Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Samoubojstva

Ovaj tekst napisao sam potaknut činjenicom da su u samo samo u pet siječanjskih dana u Samoubojstvo3Osječko - baranjskoj županiji četiri osobe izvršile samoubojstvo... Najtragičnija posljedica za obitelji je čin samoubojstva, kada se otvaraju nebrojna pitanja "zašto", a koja najčešće ostaju bez odgovora. Suicid je posljednji znak vapaja za životom. Pesimizam je simptom epidemije depresije. Psihijatrica Elvira Koić navodi kao primjer jednog od okidača za suicide "blagdansko vrijeme kada se glorificiraju obiteljska okruženja, a čovjek je sam i usamljen." Pored toga, osobito je frustrirajuće ljudima koji žive u materijalnoj oskudici u danima blagdana biti pod diktatom konzumerizma, o čemu sam nedavno ovdje pisao. Sve je više ljudi u potrazi za smislom, strmoglavo klizeći u provaliju rezigniranosti. Većina ljudi nema životnih izazova, žaleći se da su umorni od ispraznosti života. Kriza suvremenog čovjeka je "kriza smisla" (T. Ivančić).

Većina vlada ciljano zadužuje državu, radeći po naputku financijskih mešetara. Oni dolaze i odlaze, a građanima KrizaOsobito je frustrirajuće ljudima koji žive u materijalnoj oskudici u danima blagdana biti pod diktatom konzumerizma, o čemu sam nedavno ovdje pisao. Sve je više ljudi u potrazi za smislom, strmoglavo klizeći u provaliju rezigniranosti. Većina ljudi nema životnih izazova, žaleći se da su umorni od ispraznosti života. Kriza suvremenog čovjeka je "kriza smisla" (T. Ivančić).ostaje agonija preživljavanja. Pod diktatom konzumerizma i dužničkog ropstva novac je u središtu svega, iako se zna Durkheim samoubojstvoda volja za novcem potiskuje volju za smislom. "Kada vam susjed izgubi posao, to se zove recesija. Kada vi izgubite posao, onda je to depresija" (Harry S. Truman). Ne zaboravimo da je pojam ekonomske depresije lansiran 1929. godine s ciljanom nezaposlenošću. Povijest se ponavlja. Nastojanja grčkih vlasti da prihvate nametnute radikalne mjere štednje bankarskih institucija i dramatična razina nezaposlenosti, kriminala, porasta pučkih kuhinja i nikada veće stope samoubojstava u svim većim grčkim gradovima.

U knjizi „Samoubojstvo“ Emil Durkheim tvrdi kako najveći uzroci anomije i samoubojstava jesu odsutnost socijalnih granica i granica ljudskih aspiracija. U obrambenim ratovima bilo je najmanje samoubojstava. Tada se okreću solidarnosti i to im postaje najvažnije, a za vrijeme prividnog mira važno postaje ono nevažno. "Što je čovjeku životni cilj manje poznat, to se ubrzanije vrti na svojoj životnoj pustinji" (Viktor Frankl). Samo u nihilističkoj filozofiji života ljudsko postojanje nema smisla. Jedna perzijska poslovica kaže: "Sreća nas brzo napušta, nada nikada".

Zabrinjava činjenica da su sve brojniji su grafiti (mladih) s autodestruktivnim sadržajem: "Najbolji oblik samokritike je samoubojstvo", "Daj mi jedan razlog za život, ja ću tebi tri za smrt", "Smrt je dokaz da je život štetan", "Ne želim jutro – raspadam se samo kad sam budan", ili "Jedan dan želim biti normalan!"

Što pokazuju istraživanja i statistički podatci

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije samoubojstva čine više od polovine nasilnih smrti u svijetu. Od WHO2006. do 2015. godine u Hrvatskoj samoubojstvo je počinilo 7.118 osoba. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u posljednjem izvješću navodi da će do 2020. godine različiti oblici tjeskobe i/ili depresije biti najznačajniji zdravstveni problem razvijenih zemalja. Vilhelmsson Andreas u doktorskoj disertaciji pod nazivom "Depression, Medicalization and Public Health" upozorava da rasprostranjenost različitih depresivnih stanja obuhvaća gotovo do 7% stanovništva, odnosno više od 30 milijuna stanovnika Europske Unije. Andreas navodi podatak da potreba za antidepresiva samo u Švedskoj između 1995. i 2011. bilježi porast za čak 550%. Države s najnižom stopom suicida jesu Albanija, Armenija, Gruzija i Malta. Ovo je podatak za one koji vjeruju da su samoubojstva vezana uz meterijalnu oskudicu.

