Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Djeca i nasilje

Djeca i mladi zrcale sliku odraslih, a problem je u tome što odrasli u tome 'ogledalu' ne žele vidjeti sebe. Oni se ne osjećaju kao subjekt u društvu jer su godinama instrumentalizirani, pa svoj prostor traže na ulici, u drogama i nasilju kao zabavi ili stilu života. Današnje "klince" zovemo djecom ulice i medija. Oni uče po Nasilje djecamodelu oponašanja odraslih, a nasiljem postaju vidljivi među vršnjacima. Agresivnost je poželjna jer se tako dobiva viši status u skupini. Tako se dobiva nagrada za nasilničko ponašanje i dugoročno stvara generacija nesposobna poštovati osjećaje drugih.

"Pozitivan stereotip" prema vlastitoj skupini stvara se kod nasilnih vršnjačkih skupina mladih. Oni njeguju pozitivnu sliku o sebi i tako se homogeniziraju. Phyllis W. Meadow u časopisu Modern Psychoanalysis je napisao članak 2003. "Drives, Aggression, Destructivity" u kojim analizira nasilna djela koja su praćena užitkom. Na internetu možemo vidjeti djecu koja su počinila najmonstruoznije zločine na svijetu. Neka su to počinila iz zabave; dostupno na poveznici.

Percepcija je sve većeg broja djece i mladih da je zabava bolja što su alkohol i droga dostupniji. To je jedan od razloga zašto iz godine u godinu progresivno raste popis novih sintetičkih droga. Uz cool tehnoritam vezuje se neizbježna tabletica ecstasyja. Mladi ne znaju da se kombinacijom alkohola i tog sintetičkog opijata stvara lažni osjećaj "moći", koji se kasnije pretvara u paranoju s neželjenim nasilnim scenama. GHB naziva se još i tekući Nasilje djeca2ecstacy, "fantasy", "Georgia Home Boy" i sl., a konzumenti ju najčešće koriste po noćnim klubovima jer izaziva euforiju. Takva je "relaksacija" ples na tankoj granici između života i smrti. Postoji i novi parametilni derivat modificirane verzije Euphorie ili tzv. "plesne droge".

Mladima smo, osobito u urbanim sredinama, dali ulicu i računalo gdje oni pokazuju brojne frustracije. Svoj "identitet" oblikuju diskreditiranjem drugoga (po izgledu, vjeri...) i drugačijega. Naprimjer, u Njemačkoj, osobito u Hamburgu i Berlinu, mladi huligani iz zabave pale skupocjena vozila. Sebe stavljam među skupinu istraživača MladiMladima smo, osobito u urbanim sredinama, dali ulicu i računalo gdje oni pokazuju brojne frustracije. Svoj "identitet" oblikuju diskreditiranjem drugoga (po izgledu, vjeri...) i drugačijega. Naprimjer, u Njemačkoj, osobito u Hamburgu i Berlinu, mladi huligani iz zabave pale skupocjena vozila. Skoji eskalaciju nasilja nad i među mladima stavljaju u kontekst povezivanja nasilja i dosade, nezaposlenosti, opijata i suvremenih ovisnosti (o brzinama, klađenju, medijima, seksu, novcu, izgledu, sve do internetskih umreženih usamljenika. Popularnost na internetu stječe se provokacijama (Getty Images). S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. Dijete od običnog nasilja može pobjeći, promijeniti školu, ali od Mladi droga2cyberbullyinga ne može. Diskreditirajuće fotografije i poruke se zlorabljuju, najviše putem Facebooka kada postanu predmet izrugivanja, emocionalnih ucjena ili prijetnji. Zabrinjava činjenica da su djeci dostupne internetske usluge koje nude mogućnost komuniciranja s nepoznatim osobama. Takvu uslugu pružaju Ask.fm ili Talk to strangers s jednostavnom registracijom, a nakon toga razni "anonimusi" mogu nesmetano komunicirati s djecom i odvoditi ih u svijet internetske - paukove mreže. To je za nastrane osobe tek obična zabava.. Sve su učestalije eksplicitne fotografije obnaženih učenica, koje (najčešće) nakon prekida veze ostavljeni tip prosljeđuje drugima kao način osvete ili zabave.

