Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Porobljavanje

U Hrvatskoj je od devedesetih do danas privatizirano gotovo sve. Početkom 2011. Vlada RH je tek na oštar prigovor Crkve povukla svoj prijedlog privatizacije hrvatskih šuma i voda. Sada, u svibnju 2016., na telefonskoj sjednici (!) Vlada RH donosi brzinsku odluku o privatizaciji osam (do tada) strateških ImovinaRanija(e) i ova vlada ruši vlastitu Strategiju upravljanja državnom imovinom. Cilj je te 'strategije' državna otimačina društvenog bogatstva i na kraju nacionalnih parkova, šuma i voda. Takvom kvaziprivatizacijom se tek dijelom saniraju dugovi pod teretom kamata bankarske mafije. Iza te strategije krilo se masovno otpuštanje radnika, sve pod krinkom 'racionalizacije.' Takav "red" je uvođenje političkog, ekonomskog i socijalnog terora nad građanima.tvrtki od posebnog državnog interesa. Samo ova činjenica je dovoljna da konstatiram kako i ova vlada radi u interesu banaka i/ili korporacija! Maknuti s popisa strateških poduzeća luku Rijeka, Podravku ili Croatia Airlines je dokaz da i ova vlada izdaje Nacionalne interese.

U ex Milanovićevoj vladi, ministar od financija Linić, 10. travnja 2013. je najavio dodatne privatizacije, nakon HPB-a i Croatia osiguranja. Potonja državna institucija je privatizirana nepunu godinu nakon njegove izjave. Ranija(e) i ova vlada ruši vlastitu Strategiju upravljanja državnom imovinom. Cilj je te 'strategije' državna otimačina društvenog bogatstva i na kraju nacionalnih parkova, šuma i voda. Takvom kvaziprivatizacijom se tek dijelom saniraju dugovi pod teretom kamata bankarske mafije. Iza te strategije krilo se masovno otpuštanje radnika, sve pod krinkom 'racionalizacije.' Takav "red" je uvođenje političkog, ekonomskog i socijalnog terora nad građanima.

Najrigidniji režimi i tiranije u povijesti su bili za uvođenje 'reda'. Poduzetništvo se već tada transformiralo u "privatno oduzetništvo" (Danko Plevnik u kolumni iz 1996). U travnju 2014. na javnu je raspravu stavljen zakon koji Vladi omogućuje ukidanje statusa javnog dobra "kada se radi o strateškoj investiciji za RH." Vode, šume, ceste, poljoprivredna zemljišta, pomorska i kulturna dobra, mogu po tom prijedlogu prestati biti hrvatsko javno dobro u korist "strateših" investicijskih projekta. Tako strani investitori dobivaju monopol nad našim javnim dobrom.

Simbioza vlasti bankarskih centara moći

U simbiozi vlasti i bankarskih centara moći otkriva se kako novac nastaje iz duga, kako se stvara inflacija (kao skriveni porez prema javnosti) i kako se inflacijski porezom ciljano pogađaju najsiromašniji slojevi. U strategiji je monetarnog porobljavanja posudba putem kredita. Cilj je bankarskih lobija kontrola vlada i otimačina od puka ekonomski posrnulih država koje ne mogu podmiriti dugovanja. Američki novinar i sjajan kolumnist Earl Wilson, je za života komentirao: "Ako mislite da nikome nije stalo do toga jeste li uopće živi, probajte neko vrijeme ne otplaćivati kredit."

Argentina je u srpnju 2014. proglasila bankrot, drugi put u posljednjih trinaest godina. Propali su pregovori s američkim investicijskim fondovima, koji su umjesto reprogramiranja dugova ultimativno zatražili punu isplatu. Toj južnoameričkoj državi prijeti potonuće u još veću recesiju. Ono što se događalo u Ateni 2015. siguran sam da će još brutalnije događati u Portugalu i Španjolskoj.

Strateški je plan banaka da se kreditima kontroliraju građani u cilju dužničkog ropstva. To je dio strategije financijskog totalitarizma. Spirala zaduživanja građana i "lomljivih" država se nastavlja. Vlasnici banaka udruženi s korporacijama i vladama stvaraju i podržavaju novi sustav porobljavanja. Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond udružene s vladama i korporacijama, nastavljaju provoditi strategiju ekonomskog porobljavanja. Stratezi kontrole uma "pokušavaju vas držati u stalnom stanju zaokupljenosti ovim ili onim: morate plaćati režije, morate plaćati porez, kredit za stan, a nakon što i uzmognete sve te stvari oko preživljavanja onda će vam okupit pozornost raznim stvarima da im ne biste stali na put, držeći vas pod kontrolom." (Jordan Maxwell u knjizi "Mreža moći")

Strategija kolonizacije

Strategiju kolonizacije dodatno je objasnio Josip Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001.) te bivši dopredsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj. Kao "pokajnik" Navodi tajne planove "prokletstva" za zemlje u tranziciji. Cilj je da Svjetska banka i korporacije vladama posrnulih zemljama ponude plan koji će ih baciti na koljena. (Objavljeno u The Observeru 29. travnja 2001.,). Strategija Četiri koraka do prokletstva krije se iza mamaca za male narode Indonezije, Ekvadora, Tunisa, jugoistočne Europe...

