Uspješnost

Uspjeh, novac, slava, karijera, izgled... stavljaju se iznad svega. Najvažnije je biti prvi, biti Uspjenostbolji, a gubiti se smatra porazom. To je cijena "modernizma", osobito pogubne u odgoju djece i mladih. Istraživači Odjela za pedijatriju Sveučilišta u New Mexicu pratili su kako se među mladima mijenjaju preferencije ovisno o vrednotama koje iskazuju njihovi medijski idoli. Top 4 vrednota kod medijski indoktrinirane mladeži su slava, popularnost, imidž i uspjeh. (Studija je objavljena u časopisu Cyberpsychology). Pascal u Mislima konstatira: "Najveća je čovjekova niskost u tome što traži slavu." Ivan Rimac sa suradnicima iz 2004. godine otkriva (u istraživanju Siromaštvo u Hrvatskoj) da su od dvadeset jedne ispitivane vrednote bogatstvo i uspjeh zauzele prva dva mjesta kod građana/ki Hrvatske. Suosjećajnost i altruizam na dnu su ljestvice. Taj podatak sve govori. "Nije svako napredovanje u poslu i napredovanje u životu jer ako nemate nikoga s kim ćete podijeliti postignuti uspjeh, čemu vam onda uspjeh služi" (nepoznati autor).

Zavodljivi znaci uspjeha

Laži u koje se uvjeravamo naziv je knjige sjajnog psihologa Crisa Thurmana. Ovdje izdvajam tri najznačajnije tvrdnje autora na ovu temu: 1. Moram biti savršen/a, a istina je da je ljudski griješiti. Nema savršenih ljudi. To je "najdestruktivnija laž koja hara svijetom orijentiranim na uspjeh." (Thurman). 2. Možeš imati sve, a(li) istina je da nema osobe bez problema i da nitko nema sve. Thurman to slikovito opisuje: "Život je jelovnik iz kojega možete birati. Ako kažete da uspjehu na poslu, obično govorite ne razumnom povratku kući i mogućnosti življenja uravnoteženim životom. Kad god neka osoba nečemu kaže da, to neizostavno znači da nečemu drugom mora reći Uspjehne. Postoji golema razlika između želje za nečim i osjećaja da polažemo pravo (za dobar život ili dobro plaćen posao, respekt od drugih, povratak duga od onih kojima smo nešto učinili, pravo na mir, pomoć od mlađih). Ako želite siguran recept za jad i bijedu u životu, uvjerite sebe da polažete pravo na nešto ili nekoga." Jesmo li upali u taj obrazac razmišljanja? F. M. Dostojevski upozorava: "Ako pri svakoj usluzi očekuješ zahvalnost, onda nisi darovao, nego prodao." 3. Moja vrijednost određena je mojim uspjehom. Vrijednost je znatno šira od uspjeha na poslu, zanimanja, karijere ili statusa u društvu. Nećemo valjda reći da vrijedimo onoliko koliko smo uspješni na poslu? Koliko puta griješimo kada kažemo da nam je dijete uspješno jer ima izvrsne ocjene. Takav je uspjeh posljedica trke za karijerom. Sjećam se iz pučke škole očeva poučna pitanja (na kraju svakog dana): "Sinko što si danas korisno učinio za druge, a što za sebe?"

Ne trebamo se zamarati pitanjem zašto smo (trenutačno) neuspješni, već jesmo li naučili od padova i neuspjeha. Ovomu bi dodao sjajnu misao nepoznata autora. "Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste."

Nekadašnji urednik i voditelj emisije na Radio Splitu "Uvijek nedjeljom – nikad nedjeljom" Ivica Ursić 28. siječnja 2008. godine opisao je što se događa s čovjekom koji je postao robom koncepcije gdje sve ima cijenu, a ništa vrijednost. Prepričao je zgodu kad su se nakon niza godina susreli učenik i nastavnik. Ugledavši uglađenog i raspoloženog bivšeg učenika, a sada odraslog čovjeka, umirovljeni profesor ga upita: "Pretpostavljam da si uspio u životu jer si sav ozaren. Jesam li u pravu?" "Da", odgovori učenik. No odmah nakon toga rekao mu je formulu svog uspjeha: "Učili ste nas da u životu nisu bitne korice, nego sadržaj, a ja sam uvijek davao značaj vanjskom izgledu (formi) jer to ljudi cijene." Nastavio je: "Učili ste nas da valja biti iskren, NovacKad su ljudi bez novca, nazivaju se siromašnima. "Novac je krupna stvar koja je ljude učinila malenima." (W. Shakespeare) One koje novac ne zanima nazivaju budalama, jer nisu u duhu vremena. Kada imaju prigode ili prava steći novac bez rada, tada su paraziti, a kad ga imaju (po mišljenju drugih) u izobilju, onda su privilegirani. Ako troše novac bez mjere, postaju raskošne budale. Onaj koji ima i može darivati, a to ne čini, je (najbolja) odredba siromašne osobe! Oni koji rade da bi uštedjeli ili ulažu, postaju smetnja, ili predmetom zavisti. Svi koji ne biraju sredstva kako doći do novca postaju gramzivi kleptomani.a ja sam diplomatski zaobilazio iskrenost i ugađao drugima i uspio. Rekli ste nam da se treba vraćati korijenima. Ja se nikada nisam vratio u svoje rodno mjesto jer tamo nikada ne bih bio shvaćen." Uzeo je primjer Isusa Krista. On je živio život duhovnosti, a ne forme, bio iskren i ispred svojih neprijatelja te se vratio u rodno mjesto. Epilog je da su ga u rodnom kraju ti isti, lažni prijatelji, zbog iskrenosti razapeli. Zato M. A. Šolohov upozorava: "Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao."

