Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Demokracija i studentski prosvjedi

U ožujku 2005. na internetskim stranicama "direktne akcije" u Hrvatskoj su dane naznake (i) današnje prakse plenumske demokracije: "Svijet je stvoren za promjene! Mi smo za direktnu akciju!... Mi smo organske bombe, želimo vrištati, pokrenuti svijet. Želimo osjetiti ponos da si dio nečeg i što je to dio tebe. Stvaramo društveni projekt oslobađanja, ispunjavamo prostor, krećemo se u svim smjerovima, za tišinu nemamo vremena. [...] Pa što čekaš?" (u potpisu – Ujedinjena hrvatska mladež). Na taj poziv najprije su se javili mladi Gunteranarhistički aktivisti: "Mi iz anarhističke radionice mislimo da se svijet može mijenjati ako se dokine totalitarna institucija – država!" Anarhisti dandanas imaju istu parolu: "Tamo gdje umire autoritet, rađa se sloboda." Na nama je da je odbacimo s porukom: Gdje umire autoritet, nema slobode!

Günter Bartsch se u knjizi "Kommunismus, Sozialismus, Anarchismus: Wurzeln, Unterschiede und Gemeinsamkeiten" ("Komunizam, socijalizam, anarhizam: korijeni, razlike i sličnosti") poziva na jednog od nezaobilaznih "autoriteta" anarhizma Pierra Proudhona, koji kritizira državno školstvo jer smatra da njegovim jačanjem država i njezine institucije dobivaju još veću moć. Anarhisti odbacuju sve autoritete, ali se nerijetko pozivanju na iste?!

U Njemačkoj je to bilo prepoznatljivo kroz anarhistički socijalizam koji je razvio Gustav Landauer, oslanjajući se na studentsku populaciju i one koji se bore protiv svakog oblika državnih institucija. U podnaslovu Der neue Anarchismus und die Anarcho–Verbände ("Novi anarhizam i anarhistička udruženja") smatra da će se taj događaj pro futuro ponavljati s novim demonstracijama, uz potporu stranaka sa socijalnim predznakom i sindikatima. Bio Occupyje u pravu! Poziva se na plakat (tih godina) Schliesst die Universitäten! ("Zatvorite sveučilišta!") Iz toga je jasno da je samo naivne iznenadila sprega posljednjih studentskih nemira s anarhistima.

David Rolfe Graeber je poznati američki antropolog i deklarirani anarhist. Jedan je od pokretača Occupy Wall Street. Ne skriva da je Pokret – "anarhistički projekt." Sa svojim kolegama, sveučilišnim profesorima mjesecima je bio angažiran u pripremanju pobune, a studentima držao predavanja o razvoju izravne demokracije, važnosti kolektivne svijesti i metodama nenasilnog otpora. Kao sveučilišni profesor nije priznavao legitimitet političkim institucijama i institucionalno-hijerarhijskom donošenju odluka, pa neki misle da mu je (samo) zbog toga prekinut angažman na sveučilištu. Utopistički je vjerovao da prosvjedi doprinose raspadu "Američkog Carstva".

Drugi amerikanac, John Zerzan već u naslovu knjige "Anarhoprimitivizam protiv civilizacije" nudi pravac u kretanju ProsvjediTijekom 2009. godine u jeku studentskih prosvjeda krenule su kampanje agresivnih ateista s natpisima na autobusima u Engleskoj, Španjolskoj i Italiji s istom porukom: "Vjerojatno nema Boga, a sada prestani brinuti i uživaj u svom životu." Oni su bili nastavak europske studentske pobune iz 1968. godine s parolom "Budimo realni – tražimo nemoguće!”. Međutim, generacija šezdesetosmaša je ustajala protiv društvenih anomalija, kao naprimjer rata u Vijetnamu, za razliku od posljednjih studentskih nemira koji su se tek u završnoj fazi 2011. počeli okretati radnicima i pravima obespravljenih.„željene budućnosti“. Postaje svojevrsni guru novije generacije studenata – "revolucionara."