Scenarij je sljedeći: najprije se snimi i detaljno analizira gospodarsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć. U zemlju žrtvu ulazi relativno malo kapitala, a najveći dio kapitala neometano se slijeva u korporacije izvan zemlje žrtve. Novac dolazi u zemlju žrtvu radi ovladavanja nekretninama i valutom. Prvo što vlada zemlje žrtve treba provesti je privatizacija velikih javnih i industrijskih poduzeća, potom liberalizacija tržišta koja će ŠokUčinak primjene aktualne doktrine dovodi do porasta nezaposlenosti, osiromašenja stanovništva i (krajnjeg cilja) gubitka nacionalne suverenosti. Doktrina obamrlosti prijeti bankrotom države, a narod gubi povjerenje u vlastitu ekonomiju i vlast. U takvom ropstvu prisiljavaju se "posrnule" države na (daljnju) privatizaciju javnog sektora, dok građani postaju robovi banaka i multinacionalnih korporacija.radikalno osiromašiti stanovništvo. Tada banke i MMF idu na tržišno određivanje cijena, čime se drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva čije su posljedice enormna zaduživanja i povećavanja kamatnih stopa. Tada MMF zemlju žrtvu, koja je na izdisaju, savjetuje dizanjem cijena hrane, energenata..., uz smanjenje osobnih dohodaka i mirovina. Na kraju dolazi posljednji udarac – socijalni nemiri. Taj četvrti MMF-ov korak jesu radikalni prosvjedi kojima se zemlja žrtva doslovce baca na koljena. Te radikalne prosvjede vidjeli smo od Španjolske, Grčke, Albanije, Tunisa, Jemena, Egipta, Alžira... Stiglitz sarkastično komentira strategiju porobljavanja: "Kakav je ovo neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje financiraju najbogatije."

Međunarodni monetarni fond provodi strategiju "obamrlosti." Ista je testirana sedamdesetih godina u Latinskoj Americi, a kasnije i u drugim zemljama poput Potrugala, Afganistana, Iraka, Grčke... One su primjeri žrtava "doktrine šoka" (Naomi Klein u knjizi "Doktrina šoka i obamrlosti.") Klein tom doktrinom opisuje smanjenjem javne potrošnje, politikom štednje, rezanja plaća i mirovina, s jedne te povećanjem poreza, daljnjim privatizacijama ili prodajom javnih dobara. Tako je režiran slom država, koje se prisiljavaju na daljnje zaduživanje, i/ili privatizaciju javnih sektora. Učinak primjene aktualne doktrine dovodi do porasta nezaposlenosti, osiromašenja stanovništva i (krajnjeg cilja) gubitka nacionalne suverenosti. Doktrina obamrlosti prijeti bankrotom države, a narod gubi povjerenje u vlastitu ekonomiju i vlast. U takvom ropstvu prisiljavaju se "posrnule" države na (daljnju) privatizaciju javnog sektora, dok građani postaju robovi banaka i multinacionalnih korporacija.

Upravljanje vodnim resursima

Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i nacionalnim vladama. Europska komisija želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Europske unije. Može se očekivati donošenje zakonskih odredbi da voda nije naše pravo i dati to pravo nekoj korporaciji. Iskustva drugih zemalja koje su dopustile vlasnicima korporacija posjedovanje vodovoda i/ili vodocrpilišta su pokazali kako se privatni vlasnik određuje prema općem dobru. Njemački parlament je izglasao zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. S privatizacijom voda su građani (na primjer u Parizu, Londonu, Berlinu ili Valpovu u Hrvatskoj) osta(ja)li uskraćeni kvalitete pitke vode, (ili njenog dotoka - Valpovo) a dobili veće cijene. Niti jedan slučaj privatizacije vode nije donio ništa pozitivno. Pokazalo se kao pljačkanje nacionalnog dobra.

U Hrvatskoj imamo već dvadesetak koncesionara čiji vlasnici beru profite prodajom vode - općeg dobra. Oni ne plaćaju koncesijsku naknadu po količini iscrpljene vode. Na stotine različitih dobavljača vode osprkbljuju građane Njemačke koja je u trgovinama triput jeftinija nego u Hrvatskoj. U Njemačkoj 1,5 litra vode (gazirane ili negazirane) stoji 19 centi. Hoće li strani vlasnici u dogledno vrijeme kupiti sva vodocrpilišta u Hrvatskoj, kao što su stranci kupili Duropack, tvrtku koja posjeduje vodocrpilište u Slavoniji? Privatizacija voda u Hrvatskoj bila bi izdaja pravnoga poretka, budući da zadire u ustavne temelje Hrvatske i u temeljna prava hrvatskih građana na vodu kao opće dobro.

Još sam 1996. godine napisao tekst kako sudstvo neizravno potiče kriminal na primjeru Jakše Barbića, jednog od autora Zakona o pretvorbi i privatizaciji. Kada je otkriven da je sudjelovao u kupnji dionica tri puta više iznad dopuštenoga (tada 20 000 DEM), ovako je 'pravno' objasnio svoju neetičnu radnju: "U Hrvatskoj je sve dopušteno što izričito nije zabranjeno, dok je samo u socijalističkom sustavu bilo zabranjeno sve što izričito nije (bilo) dopušteno." Njegova je lukava izjava zbunila sud. Ona je "dala krila" drugima kod izigravanja propisa i zakona jer kad nema sankcija me samo za prijevare, nego i za izdaju Nacionalnih interesa, onda se čini sve dopustivim. Mentalni sklop iz socijalizma ostao je dandanas isti, od odnosa prema radu, sluganstvu drugima, do traženja "rupa u zakonima."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 22-09-2019, 19:11:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.