Novac kao sredstvo stereotipa i mjera čovjeka

Kad su ljudi bez novca, nazivaju se siromašnima. "Novac je krupna stvar koja je ljude učinila malenima." (W. Shakespeare) One koje novac ne zanima nazivaju budalama, jer nisu u duhu vremena. Kada imaju prigode ili prava steći novac bez rada, tada su paraziti, a kad ga imaju (po mišljenju drugih) u izobilju, onda su privilegirani. Ako troše novac bez mjere, postaju raskošne budale. Onaj koji ima i može darivati, a to ne čini, je (najbolja) odredba siromašne osobe! Oni koji rade da bi uštedjeli ili ulažu, postaju smetnja, ili predmetom zavisti. Svi koji ne biraju sredstva kako doći do novca postaju gramzivi kleptomani. "Oni koji misle da se novcem može sve, učinit će sve za novac." (Edward F. Halifax) Pohlepa je za zgrtanjem materijalnog bogatstva neprirodna čovjekovu biću. Oni koji imaju previše novca žale se da nemaju vremena. Njima je vrijeme novac. Istima je doskočio Oscar Wilde: "Nije vrijeme novac, već je vrijeme trošenje novaca!".

Pod diktatom konzumerizma novac je u središtu svega iako se zna da volja za novcem potiskuje volju za smislom. "Što je čovjeku životni cilj manje poznat, to se ubrzanije vrti na svojoj životnoj pustinji." (Viktor Frankl u knjizi "Patnja zbog besmislena života") Ipak, ljudi uviđaju da im posjedovanje novca pod 'mentorstvom' banaka više šteti nego koristi. Tada rasprodaju imovinu i bježe od banaka kao posrednika. Žele postati samostalni i izbjeći bankarski mobing. Odriču se glavnog nametnutog mešetara – lihvara banaka. "Ljudi troše zarađeni novac kupujući stvari koje im ne trebaju kako bi impresionirali ljude koje ne vole." (Will Rogers) Stvorena je prijevara da ljudima ništa ne daje takvu sigurnost nego kad posjeduju novac ili nekretnine. "Vlasništvo je zamka: ono što vjerujemo da posjedujemo, to posjeduje nas." (Balzak) Imamo toliko vrijednih stvari koje ne vidimo a znamo cijeniti tek materijalne stvari ili novac. Cijenu usmjerenosti za novac ili stvari plaćamo izgubljenim dostojanstvom. "Dobro je imati novac i stvari koje se njime mogu kupiti, no dobro je, također, povremeno provjeriti da niste izgubili stvari koje novac ne može kupiti." (George Horace Latimer) Kažemo da smo određenu stvar skupo platili, a ne vidimo koju smo cijenu platili upadajući u mrežu konzumerizma. Shakepeare upozorava: "Kad imaš sve, ne vidiš ništa. Progledat ćeš tek kad nemaš ništa."

