Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Svi kažu kako se kuća se gradi od temelja. Je li uvijek tako, osobito kad je u pitanju školstvo?

Temelji naše "kuće" (od "vrtića", osnovne i srednje škole) su još uvijek stabilni, ali se nagrizaju jer prokišnjava krov. Sve bitne preinake treba započeti izmjenom krovišta, čitaj reformom visokog obrazovanja i znanosti. U Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije Milanovićeve vlade nema ni "p" od prioriteta. Njen predvodnik, kolega Budak (prije četiri godine) na upit jedne pedagoginje u Zadru, kako misle rasteretiti učenike pučkih škola, kao iz topa izjavljuje: "tabletima!?"

Već tada sam shvatio da brani interese (jedne) korporacije - Carnet. I danas mislim da ista (korporacija) stoji iza orkestrirane kampanje za uvođenje Informatike u niže razrede osnovne škole. Onda i danas tvrdim kako su djeca informatički pismenija od roditelje i nastavnika. Kakve li "slučajnosti" da je ex premijer Orešković kojemu su u Saboru ogromnom većinom izglasali nepovjerenje, u svojim prvim javnim nastupima zagovarao istu ideju!? Pitate me što nudim(o) kao alternativu: Odgoj za medije (kao izborni predmet) u nižim razredima pučkih školama.

Demagoška trabunjanja o rasterećenu djece

Temeljna "kurikuralna novotarija" je rasterećenje učenika. U nedavno publiciranoj knjizi "Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole" jedan od njenih autora Emerika Munjiza, dokumentira da se (više od jednog stoljeća) u Hrvatskoj neprekidno zagovara ZatupljivanjeDok se naglasak stavlja na jednosmjernom prenošenju ili usvajanju informacija i/ ili "činjenicama", učenici (je)su pasivni. S vremenom nestaju njihova pitanja i spremnost na kritički dijalog. Takvo je obrazovanje (bilo i ostalo) u službi zatupljivanja ili indoktrinacije.rasterećenje učenika, a događa se upravo suprotno. Dandanas sustav školovanja pati od "bolesti pričanja", gdje se potencijali učenika svode na "odlagalište informacija" (P. Freire). Loši nastavnici tretiraju učenike kao posude koje treba puniti neprovjerenim i /ili nepotrebnim informacijama. U takvom procesu učenicima se upravlja, a ne uči kritičkom mišljenju. Sve dok se naglasak stavlja na jednosmjernom prenošenju ili usvajanju informacija i/ ili "činjenicama", učenici (je)su pasivni. S vremenom nestaju njihova pitanja i spremnost na kritički dijalog. Takvo je obrazovanje (bilo i ostalo) u službi zatupljivanja ili indoktrinacije.

Glavni problem vidim u visokom obrazovanju koje reproducira takve kadrove. Ipak, sustav izvrsnosti dandanas nije zatomljen (samo) zbog prosvjetara – entuzijasta! Kako se može očekivati od odgajateljica, učitelja/ca, nastavnika/ca ili profesora/ca promjene u radu, ako nemaju nove kompetencije na fakultetima? Pored ovog pitanja (glavni) problem u školstvu nekad i danas bio je i ostao isti: Skupina je bila i ostala subjekt u obrazovanju. Istaknuti stručnjak za kreativnost, Kenneth Robinson (davno) sažima glavne zapreke i smjernice u školstvu: "Učimo djecu odbacivanju kreativnosti. Krivo je masovno obrazovanje koje potire individualnost. Moramo individualizirati program." I to još jedna od prepisanih "kurikuralnih novotarija."