Kampanje agresivnih ateista

Tijekom 2009. godine u jeku studentskih prosvjeda krenule su kampanje agresivnih ateista s natpisima na autobusima u Engleskoj, Španjolskoj i Italiji s istom porukom: "Vjerojatno nema Boga, a sada prestani brinuti i uživaj u svom životu." Oni su bili nastavak europske studentske pobune iz 1968. godine s parolom "Budimo realni – tražimo nemoguće!”. Međutim, generacija šezdesetosmaša je ustajala protiv društvenih anomalija, kao naprimjer rata u Vijetnamu, za razliku od posljednjih studentskih nemira koji su se tek u završnoj fazi 2011. počeli okretati Britanija propagandaradnicima i pravima obespravljenih. Jedan od lidera studentskih prosvjeda 1968. je bio Rudi Dutschke, a dobio je otkaz kao asistent na fakultetu u Berlinu samo zato jer je bio protiv rata u Vijetnamu. Nije bio anarhist, a Isus mu je bio idol – revolucionar.

Pojam direktne demokracije lansirali su studenti u Hrvatskoj tijekom svojih blokada 2009. godine boreći se za besplatno obrazovanje. Besplatno studiranje ne postoji. Pitanje je samo odakle i tko plaća. Nekontrolirano je tržište drugi problem koji može nastati i zbog monopola nad znanjima i tehnologijama.

Od socijalističkog "samoupravljanja" ili neposredne demokracije do anarhije mali je korak. Dosta mi je kvazirevolucionara koji se kriju iza neposredne demokracije i internetske anonimnosti. Trebamo se okupljati oko ljudi s vizijom. "Hrabri ne žive vječno, ali uplašeni ne žive uopće." (nepoznati autor)

Studenti su u svojim prosvjedima bili protiv komercijalizacije školstva, ali nisu ustali protiv komercijalizacije života, besperspektivnosti (pravih) prognanika života i činjenice da se obrazovanje i znanje nisko vrednuju među drugim vrednotama...

Njemački su studenti u lipnju i u studenome 2009. radikalizirali prosvjede s natpisima "Novac za obrazovanje umjesto za banke!" U Potsdamu, Heidelbergu, Münchenu, Berlinu i drugim većim gradovima Njemačke studenti su osim zahtjeva za besplatnim studiranjem tražili ukidanje ispitnih rokova, a po prvi put zaprijetili su i preuzimanjem banaka. Karakteristični su natpisi s plenuma: "Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti", "Tražimo nove profesore na sveučilištima", "Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima." Zanimljivo je koliko su bili spremni boriti se za "veliki cilj", a nisu zainteresirani za prioritete obespravljenih – pravih prognanika života. Nije ni čudo s obzirom na to da ova civilizacija gura koncept sebičnosti.

Zahtjev za neposrednom demokracijom i besplatnim školovanjem

Studenti su svoju ideju solidarnosti vidjeli u onima koji su se okrenuli neposrednoj demokraciji, blokadi nastave i glavnom cilju – besplatnom školovanju. Najveći dio (nekada i danas) studenata odbacuje takvu ideju solidarnosti revolucionarnih aktivista. Reagirajući na prosvjede svojih kolega studenata, ovako im svojevremeno odgovara splitski student Antun Domazet. "Licemjerno je tražiti besplatne studije blokadama i štrajkovima, a vegetirati u studentibeogradprosvjedučmalosti kad je riječ o bezbroj drugih problema jednako marginaliziranih skupina. [...] Kako netko može mirno stajati i gledati kako se rasprodaje sve što se ne bi smjelo rasprodati, a onda od te iste trgujuće institucije tražiti neke beneficije?"