Prava slika uspješnosti

Dominirajući mentalni sklop ljudi današnjice diktira mjeru uspjeha samo kada imamo rezultat (plaću, diplomu...), a SklopDominirajući mentalni sklop ljudi današnjice diktira mjeru uspjeha samo kada imamo rezultat (plaću, diplomu...), a pomažuće ponašanje smatraju se nevažnim. "U trenutku uspjeha ne zaboravljaj svoje neuspjehe." (kineska poslovica) Borac za ljudska prava Nensol Mandela za života poučno je izjavio: "Ne sudi o meni na osnovi mog uspjeha, sudi mi na osnovi toga koliko puta sam pao i ponovno ustao." Uspješne osobe svakog dana razmišljaju o tome što čine i što mogu učiniti kako bi poboljšali svoj život."pomažuće ponašanje smatraju se nevažnim. "U trenutku uspjeha ne zaboravljaj svoje neuspjehe." (kineska poslovica) Borac za ljudska prava Nensol Mandela za života poučno je izjavio: "Ne sudi o meni na osnovi mog uspjeha, sudi mi na osnovi toga koliko puta sam pao i ponovno ustao." Uspješne osobe svakog dana razmišljaju o tome što čine i što mogu učiniti kako bi poboljšali svoj život." (David Niven u knjizi "100 tajni uspješnih ljudi") Niven savjetuje: "Kada se trudite biti uspješni, morate staviti naglasak na pobjedu nad sobom, a ne na pobjedu pobjede radi. Vaš uspjeh ne može ovisiti o reakciji drugih ljudi. Ukoliko se natječete kako biste ostavili dojam na Battleroditelje, supružnike, kolege ili bilo koga drugoga, u konačnici nećete biti ispunjeni. Ne možete se ravnati prama svim njihovim očekivanjima, a doživjet ćete razočarenje kada vaši uspjesi ne budu dovoljni za zadobivanje njihovog odobravanja. Krenite s onim što možete učiniti, a što ne ovisni o drugima." (D. Niven)

Knjiga "Hymn of the Tiger Mother" Amy Chua, profesorice prava na Yaleu, koja šokirala je Amerikance kako je "spartanskim" odgojem uspješno "podignula" svoju djecu u stručnjake i karakterne osobe. "Ne mogu", "ne bih" ili "neću" bilo je zabranjeno. Strogim odgojem razvijala je kod djece upornost i dosljednost, upravo ono što izostaje u tzv. suvremenim obiteljima. Njezina pravila, zabrane i kažnjavanja, nezamisliva su većini zapadnjačkih roditelja. Njezin je savjet: "Ocjene nisu važne, glavno da se trude, ne pate zbog neuspjeha i da im ne strada samopoštovanje." Trivijaliziranjem i relativiziranjem odgojnih vrijednosti dolazi se do toga da djecu odgajamo u raspuštenosti "i to nazivamo progresivnim odgojem. Mi se izrugujemo duhovnom nasljeđu svojih predaka i to nazivamo prosvjećenošću" (O. Platonov u knjizi "Zašto će propasti Amerika?"). Funkcija škole nije samo razvijanje znanja i vještina nego i formiranje vrednota. Stvarnost je drugačija. Ocjene postaju mjerilo uspješnosti. Postaju sredstvo kojim loši nastavnici grade svoj autoritet.

Slijedi poučan citat: "Najdraža kćerko, znam da si obeshrabrena lošom ocjenom. Molim te, nemoj brinuti. Ti imaš petice iz svega što tvoj otac i ja smatramo važnim za život. Ti si poštena, odgovorna i neovisna. Osim toga, ti si i divno ljudsko biće. Sve ostalo nije istinski važno. Grlim te i ljubim. Mama." (iz knjige M. Rijavec i I. Brdar: "Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?") Znanje i uspjeh treba redefinirati kao "umijeće življenja." (Montaigne Michel u svojim "Esejima") Etičke vrijednosti slabe i zbog prenaglašavanja neselektivnih informacija u obrazovanju. "Nijedan uspješan čovjek nikad se nije požalio na nedostatak prilika" (R. W. Emerson). Znanja bez etičkih komponenti vode u propast odgoja za vrednote. Svojim iskustvima u istraživanjima i radu s bivšim ovisnicima o drogama imam spoznaje da su uspjeli jer za svoje padove nisu okrivljavali druge. Svojim pogreškama mogu biti putokaz drugima. Vlastiti pad shvatili su kao trenutačan i prolazan, nikako kao (trajni) poraz. Kao takvi su uspjeli. Knjiga zivotnih zakonaWalter Russel dao je apel čovjeku: "Sve dok čovjek ne nauči izgubiti sebe, ne može se pronaći." Sve koji su se uspjeli izdignuti iz pakla života slušati, dati im prostor za preventivne (školske) programe jer "poraz je važan dio učenja" (Wendell Philips).

Predlažem da svaka škola jednom godišnje izabere najprijatelja. O obrazovnom procesu treba podupirati projekte s nedvosmislenim i afirmativnim porukama: Svi smo različiti, Uspješan je vršnjak - pomagač, Uključi se u ekipu koja pozitivno razmišlja, NE povodljivosti, Pruži ruku pomirenja...

