoj peći, a drugom u hladnjaku, statističar bi rekao da je taj čovjek prosječno u ugodnoj klimi".

Zašto predizborne ankete ne pogađaju rezultate izbora?

Prema velikom predizbornom istraživanju HRejtinga za TV Novu, RTL ili HRT (po izbornim jedinicama), Restart koalicija prije izbora na reprezentativnom uzorku je višekratno proglašena relativnim pobjednikom izbora s osvojenih Upitnikcca. 60 mandata, a HDZ je dobivao ispod 55 mandata. Miroslav Škoro je tada izjavio kako je za ukidanje objave anketa 60 dana prije izbora, jer je "javno prikazivanje rezultata nije istraživanje nego oblikovanje javnosti". Agencije koje su provodile ta ispitivanja su podcjenjivale HDZ i desnicu, a precjenjivale SDP i ljevicu. Danima su izvještavale da će Restart koalicija biti relativni pobjednik izbora s više od 50 osvojenih mandata. Međutim, stvarni rezultati od 5. srpnja izbora su pokazali da je Hrvatska demokratska zajednica uvjerljivi pobjednik parlamentarnih izbora s 66 osvojenih mandata, a Restart koalicija je dobila tek 41 zastupnika, te (u anketama opet zaboravljene) koalicija Stranke s Imenom i Prezimenom, Fokusa i Pametno tri mandata te HNS, Reformisti s jednim. Pored toga, rezultati anketa nisu predvidjeli ni da će stranka Možemo ući u Parlament, a dobila je sedam zastupnika! Kolega Nino Raspudić i sada zastupnik MOST-a je tada izjavio: "Radi se o manipulaciji kao i prije svih ostalih izbora i mislim da treba zabraniti predizborne ankete i manipuliranje njima." I RTL-ov komentator Žarko Puhovski komentirajući nakon izbora smatra da su prvi gubitnici izbora agencije za ispitivanje javnog mnijenja, a drugi gubitnik SDP. I SDP-ov europarlamentarac Predrag Fred Matić, kandidat na listi Restart koalicije u 5. izbornoj jedinici osvrnuo se na loš rezultat koji je koalicija ostvarila te na predizborne ankete ovim riječima: "Sada tek vidimo da su ankete - tko plati, taj dobro i prođe na tim anketama". Na pitanje novinara znači li to da je Restart koalicije platila te ankete, odgovorio je: "Pa izgleda, da. Ne mogu to potvrditi ni demantirati, ali očito da je tako. Tko naruči anketu, njemu to bude dobro."

Ankete bez dodira s realitetom

Sjetimo se da su i predizborna istraživanja 2015. u Hrvatskoj o potpori pojedinim predsjedničkim kandidatima pokazala svu svoju apsurdnost. Po tko zna koji put katastrofalno su podbacila. Agencije kojima velik novac godinama daju hrvatske medijske kuće (primjerice, TV Nova, RTL ili Jutarnji list) mjesecima su prognozirale veliku prednost Ive Josipovića nad kandidatkinjom HDZ-a, da bi se na dan izbora pokazalo da su njihova predviđanja bila pogrješna od 10 do 15 posto, i da su bila programirano pristrana u korist (bivšeg predsjednika) Josipovića. Te bi agencije trebale vratiti Anketa4novac naručiteljima, a građanima treba objaviti imena naručitelja, autora ankete i anketara. Naime, poznato je da su Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović ušli u drugi izborni krug s gotovo jednakim brojem glasova, a anketari su Josipoviću davali od 12 do 15 posto prednosti?! Takva „istraživanja“ utječu na konačni izborni rezultat.

Ankete se ne rade radi ispitivanja nego radi stvaranje javnog mišljenja

Anketarske kuće i ankete nisu osmišljene radi ispitivanja javnog mišljenja, nego (često) radi stvaranja javnog mišljenja. Mnogi glasači pod utjecajem neobjektivnih istraživanja, mijenjaju izbor pa odustaju od glasovanja za kandidata koji će, prema anketama, ionako izgubiti. Malo tko želi glasovati za gubitnika, a mnogi se u takvim situacijama priključuju većini. Ima jedna anegdota koja izvrsno oslikava učinak nametnutog mišljenja. Ona kaže da su dvije dame nazočile premijeri jedne drame, a poslije predstave jedna je onu drugu upitala kako joj se predstava svidjela. Upitana se naljutila pa joj odbrusila da je bezobrazno pitati je takvo što prije negoli je stigla pročitati kritike prikazanog djela. Ta anegdota plastično oslikava goleme mogućnosti manipulacije javnošću od kreatora javnog mišljenja. Postoje li činjenice u medijima? Nietzsche odgovara: "Ne postoje činjenice. Postoje samo interpretacije."

Kada su građani Hrvatske, 1. 12. 2013. na referendumu sa 66% glasova "za" odlučili da u Ustavu stoji kako je brak zajednica muškarca i žene, odmah su “liberalni” mediji Hrvatsku svrstali među nazadnjačke zemlje (nekada "željezne zavjese") Istoka Europe – Bugarska, Poljska, Mađarska, Latvija, Litva, Ukrajina, Moldavija, Bjelorusija, Srbija i Crna Gora. Države Istočne Europe ne priznaju istospolne zajednice i zato ih se iste kvalificira kao natražnjačke. Tko ima pravo nazivati jedne naprednima, a druge nazadnjačkima? Nino Raspudić, koristeći se pojmom “kulturna hegemonija” talijanskog filozofa Antonija Gramscija, objašnjava raskorak između vrednota koje preferira većina, što se pokazalo na primjeru referenduma o definiciji braka, i onih koje promiče manjina, ali ta manjina ima u Hrvatskoj većinu medija i "napredne intelektualce".

Zaključak

Smatram da predizborne ankete trebaju naručivati, plaćati i proučavati njihove rezultate jedino i isključivo političke stranke koje temeljem tako "izmjerenog" bila glasača prilagođavaju svoje programe i predizborne nastupe. Nas glasače nemojte a time zamarati, opterećivati niti dezinformirati. Recite nam konkretno svoje programe i pobijedite na račun njih.

Pritom je nedopustivo da u ovom "anketnom inženjeringu" sudjeluje i Hrvatska radio televizija kao javni servis kojeg svi plaćamo. Zašto se o tome ne očituje inače jako agilno (oko drugih stvari) Hrvatsko novinarsko društvo?

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

 

Čet, 1-10-2020, 02:39:59

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.