Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Zašto u danima pred Blagdane dajem svoj glas u obrani optimizma?

Papa Benedikt XVI. upozoravao je da suvremeni svijet postaje "duhovna pustinja". Poniznost i vjera u Zapadnoj se civilizaciji ciljano uništavaju kao natražnjačke vrednote. Jedan u nizu agresivnih ateista Richard Dawkins, u knjizi Zabluda o Bogu, tvrdi da je vjerovanje u nadnaravnog Stvoritelja iracionalno i opasno za društvo. Za njega su gora od seksualnog zlostavljanja djece "psihička oštećenja koja dobiju kada ih se odgaja kao katolike". Kada je ove godine Predrag Šustar postao ministar znanosti i obrazovanja, odmah je je pokrenuta lavina optužbi zbog njegove konstatacije (prije tri godine) da "teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja". U "spornom" članku Šustar u suautorstvu obrazlaže tezu da znanost i religija "nisu suprotstavljena područja". Što je tu sporno !? Kada tzv. progresivci izruguju one drugih svjetonazora ili argumenata, otkivaju svoje pravo lice primitivizma i/ili antiintelektualizma. Snagu vjere priznati psihijatar Viktor E. Frankl naziva "fundamentalnom antropološkom odredbom čovjeka - samotranscendiranjem čovjekove egzistencije". I psiholog Kazimierz Dabrowski vidi snagu vjere u procesima osobne reintegracije. Da ne elaboriram dalje iznosim svoj stav: Narod koji se odriče tradicije, vjere, odgoja, autoriteta, običaja i mitova je kao pojedinac bez svoga "ja."

Ljudi jučerašnjice živjeli su u širim obiteljima i zajednički rješavali probleme po načelu "svi za jednog, jedan Samacka kucanstvaza sve". Danas gotovo postaje pravilo da je svatko protiv svakoga. Henry Miller američki je način života doživio kao "najgoru noćnu moru". U eseju "Za osamdeseti rođendan" konstatira: "Ono što nedostaje u našem današnjem svijetu jesu uzvišenost, milosrđe i ljepota." U ekonomski najrazvijenijim državama svijeta zabilježen je drastičan porast samaca. Ekonomski rast potencijalno vodi pojedince do (materijalnog) osamostaljenja, ali i (dokazanog) osamljivanja. U materijalno razvijenim državama EU građani su se (u jednom velikom komparativnom istraživanju) izjasnili kako brak treba otići u ropotarnicu povijesti. U Europi više od 53% ljudi žive kao samci. Italija ima devet milijuna samaca, a samo je u Stockholmu 60% samačkih kućanstava. Od prije dvije godine u SAD-u prvi put u povijesti tamo ima više samaca negoli oženjenih. Podatci za ovu godinu japanskog Nacionalnog instituta za populaciju i socijalne sigurnosti, otkrivaju da 69 posto muškaraca i 59 posto žena u Japanu žive kao samci. U Hrvatskoj je danas polovica neudanih i neoženjenih, za razliku od 1976., kada ih je bilo 37,4%. Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali povećao se od tada s 22,1% na današnjih 30,4%. Približavamo se žalosnim trendovima sa Zapada. Hoće li se isti nastaviti, ovisi o pronatalitetnoj i demografskoj politici, tj. pitanju hoće li (nas) nadvladati kultura života ili "kultura" smrti.

Naše veličine (i) zajedništva

Kada bismo nabrojili sve velikane "ljutog krša" iz siromašne Like, Imotske, Sinjske krajine, ili (po svemu bliske) SlavonijaHercegovine koji su obilježili našu i europsku kulturnu i znanstvenu baštinu, siguran sam da ne bismo pronašli impozantniji skup genijalaca poteklih s tako malenog dijela svijeta i s tako teškim uvjetima života.

Svi koji smo prošli tragediju rata svjedočili smo da je to bio (posljednji) bljesak ljudskog zajedništva (u nevolji). U vrijeme stradanja ljudi se okreću solidarnosti i to im postaje najvažnije, a za vrijeme prividnog mira važno postaje ono nevažno.

