Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 U razvoju međuljudskih odnosa i kritičkog mišljenja ključno je pitanje što nas spaja, a ne što nas razvoja

Odgoj za kritičko mišljenje je važan cilj i sredstvo u otklonu od "ispiranju mozgova." (K. Teylor) Tamo gdje prestaju odgoj i obrazovanje, otvara se prostor za indoktrinaciju i manipulacije. Nastavnici bez inventivnosti sputavaju kritičko mišljenje, moćnici ga osuđuju, zabranjuju ili iznose javnom ruglu, a manipulatori lakše upravljaju. "Većina pripadnika ljudskog roda ima gotovo beskonačan kapacitet da stvari uzima zdravo za gotovo." (Aldous Huxley)

Medijske manipulacije i školska indoktrinacija

O političkoj indoktrinaciji ovdje neću ni slova, jer sam o tome pisao u posebnom eseju na ovom Portalu. Manipulativni mediji nude prijevaru da svi živimo isti život i IndoktrinacijaČinjenica je da obrazovni sustav ne njeguje istraživački pristup, neovisno o novo - reformskim "zahvatima" obrazovnih politika. Štoviše, njima se više indoktrinira nego obrazuje.sudbinu, dijelimo iste vrednote, a posljedica je da su nacionalne i pojedinačne posebnosti ciljano potiru. Manipulatori to postižu razdiranjem obitelji, obezvređujući odgoj, Crkvu, obitelj i školu. Kulturu pretvoriše u medijsku tiraniju. Manipulativni mediji koloniziraju ljudsko mišljenje. S druge strane, dandanas sustav školovanja pati od "bolesti pričanja", gdje se potencijali učenika svode na "odlagalište informacija" (P. Freire). Loši nastavnici tretiraju učenike kao posude koje treba puniti informacijama ili znanjima. U takvom procesu učenicima se upravlja, a ne uči kritičkom mišljenju. Sve dok se naglasak stavlja na jednosmjernom prenošenju ili usvajanju informacija, učenici su pasivni. S vremenom nestaju njihova pitanja i spremnost na kritički dijalog. Takvo je obrazovanje u službi zatupljivanja ili indoktrinacije. Američki književnik i novinar Walter Lippmann je zapisao: "Kad svi misle slično, nitko ne misli dovoljno."

Skupina je bila i ostala subjekt u obrazovanju. Istaknuti stručnjak za kreativnost, Kenneth Robinson sažima glavne zapreke i smjernice u školstvu: "Učimo djecu odbacivanju kreativnosti. Krivo je masovno obrazovanje koje potire individualnost. Moramo individualizirati program." Sve do danas ostalo na lijepim željama, uključujući i famozni – "novo" – prijeporni školski kurikulum. Činjenica je da obrazovni sustav ne njeguje istraživački pristup, neovisno o novo - reformskim "zahvatima" obrazovnih politika. Štoviše, njima se više indoktrinira nego obrazuje.

Škola kritičkog mišljenja

Smisao je škole kritičkog mišljenja naučiti pronalaziti, obrađivati i (re)interpretirati informacije. M. Lipman je jedan od najglasovitijih teoretičara kritičkog mišljenja. U svojoj knjizi "Thinking in Education" donosi prepoznatljivosti Lipman knjigakritičkog mišljenja: refleksivno, mišljenje koje omogućava donošenje samostalnih OdgojiteljDobar je odgojitelj onaj koji uči samostalnom radu i zaključivanju, a nije onaj koji uči servilnosti ili nudi gotove istine. On stvara uvjete za promjene, preuzima rizike, usmjerava učenike bez prisile te potiče kreativnost i kritičnost. Kritički pedagog učenicima poručuje da ne uzimaju činjenice i informacije kao gotove stvari. On favorizira individualni pristup, mentorsku nastavu, alternativne metode poučavanja, potiče učenike na postavljanje pitanja i raspravu.odluka i/ili rješavanje problema, logičko rasuđivanje i zaključivanje, mišljenje koje potire pristranosti, predrasude stereotipe i manipulacije, koncizno prosuđivanje, sposobnost, preuzimanja odgovornosti, pojašnjavajuće i interpretativno mišljenje, primjena teorijskih spoznaja u praksi, mišljenje koje zna relativizirati relacije uzroka i posljedica i mišljenje koje otkriva netočne, nepotpune ili pojednostavljene interpretacije. U gotovo svim udžbenicima iz metodologije istraživanja iznosi se krivi zaključak da su nezavisne varijable uzrok, a zavisne posljedica.

Dobar je odgojitelj onaj koji uči samostalnom radu i zaključivanju, a nije onaj koji uči servilnosti ili nudi gotove istine. On stvara uvjete za promjene, preuzima rizike, usmjerava učenike bez prisile te potiče kreativnost i kritičnost. Kritički pedagog učenicima poručuje da ne uzimaju činjenice i informacije kao gotove stvari. On favorizira individualni pristup, mentorsku nastavu, alternativne metode poučavanja, potiče učenike na postavljanje pitanja i raspravu.

