Sport i nasilje

Na sportskoj areni njeni akteri često funkcioniraju kao nositelji simbola "kulture" nasilja. Zdravko MamicProjiciraju negativne osobine na druge: "Oni su loši, ne mi", dok šuteća većina živi u (patološkom) ravnodušju prema napadnutima. "Razlika između sveca i grješnika je u tome da svaki svetac ima prošlost, a svaki grješnik budućnost." (Oscar Wilde) Nereagiranjem na (pokušje) javnih likvidacija stvaramo emocionalne bogalje.

Govor mržnje slušamo od političara (u Saboru) do trenera na press-konferencijama, skupštinama nogometnog Saveza, za što se nikada nikoga nije sankcionirao. Većina pripadnika navijačkih skupina u sportu ne uključuju se u tjelesno nasilje, ali zbog konformizma u provociranju drugih pridružuju se većini tolerantoj na nasilje. Stvorena je klima da nasiljem postaješ netko. Sport postaje poseban poligon "treniranja" ili toleriranja nasilja. U slučaju Mamića stvoreno je ozračje linča. Jedan ljevičarski portal je ustvrdio da nije izvršen atentat na Mamića nego se radi o "pokušaju zastrašivanja". Na antidruštvenim mrežama (moja odredba tzv. društvenih mreža) nema osuda pokušaja likvidacije, a "hrabri" u (internetskim) komentarima patološki veličaju druge "junačine" koji pucaju iz zasjede. Tretiranje pucanja vatrenim oružjem na nekoga kao prijetnju je poticanje za likvidacijom!

Govor mržnje kao dio svakodnevnice

Neosporno je da nije samo Mamić (u sportu) taj koji više godina zgožava javnost svojim izjavama ili ponašanjem. Na primjer, tajnu nekadašnjeg senzacionalnog uspjeha nogometnoga kluba Varteks njegov tadašnji trener Ćiro Blažević otkriva savjetom "dečkima" (prije utakmice): "Unakazite ih!" Izborna skupština Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) iz prosinca 2010. započela je incidentom Zdravka Mamića, tada izvršnog predsjednika Dinama, koji je NogometIgoru Štimcu poručio da je "razbojnik", a (za)prijetio je i drugima. Takvih primjera, nažalost, ima obilje, gdje treneri, sportaši, predsjednici klubova, umjesto da smiruju tenzije (kod navijača), oni ih podgijavaju.

Zaprepašćujuća je šutnja struke na višekratne prijetnje NasiljeU velikom dijelom komentara na internetu, osobito mladih ljudi koji su involvirani u navijanje, bezrezervno se daje podrška (za sada) nepoznatim počiniteljima. A posljedica je i da će oni imati svoje “fanove”, pa ne daj Bože da se ostvari i trend takvih prijetnji i drugim ljudima, u sportu i oko sporta. Mamićeva kontinuirana agresivna retorika, postupci i ponašanje, nikako ne mogu opravdati zadnji (oružani) napad na njega, jer "oko za oko može rezultirati samo slijepim svijetom"Mamiću, ovaj put i pucanjem iz pištolja, gdje tek tu i tamo netko o tome javi kurtoaznom izjavom suosjećanja. Jedan od rijetkih koji je komentirao ovaj slučaj je Slaven Letica: “Vidim zlurade i 'duhovite' zapise povodom ranjavanja Zdravka Mamića koji polaze od implicitnog stava ‘to je i zaslužio’... To što pojedinac privatno misli o Zdravku Mamiću ne smije biti razlog da se javno iskazuje veselje zbog njegova ranjavanja. Čak i u 'kravarskim' (kaubojskim) holivudskim filmovima pisci scenarija pledirali su na... zakonito suđenje, a ne za uzimanje pravde u ruke razularene gomile, pojedinca-osvetnika ili plaćenoga ubojice”, zapisao je Letica. Nažalost, u velikom dijelom komentara na internetu, osobito mladih ljudi koji su involvirani u navijanje, bezrezervno se daje podrška (za sada) nepoznatim počiniteljima. A posljedica je i da će oni imati svoje “fanove”, pa ne daj Bože da se ostvari i trend takvih prijetnji i drugim ljudima, u sportu i oko sporta. Mamićeva kontinuirana agresivna retorika, postupci i ponašanje, nikako ne mogu opravdati zadnji (oružani) napad na njega, jer "oko za oko može rezultirati samo slijepim svijetom" (Mahatma Gandi).

Ravnodušnje i impulzivni nagon

Mudri ljudi govore da je od najvećih problema današnjice ravnodušje. Ljudi postaju ravnodušni samo ako se njima Medijinije nešto loše dogodilo, onda. Sve to konstatiram unatoč tome što je i za mene Zdravko Mamić apsolutno sve samo ne pozitivna javna osoba, najmanje netko tko može biti uzor mladima. No, to je u ovom slučaju irelevantno. Od malodušja postoji nešto gore, a to je ravnodušnost. Još je Dante Alighieri upozoravao da su "najmračniji krugovi pakla rezervirani za one koji u vremenima moralne krize ostanu neutralni i suzdržani". Zato i danas vrijedi stara formula iz psihijatrije: (DRUŠTVENA) FRUSTRACIJA + IMPULZIVNI NAGON = AGRESIJA.

Mediji koji promiču nasilje nagrađuju degradaciju ljudskog dostojanstva kada nasilnike predstavljaju kao junake pa se osobito djeca i mladi s njima poistovjećuju, a nasilje tretiraju prihvatljivim, kada sugeriraju zključak: "Nasilje je u redu ako si u pravu", kada stvaraju smanjenu emocionalnu reakciju na nasilje i nereagiranje na žrtve nasilja a život prikazuju kao spartansku arenu. Zloporabom emocija koriste kao otklon od razumnog razlučivanja. Kritičku svijest zamjenjuju nametnuti emotivni impulsi (bijes, strah itd.). Za kraj navodim citat jednog od meni najomiljenijih psihologa. "Razum bez strasti je dosadan, a strast bez razuma postaje razarajuća" (Chris Thurman).

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.