Latinska poslovica kaže da se "prava veličina spoznaje u nevolji." Ona nas uči kako da gledamo na svijet oko nas, da je kriterij uspješnosti pomažuće ponašanje, a ne karijera, slava i novac. Horacije dodatno upozorava: "Nevolja čini da na površinu izađu sposobnosti koje bi u povoljnim okolnostima ostale usnule." Zato je Eldridge Clever pred suvremenim čovjekom ostavio dilemu: "Ili si dio problema ili si dio rješenja." Prije nego što počnu govoriti o (svojim) problemima, trebamo sugovornike upitati: "Imate li rješenje?" Neuspješni smo samo ako ne pokuša(va)mo ili (ne) riskiramo! Mjera uspjeha ovisi o "marljivosti i ustrajnosti" (J. M. Templeton u sjajnom djelu "Knjiga životnih zakona").

Uspjeh u pravom smislu riječi krasi ljude pomažućeg ponašanja. Uspješan je onaj koji prihvaća i kreira promjene (u sebi i izvan sebe), a nije onaj koji ih odbacuje. Uspješan nikada ne prestaje RedefinicijaUspijevaju samo oni koji se ne predaju. Svatko od nas kreira današnjicu i budućnost. U suprotnom prepuštamo se stihiji života. Ta nova paradigma uspješnosti uočljiva je u ponašajnim vrednotama altruizma, solidarnosti i suosjećanja. Zato treba redefinirati pojam uspjeha s pomažućim ponašanjem. Kada to osvijestimo i učinimo, više nećemo imati osjećaj (osobne i nacionalne) inferiornosti, (ni po pitanju sreće).učiti, a nije onaj koji misli da dugi od njega/e trebaju učiti. Nije uspješan onaj koji ima karijeru, slavu ili novac, a nema odlučnost i etičke vrednote. Uspješni dijele pohvale, a neuspješni ih žele primati. Uspješan ne zavidi, dok neuspješan zavidi svima. Prvi drugima priznaju uspjehe i prihvaćaju odgovornost za svoje neuspjehe. Drugi zasluge pripisuju sebi, a za neuspjeh okrivljuju druge. Prvi su kritičari, a drugi kritizeri. Njima je uvijek netko drugi kriv. Kritičari svega postojećega neprestano "sole pamet drugima", jer svoju ne mogu nikome prodati. Prvi Uspjehraspravljaju o problemima i nude rješenja, dok drugi nisu zainteresirani kako riješiti problem(e). Neuspješni vole titule i status, dok uspješni žive pomažuće ponašanje.

Uspješan je onaj koji prihvaća i kreira promjene (u sebi i izvan sebe), a nije onaj koji ih odbacuje. Uspješnost je vrlina hrabrih, a nije šuteće većine ili onih koji gledaju samo na karijeru, slavu ili novac. Uspješni dijele pohvale, a neuspješni ih žele samo primati. Prvi su okrenuti pitanjem kako riješiti probleme, a drugi ostaju u vrtlogu problema. Prvi uče iz pogrešaka, a drugi smatraju da su (kolateralne) žrtve okolnosti. Prvi drugima priznaju uspjehe i prihvaćaju odgovornost za svoje neuspjehe, a druge vlastite neuspjehe prebacuju na druge. Prvi prihvaćaju izazove i vide ih kao poticaje, a drugi kažu da su žrtve okolnosti. Drugi sve zasluge pripisuju sebi, a za neuspjeh okrivljuju druge. Prvi su kritičari, a drugi kritizeri. Prvi raspravljaju o problemima i nude rješenja, dok drugi nisu zainteresirani kako riješiti problem(e). U zdravom društvu i odgoju uspjeh se više neće mjeriti time koliko imaš, nego time koliko suosjećaš i pomažeš drugima. Odatle se vrijedi podsjetiti pitanja Martina Kinga: "Svaki čovjek mora sam za sebe odlučiti želi li koračati kroz život u svjetlu altruizma ili u tami sebičnosti?" Corita Cent ovako poručuje: "Život je niz događaja. Proživjeti svakog od njih znači uspjeti." Uspješan pojedinac ne dopušta da ga određuju vanjske okolnosti.

Henry Ford slično poručuje: "Neuspjeh može biti prilika za novi početak, ovaj put puno pametniji" Uspijevaju samo oni koji se ne predaju. Svatko od nas kreira današnjicu i budućnost. U suprotnom prepuštamo se stihiji života. Ta nova paradigma uspješnosti uočljiva je u ponašajnim vrednotama altruizma, solidarnosti i suosjećanja. Zato treba redefinirati pojam uspjeha s pomažućim ponašanjem. Kada to osvijestimo i učinimo, više nećemo imati osjećaj (osobne i nacionalne) inferiornosti, (ni po pitanju sreće), o čemu sam pisao (i) u prethodnom eseju - kolumni.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.