Mladima se daju upute kako biti primijećen na internetu: "Ako želiš dugo chatanje i komentiranje, ne započinji komentar riječima poput "volim", "sviđa mi se"... Ako želiš da ti se prijatelji na Facebooku ili "sljedbenici" na Twitteru aktiviraju, počni ih živcirati, provocirati i ljutiti." Djeca mrzitelji kriju se iza internetske anonimnosti, šireći grupu koja maltretira (iz zabave) roditelje, najčešće vršnjake, ali i nastavnike. Tako je 21. prosinca 2010. objavljen po ziv Facebook skupini "Tko je za da ubijemo učiteljicu?" koju su pokrenuli učenici 5. i 6. razreda jedne bjelovarske osnovne škole. 'Vidljivi' u školama postaju učenici koji su pod sankcijama. Oni postaju "face" među vršnjacima. Nasiljem privlače pozornost. Nasilje (im) postaje čin međuvršnjačke inicijacije. Skupine tinejdžera pod nazivom XDW-Outsiders izmislili su "sport" kao vrstu šoua u Mladi1kojem pred vršnjacima u improviziranom ringu tzv. kečeri demonstriraju borilačke vještine. U tom "sportu" mladi priznaju: "Ovo smo preuzeli od vršnjaka. To nije sport i hobi. To je postao naš način života."

U ožujku 2012. godine osamnaestogodišnju djevojku iz Ukrajine tri mladića opetovano su silovali. Potom su ju davili, a na koncu zapalili i bacili u jarak. Zbog ozljeda su joj morali amputirati ruku i stopala. Prije nego što je preminula, sve je ispričala medijima. Silovatelji i ubojice su bili sinovi lokalnih moćnika. Taj zločin šokirao je Ukrajinu zbog izuzetne okrutnosti, ali i pokrenuo proteste protiv korupcije i zataškavanja slučaja pod utjecajem sudstva, policije ili politike.

Sve veći broj mladih se odlučiše živjeti po matrici "Gdje je krvi, tu si prvi." (grafit iz Osijeka) Mladi ubijaju iz dosade, Filozofija dosadea novine kao nikada pune "crne kronike." Lars Svendsen u knjizi "Mala DosadaSve veći broj mladih se odlučiše živjeti po matrici "Gdje je krvi, tu si prvi." (grafit iz Osijeka) Mladi ubijaju iz dosade, a novine kao nikada pune "crne kronike." Lars Svendsen u knjizi "Mala filozofija dosade" konstatira: "U našim društvima, prepunim materijalnih dobara i informacija svake vrste dosada je korijen svake destrukcije."filozofija dosade" konstatira: "U našim društvima, prepunim materijalnih dobara i informacija svake vrste dosada je korijen svake destrukcije."

Gladiijator je jedan od najgledanijih filmova 2000. godine. Borbe robova u arenama za život i smrt prikazuju se kao prvorazredna zabava plemićkog staleža. Palac dolje plemića, značio je presudu na smrt. Danas, na facebooku kada se netko odluči za omalovažavanje, izrugivanje, prekid prijateljstava, ili zlostavljanje nekoga, podijele status o "žrtvi" virtualnim "prijateljima, kako bi dobio potvrdu svog postupka. Ikonica "blokiraj", like-palac dolje je poziv na internetsku smrt. Na internetskom portalu u listopadu 2010. (www.monitor.hr) prikazan je prvi slučaj online vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. Nekoliko njegovih (virtualnih) prijatelja znalo je za njegovu namjeru, no nije ništa učinilo kako bi spriječilo tragediju. Policija je zatvorila mrežnu stranicu tek nakon što su se pojavili patološki komentari povodom tog čina, kao naprimjer: "Ako je ovo vješanje pravi suicid, zašto nema krvi?", "Ima super majicu!" Ni u jednom komentaru suosjećanja! To je najmorbidniji primjer u kojem se suicid doživljava (u komentarima) kao zabava!

Osobne traume

Moj nećak Vinko 18. rujna 2010. oduzeo sebi život. Bio je izvrstan splitski student medicine, svirao mandolinu, dopisivao se sa studentima diljem svijeta... Nekoliko sati prije nego što si je "presudio" (na isti način kao i student iz Švedske) komunicirao je sa svojim "virtualnim prijateljem" T. K. iz Splita, neuspješnim studentom. Kada mu je Vinko poslao e-poruku "Toni, ja bih najradije digao ruku na sebe", ovaj mu je bešćutno odgovorio: "Vinko, od tebe je život već dignuo ruke." Kada sam nekoliko dana prije nećakove sahrane razgovarao s tim njegovim "frendom" - monstrumom, nije pokazao pokajanje. Njegovim roditeljima nije iskazao sućut niti ih je kasnije posjetio. Do tada je kod Vinka redovito dolazio kući.

