Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Previranja na globalnoj sceni

Pod izlikom "rata protiv terorizma" i neupitnih sukoba unutar civilizacija, sukoba civilizacija i anticivilizacijskim sukobima, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD šire novi terorizam, a samo su ovogodišnji teroristički napadi u Parizu proglašeni zločinom protiv čovječnosti. SAD, Rusija, Velika Britanija i Francuska su od 2014. godine sofisticirano ratovanje protiv tzv. Islamske države zamijenili permanentnim bombardiranjem Sirije, od kojih su najveće žrtve bili nedužni civili. Tek nakon terorističkih napada u Parizu velesile se dižu na noge i najavljuju opći rat protiv muslimanskih terorista. Parafrazirajući L. Dumura, može se reći da je najveća prijevara kada politika kao "umijeće služenja narodu" prerasta u uvjeravanje naroda da je i državni terorizam u službi politike mira. Zastrašujuća je (bila) šutnja Europe i svijeta na stradavanja tisuća nevinih osoba u Nigeriji, Keniji, Siriji, Jemenu, Keniji, Kamerunu, Afganistanu, Iraku, Nigeriji, Pakistanu i Siriji. Prema podatcima hrvatskog Instituta za ekonomiju i mir u samo u 2014. godini 32 658 osoba je tamo stradalo od terorističkih napada! U tim zemljama terorističke skupine Boko Haram i ISIS odgovorne su za gotovo za 80 posto nevinih žrtava. Iste su Amerikanci financirali. O tome nešto kasnije.

Jedan od utemeljitelja sociologije Ogist Comte tvrdio je da se revolucijama radikalno ukidaju režimi, ali se post festum rijetko uspijevaju zaustaviti retrogradni društveni procesi. Na neizravan način to je potvrdio i njemački sociolog Theodor W. Adorno koji je 1950. godine u knjizi "Autoritarna ličnost" ustvrdio da ortodoksni komunisti kao i pristaše fašističke ideologije dijele istu sklonost totalitarizmu. Revolucionarno i krvavo osvajanje teritorija vode represiji, teroru i ekonomskom regresu. Ako se ljudski odnosi "mogu se svesti na dva oblika: odnosi moći i suradnje" (Đ. Šušnjić), onda možemo reći dau politici ŽrtvaKao posljedica tenzija Istoka i Zapada građani Ukrajine postali su žrtve stratega kaosa. Ukrajinci, miran i radišan narod, jedan od najmnogoljudnijih u Europi, ostao je još jednom na 'vjetrometini', zaboravljen, napušten i ucijenjen. Pod teretom sankcija SAD-a i EU Rusija krajem 2014. upada u ekonomsku krizu, a od listopada 2015. Putin odvraća pozornost javnosti od vlastitih gospodarskih problema i Ukrajine, predvodeći kao Car vojne napade na "ekstremiste" u Siriji.postoji (kratkoročna) interesna suradnja, a sveprisutna(opsta)je demonstracija moći. Na ovome je najviše Putin profitirao. Kako?

Putin kao lukavi autokrat

Kada su građani poluotoka Krima 16. ožujka 2014. na referendumu odlučili izaći iz Ukrajine i pripojiti se Ruskoj Federaciji, već sljedećega dana Vladimir Putin potpisuje rješenje o ruskom priznanju krimske neovisnosti. Od najavljivanih oštrih sankcija EU-birokrata izglasane su tek zabrane ulaska u EU i zamrzavanje imovine i računa četrdeset ruskih i ukrajinskih državnih službenika zbog nezakonitog uplitanja u ukrajinsku krizu. Na vidjelo su izašle podjele između pojedinih članica EU-a i njihovih različitih gospodarskih i političkih interesa u odnosu na navodno neriješena teritorijalna pitanja Ukrajine i Rusije. Podijeljena diplomacija Zapada je bila prva pobjeda Putinove diplomacije.

Kao posljedica tenzija Istoka i Zapada građani Ukrajine postali su žrtve stratega kaosa. Ukrajinci, miran i radišan narod, jedan od najmnogoljudnijih u Europi, ostao je još jednom na 'vjetrometini', zaboravljen, napušten i ucijenjen. Pod teretom sankcija SAD-a i EU Rusija krajem 2014. upada u ekonomsku krizu, a od listopada 2015. Putin odvraća pozornost javnosti od vlastitih gospodarskih problema i Ukrajine, predvodeći kao Car vojne napade na "ekstremiste" u Siriji.