Nametnuta reforma - Bolonja

Potpisivanjem Bolonjske deklaracije (19. lipnja 1999.) većina je država u Europi bez javne rasprave (!) preuzela obvezu reforme nacionalnog sustava visokog obrazovanja u skladu sa zahtjevima Deklaracije. Zaključak Vijeća BolognaEU-a o ulozi obrazovanja i stručnog usavršavanja kod implementacije Strategije do 2020. godine naglašava potrebu da se programi visokog školstva moderniziraju te pozivaju zemlje članice da promiču "intenzivnu suradnju između visokoškolskih ustanova, istraživačkih instituta i poduzeća s ciljem znanja kao temelja za inovativan i kreativan razvoj ekonomije." To su obične politikantske floskule bez (nužne studije) izvodivosti. Kako to postići, nigdje se ne spominje, pa makar i jednim poticajnim primjerom. Europska komisija u Priopćenju Europskom parlamentu "Poticanje rasta i radnih mjesta" – Agenda za modernizaciju europskog sustava visokog obrazovanja – samo deklarativno ističe da "u politici razvoja visokog školstva treba poticati mobilnost studenata i eliminiranje nepotrebnih prepreka za prelazak među učilištima, preddiplomskim i diplomskim programima za prekograničnu suradnju i razmjenu."

Među prvima sam u Hrvatskoj javno govorio i/ pisao o potrebi dokidanja Bolonje. Zato doživljavam kao svojevrsnu satisfakciju rezultate anketiranja studenata EduCentra, gdje se četvrtina ispitanika izjasnila da Bolonju treba ukinuti. Ovo u najvećoj mjeri zagovaraju oni koji su završili studij po starom programu (34 %), u odnosu na ProblemiProblemi implementacije bolonjskog procesa nezaustavljivo se množe preopterećivanjem profesora i studenata, snižavanjem kriterija i kvalitete studiranja, iscjepkanosti kolegija, izostankom (u Deklaraciji predviđenog) mentorskog rada, mobilnosti nastavnika i studenata, nepotrebnim administrativnim poslovima, nemogućnošću zapošljavanja prvostupnika, segmentiranjem studija s neselektivnim otvaranjem novih fakulteta, veleučilišta i sveučilišta.ispitanike koji završili po “Bolonji” (18 %). Prvi navode (u svojim obrazloženjima) isto ono što sam znatno ranije pisao da je Bolonja povratak u srednju školu. Anketirani studenti koji su završili studij po “Bolonji” (56 %) i onih po starom programu (69 %) smatraju kako “Bolonja” ne povećava kvalitetu znanja u odnosu prema starom programu.

Problemi implementacije bolonjskog procesa nezaustavljivo se množe preopterećivanjem profesora i studenata, snižavanjem kriterija i kvalitete studiranja, iscjepkanosti kolegija, izostankom (u Deklaraciji predviđenog) mentorskog rada, mobilnosti nastavnika i studenata, nepotrebnim administrativnim poslovima, nemogućnošću zapošljavanja prvostupnika, segmentiranjem studija s neselektivnim otvaranjem novih fakulteta, veleučilišta i sveučilišta. Prosječna je ocjena sveučilišnih nastavnika od strane studenata u Hrvatskoj 4,00. Tko tome može povjerovati? Istraživanje sa Sveučilišta u Zadru kolegica Proroković i Koludrović pokazuju da čak 10% studenata daje najviše ocjene svojim nastavnicima da bi se riješili anketomanije. Najviše ocjene dobivaju asistenti kojima su te evaluacije potrebne radi napredovanja.

Pitao sam i pitam ima li jedna "novotarija", od uvođenja "Bolonje", koja je unaprijedila kvalitetu studiranja i zapošljavanja? Ako je problem u implementaciji te reforme, zašto su njezini ciljevi neostvarivi? Kako se potiče studiranje i kritičko mišljenje kada studenti, po famoznoj reformi, imaju limitiran popis obvezne literature? U mjerama restrikcije na brojnim sveučilištima u Hrvatskoj ukinuta je vanjska suradnja, pa se i u tom segmentu pokazala njezina apsurdnost, odnosno nemogućnost "famozne" (riječi) implementacije.