Četvrtu godinu uživam u ljepotama devastirane Slavonije i Baranje. Otkako sam postao stanovnik te županije, vidim trošne zgrade s neuređenim fasadama, napuštena poljoprivredna dobra..., ali i nešto mnogo važnije – svakodnevno svjedočim da ovdje još ima ljudi s toplom (slavonskom) dušom, izvrsnih domaćina - gostoljubivih, solidarnih i spremnih pomoći. To moji sugrađani podrazumijevaju normalnim ili naprosto ne vide! Antonie de Saint-Exuperay u Malom Princu tvrdi: "Ono što je PomaganjePomoći nekome pomože i kod izgradnje osobnosti. Svaki čovjek koji je barem jednom nekome pomogao zasigurno je osjetio ponos, ispunjenost i neopisivu radost. Trovačima negativnim vijestima, ili dežurnim katastrofičarima posvećujem citat: "Hrvatski nacionalni pesimizam nije ukorijenjen u narodu, već je privid koji stvaraju pesimizmom zaražene hrvatske elite i mediji koji su postali neprijateljima nade" (Slaven Letica).bitno, oku je nevidljivo". Hipotetski tvrdim da bi Osijek, Slavonija i Baranja mogli konkurirati u Europi, a i šire, kao Grad i Županija s najljubaznijim ljudima.

Hrvatski građani već treću godinu uzastopno daruju najviše organa u Europi i svijetu. Stopa donatora stalno Solidarnostraste. Za tzv. "razvijene" vrijedi spomenuti jedno upozorenje: "Materijalno onečišćenje posljedica je duhovnog onečišćenja" (René Egle).

Posljednjih godina smo svjedočili (ka)da je u katastrofalnim poplavama solidarnost pobijedila. Vodene bujice nadjačale su bujice pomoći ljudima u nevolji. U nesrećama se odvaja važno od nevažnoga. Nevolje zbližavaju. Humanitarne akcije za teško oboljelu djecu, otkrile su drukčiju sliku Hrvatske, suprotnu prevladavajućem društvenom ozračju pesimizma i beznađa. Masovan humani angažmani osiromašenih hrvatskih građana svjedoči o postojanju pozitivne slike Hrvatske. Prikupljanje novčane pomoći za brojnu djecu vidim kao vraćanje onoga što se činilo izgubljenim, povratak empatiji, altruizmu i solidarnosti. Loša vremena trebaju nas usmjeravati (i) na plemenite akcije lanca dobrote. Kulturom darivanja pobjeđujemo sebičnost. Pomoći nekome pomože i kod izgradnje osobnosti. Svaki čovjek koji je barem jednom nekome pomogao zasigurno je osjetio ponos, ispunjenost i neopisivu radost. Trovačima negativnim vijestima, ili dežurnim katastrofičarima posvećujem citat: "Hrvatski nacionalni pesimizam nije ukorijenjen u narodu, već je privid koji stvaraju pesimizmom zaražene hrvatske elite i mediji koji su postali neprijateljima nade" (Slaven Letica).

Ležernost i optimizam kao (zamrle) vrline

Ljudi su u materijalno zaostalijim krajevima, općenito govoreći, bolji domaćini, cijene tradicionalne vrednote, Napokon rodjenvjeru, obitelj i znatno više pomažu drugima. "Norme su stoljećima označavale skup tradicionalnih mjerila. Tajna njihove moći bila je u tome što su obvezivale sve članove društva. Bile su neupitne i pouzdane. Vjerovalo se da se na tome temelju društvo može razvijati unutar sigurnih granica" (Manfred Lütz u knjizi "Ludilo").

Margaret Mazzantini, talijanska autorica sjajnog romana "Napokon rođen", za svoje sugrađane iz Rima napisala je da su "moreplovci nizina". Upoznala je jednog vedra čovjeka s brdovitog Balkana, koji je imao neobično duboke životne "friže", upitavši ga: "Kako možeš biti, unatoč svima traumama, biti nasmijan?" Njegov odgovor je bio jednostavan: "Jednostavno, gadi mi se tuga". Selimović je to (znatno) ranije opisao ponašanje takvih ljudi koji žive "muci u inat". Autorica romana "Napokon rođen" je napisala zašto joj nedostaje taj skromni i ponosni svijet, a (njezin) Rim postaje "zamoran grad", čija vreva sliči "močvari života" ili "vrtu samoće". Taj grad, kao metafori urbanog života, doživjela je u svoj njegovoj "jalovosti, gdje neće naći Stvoritelja". Svjedočila je "prljavi mir Zapada", koji nije pomagao zaustaviti rat na Balkanu. Morbidna znatiželja Zapada povećavala se sa šutnjom i željom za prikazivanjem opskurnih scena mučenja i ljudskih klaonica. Novinari sa Zapada, koji nisu svjedočili užasima rata u Hrvatskoj i BiH, opisivali su (nas) kao "etničku mržnju balkansko-barbarskih rasa".