"Velesile"se lako dogovaraju samo kod likvidacije vladara bliskoistočnih država. U ožujku 2011. godine, Gadafi je za televiziju 'France 24' upozorio da bez stabilne Libije neće se moći kontrolirati bezbroj migranata iz Afrike i Bliskog istoka u Europu. Dakle, svega nekoliko mjeseci prije pogubljenja upozoravao da će, ukoliko "Tripoli padne milijuni izbjeglica preplavit će Europu i iznenaditi zapadne političare." Četiri godine nakon njegove izjave, Europa je u kaosu. Kada su interesi u pitanju onda se preko noći mijenjaju geopolitički planovi. Njemačka kancelarka Angela Merkel je prva predlagala oštre sankcije prema Rusiji zbog umiješanosti u ratna stradanja Ukrajine. Ranije je Sirijskog predsjednika nazivala tiraninom. Merkelica nije reagirala kada je 24. rujna 2015. ukrajinski predsjednik Petro Porošenko potpisao novu vojnu doktrinu izravno prozvavši Rusiju kao glavnu vojnu prijetnju Ukrajini. Međutim, u istom mjesecu 2015., nakon summita o migrantima izjavljuje: "Bilo koje rješenje sukoba u Siriji mora uključiti predsjednika Basharaal-Assada", približavajući se stavovima Putina da je nerealno isključivanje Sirijskog predsjednika iz procesa rješavanja sukoba.

Putin je odmah pozdravio riječi Merkelice, te dobio vjetar u leđa za jačanje vojnih intervencija u Siriji.To je bila druga diplomatska Putinova pobjeda. Obama također pravi zaokrete i odjednom pokazuje interes za suradnju s Putinom, ali ne i s Assadom.I američki ministar obrane Ashton Carter iskazuje svoju zabrinutost zbog Ruskih vojnih intervencija u Siriji, ali da Sjedinjene Države i Rusija mogu pronaći "polja suradnje" (čitaj interese) u vezi sa Sirijom. Prisjetimo se Putinovih izjava kada je upozoravao da su SAD talibane u Afganistanu koristili kao izgovor u rasplamsavanju sukoba protiv Rusije. Putin početkom listopada ove godine, izjavljuje da će zadati"konačni udarac Islamskoj državi!" Lukavi Putin je prevario i američku diplomaciju i diljem svijeta (pri)dobio simpatije. "U političkom teatru kao i u potrošačkoj kulturi lukavština je najbitnija vještina." (Cris Hedhges u knjizi "Carstvo opsjena")

Zaborav ukrajinske krize

U pozadini ruske borbe protiv terorizma se krije zaborav svjetske javnosti od Ukrajinske krize, koju je Putin režirao, ali i njegovih, interesa osvajanja bogatih sirijskih izvorišta plina i nafte. Po potonjem se nimalo ne razlikuje od interesa SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Nakon što je dobio potvrde vještaka o podmetnutom eksplozivu u ruskom civilnom zrakoplovu, 17. studenog 2015., Putin izjavljuje: "Rusko zrakoplovstvo intenzivirat će udare u Siriji. Bol zbog gubitka neće nas spriječiti pronaći ikazniti kriminalce."

Njemačka tiskovina Die Welt se početkom listopada 2015. osvrnuo se krah američke diplomacije. List ističe kako "SAD-e moraju prihvatiti ruske poteze jer ne žele riskirati vojni sukob s Rusijom. Putin je ponovno nadmudrio Obamu šireći ruski utjecaj na Bliskom istoku."Novinar – komentator Gearoid O'Colmain je 18. studenog 2015. za RT televiziju u programu Today otkriva medijski skrivanu činjenicu o financiranju ISIL-a koje su "naoružali i obučili SAD- a, koje se sada licemjerno zgražavaju nad situacijom. Teroristički napadi se nastavljaju, kao i oni u Siriji pod palicom NATO-a. Sada imamo sličnu medijsku kampanju i propagandu s ciljem da se Francuzi počnu plašiti muslimana. Već četiri godine žrtve rata u Siriji su civili."