Paulo R. Freire u svojim je djelima zaokupljen osvješćivanjem potlačenih u društvu. Vjerovao je u pedagogiju kao projekt mijenjanja svijeta, odgoj zasnovan na dijalogu, kritičkoj misli i osvješćivanju. Godine 1968. objavljuje svoje najznačajnije djelo Pedagogija obespravljenih. Prema Freireu kritičko mišljenje otkriva nedjeljivosti "razvijenih i nerazvijenih." Onaj tko kritički razmišlja, vidi svijet u rasponima mogućnosti, a ne nepomirljivih suprotnosti. Kritička pedagogija prevladava suprotnosti na relacijama učitelj - učenik. Nitko nije subjekt ili objekt prijenosa znanja, informacija ili podataka. Bez povjeravanja, dijaloga i povjerenja nada se pretvara u beznađe. "Ako sudionici dijaloga ne očekuju da iz njihovih napora nešto nastane, susret će im biti prazan i sterilan." (Paulo Freire u knjizi "Pedagogy of Hope")

Djecu i mlade trebamo učiti iz povijesnih lekcija: kako živjeti i čemu se nadati. "Važno je nikad ne prestati propitkivati." (Albert Einstein)

Ključna pitanja u razvoju kritičkog promišljanja

Kvalitetan učitelj je onaj koji se trudi da mu učenici "preotmu" nastavu i inicijativu, a ne onaj koji učenika tretira objektom u nastavi. Često čujemo da nije važno što je netko rekao, nego tko je rekao. Međutim kod pravilnog Russel Educationprosuđivanja važna su oba pitanja i još neka druga. Učenje za kritičko mišljenje aktualizira se pitanjima što se prikazuje važnim, a što je tebi, tko je napisao ili rekao? Netko nama poznat, kome vjerujemo i za nas predstavlja autoritet ili nama nepoznata osoba? Što je rečeno ili napisano? Jesu li to činjenice (medijske) informacije ili nečije (re)interpretacije? Je li vijest stvarna, izmišljena, provjerljiva i je li što prešućeno? Kada je i gdje rečeno ili napisano? Za vrijeme, prije ili nakon nekog (važnijeg) događaja? Je li rečeno na javnom mjestu, privatno, u kojim medijima? Ima li prozvani mogućnost braniti se demantiranjem (u istim medijima) ili na istom mjestu? Zašto je nešto rečeno ili objavljeno? Ima li informacija obrazovnu, odgojno-savjetodavnu, manipulativnu ili neku drugu ulogu? Pojašnjava li informacija ili se stvara (dodatna) zbrka? Kako je nešto rečeno ili napisano? Je li usmeno ili pismeno, jasno ili dvosmisleno, pomirljivo ili optužujuće, mirno ili afektivno?

U svom djelu On education Bertrand Russell, pišući o srednjem školstvu, preporučuje da se učenici upoznaju sa svim aktualnim pitanjima (političkim, socijalnim, religijskim, etičkim, medijskim...). Učenike, apelira Russell, treba poticati da poslušaju sve strane i argumente svih strana u raspravi. Ukidanje je diskusije prvi korak da bismo učenike učinili pasivnima i poslušnima.

Današnji tzv. debatni klubovi (u srednjim školama) stvaraju dvije strane, gdje je jedna pobjednik, a druga gubitnik. Porazno je kada se imperativ natjecanja doživljava po načelu pobjednik-gubitnik. Učenje je kad nešto mislimo da smo spoznali, a onda shvatimo da o istome razmišljamo i spoznajemo na drugi način. I onaj koji misli drugačije (na kraju) kaže: "Suglasan sam s vama da se ne slažemo!" Jedan je od primarnih ciljeva odgoja i obrazovanja da djeca i mladi postavljaju pitanja na koja odrasli ne moraju znati odgovore. "Ono što ne možeš objasniti samome sebi, treba govoriti drugome." (Meša Selimović, "O razgovoru")

Dobar pedagog priznaje da ne zna odgovore na sva pitanja. Štoviše, to treba javno i jasno istaknuti: "Vaše je pitanje sjajno, ali ja ne znam odgovor!" Nastavnici umjesto vječite spremnosti davanja odgovora, djeci trebaju konstatirati da na neka pitanja oni ne znaju odgovore, jer su i u znanosti(ma) do danas ostala nepoznanica. Jedno (pravo) pitanje više nadahnjuje nego gomila nepouzdanih odgovora.

Stephen Covery u knjizi "Sedam navika uspješnih ljudi" objašnjava frustrirajuće situacije dviju strana: "gubitnika" MišljenjeU razvoju međuljudskih odnosa i kritičkog mišljenja ključno je pitanje što nas spaja, a ne što nas razvoja.i "pobjednika." Stalno izbjegavanje sukoba vodi povlačenju jedne strane koja priznaje poraz. Kod prilagođavanja Sedam navika uspjesnih ljudije ista stvar. Onaj koji se bezuvjetno prilagođava u zadovoljavanju potreba ili interesa jedne stane (p)ostaje gubitnik. I opet ista situacija: pobjednik-gubitnik. U natjecanju dobiva ili gubi jedna strana. Gubitnička strana dobiva frustracije. Kao i u životinjskom svijetu, poraženi se odlučuju na podčinjavanje, skrivanje ili bježanje. "Kompromis je položaj polupobjednika/polugubitnika. Napraviti kompromis znači smanjiti gubitak nagodbom kojom dobivamo dio onog što želimo. Time se dobiva privremeno olakšanje." (Covery) Kompromisom dijelimo resurse, vrijeme..., ali nismo riješili situaciju. Suradnju Covery stavlja u relaciju "pobjednik/pobjednik" za obje strane. U tom tipu suradnje postoji ravnoteža hrabrosti i obzira, "hrabrosti da se borimo za vlastita uvjerenja i obzira prema uvjerenjima drugih." Mladima treba naglasiti da se trebaju orijentirati na rješavanje problema, a ne se fokusirati pitanjem kako nadvladati drugoga. Treba im primjerima objasniti da se nečije ponašanje ne može razumjeti crno-bijelom tehnikom zaključivanja/suđenja.

Zaključno: U razvoju međuljudskih odnosa i kritičkog mišljenja ključno je pitanje što nas spaja, a ne što nas razvoja.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Čet, 12-12-2019, 02:08:12

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.