Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Bez tradicije, bez identiteta

U zabludi su oni koji misle da je pretpostavka slobode kidanje okova tradicije. Ljudi koje Čovjek na morupovezuju kultura, mitovi, običaji ili tradicija čine zajednicu, a narod koji se odriče IdentitetPitanje identiteta krivo se sagledava ukoliko se mjeri pitanjem koliko smo se odmakli od tradicije. Tada se odričemo nacionalne suverenosti. "U tradicionalnim društvima nitko ne pita za svoj identitet jer je identitet nešto što se podrazumijeva" (Alain de Benoist).tradicije, obiteljskog odgoja, običaja i mitova (p)ostaje bez identiteta. "U usporedbi s ljudima jučerašnjice čovjeku današnjice ne govore više nikakve tradicije" (Viktor E. Frankl). Pitanje identiteta krivo se sagledava ukoliko se mjeri pitanjem koliko smo se odmakli od tradicije. Tada se odričemo nacionalne suverenosti. "U tradicionalnim društvima nitko ne pita za svoj identitet jer je identitet nešto što se podrazumijeva" (Alain de Benoist).

Čovjek današnjice odriče se kulture svojih predaka, ne znajući kamo ide. Konrad Paul Liessman u knjizi "Budućnost dolazi" konstatira: "Na svjetskom vrtuljku konkurencije potvrditi se može samo onaj tko je brži od drugoga". S kojim posljedicama? U razvijenim je državama dominantna fast food-obitelj, a drugima se poštuju tradicionalne vrijednosti. U prvima je roditeljima važna karijera, a u drugima poštovanje autoriteta. U prvima su i nezainteresirani za probleme drugih, a u drugima su uljudni i solidarni. U prvima vlada neizvjesnost, a u drugima poštivanje tradicije kao mjerila izvjesnosti. Prvima je cilj stjecanje materijalnog blagostanja, a drugima strpljivost i ležernost stil života. Prvi se zadovoljavaju prividom ekonomske sigurnosti, a drugi malim stvarima. Prvi gledaju sebe, a drugi gledaju usrećiti druge. "Nezrela ljubav kaže volim te jer te trebam, a zrela trebam te jer te volim" (nepoznat autor). Prvi Durkheimsu pokopali društvenost, a drugi sačuvaše socijalne kontakte i društvenost. Prvi se uče prijetvornosti, drugi žive za zajedništvo. Nekada je Zapad strahovao od socrealističkog Istoka, a danas na Istoku gube bitku s blještavilom Zapada.

E. Durkheim u svojim je djelima objašnjavao da je za opstojnost i razvoj društva nužno očuvanje tradicionalnih vrednota. "Norme su stoljećima označavale skup tradicionalnih mjerila. Tajna njihove moći bila je u tome što su obvezivale sve članove društva. Bile su neupitne i pouzdane. Vjerovalo se da se na tome temelju društvo može razvijati unutar sigurnih granica" (Manfred Lütz u knjizi "Ludilo"). Današnja civilizacija gazi (i)te norme. Ona nameće koncept sebičnosti. Uspjeh se mjeri po materijalnom bogatstvu, slavi, primanjima..., dok prava mjera napretka ili uspjeha treba (p)ostati pomažuće ponašanje.