Jedni od posljednjih studentskih prosvjeda u listopadu 2014. u Beogradu, protivili su se izmjenama Zakona o visokom obrazovanju. Tomu je prethodila blokada koja je započela 9. rujna 2014. na Filozofskom fakultetu. Studenti, tzv. "samoorganizovanog studentskog pokreta", metodu blokade preuzeli su iz ranijih prosvjeda. Obratili su se upravi Fakulteta sa zahtjevom, između ostalog, traženjem prava nastavka studiranja onima koji su upisali Fakultet 2006. godine (po starom pravilniku). Tim zahtjevom stali su na stranu vječitih studenata. Na drugim fakultetima u Srbiji prosvjedovali su zbog visokih školarina, upisnih kvota te teškog položaja studenata. Svi ti zahtjevi nisu zadirali u bit problema komercijalizacije obrazovanja i znanosti.

Rektor beogradskog sveučilišta, Branko Kovačević izjavljuje da iza prosvjeda stoji politika, nevladine organizacije i anarhisti. Demoralizirani studenti okarakterizirat će te događaje kao još jedno nepotrebno iscrpljivanje energije, drugi će Pokret etiketirati anarhističkim djelovanjem, treći će zaključiti da je sve uzaludno i da više neće prosvjedovati. Sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu kojom je predsjedao ondašnji rektor zagrebačkog Sveučilšta prof. dr. Aleksa Bjeliš 8. lipnja 2010. je nasilno prekinuta upadom stotinjak studenata. Bjeliš je 16. lipnja ovako Anarhizamkomentirao taj događaj: "Tko nema imena i prezimena, odustaje od toga da je akademski građanin", a organizatore prosvjeda nazvao "diverzijom napada na sveučilišna tijela". Po istom (nasilnom scenariju) studenti su se na ulicama riječkog Korza obratili tamošnjem s porukom Nećemo Vas prestati gnjaviti!

Činjenice pokazuju da i u tim prosvjedima ima anarhističkih metoda i poriva, da se studentima prijetilo, ali i da studenti ne miruju. Zabrinjava, a to se još jednom pokazalo, da su studenti zaokupljeni svojim pitanjima ili (najblaže) parcijalnim zahtjevima. S druge strane, ohrabrujuće je što su shvatili kako im nitko ne može dokinuti pravo prosvjeda za svoju sadašnjost, a onda i budućnost.

Poraz revolucionarnog zanosa bio je neizbježan s preuzimanjem šezdesetosmaške parole: "Mi ne znamo što hoćemo", utopističkim ciljevima, s neposrednom demokracijom i bez AnarhizamČinjenice pokazuju da i u tim prosvjedima ima anarhističkih metoda i poriva, da se studentima prijetilo, ali i da studenti ne miruju. Zabrinjava, a to se još jednom pokazalo, da su studenti zaokupljeni svojim pitanjima ili (najblaže) parcijalnim zahtjevima. S druge strane, ohrabrujuće je što su shvatili kako im nitko ne može dokinuti pravo prosvjeda za svoju sadašnjost, a onda i budućnost.lidera. Građanski neposluh i hrabrost ne podrazumijeva skrivanje iza (internetskih) anonimusa ili amorfnog kolektiviteta zarobljenog u internetske fobije prema državnim institucijama. Građanska hrabrost nije 'junačiti se' Blokada FFZGiza internetske anonimnosti i imati privid pristalica "revolucije". Što je veća nazočnost istinskih boraca u stvarnosti, to su veći izgledi da će doći do širih društvenih (i globalnih) promjena.

