Egalitarni sindrom

Egalitarni sindrom socrealizma itekako je aktualan. Dandanas se ne stimulira izvrsnost, Crnoodgovornost i inovativnost, osobito u državnim institucijama. Entuzijasti i oni najbolji ostaju institucionalno nezapaženi. Od socijalizma do danas vrijedi krilatica: "Čemu se truditi ako sam zaposlen/a". Samo naivne može iznenaditi SocijalizamU Hrvatskoj se kultura nerada nastavila iz tzv. socijalizma: "Nikada me ne možeš toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi". Gramzivost i lov u mutnom smatralo se nekada i danas atributima "sposobnih." Prosječnost ili uravnilovka (p)ostaje formula podobnosti ili uspješnosti. Poruka iz socrealizma bila je i ostala: "Tko se od rada obogatio?!" U današnjoj politici vladajući ne rade ono za što su izabrani, a oporba ne radi ništa osim nastojanja da dođe na vlast. Socijalizam nije morao sići s povijesne pozornice samo zbog neriješenih nacionalnih pitanja nego i zbog nemogućnosti ostvarenja individualnih potencijala.činjenica da se društveni sustav može promijeniti, a da odnos prema radu ostane isti.

Mentalni sklop iz socijalizma do danas se nije promijenio, od odnosa prema radu do traženja "rupa u zakonima". To sam 1996. godine objasnio na primjeru Jakše Barbića, jednog od autora Zakona o pretvorbi i privatizaciji. Kada je otkriven da je sudjelovao u kupnji dionica tri puta više od dopuštenoga, ovako je objasnio svoju neetičnu radnju: „U Hrvatskoj je sve dopušteno što izričito nije zabranjeno, dok je samo u socijalističkom sustavu bilo zabranjeno sve što izričito nije (bilo) dopušteno". Tom je lukavom izjavom zbunio sud. Time je "dao krila" drugima da izigravaju propise i zakone jer, kada nema sankcija za prijevaru, onda sve može biti dopustivo.

U Hrvatskoj se kultura nerada nastavila iz tzv. socijalizma: "Nikada me ne možeš toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi". Gramzivost i lov u mutnom smatralo se nekada i danas atributima "sposobnih." Prosječnost ili uravnilovka (p)ostaje formula podobnosti ili uspješnosti. Poruka iz socrealizma bila je i ostala: "Tko se od rada Komunizamobogatio?!" U današnjoj politici vladajući ne rade ono za što su izabrani, a oporba ne radi ništa osim nastojanja da dođe na vlast. Socijalizam nije morao sići s povijesne pozornice samo zbog neriješenih nacionalnih pitanja nego i zbog nemogućnosti ostvarenja individualnih potencijala.

Lenjinova vizija socijalizma (u materijalno zaostalim državama) svojom praksom i idejom kolektivizma (u)gušila je individualne slobode i, na kraju, samog sebe. Individualizam u radu i odgoju ne može konjugirati s kolektivizmom socijalizma, naprosto zbog toga što je egalitaristička koncepcija anarhističko - utopistička vizija koju marksistička filozofija nije uspjela povijesno legitimizirati. Ruski filozof Nikolaj Berdjajev jednom je rekao: "Nekoga se može primorati da se s uvažavanjem odnosi prema dostojanstvu i pravima svakog čovjeka, da u svakom čovjeku prizna građanina, no nitko na svijetu ne može nekoga primorati na bratski odnos prema nekome koga sam čovjek nije izabrao ni zavolio, već mu je država nametnula".

Anarhisti bi i danas smaknuli sve glave koje strše, ne samo bankara ili političara..., oni bi smaknuli sve državne Anarhizaminstitucije. Tragedija je kada se takva klima inkvizicije širi prema onima koji su svoje bogatstvo stekli na temelju radnih sposobnosti i inovativnosti. Tako Elias Canetti u knjizi Masa i moć sjajno opisuje kako i kada nestaje pojedinac pod diktatom mase. Živeći u zabludi da mu masa daje sigurnost, zapravo se "bori protiv drugih, koji mu smetaju sa svih strana". Canetti sjajno aktualizira poveznice javnih smaknuća. "Potječu od starog običaja zajedničkog ubijanja. Stvarni krvnik je masa, koja se okuplja oko stratišta." Masa odobrava i sudjeluje u predstavi eliminiranja drukčijeg. Raspnite ga! – povik je mase, nekada na primjeru Isusa, a danas "nahuškana masa" sudjeluje u javnim smaknućima pojedinaca, ponajprije putem medija.

U Hrvatskoj nije operacionalizirano načelo slobodnog tržišta, poduzetništvo se stihijski razvija(lo), privatizacija se Ekonomijatransformirala u državnu i/ili privatnu otimačinu, ne smanjuju se javni rashodi za socijalne usluge, a kao posljedicu imamo EgalitarizamPrijetvorni egalitarizam socijalizma, razvijao je antikulturnu klimu, gdje se "nečije neznanje pokazivalo jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje" (Isaac Asimov). Dandanas naši vrhunski stručnjaci odlaze u inozemstvo jer nismo stvorili poduzetničku klimu. J. Stuart Mill je davno upozoravao na opasnost od širenja lažne egalitarističke ideje socijalizma: "Čim nekom neobrazovanom radniku uđe u glavu ideja o jednakosti, bukvalno mu zavrti glavom. Tada prestane biti koristan, postane drzak."sveopću (društvenu) neodgovornost. Antipoduzetnička klima je sveprisutna, a većim dijelom je rezultat egalitarnog sindroma.