Brojna istraživanja ovisnika o drogama i alkoholu potvrđuju poveznice s osjećajem besmislenosti. Knjiga "Working" WorkingS. Terkela objašnjava činjenicu da je zaposlenicima u SAD-u manje važna SmisaoKnjiga "Working" S. Terkela objašnjava činjenicu da je zaposlenicima u SAD-u manje važna plaća u odnosu na osjećaj besmislenosti posla i/ili života. U SAD-u broj žrtava samoubojstva nadilazi broj stradalih u prometnim nesrećama. Psihijatri su to objasnili izostankom smisla života iako su ti ljudi imali dobre ekonomske i obiteljske prilike. "Materijalno onečišćenje posljedica je duhovnog onečišćenja" (René Egle).plaća u odnosu na osjećaj besmislenosti posla i/ili života. U SAD-u broj žrtava samoubojstva nadilazi broj stradalih u prometnim nesrećama. Psihijatri su to objasnili izostankom smisla života iako su ti ljudi imali dobre ekonomske i obiteljske prilike. "Materijalno onečišćenje posljedica je duhovnog onečišćenja" (René Egle).

Po kriteriju materijalnog blagostanja prednjače skandinavske zemlje, iako u njima postoji iznimno visoka stopa suicida i tamošnji stanovnici "troše" najviše antidepresiva! Belgija, Japan i Nizozemska prve su države na svijetu koja su legalizirale eutanaziju. Posljednjih se godina u Nizozemskoj udvostručio broj onih koji su eutanazijom zatražili kraj života, a zahtjevi sve više pristižu od onih koji su umorni od života. Razvijeni je svijet umoran od "banalnosti života" (M. Mazzantini).

Podatci japanskog Nacionalnog instituta za populaciju i socijalne sigurnosti, otkrivaju da u 2016. godini 69 posto muškaraca i 59 posto žena u Japanu žive kao samci. Japanski ministar financija Taro Aso točno prije tri godine izjavljuje da su "stari ljudi prevelik teret za državne financije" pa bi im trebalo dopustiti "da se požure i umru." Dodao je i kako bi se on "osjećao sve gore kada bi znao da Vlada plaća njegove zdravstvene troškove". Isti je ministar tada imao 73 godine, ali i iznimno visoka primanja pa je mogao plaćati sve troškove, dok je siromašne sunarodnjake, njegove dobi, navodio na eutanaziju.

Petersen i Takanishi, prema Weitenu i suradnicima, dolaze do rezultata da adolescenti koji se teško nose s izazovima krize postaju skloniji depresiji, zlouporabi alkohola, delikvenciji, zlouporabi droga i suicidalnom ponašanju (Weiten i suradnici: "Psychology Applied to Modern Life: Adjustment in the 21st Century"). Istraživanje ESPAD ukazuje na porazno stanje mentalnog zdravlja djece. U razdoblju od 2003. do 2007. drastično se povećao broj djece u dobi od 15 godina koja razmišljaju o autodestrukciji. Broj onih koji su razmišljali o samoozljeđivanju povećao se za četiri godine s 21 na 23%, a broj djevojčica s 39 na 43%. Čak je 12% djevojčica odgovorilo da je pokušalo samoubojstvo, dok je među dječacima takvih bilo 9%. Zastrašujući je podatak da se u Hrvatskoj 2014. godine ubilo 29 djece!

