Kojim se riječima čini političko zaglupljivanje i nasilje?

U Europi su nebrojena neriješena nacionalna pitanja. To je prvi 'okidač' sukoba i EtiketeKad su ljevičari bili na vlasti onda su neki vidjeli povratak crvenih vragova, a danas od suprotne strane ponavljaju mantru: "Vratili se zavičajni tipovi, pristalice crnokošuljaša." Dobili mig od socijaldemokrata i medija sa Zapada Europe, skloni lijevim političkim opcijama. Isti su početkom ove godine dizali moralnu paniku kako u bivšim socijalističkim zemljama (Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj) prijete konzervativne revolucije.podjela. Parafrazirajući L. Dumura, može se reći da je najveća prijevara kada politika kao "umijeće služenja narodu" prerasta u uvjeravanje naroda da je i državni terorizam u službi politike mira. Političari su majstori tautologije i oksimorona. U političkoj terminologiji (i Klaićevom rječniku) kolaboracija označava suradnju, ali s neprijateljem, neovisno o činjenici da u drugim jezicima ta riječ ne podrazumijeva nacionalnu izdaju, nego upućuje na suradnju.

Sjećam se jednog bivšeg saborskog zastupnika kada je kolege iz druge stranke, koji su koalirali s HDZ-om, nazvao kolaboracionistima i u konkubinatu (divljem braku)?! I danas se rabi pojam tzv. principijelne i neprincipijelne koalicije čije značenje znaju njeni umotvorci. Sada im nije principjelna koalicija HDZ-a i MOST-a, a HSS-ovi zastupnici u Saboru HSS su izdajice jer su kao opozicija podržali iz suprotnog "tabora" novog premijera i njegove ministre. Nisu im po volji ni zastupnici manjina koji su podržali "novo - staru" garnituru rigidnih desničara - "ognjištara."

Kad su ljevičari bili na vlasti onda su neki vidjeli povratak crvenih vragova, a danas od suprotne strane ponavljaju mantru: "Vratili se zavičajni tipovi, pristalice crnokošuljaša." Dobili mig od socijaldemokrata i medija sa Zapada Europe, skloni lijevim političkim opcijama. Isti su početkom ove godine dizali moralnu paniku kako u bivšim socijalističkim zemljama (Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj) prijete konzervativne revolucije. Kome treba dokazivati da je i ta jezična konstrukcija oksimoron, a "konzervativno" je u suprotnosti s revolucionarnom ideologijom i pokretima otpora kroz povijest. Pojam desnice u domaćem političkom žargonu lijevih stranaka se izjednačio s rigidnim konzervativizmom, kao izvorišta nacionalizma i desnih "ekstremista"- ustaša. Sve ih trpaju u isti koš, kao neprijatelje lijeve demokracije.

Primitivizam i antiintelektualizam

Dobro je to primjetio Ivica Šola u zadnjoj kolumni Slobodne dalmacije, kada je zapisao da oni koji u Ivica SolaHrvatskoj vide eskalaciju ekstremizma sami polaze s "ekstremnih pozicija halucinirajućih umova koji zaziru od pluralizma i tolerancije." Oni koji otkrivaju strategiju porobljavanja i prognoziraju slom EU-a stavljeni su na listu ljudi s opasnim namjerama. U Hrvatskoj se ranije "govorilo o socijalističkim vrijednostima, a danas se dopunjuje atribut europski. Takva uporaba samo otjelovljuje misterij u čiju moć ne valja sumnjati, u suprotnom onaj tko njih niječe ili nije s njima u suglasju mogao bi u hrvatskom društvu, u kojem 'pravne institucije rade svoj posao', biti okvalificiran kao euroskeptik, militant, nacionalist, protivnik održiva razvoja i međunarodnog poretka ili onaj koji ugrožava nacionalne interese." (Branko Kuna) U jednoj od svojih kolumna Zvonimir Hodak tomu dodaje da je i danas u Hrvatskoj o(p)stao antifašizam kao "ideološka podloga represivnog komunizma." Kada tzv. liberalni krugovi izruguju konzervativne svjetonazore u obračunu s antitradicionalizmom otkivaju suvremeni oblik primitivizma i/ili antiintelektualizma.