F. A. von Hayek, dobitnik Nobelove nagrade s područja ekonomije 1974., pobija ideju "socijalne pravde" egalitarističke koncepcije socijalizma. Kolektivistički model socijalne pravde kao zajednički cilj svih socijalizama, a pogotovo proleterskog socijalizma, može se primijeniti za ostvarenje potpuno suprotnih ciljeva. Kolektivno vlasništvo koristilo se u "antiegalitarne svrhe" (akademik Josip Županov). Radikalnija varijanta sindroma egalitarizma je: smo mi isti i “jednakih trbuha”. Prijetvorni egalitarizam socijalizma, razvijao je antikulturnu klimu, gdje se "nečije neznanje pokazivalo jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje" (Isaac Asimov). Dandanas naši vrhunski stručnjaci odlaze u inozemstvo jer nismo stvorili poduzetničku klimu. J. Stuart Mill je davno upozoravao na opasnost od širenja lažne egalitarističke ideje socijalizma: "Čim nekom neobrazovanom radniku uđe u glavu ideja o jednakosti, bukvalno mu zavrti glavom. Tada prestane biti koristan, postane drzak."

Interesi nametnutog zajedništva iznad pojedinačnih

Valja pokazati da nije moguće racionalno opravdati nijednu vrstu 'žrtvovanja' pojedinca radi nametnutog − općeg. Od Emila Durkheima (osnivača funkcionalizma u sociologiji) do strukturalista i marksista društveni karakter odgoja transformirao se u indoktrinaciju i manipulaciju, i doveo do depersonalizacije. Po Durkheimu, bit odgoja jest formiranje čovjeka "kakvim društvo hoće da on bude". Tvrdio je da uspostavljanje osjećaja zajedništva moguće Totalitarizamukoliko se stigmatiziraju oni koji se ne uklapaju u društvo. Zajedništvo se stvara ujedinjavanjem protiv onih koji se smatraju prijetnjom društvenom poretku. Ako je mjerilo socijalizacije dobro integrirana osoba, što ćemo (onda) s neprilagodljivim osobama koje su obilježile ljudsku povijest od Isusa do brojnih velikana misli, progonjenih od različitih režima samo zato što su (bitno) odskakali od prosjeka?! "Među našim elitama postoji široki konsenzus da su ljudi ovce, ili, u najboljem slučaju, nezrela djeca koju je potrebno “izvesti na pravi put” - što zapravo znači ne uključiti u odlučivanje, nego vladati u njihovo ime." (komentira u zadnjoj rubrici Magazina Glasa Slavonije Danijela Dolenec- docentica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti).

Totalitarizam nije specijalnost (samo) socijalizma, jer se svaka apsolutna vlast izvodi iz iste formule − iz određenja Upitnikčovjeka društvom. Na prvi pogled određenje čovjeka kao društvenog bića (Platon, Aristotel, Hegel, Durkheim i Marx) ne sadrži ništa Najgore"Pokupili smo sve loše iz socijalizma i kapitalizma.... Socijalistički mentalitet je jak u državnim poduzećima. Tamo vlada negativna kadrovska selekcija i neznanje, zapošljavaju previše ljudi, koji nemaju što raditi, a partijska podobnost gora je nego u komunizmu."negativno, ali posljedice toga određenja mogu biti (i često su bile) pogubne. Ako je ljudska bit društvena, onda čovjek njezinu puno ostvarenje zahvaljuje zajednici u kojoj živi i izvan nje ne može ostvariti tu bit. Ako je tako, onda zajednica ima prednost nad svojim članovima budući da joj oni zahvaljuju na svome ljudskom biću. "Viši interesi" postaju imperativi pojedincu. Tada prihvaćamo (pogubnu) društvenu predodređenost – da ja nemam istinu, nego istina ima mene, nemam svoj jezik nego jezik mene, da je sve nametnuto, a Mi je ugušilo Ja. Nema mirenja jer Ja govorim, Ja pitam, a zajedno osviješteni krojimo osobnu i društvenu sudbinu. "Prava svih ljudi umanjena su kad su prava jednog čovjeka ugrožena" (John F. Kennedy).

Nije problem kada ljudi žive na pogrešan način, ali postaje pravi problem "što žive na isti način" (Daniel Quinn u knjizi Izvan civilizacije). Sve dotle dok se čovjek (proizvođač) ponaša kao homo oeconomicus, tj. dok na njegovu motiviranost za rad presudno utječu visina osobnog dohotka, uvjeti rada, napredovanje, samostalnost, materijalna neovisnost i socijalna sigurnost, ideja egalitarizma bit će teorijski konstrukt udaljen od životne stvarnosti. Ispravno konstatira Marijan Ožanić u posljednjem izdanju Magazina Glasa Slavonije: "Pokupili smo sve loše iz socijalizma i kapitalizma.... Socijalistički mentalitet je jak u državnim poduzećima. Tamo vlada negativna kadrovska selekcija i neznanje, zapošljavaju previše ljudi, koji nemaju što raditi, a partijska podobnost gora je nego u komunizmu."

Zaključno

Mudri ljudi izdvajaju pojedince iz mase, vraćaju im osjećaj posebnosti i neponovljivosti. Svjetski priznati filozof Emmanuel Kant (u Pravno-političkim spisima) sjajno tvrdi da je osobna i društvena "nepunoljetnost" odraz nemoći "da se razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog. Ta nepunoljetnost je samoskrivljena... u pomanjkanju odlučnosti i hrabrosti da se njom služi bez tuđeg rukovođenja."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.