Zoran Komar i Elvir Koić, u studiji "Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj", otkrivaju podatak da su u Branitelji ubojstvaHrvatskoj od početka rata 1991. do kraja 2014. godine suicid počinila 2.734 branitelja. Autori pokazuju da hrvatski branitelji posljednjih godina dvostruko češće dižu ruku na sebe negoli civili, a "najranjivija populacija su najteži ratni vojni invalidi". Autori otkrivaju razloge zbog kojih su s vremenom gubili smisao života: "Nekada su bili ponos društva, najzaslužniji u stvaranju samostalne Hrvatske, slavljeni i hvaljeni, a kasnije medijski tretirani kao junaci crnih kronika, kriminalci, povlaštena kasta s visokim mirovinama. Uvidješi da postaju teret društvu s vremenom su gubili samopoštovanje. Bili su odbačeni i izolirani. To je njihova (opravdana) percepcija. Podsjetimo se kada je poslije više od godinu dana prosvjeda stopopostotnih invalida Domovinskog rata u improviziranom šatoru ispred Ministarstva branitelja RH, tadašnji premijer Milanović te simbole opstojnosti samostalne države nazivao 'smrdljivim šatorašima'“.

Suicid kao zabava: mediji kao ubojice

U Hrvatskoj se nedopustljivo veliki prostor u medijima daje suicidima, osobito o djeci i mladima. Goethe svjedoči da Patnje mladog Wertheraje Patnje mladog Werthera pisao "nesvjesno" te se tako oslobodio strahova, pa i poticaja na samoubojstvo, koje je izlio u to književno djelo. Njegov „impuls“ prešao je na čitatelje, koji su imali takvih problema, što je rezultiralo nizom samoubojstava mladih pa je roman bio zabranjen. Nakon što su svi mediji kao glavnu vijest prenijeli informaciju da je poznati američki glumac Robin Williams počinio samoubojstvo, na telefone Nacionalne službe za prevenciju samoubojstava u SAD-u stizalo je najviše poziva potencijalnih samoubojica od osnutka te organizacije.

Danas imamo pojam "Wertherov efekt" kojim se označava oponašanje mladih medijskim idolima i kod suicida. Tu je iznimno važna uloga medija, osobito tzv. "društvenih mreža". Facebook i blogovi postaju arene za napade, uvrede i nasilje. Sve su učestalija samoubojstva djece koja nisu mogla trpjeti svakodnevno Branitelji"Nekada su bili ponos društva, najzaslužniji u stvaranju samostalne Hrvatske, slavljeni i hvaljeni, a kasnije medijski tretirani kao junaci crnih kronika, kriminalci, povlaštena kasta s visokim mirovinama. Uvidješi da postaju teret društvu s vremenom su gubili samopoštovanje. Bili su odbačeni i izolirani. To je njihova (opravdana) percepcija. Podsjetimo se kada je poslije više od godinu dana prosvjeda stopopostotnih invalida Domovinskog rata u improviziranom šatoru ispred Ministarstva branitelja RH, tadašnji premijer Milanović te simbole opstojnosti samostalne države nazivao 'smrdljivim šatorašima'“.omalovažavanje i verbalno zlostavljanje svojih „prijatelja/ica“ na Facebooku. Na internetskom portalu www.monitor.hr prikazan je u listopadu 2010. prvi slučaj online vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. Nekoliko njegovih (virtualnih) "prijatelja" znalo je za njegovu namjeru, no nisu ništa učinili kako bi spriječilo tragediju. Policija je zatvorila tu mrežnu stranicu tek nakon što su se pojavili patološki komentari povodom toga čina, kao, primjerice: "Ako je ovo vješanje pravi suicid, zašto nema krvi?", "Ima super majicu!" Ni u jednom komentaru nije bilo suosjećanja! Krajnje morbidno je kada se suicid doživljava (u komentarima) kao zabava!

I moj nećak Vinko je iste godine, mjesec ranije, oduzeo sebi život. Bio je izvrstan student medicine, svirao mandolinu, dopisivao sa studentima diljem svijeta... Nekoliko sati prije nego što je sebi "presudio" (na isti način kao i student iz Švedske) komunicirao je sa svojim virtualnim "prijateljem" T. K. iz Splita. Kada mu je Vinko poslao e-poruku "Toni, ja bih najradije digao ruku na sebe", ovaj mu je bešćutno odgovorio: "Vinko, od tebe je život već dignuo ruke". Kada sam, nekoliko dana prije nećakova pogreba, razgovarao s tim frendom (?) monstrumom, nije pokazao kajanje. Vinkovim roditeljima nije izrazio sućut niti ih je više posjećivao.