Da ne bude zabune, osobno podržavam prosvjede mlade generacije, ali u jednom drugačijem obliku i s bolje definiranim ciljevima i metodama koji više ne bi išli na ruku stvaranju dirigiranog kaosa. Henry Ward Beccher je poručio: "Nikada niste toliko blizu pobjedi kao kad ste poraženi s dobrim razlogom." Podržavam njemačke, francuske, austrijske i švicarske studente koji su tražili dokidanje (nametnute) "Bolonjske reforme". Vrijeme pokazuje da je to poguban eksperiment koji ni u jednom cilju nije izvodiv. Moj kolega Marijan Krivak s Filozofskog fakulteta u Osijeku aktualni primjer današnjeg totalitarizma vidi u bolonjskom sustavu obrazovanja: "Nisu li njegove čarobne formule slijedeće: planiranje i umrežavanje pa onda discipliniranje i kontrola?" (Krivak u Zborniku radova "Zapisi o totalitarizmu".) Nametnuti i strogo standardizirani način studiranja, gušenje kritičkog mišljenja (s ograničenom obveznom literaturom na društveno-humanističkim studijima) i društvo znanja "sveto su trojstvo totalitarizma danas." (Krivak)

Plenumaši s Filozofskog u Zagrebu

Pravnim žargonom kazano, Plenum je neformalno tijelo, koje sustavno ignorira (legitimni) studentski Zbor, a sada na Filozofskom u Zagrebu ide sa zahtjevom smjene dekana, prof. dr. Vlatka Previšića. I ovaj posljednji Plenum predvode "vječiti studenti", a umjesto mirnoga dijaloga podsjećaju na ratna stratišta. Plenumaši dan danas imaju istu parolu: "Jedan svijet, jedna borba." Pitam ih: borba za što? Njihovi parcijalni zahtjevi i (opasne) politikantske igre nemju veze s pravim pitanjima današnjice kojima su bili okupirani studenti 1968. ili 1971. godine (u Hrvatskoj). Akademska solidarnost (i njen samoproglašeni "guru" Mato Kapović – predsjednik političke stranke Radnička fronta) na svojoj Facebook stranici objavljuju razne proglase, ponajprije uperene protiv Uprave i/ili Dekana. Podsjećam da se isti svojevremeno na svojem Facebooku oglasio iznoseći svoje skandalozno mišljenje o Bleiburgu. ‘Isprike na rječniku, ali ser*m vam se na Bleiburg’, napisao je Kapović.

Ostao je na istom Fakultetu, tek s opomenom od Etičkoga povjerenstva! Sada anonimci staju na stranu RaspudićJedan od rijetkih profesora koji je demistificirao manipulacije plenumaša je kolega Nino Raspudić, koji u jednoj kolumni otkriva kako manja organizirana skupina usmjerava i odlučuje na plenunima, što dodatno demistificira "izravnodemokratske iluzije! Sve i da je njezin cilj neupitan (a nije) i da je vrijedan maltretiranja većine kolega, kršenja prava na rad svojih profesora i gaženje njihova dostojanstva, pitanje je hoće li tim žrtvovanjem drugih, koje nisu ni pitali žele li biti žrtvovani, taj cilj i ostvariti? Okupatori odgovaraju da je riječ o dugoročnoj borbi i da sve to rade za našu djecu i unuke. Ako ih želite zamoliti: “Nemojte nam više, molimo vas, preko naših leđa braniti djecu, a pogotovo unuke” – i za to morate doći na plenum...".suspendirane prodekanice Branke Galić, te se protive suradnji Filozofskog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Plenumaši, kojih je (i ovog puta) više od deset puta manje u odnosu na sve studente Fakulteta sada "izglasavaju" nepovjerenje upravi Filozofskog. Najviše ih je pogodilo što je Dekan odlučio da se zlouotrebljava e-mail "Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.", putem kojeg je određeni broj zaposlenika blatio ugled Fakulteta. Na jednoj stranici njihova Proglasa pronašao sam izjavu (anonimnoga) studenta: "Dekan i rektor su fašisti i ako ćemo igrati po njihovim pravilima, nećemo napraviti ništa." Ovo ne zaslužuje komentar. Politički radikalizam plenumaša se ovih dana sručio na dekana, premda je prolongirano (godinu dana) potpisivanje ugovora o suradnji dvaju fakulteta. Nisam pročitao ni čuo ičiju zaštitu i pomoć kolega s Filozofskoga svom nedređenom, iako je svima jasno da se radi o očevidnom linču, pa ni od brojnih nekadašnjih studenata, a sada kolega na zagrebačkom Filozofskom. Sadašnji Dekan je uspio zadržati trideset sedam mjesta za docente i asistente! Više od svih filozofskih fakulteta u Hrvatskoj. To se brzo zaboravi(lo)!