U doslovnom prijevodu "noble savage" određuje plemenitog divljaka (s brdovita Balkana) Nekada je Zapad strahovao od socrealističkog Istoka, a danas Istok gubi rat sa zaglupljivanjem i blještavilom Zapada. Oni koji su u Škotskoj na referendumu (prije dvije godine) glasovali za odvajanje od Velike Britanije su nazivani separatistima ili nacionalistima. Međutim veliki dio unisionista ili federalista, koji su se protivili "nacionalistima" i njihovim željama za izlaskom Škotske iz Ujedinjenog Kraljevstva, istovremeno su se zalagali za izlazak iz EU-a. To je dobar primjer stvaranja podjela i/ili zbrke što je izolacija, a što integracija. Kreatoritih podjela u domoljublju vide izvorište nacionalizma.

Od kada se vršilo ispiranje mozga građana i građanki Hrvatske o ulasku u EU, započela je uporaba termina regija i region. Nitko nije odredio zemljopisnu kartu ni implikacije istog pojma. Je li to povratak u Žikinu dinastiju? To me asocira na političku sintagmu iz jednopartijske bivše PrimitivizamU jednoj od svojih kolumna Zvonimir Hodak tomu dodaje da je i danas u Hrvatskoj o(p)stao antifašizam kao "ideološka podloga represivnog komunizma." Kada tzv. liberalni krugovi izruguju konzervativne svjetonazore u obračunu s antitradicionalizmom otkivaju suvremeni oblik primitivizma i/ili antiintelektualizma.Jugoslavije demokratskog centralizma i/ili diktature proletarijata. Tada i danas za ateiste i agnostike neki kažu da su religiozni bezbožnici. Uvjeren sam da i sami ne znaju objasniti ovaj "jedinstven" izričaj. Nije im stalo jer su okarakterizirali drugu stranu.

Zahvaljujući politici i političarima "reforma" i/ili "racionalizacija" nas asociraju na "rezove", restriktivne mjere" - otpuštanje s posla, dok u ekonomiji ona ima drugo značenje. Političari su izmislili i pojam pozitivna diskriminacija. Od rata je ostalo politizirano pitanje humanog preseljenja ljudi iz jednog u drugi nacionalni entitet. Pojmovnu zbrku dodatno je potaknula i danas aktualna afroazijska preseljenja u Europu, koja do danas nisu dobila odgovarajuće tretmane, a onda ni pojmovne raščlambe: od migranata, izbjeglica, prognanika, ilegalnih useljenika do ekonomskih i/ili političkih emigranata i azilanata. "Humana preseljenja" se tretiraju, nekada i danas pod izgovorom "migrantskih kriza", bez otkrivanja onih kojima ta kriza odgovara ili koji se je poticali. Politikanti u Hrvatskoj često rabe pojam divljeg kapitalizma, a da nisu ponudili varijantu kapitalizma oslobođenog od trulog (neo)liberalizma. Zanima me kakva bi to bila sintagma pitomog kapitalizma?

Korporativna demokracija

Pod pritiskom EU-a i UN-a, gender ideologija postaje "glavno načelo" i "ključna zadaća" politike. U Ujedinjenim narodima i EU-u riječ spol za razlikovanje muškog i ženskog spola zamijenjena pojmom gender (rod). Pravi se razlika između biološkog spola ("spolnost") i društvenog "spola" (na engleskom gender znači rodnost). Pod pojam "roda" svako spolno usmjerenje tretira se jednakovrijedno – heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno i da takvo tumačenje svatko mora prihvaćati. Cilj je prevladavanje "prisilne" heteroseksualnosti, što znači da se spolni identitet bira neovisno o svome biološkom spolu. Tko se protivi načelu "rodno osviještene" politike, taj diskriminira i može imati kaznene sankcije.

Tzv. korporativna demokracija dovodi u pitanje opstojnost naroda, država i građana. I to je jo jedna izmišljena jezična konstrukcija. Jedan sociolog u Hrvatskoj je prije nekoliko godina napisao knjigu pod naslovom demokratski diktatori. Kada riječi gube začenje otvaraju se nove podjele i sukobi. Tada nenormalno postaje normalno, određeno neodređeno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno. Mahatma Gandhi je svojevremeno izjavio: "Umjetnost ratovanja je umjetnost uništavanja ljudi, a politika je umjetnost zavaravanja", a jedan od najomiljenijih kardinala u Hrvatskoj Franjo Kuharić, (za života) je političkoj eliti u Hrvatskoj dao snažno upozorenje: "Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati; ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!"

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.