Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Kako se potiru darivanje, ljubav i društvenost?

Darivanje (sebe) više nije vrlina nego kurtoazno davanje (nepotrebnih) stvari. Pokloni se pretvaraju u dugove, po principu: Ja tebi – ti meni.

Parafrazirajući E. Fromma, možemo konstatirati da je danas je imati progutalo biti. Pod diktatom Konzumerizamkonzumerizma, novac je u središtu svega iako (znamo) da novac il' posjedovanje stvari potiskuju volju za smislom (života). Portugalska poslovica opominje: "Dovoljno ima onaj koji je zadovoljan onim što ima. Ništa nema onaj kome ništa nije dovoljno." Mahnito kupovanje i grozničava potreba za stvarima su karakteristike fetišizacije proizvoda, najviše u danima blagdana. Njemačka poslovica dodatno upozorava: "Daj onako kako bi želio dobiti, primaj onako kako bi želio dati". Ovome bih dodao sjajnu misao nepoznata autora: "Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste." Jedan je dječak iz Italije za vrijeme božićnih blagdana izrazio posebnu želju: "Bože, učini da večeras moja glava sliči na televizor kako bi me tatica barem ponekad pogledao". Nekadašnji razgovori ili zagrljaji zamjenjuju se SMS-om, MMS-om, ili e-mail-sličicom. Model obiteljskih odnosa kakav prakticira danas dominantna fast food-obitelj jest život jednih pokraj drugih, a ne jednih s drugima.

Otkloni i/ili zablude o ljubavi

Emocije se sustavno potiru, postajući luksuz u vezama. Jedan grafit to opisuje: "Seks smanjuje napetost. LjubavLjubav je stvara". Nemali broj ljudi smatraju da trebaju zadobiti bezrezervnu ljubav, a druga strana ispuniti njihove želje. Parovi se osjećaju zakinuti jer nedovoljno dobivaju od drugoga. "Patimo jer ne uspijevamo nametnuti svoja pravila" (P. Coelho). Postoje jednostrani osjećaji. Kada pomisle da bi takvoj "ljubavi" mogao doći kraj, čine sve da bi o(p)stala, kompromitirajući partnera/cu, a na kraju i sebe. Anthony De Mello u knjizi Svjesnost konstatira da u naravi nikada nismo zaljubljeni, osim u svoje mišljenje o konkretnoj osobi. "Nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kada se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? 'Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?', kažete nekome. Jeste li mu zaista vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. GavranU razgovoru za katolički mjesečnik "Boook" (rujan 2015.) naš Miro Gavransvjetski afirmirani književnik Miro Gavran otkriva razloge zbog kojih teško opraštamo: "Ponekad zbog taštine, ponekad zbog boli koju su nam nanijeli, a koja nadilazi našu snagu, ponekad samo zato što nas nikada nitko nije poučio da je praštanje uzvišeno. Ne praštamo zato što zaboravljamo da smo i mi nepravedni prema drugima."To je samo jedan od načina na koji vam vaše društvo ispire mozak. Vjerujete samo svome mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da u stvari ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba. To vam baš ne laska, zar ne?" Mello je zaboravio napraviti razliku između zaljubljenosti i ljubavi. "Nezrela ljubav kaže volim te jer te trebam, a zrela trebam te jer te volim" (nepoznat autor). Psihijatar i bračni savjetnik, Jürg Willi, otkriva da većinu bračnih parova ne povezuju zajedničke sklonosti nego odbojnosti prema drugima. Prema njegovim riječima, malo toga unosi stabilnost u vezu kao ogovaranje zajedničkih prijatelja.

Ako su izvor naših propusta šutnja, egoizam, strah, malodušje ili mržnja, onda su iskreni razgovori sa sobom i drugima, nutarnji mir i oprost najbolji darovi. U razgovoru za katolički mjesečnik "Boook" (rujan 2015.) naš Miro Gavransvjetski afirmirani književnik Miro Gavran otkriva razloge zbog kojih teško opraštamo: "Ponekad zbog taštine, ponekad zbog boli koju su nam nanijeli, a koja nadilazi našu snagu, ponekad samo zato što nas nikada nitko nije poučio da je praštanje uzvišeno. Ne praštamo zato što zaboravljamo da smo i mi nepravedni prema drugima." Ljutnja je uvod u mržnju koja "dolazi iz frustriranih očekivanja" (Eliot Larenson). Ona vodi razarajućim osvetama. Odatle snaga oprosta. Onaj tko živi s uvjerenjem: "Ne zaboraviti i oprostiti" taj je zatrovan mržnjom i (stalnom) željom osvećivanja. Onaj tko je oprostio taj je dobio toliko potreban mir. "Opraštanje pomaže i onomu tko oprašta i onomu kome se oprašta" (John. M. Templeton). Oprost(iti) nije pitanje zaborava povrijeđene časti ili ponosa. Važno se znati spustiti s visina na kojima emocije "potječu iz čovjekova osjećaja povrijeđenosti" (John Hess).