Ravnatelj srednje škole iz Maribora, kojega su učenici potajno snimili mobitelom u oralnom spolnom činu s Depresijaučiteljicom (u njegovu uredu), počinio je samoubojstvo potkraj studenoga 2014. Nakon što su snimke objavljene na internetu i slučaj bio više od tjedan dana hit-tema drugih medija, ravnatelj se psihički slomio. Slovenski list Delo objavio je tekst pod nazivom "Mediji ubijaju, zar ne?" novinarke Milene Zupanič.

Molim čitatelje da pogledaju dva filma... Prvi je američka triler – drama Uzdrmana šutnja (Shattered silence). Taj film otkriva okrutan svijet bullyinga. Junakinja filma uspješna je sportašica, izvrsna srednjoškolska koja ima sve i sjajan odnos s majkom, koja jednog dana ugleda svoju kćer obješenu. Ne shvaća zašto bi popularna i sretna djevojka to napravila. Pronalazi video dnevnik u kojemu otkriva da su je navodni prijatelji danima maltretirali. Istražujući razloge smrti svoje kćeri (s vremenom) uočava bešćutnost, beskičmenjaštvo, licemjerstvo i šutnju njezinih vršnjaka, te nastavnika i ravnatelja škole koji su tajili razloge njezina suicida. Drugi je dokumentarni film dostupan na internetu pod nazivom "Colleg booy". Taj šestominutni film prikazuje vrhunac međuvršnjačkog maltretiranja, šuteću većinu vršnjaka, uključujući i ravnatelja škole. Film ima samo jednu poučnu riječ, koju glavni lik izgovara u završnoj sceni.

Umjesto kraja: poučni citat i priča...

Viktor E. Frankl, u knjizi Čovjekovo traganje za smislom, poručuje: "Živjeti znači patiti, preživjeti znači naći smisao patnji. Ako život ima smisla, onda i u patnji i umiranju postoji svrha."

... "U zabitoj kineskoj provinciji živio je siromašan Kinez koji je život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa nije stekao. Imao je samo sina jedinca. Naučio ga je čitati i pisati, i to je bio sav kapital koji mu je ostavio. Neposredno prije smrti otac je izvadio dvije kutijice, jednu crnu i jednu bijelu, i rekao sinu: 'Na žalost, nemam ti što ostaviti osim ovih kutijica. Kada ti jednog dana bude najteže u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude najbolje'. To je rekao i izdahnuo. Mladić je dostojno ispratio oca i krenuo u potragu za srećom. Radio je najteže poslove. Zimi je bio sretan ako bi ga tko primio da prenoći na zemljanu podu zajedno sa stokom. Ubrzo je postao umoran od takva života. Kada su došle poplave, zavladala je opća glad i za mladića više nigdje nije bilo ni posla ni nade. Odlučio se ubiti. Prije te odluke otvorio je bijelu kutijicu. U njoj je bio samo jedan papirić. Razmotao ga je i vidio očev rukopis. Pisalo je: 'Ovo će proći!' Shvativši to kao očev apel za životom, odustao je od nakane da sebi oduzme život. Opet se zaputio u potragu za smislom. Nedugo poslije toga pronašao ga je jedan stari Kinez i rekao da njegovu gospodaru treba pisar. Ubrzo je dobio posao kod plemenskog starješine i počeli su mu dolaziti neznani neuki seljaci kojima je trebala pomoć u pisanju i čitanju. Svima je izlazio u susret. Strogi gradski starješina bio je pravedan i znao je uzvratiti svome pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo dao mu je i pristojan smještaj u kući. Mladiću se sve promijenilo. U godinama koje su uslijedile postao je gazda imanja, stekao materijalno bogatstvo, radio sve više umjesto starješine pa je svome mladom pisaru povjerio ne samo svoje poslove nego i svoju kćer, kojom se mladić oženio. Jedne se večeri sjetio svojih očaja i želje da sebi oduzme život. Sjetio se one druge kutijice, crne. Otvorio ju je. U njoj je bilo zapisano: '„I ovo će proći!“'.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Sri, 16-10-2019, 15:22:57

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.