Jedan od rijetkih profesora koji je demistificirao manipulacije plenumaša je kolega Nino Raspudić, koji u jednoj kolumni otkriva kako manja organizirana skupina usmjerava i odlučuje na plenunima, što dodatno demistificira "izravnodemokratske iluzije! Sve i da je njezin cilj neupitan (a nije) i da je vrijedan maltretiranja većine kolega, kršenja prava na rad svojih profesora i gaženje njihova dostojanstva, pitanje je hoće li tim žrtvovanjem drugih, koje nisu ni pitali žele li biti žrtvovani, taj cilj i ostvariti? Okupatori odgovaraju da je riječ o dugoročnoj borbi i da sve to rade za našu djecu i unuke. Ako ih želite zamoliti: “Nemojte nam više, molimo vas, preko naših leđa braniti djecu, a pogotovo unuke” – i za to morate doći na plenum...".

Suprotno njemu, dijametralno suprotne stavove zauzima Borislav Mikulić, profesor na Odsjeku za filozofiju istog Fakulteta, u nedavnom opsežnom intervjuu za internetski portal H-Alter. Izdvajam nekoliko njegovih ključnih rečenica i/ili teza: "Problem jest svjetonazorski, ali vrag leži u institucijama [...] Radi se o nastavku klerikalizacije društva [...] koja je na snazi još od 1991., a posebno od tzv. Vatikanskih ugovora od 1996. [...] Ovo medijsko ludilo oko crkvenog obožavanja mrtvog tijela jednog katoličkog sveca, to se ne može ni kategorizirati! [...] I ova zadnja, kao i ondašnja koalicijska vlada nije samo tolerirala desničarenje ekstremne vrste, koje je ugrožavalo Borislav Mikulićgrađanski život, jer se nije usuđivala konfrontirati s njime, nego ga je u velikoj mjeri logistički poticala. [...] Sitni mračni ideolog Hasanbegović, izvučen iz historičarskih arhiva, reprezentira sve što treba za ovaj trenutak zgrabi sve sad ili nikad. [...] Sloboda će u Hrvatsku, ako ikad ponovo dođe, opet doći izvana." Koja je razlika ovog komentara i anonimnog studenta? Da, gospodine Mikulić, problem je svjetonazorski i iza svega stoji politika, ali pitam vas je li "vraga" vidite u instituciji u kojoj ste uhljebljeni, priželjkujete li oslobađanje "izvana" kada ste devedesetih iz Beograda gledali što Hrvatskoj radi agresor? Vaše izjave su uvredljive i očekujete podrške, od koga i s kojim posljedicama? Nisam praktični vjernik, ali neka vam Bog pomogne u patološkoj mržniji prema jednoj strani!

Zaključno: Václav Havel je kao prvi predsjednik Češke 1995. na Harvardskom sveučilištu izjavio: "Glavni zadatak sljedećeg razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti." Cijena je kolapsa suvremene civilizacije izostanak odgovornosti na svim razinama. Ona je bit ljudskog postojanja. Zato je Viktor Frankl predlagao da se u SAD-u na Zapadnoj obali podigne Kip odgovornosti, kao protuteža Kipu slobode Istočne obale. Neka vas prosvijetli mišljenje mog prijatelja i filozofa koji je doktorirao u Beču: "Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom." (Ante Periša)

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Sri, 21-08-2019, 01:59:46

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.