Apsurdnost novih vidova preljuba su virtualni. Nevjerni varaju s virtualnom osobom, što na primjer, omogućava internetska igrica Second Life. Igrači u toj igri stvaraju izmišljene likove koji (virtualno) plaču, smiju se, putuju, ljubuju... Bizarnost je u tome što "preljubnici" imaju seksualne odnose s virtualnim likom. Dodatna je ironija u tome što "prevarena" strana upoznala preko iste internetske igre.

Václav Havel zapisuje: "Moralno smo bolesni, jer smo naučili govoriti jedno, a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi. Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao."

Nametnuta i lažna društvenost

Teza da je društvenost bit ljudske prirode teorijski (teologijski, filozofijski i znanstveno) nije dokazana, a ljudska je povijest najvećim dijelom osporava. Valja pokazati da nije moguće racionalno opravdati nijednu vrstu 'žrtvovanja' pojedinca radi nametnutog − općeg. Totalitarizam nije specijalnost (samo) socijalizma, jer se svaka apsolutna vlast izvodi iz iste formule − iz određenja čovjeka društvom.

Ukoliko je ljudska bit društvena, onda čovjek njezinu puno ostvarenje zahvaljuje zajednici u kojoj živi i izvan Virtualnonje ne može ostvariti tu bit. Ako je tako, onda društvo, zajednica, ima prednost nad svojim članovima budući da joj oni zahvaljuju na svome ljudskom biću. "Viši interesi" zajednice postaju imperativi pojedincu. Tada prihvaćamo (pogubnu) društvenu predodređenost – da ja nemam istinu, nego istina ima mene, nemam svoj jezik nego jezik mene, da je sve nametnuto, a Mi ugušilo Ja. Nema mirenja jer Ja govorim, Ja pitam.

Konformizam s imperativom bezuvjetnog prilagođavanja (posta)je nametnuti imperativ. Takozvana suvremenost sahranila je nekadašnju vrijednost društvenosti. Danas su postoje gomile usamljenika i/ili umreženi usamljenici. Kada nas netko uvjeri da se prilagodimo nekome ili nečemu, a to se kosi s našim životnim načelima, onda to ne vodi kompromisu nego kompromitiranju. "Bolje biti omražen zbog onoga što jesmo, nego biti voljen zbog onoga što nismo" (André Gide). Ne znamo što će se sve dogoditi u našemu životu, ali je daleko važnije to da sami odlučujemo kako se postavljamo pred ljudima, situacijama i događajima.

Bezuvjetna identifikacija sa skupinom znači izostanak vlastitog Ja. Po Durkheimu, bit odgoja jest formiranje čovjeka "kakvim društvo hoće da on bude". Tvrdio je da uspostavljanje osjećaja zajedništva moguće ukoliko se stigmatiziraju oni koji se ne uklapaju u društvo. Zajedništvo se stvara ujedinjavanjem protiv onih koji se smatraju prijetnjom društvenom poretku. Manfred Lütz u knjizi Ludilo opisuje (te) "suludo normalne osobe" koje obilježava krilatica: "Nipošto se ne isticati!" To je neempatična i šuteća većina. "Oni su potka našega društva. Ne vole druge. Mrze upadljive. Sve što odskače od norme doživljavaju kao skandal. Bijes prema onima ‘gore’ pretvaraju u agresiju protiv onima ‘dolje’. Ponizno spuštaju glavu pred onima gore gazeći one dolje − to suludo normalnima to izvrsno ide. Nisu li oni koji društvo održavaju na životu?"

Ako je mjerilo socijalizacije dobro integrirana osoba, što s "neprilagodljivima", koji su obilježili ljudsku povijest, od Isusa do brojnih velikana, AsimiliraniOnaj tko je sa svima dobar nije sa sobom. Osoba sklona stalnim kompromisima postaje asimilirana. Kada se lažno prikazujemo drugima, postajemo onakvi kakvima se predstavljamo da jesmo. "U životu igraju propisane uloge, a tek na karnevalu postaju ono što jesu"progonjenih od različitih režima samo zato što su (bitno) odskakali od Isusprosjeka?! Najutjecajniji pojedinci koji su obilježili ljudsku povijest bili su bez materijalnih dobara, izražavajući "pripravnost da ostanu odvojeni od mase" (John Marks Templeton). Lako je biti svoj među svojima, no samo najveći mogu biti svoji među "tuđima".