Na Zapadu ljudi svoj uspjeh pripisuju sebi, a neuspjeh drugima. Duhovno su najsiromašniji oni koji u stvarima i novcu vide sve što imaju. Koje su dodatne razlike RazlikeNa Zapadu ljudi svoj uspjeh pripisuju sebi, a neuspjeh drugima. Duhovno su najsiromašniji oni koji u stvarima i novcu vide sve što imaju. Koje su dodatne razlike između žitelja "razvijenih" i ekonomski nerazvijenih zemalja? Prvi sve manje vjeruju i crkve su im prazne, a drugima je vjera najvažniji dio života i Crkve pune. Prvi teže ekonomskoj sigurnosti, a drugima je dobročinstvo dio svakodnevice. Prvi se zadovoljavaju prividom ekonomske sigurnosti, a drugi malim stvarima. U prvima su ljudi nezainteresirani za probleme drugih, a u drugima su uljudni i solidarni.između žitelja "razvijenih" i ekonomski nerazvijenih zemalja? Prvi sve manje vjeruju i crkve su im prazne, a drugima je vjera najvažniji dio života i Crkve pune. Prvi teže ekonomskoj sigurnosti, a drugima je dobročinstvo dio svakodnevice. Prvi se zadovoljavaju prividom ekonomske sigurnosti, a drugi malim stvarima. U prvima su ljudi nezainteresirani za probleme drugih, a u drugima su uljudni i solidarni. Prvi stalno žure, drugima je ležernost stil života. U prvima vlada neizvjesnost, a u drugima poštivanje tradicije kao mjerila izvjesnosti. Prvi gledaju sebe, a drugi gledaju usrećiti druge. Prvi se nazivaju realistima, a drugi idealistima. "Ako ne mislite o budućnosti, ne možete je ni imati" (John Galsworthy). Prvi druge podcjenjuju, a drugi prve precjenjuju. "Razvijeni" imaju uređene državne zakone, ali su se depersonalizirali i pokopali društvenost. Drugi sačuvaše prijateljstvo i društvenost. Prvi se uče prijetvornosti, a drugi žive za zajedništvo. Nekada je Zapad George Carlinstrahovao od socrealističkog Istoka, a danas na Istoku gube rat s blještavilom Zapada. Politiku prekomjernog zaduživanja ekonomski "ranjivih" država svojevremeno je ironično komentirao svjetski priznati ekonomist il' jedan u nizu pokajnika Joseph Stiglitz: "Kakav neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje u stvarnosti financiraju najbogatije".

George Carlin je povodom smrti svoje supruge napisao tekst "Sve ovo znamo, zašto ništa ne poduzimamo?" Ovdje citiram njegove misli o paradoksima modernizma: "Imamo visoke zgrade i široke autoputove, a nisku toleranciju i uske vidike. Trošimo više, imamo manje. Imamo velike kuće i sve manje obitelji, više komfora, a manje vremena, više obrazovanja i manje razumijevanja, više znanja iz medicine i manje zdravlja. Kupujemo više, uživamo manje. Imamo više udobnosti, a manje vremena. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Planiramo više, ali postižemo manje. Znamo žuriti, ne i čekati. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti."

Umjesto kraja: poučna priča o snazi darivanja

Jedan je student bio u šetnji sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pokraj puta par starih cipela koje su pripadale siromašnom seljaku koji je radio u polju. Student reče profesoru: "Idemo se našaliti sa seljakom – sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti i gledati njegove reakcije dok ih bude tražio." Profesor mu odgovori: "Nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš sebi priuštiti veće zadovoljstvo. Stavi zlatni novčić u njegovu cipelu, a onda ćemo se sakriti i gledati njegovu reakciju." Student to učini i obojica se skloniše. Seljak je završio svoj posao i došao do mjesta gdje je ostavio cipele. Gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio da je nešto u njoj. Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić. Sav u čudu, osvrnu se oko sebe i počne promatrati novčić. Osvrnuo se na sve strane, ali nije vidio nikoga. Njegovo iznenađenje bilo je veće kada je i u drugoj cipeli pronašao novčić. Baci se na koljena i glasno počne moliti u znak zahvalnosti. U molitvi je govorio o svojoj bolesnoj ženi i gladnoj djeci. Zahvaljivao se nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, a sada će njegovi najdraži biti spašeni. Student je ostao ganut. Profesor ga upita: "Bi li bio sretniji nego što si sada da si se našalio s ovim seljakom?" Mladić odgovori: "Naučili ste me lekciji koju neću zaboraviti. Sada razumijem riječi koje prije nisam: "Blagoslovljeniji je onaj tko daruje, nego onaj tko prima!"

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Uto, 15-10-2019, 14:43:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.