Sve učestaliji su slučajevi premlaćivanja ili pokušaja ubojstava (vršnjaka) iz 'zabave'. Takav zločin, bez kazne, pogodio je i moju obitelj u svibnju 2008. godine. "Božjom providnošću vaš sin ostao je živ", rekao mi je kirurg, nakon što je moj stariji sin, bez ikakva povoda, proboden nožem u Zagrebu. Krvnik je zbog nedostatka dokaza oslobođen krivnje. DNK analizom je utvrđeno da na nožu (od 22 cm) nema krvi mog sina, a kamera u Vukovarskoj ulici koja je zabilježila napad, nikada nije došla do policije jer je su tek nakon tri mjeseca zatražili snimku! Tada je već bila izbrisana. Kada sam se odazvao pozivu M. Opačić, ondašnje predsjednice Saborskog odbora za obitelj, mladež i šport, 6. travnja 2009. na tematsku sjednicu "Efikasnost pravosuđa u slučajevima kaznenih djela koja su počinili maloljetnici" bio je i Ivo Josipović, (tadašnji predsjednik jednog Saborskog odbora a kasnije predsjednik RH) koji za vrijeme trajanja sastanka nije dizao glavu od prijenosnog računala, ni(ti) kada sam opisao svoj primjer i govorio o simbiozi kriminala na relacijama ministarstva pravosuđa i policije! Bio je i ostao emocionalni bogalj, OdgojSvaki odgojitelj mora znati prenijeti djetetu vrednote empatije i altruizma. Mora djeci objasniti da je temeljno pravo osobe na izražavanje različitosti, kroz vjeru, naciju, seksualne orijentacije..., a da time ne ugrožava prava drugih. Dobar odgojitelj primjerima objašnjava loše posljedice generaliziranja i/ili međuvršnjačke dopadljivosti. Mladi trebaju otkrivati loše stane popularnosti u društvu, naprimjer pogubnom porukom biti "omiljen u ekipi." Treba im na primjerima objasniti kada cijena vršnjačke popularnosti postaje vršnjački pritisak.osim u jednoj stvari, kada mu je vlastita pozicija ugrožena. To je pokazao u predsjedničkoj kampanji krajem 2014. godine.

Zaključno i /ili poučno

Današnja su djeca sve sklonija bizarnijim zabavama kod maltretiranja vršnjaka drugog spola, istospolne orijentacije, vjere, nacionalnosti ili boje kože. Maloljetni nasilnici sve učestalije kao zabavu imaju iživljavanje nad nemoćnima, "čudnim" vršnjacima, kamenovanje vozila, (domaćim) životinjama... Potonjima preporučam da na internetu pogledaju kratak video zapis koji je veljači 2016. zabilježila novinarka televizije Hayat iz BiH. U prilogu je izdvojila izjavu šesnaestogodišnjeg Jasmina iz Kladnja, (blizu Tuzle) kako bi mu olakšali život. Jasmin nije poželio novi bicikl, mobitel ili računalo, jer od toga, kako kaže, nema koristi i važnije mu je nahraniti svoje dvije koze. Voli ih jer mu omogućavaju da prehrani sebe, sestru i četvoro braće. Novinarki je bio iznimno neizmjerno zahvalan Mladi2kada mu je izjavila da će mu sutradan donijeti još jednu - istu (omiljenu) životinju. Jasminova želja je ganula brojne gledatelje.

Svaki odgojitelj mora znati prenijeti djetetu vrednote empatije i altruizma. Mora djeci objasniti da je temeljno pravo osobe na izražavanje različitosti, kroz vjeru, naciju, seksualne orijentacije..., a da time ne ugrožava prava drugih. Dobar odgojitelj primjerima objašnjava loše posljedice generaliziranja i/ili međuvršnjačke dopadljivosti. Mladi trebaju otkrivati loše stane popularnosti u društvu, naprimjer pogubnom porukom biti "omiljen u ekipi." Treba im na primjerima objasniti kada cijena vršnjačke popularnosti postaje vršnjački pritisak.

"U jednoj obitelji došlo je do rasprave oko toga hoće li se posuditi film iz videoteke. Otac je bio protiv jer je čuo da u filmu ima nasilja. Djeca su ga pokušavala nagovoriti govoreći kako je to samo jedan mali dio filma, ali da je film "super jer svi to govore." Otac je ostao pri svom. Sutradan su se djeca vratila iz škole i dočekao ih je ugodan miris kolača – onih koje oni najviše vole. Otac reče: "Evo djeco, da se iskupim što vam jučer nisam dopustio gledati film, ispekao sam vam kolače koje najviše volite. Radio sam ih po našem starom receptu samo sam ovaj put napravio malu iznimku. Znate, dodao sam malu količinu sastojaka iz kante za smeće. Ali ne brinite, to je tako maleni i sićušni dio da to nećete uopće opaziti. Vjerujte, tako je mali dio da neće promijeniti okus kolača." Djeca su s gađenjem odbila kolače, shvativši poruku: NEMA ZLA KOJE JE MALO! (Ovo sam pronašao na internetu pod POUČNE PRIČE)

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Sub, 24-08-2019, 06:18:27

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.