Onaj tko je sa svima dobar nije sa sobom. Osoba sklona stalnim kompromisima postaje asimilirana. Kada se lažno prikazujemo drugima, postajemo onakvi kakvima se predstavljamo da jesmo. "U životu igraju propisane uloge, a tek na karnevalu postaju ono što jesu" (Manfred Lütz u knjizi Ludilo).

Canetti u knjizi Masa i moć sjajno opisuje kako i kada nestaje pojedinac pod diktatom mase. Živeći u zabludi da mu masa daje sigurnost, zapravo se "bori protiv drugih, koji mu smetaju sa svih strana". Autor navodi brojne posljedice ratovanja, sa stravičnim slikama zajedništva ili "nagonima ukrštenih masa". U masi se pojedinac osjeća zaštićeno i ne treba razmišljati. "Jedna od najuočljivijih osobina života masa jest ono što bi se moglo nazvati osjećajem progonjenosti, pretjeranom osjetljivosti i razdražljivosti prema svima koji su jedanput obilježeni kao neprijatelji." (Canetti) Masama vladaju instinkti, isto se odijevaju, govore ili ponašaju. Homogenizira ih odbojnost prema drugima i drukčijima. Gustave Le Bon u svojoj knjizi Psihologija gomile navodi primjere kada pojedinac pod diktatom mase čini ono što kao izdvojeni pojedinac nikad ne bi učinio. U gomili ljudi traže od dugih da razmišljaju umjesto njih, jer se tako oslobađaju odgovornosti za svoje postupke.

Kroz povijest ljude nije napustila potreba zbijanja u mase, na ulicama, na radnim mjestima, a danas je AltruizamDruštvenost i dijalog u sustavno se potiru. Na mjesto neposrednih odnosa dolaze posredni. Umjesto žive riječi, komunicira se uz pomoć suvremenih tehnologija. "Ljudsku povijest karakteriziraju rat, pohlepa, zavist i mržnja, a ne pomaganje, miran suživot ni ljubav prema drugima" (Thurman). Altruizam i suosjećanje pojave se tek kao val koji čovjeka zapljusne kao opomena na nečijem pogrebu.dominantna "paukova mreža" – virtualna zajednica. S pojavom interneta (dodatno) nestaju brige za druge. Internet je kao paukova mreža. Danas se mase okupljaju na "društvenim" mrežama, u sofisticiranim virtualnim "igrama" kod difaniranja protivnika, ili s novim gladijatorskim igrama – reality show emisijama...

Društvenost i dijalog u sustavno se potiru. Na mjesto neposrednih odnosa dolaze posredni. Umjesto žive riječi, komunicira se uz pomoć suvremenih tehnologija. "Ljudsku povijest karakteriziraju rat, pohlepa, zavist i mržnja, a ne pomaganje, miran suživot ni ljubav prema drugima" (Thurman). Altruizam i suosjećanje pojave se tek kao val koji čovjeka zapljusne kao opomena na nečijem pogrebu.

Osijek, Slavonija i Baranja mogli bi konkurirati u Europi, a i šire, kao grad i Županija s najljubaznijim ljudima. Cunami moderniznma diljem tzv. razvijenog svijeta uništio je društvenost, solidarnost i altruizam.

Dijalektika razvoja poučava da istine dolaze iz suprotnosti, primjerice, kada shvatimo da darivanje dolazi kada pokopamo egoizam, oslobađanje kada pronađemo smisao života, kada razumno ponašanje dođe iz nerazumnog, a kultura života nadvlada kulturu smrti. Zato se vrijedi podsjetiti pitanja Martina Kinga: "Svaki čovjek mora sam za sebe odlučiti želi li koračati kroz život u svjetlu altruizma ili u tami sebičnosti?"
Poučno za kraj

Na You Tube možemo vidjeti osmominutni dokumentarni film Freshtastical koji upozorava na suptilne mehanizme oduzete slobode ljudi tzv. suvremenog društva. Evo nekoliko najznačajnijih rečenica, koje izdvajam u kontekstu teme ovog eseja: "Odgojeni smo da ne budemo drugačiji. Dovoljno pametni da radimo svoj posao, no nedovoljno pametni da preispitujemo zašto ga radimo... Ljudska rasa je preživjela ne zato jer smo bili najbrži i najjači, već zato što smo radili zajedno...Usavršili smo umjetnost ubijanja. Sada trebamo usavršiti umjetnost življenja... Možemo shvatiti da ne evoluiramo na bolje već prema dolje... Život nije film. Scenarij nije unaprijed napisan. Mi smo pisci. Ovo je vaša priča...".

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Sub, 24-08-2019, 06:19:29

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.