Usamljenici, odnos prema djeci, braku i sreći

Ranije sam u svojim kolumnama aktualizirao pitanja zašto mladi bježe od obvezujućih veza i braka, zašto je samački Obiteljživot popularniji od bračnoga, kakve su posljedice slabljenja utjecaja škole, Crkve ili roditeljskog odgoja i kakve su posljedice diktata uspjeha i karijere. U ekonomski najrazvijenijim državama svijeta zabilježen je drastičan porast samaca. Ekonomski rast potencijalno DjecaIstraživanje 1998. godine u deset tranzicijskih zemalja – Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj, Istočnoj Njemačkoj, Poljskoj i Ukrajini, pokazuje da najveći postotak građana misli da je obveza roditelja "pružati djeci sve što je u njihovoj moći, čak i ako pritom zakidaju sebe". Rezultati pokazuju visoko izraženu važnost djece u životu građanavodi pojedince do (materijalnog) osamostaljenja, ali i osamljivanja. Danas u Europi više od 53% ljudi žive kao samci. Podatci japanskog Nacionalnog instituta za populaciju i socijalne sigurnosti, otkrivaju da je u 2016. godini 69 posto muškaraca i 59 posto žena u Japanu žive kao samci. Italija ima devet milijuna samaca Podatci Zavoda za statistiku rada u SAD-u iz listopada 2014. pokazuju da je od tada prvi put više samaca negoli oženjenih. Danas je SAD-u 40% neudanih rodilja. U Hrvatskoj je danas među odraslima polovica neudanih i neoženjenih, za razliku od 1976., kada ih je bilo 37,4%. Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali povećao se od tadašnjih 22,1% do 31,4%.

Istraživanje 1998. godine u deset tranzicijskih zemalja – Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj, Istočnoj Njemačkoj, Poljskoj i Ukrajini, pokazuje da najveći Djecapostotak građana misli da je obveza roditelja "pružati djeci sve što je u njihovoj moći, čak i ako pritom zakidaju sebe". Rezultati pokazuju visoko izraženu važnost djece u životu građana (Pero Arčić, Gordan Črpić i Krunoslav Niokodem u knjizi "Postkomunistički horizonti"). Građani materijalno bogatijih društava, otkolonom od tradicije smatraju da je brak zastarjela institucija te da djeca nisu smisao života. U materijalno razvijenim sredinama brak se sve kasnije zasniva i učestalije razvrgava. Prosječna obitelj u Europi ima tri člana. Svaki se treći brak raspada. Sve se više djece rađa u izvanbračnim zajednicama. Najviše na Islandu i u Švedskoj, a najmanje u Hrvatskoj i Grčkoj. Je li to cijena modernizma? Jesmo li zato zatucani pa nas treba prosvijetliti?

Arianna Huffington u knjizi "Thrive: The Third Metric to Redefining Success and Creating a Life of Well-Being, Wisdom, and Wonder" daje pregled rezultata istraživanja koji pokazuju da su sretniji oni koji imaju smisao u svojim životima ili kada pomažu drugima. Ondje gdje su zapadnjački teoretičari vidjeli "zaostale" običaje ili obrede plemenskih skupina, istraživači otkrivaju njihove civilizirane geste, uljuđenost, solidarnost i trajnost međuljudskih odnosa. Antropolog John Henry u knjizi "Culture Against Man" konstatira kako u tradicionalnim kulturama postoji "komplementarnost između onoga što se proizvodi i onoga što se želi". Korporativno-konzumeristička društva nude iluzije da kupovinom proizvoda potrošač "kupuje nerealnu predodžbu o samome sebi kako bi stekao željeni ugled koji se veže uz posjedovanu stvar" (Đ. Šušnić u knjizi "Ribari ljudskih duša").

Patrijahalna obitelj, odgoj i odnos prema amaterizmu

Odbacivanjem odgoja i etičkih načela približavamo se sumraku kultura. Ovdje se vrijedi pridsjetiti jedne indijske Emocionalna inteligencija djetetaposlovice koja glasi: "Dobar odgoj je najveće dobro koje možemo ostaviti djeci". Suvremeni čovjek živi u zabludi da sreću čini zadovoljstvo materijalnim stvarima. Izgubio je društvenost, tradiciju i nadu. Glavne vrijednosti tradicije su bile su uzajamno pomaganje i suradnja. "Afrička poslovica podučava: "Potrebno je cijelo selo da se odgojilo jedno dijete." Nije prihvatljivo tumačenje da se patrijahalni ili strogi nadzor u odgoju djece naziva antidemokratskim. Umjesto patrijahalne obitelji imamo fast food obitelji te epidemiju ravnodušnih i popustljivih roditelja gdje je "zabranjeno zabranjivati". Istraživanja pokazuju "da je za odgoj djeteta s visokim IQ-om bolje biti prestrog nego suviše popustljiv" (L. E. Shapiro u knjizi "Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta")