"Rezovima" i discipliniranjem u obrazovanju i znanosti ništa se pozitivno ne postiže, sve dok same škole ili fakulteti nisu inicijatori promjena. U zabludi su svi oni koji žele promijeniti sve, osobito kada dođu kao novi ministri, vjerujući da od njih reforme (za)počinju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja u svibnju 2012. godine dalo je naputak za skraćivanje vremena studiranja. U njemu se navodi podatak da je Hrvatska u 2011. godini imala "dvadeset posto visokoobrazovanih u populaciji od 25. do 64. godine" (?!), a teži se ispunjenju "strateškog cilja", a to je da najmanje 40% stanovništva u dobi od 30 do 34 godine do 2020. godine u Europi treba imati završen visoki stupanj naobrazbe! Je li to poziv za štancanjem diploma? Ni riječi o izgubljenoj kvaliteti i kompetencijama studenata kojima se bolonjskom reformom produljilo studiranje (s produžetkom studiranja s četiri na pet godina)! Ni riječi o kvaliteti studijskih programa i studiranja. Nigdje ni riječi o činjenici da prvostupnici nemaju diplomu ni kompetencije koje bi ih trebale (a nisu) kvalificirati za konkurentnost na nacionalnom i globalnom tržištu rada.

Ekspanzija visokog obrazovanja sustavno ruši njenu kvalitetu. Ministarstvo znanosti i obrazovanja u svibnju 2012. godine dalo je naputak sveučilištima za skraćivanje vremena studiranja. U njemu se navodi podatak da je Hrvatska u 2011. godini imala "dvadeset posto visokoobrazovanih u populaciji od 25. do 64. godine" (?!), a teži se ispunjenju "strateškog cilja", a to je da najmanje 40% stanovništva u dobi od 30 do 34 godine do 2020. godine u Europi treba imati završen visoki stupanj naobrazbe! Je li to poziv za štancanjem diploma? Ni riječi o evaluaciji reforme, dakle o kvaliteti studijskih programa i studiranja. Nigdje ni riječi o činjenici da prvostupnici nemaju diplomu ni kompetencije koje bi ih trebale (a nisu) kvalificirati za konkurentnost na nacionalnom i globalnom tržištu rada.

Ciljano devestiranje društveno - humanističkih znanosti

Damir Barbarić u Vijencu od 31. ožujka 2016. je napisao: "Današnja znanstvena politika, obilježena forsiranjem birokratski umreženih istraživačkih projekata, rezultati kojih se ocjenjuju isključivo s obzirom na kvantitativne i mjerljive, dakle formalne kriterije, nije drugo do nasilje, kojim se temeljni ustroj metode svojstvene samo prirodnim znanostima bezobzirno nameće svim ostalim područjima znanja... Smiju li se onda na primjer arheologija, etnologija, povijest, ili pak znanosti o jeziku, književnosti i umjetnosti, uopće nazivati znanostima?"

Neznatni broj časopisa društvenih znanosti u Hrvatskoj koji se (i danas) referiraju u bazama Scopus- a ili WOS-a. Ova činjenica će imati pro futuro (po novom prijedlogu Pravilnika o znanstvenom napredovanju) poplavu članaka za objavljivanje u (is)tim časopisima. To će urednicima "referentnim časopisima" dati dodatnu moć (manipuliranja) kod selekcije članaka, osobito onih kojima "gori pod petama", tj. zadržavanje na poslu zbog napredovanja. Akademsko napredovanje će biti uvjetovano (ako se ne pobunimo) temeljem broja objavljenih radova u relevantnim bazama podataka (Thomson Reuters, WOS, Current Contents, Scopus i dr), citiranosti i tzv. Impact Factoru. Po tim kriterijima napredovanja znanstvenika možemo zanemariti svjetski renomirane filozofe, sociologije, povjesničare... koji su dali input današnjoj znanosti, a nisu objavljivali u danas "referentnim" znanstvenim časopisima. Kriterij kvalitete se zanemaruje, a gledaju se upitni kriterij(i) vidljivosti! Ima(m) dobar vic za kraj kolumne iz susjedne Bosne i Hercegovine. Pita sin oca zna li kakva je razlika između besplatno i džabe. Otac odgovori: "U školu si išao besplatno, ali džabe."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Čet, 19-09-2019, 00:57:36

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.