Patrijahalna obitelj nestaje, djeca više nisu smisao života, a istodobno proporcionalno raste broja samaca, istospolnih zajednica i samohranih majki. To je diktat života koji stvara gomile usamljenika i/ili umrežene usamljenike. Istraživanje Ipsos Pulsa u pokazuje da su televizor i internet postali najbolji prijatelji našoj djeci te da su im dosadili djedovi i bake. Ovo potvrđuju rezultati istraživanja 2013. godine britanske tvrtke "Dr Beckmann", koje je pokazalo da djedovi i bake postaju suvišni u životu unučadi jer sve manje mališana traži njihov savjet. Britanska djeca odgovore na pitanja traže na internetu.

Današnja djeca su proizvod konzumerizma i mekdonalidazije društva, fast food obitelji, gubljenja autoriteta i Svjetska glazbaSamciPatrijahalna obitelj nestaje, djeca više nisu smisao života, a istodobno proporcionalno raste broja samaca, istospolnih zajednica i samohranih majki. To je diktat života koji stvara gomile usamljenika i/ili umrežene usamljenike. Istraživanje Ipsos Pulsa u pokazuje da su televizor i internet postali najbolji prijatelji našoj djeci te da su im dosadili djedovi i bake.tradicijskih vrijednosti, "ne znaju slušati i imaju stalnu potreba da budu u centru pozornosti." (Prekop u knjizi "Mali tirani".) To je cijena modernizma, kada stvari upravljaju ljudima. Zar nismo mogli očekivati epidemiju malih tirana u kulturi radikalnog moralnog relativizma?

Terry E. Miller u knjizi "World Music" (Glazba svijeta) opisuje istočnoazijsku kulturu visokog poštivanja amaterskog muziciranja. Autor navodi kako su u drevnoj Kini "najjadniji bili profesionalni glazbenici". Dakle, u staroj Kini društveno je cjenjenije bilo kvalitetno amatersko muziciranje od onog "profesionalnog" koje se tretiralo kao besramno. To pozitivno stajalište prema amaterskom muziciranju bilo je uvjetovano negativnim odnosom prema profesionalnom zabavljačima. Danas se mladi (i u) Dalmaciji najviše okupljaju na tehno zabavama, koje su ušle pod zidine gradova zaštićenih Europskom kulturnom baštinom. To je novi kulturocid. Gotovo je zamrlo pjevanje a capela. Danas amaterizam gubi društvenu potporu te je većinom prepušten samoorganiziranju i samofinanciranju. Tim slijedom, vjerujem da bi vrijedila obrnuta kineska jednadžba: umjesto profesionalno = besramno, bilo bi to amatersko = budalasto.

Zaključno

Wilheilm Heitmayer, njemački pedagog i sociolog u jednoj je rečenici opisao posljedice dezintegracije i modernizacije: "Što manje jednakosti, to više konkurencije, što više konkurencije, to manje solidarnosti, a s manje socijalnih veza više je bezobzirnosti". Hoćemo li se suprotstaviti trendovima gubitka obiteljskih vrijednosti i tradicije?

U Hrvatskoj je poznata kampanja pod sloganom "Kupujmo hrvatsko!" – u trenutku rasprodaje javnih poduzeća i nacionalnih bogatstava. Ona je izazvala jednog grafitera u Splitu na reakciju: "Kupujmo hrvatsko – pušimo lavandu!"

Na You Tube je dostupan kratki dokumentarni film Freshtastical koji upozorava na suptilne mehanizme oduzete slobode ljudi tzv. suvremenog društva. Evo nekoliko prihodnih rečenica: "U prošlosti su naši dani bili neograničeni vremenom, sada su naši dani prema rasporedu... Nužni elementi za naše preživljavanje su u vlasništvu korporacija... a mi slijedimo njihova pravila. ... Odgojeni smo da ne budemo drugačiji. Radimo tako da nam ne ostaje vremena da živimo život za koji radimo... Ljudska rasa je preživjela ne zato jer smo bili najbrži i najjači, već zato što smo radili zajedno...".

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Pon, 21-10-2019, 00:46:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.