Napomenuo je da se mediji stavljaju u službu širenja straha od muslimana, s ciljem uvođenja "globalne strahovlade. Ovo je orkestriran rat od strane NATO-a i SAD-a. Ljudi moraju razumjeti da smo u globalnom ratu." PozadinaU pozadini ruske borbe protiv terorizma se krije zaborav svjetske javnosti od Ukrajinske krize, koju je Putin režirao, ali i njegovih, interesa osvajanja bogatih sirijskih izvorišta plina i nafte. Po potonjem se nimalo ne razlikuje od interesa SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Nakon što je dobio potvrde vještaka o podmetnutom eksplozivu u ruskom civilnom zrakoplovu, 17. studenog 2015., Putin izjavljuje: "Rusko zrakoplovstvo intenzivirat će udare u Siriji. Bol zbog gubitka neće nas spriječiti pronaći ikazniti kriminalce."Geostrateg i umirovljeni admiral, Domazet A. Lošo slično izjavljuje u Glasu koncila (1. studenog 2015.): "Iza cijeloga ovoga projekta stoji Wall Street u New Yorku i londonski City, tj. multinacionalne kompanije koje imaju od toga profit. Oni, tj. njihovi politički eksponenti su osmislili upravljane krize." Ovome dodajem da ruski list Pravda,u veljači 2015., navodi da je Putin spreman objaviti dokaze da su američka vlada i obavještajne službe režirale napad 11. rujna 2001. na Svjetski trgovački centar u New Yorku! List navodi da Putin posjeduje satelitske snimke u kojima se vidi da su Amerikanci organizirali napad na WTC, a poslije su manipulirali javnost kako bi započeli vojnu intervenciju u Afganistanu. Snimke do danas nisu puštene u javnost, ali su teške optužbe postigle učinak.

List zaključuje: "To je cilj SAD-a. Držati ljude u konstantnom strahu i poslije imati opravdanje za vojne operacije u drugim zemljama." A zar Putin i skriveni EU birokratine šire strah? Razlika je samo u tome da se Putin ne skriva! Putin je 2014. godine izjavio da ga je štakor u djetinjstvu podučio kako se ponašati u teškim situacijama: "Kada sam divovskog štakora stjerao u kut, on se uspravio na stražnje noge i krenuo na mene – od lovine je postao lovac." Taj doživljaj postao je njegova strategija. Zoran Vukman u svojoj zadnjoj kolumni na ovom portalu citira ruskog filozofa Aleksandra Dugina koji (dodatno) razotkriva dvoličnost američke politike na Bliskom istoku koja "s jedne strane naoružava i podržava islamske ekstremiste da bi preko njih rušila postojeće režime, dok s druge strane aktivno demonizira te iste ekstremiste."

Dugin to naziva strategijom "permanentnog stvaranja kaosa." Sada ruske vlasti prozivaju Saudijsku Arabiju i Tursku kao "američke pijune"koji SAD-a preprodavaju naftu od tzv. Islamske države. Od toga, tvrde, imaju profite koji se mjere u milijardama dolara. Po svim tim tumačenjima ispada da SAD-e, Turska i Saudijska Arabija (neizravno) financiraju teroriste. Amerikancima je imigrantska kriza u Europi (kratkoročno) odgovarala. SAD-e i NATO- vi saveznici bombardiraju položaje terorista, a kupovinom njihove nafte ih vojno osnažuju. Da im je stalo do uništavanje tzv. Islamske države onda od istih ne bi kupovalipreprodavanu naftu. Ekonomski analitičari procjenjuju da terorističke skupine tzv. Islamske države kontroliraju naftna polja Iraka i Sirije, između 10 i 12 posto svjetskih pričuva nafte. Ovu su činjenice i/ili teške optužbe na koje do danas američka diplomacija ne odgovara! Posljedice masakra u Parizu tek rijetki sagledavaju iz perspektive režiranih kriza.

Intrigantna je i činjenica da svjetski mediji ne otkrivaju posve druge tipove političara... Primjer Hoze Muhika bi trebao posramiti većinu predsjednika u svijetu. Kao pepe muhikapredsjednik Urugvaja 2012. godine predsjedničku palaču dao je na korištenje beskućnicima, a istima odvajao najveći dio svojih primanja. Kao predsjednik vozio se Volkswagenovom iz 1987. godine. On je bio jedan od najskromnijih šefova država, a mediji su ga proglasili "najsiromašnijim predsjednikom na svijetu." Nikada nije nominiran za Nobelovu nagradu za mir, koju je dobio predsjednik Obama. U jednom govoru je istaknuo da "živimo skromnije sedam milijardi ljudi na svijetu ne bi bilo gladno. Najsiromašniji su oni koji trebaju puno u životu." Suprotno njemu, autoritarci su dominanti tipovi u politici koji pribjegavaju makijavelističkoj politici nebiranja sredstava u difamiranju i izravnog konfrotiranja s protivnicima. Politiku doživljavaju kao spartansku arenu. "Od krize je nepodnošljivija bahatost i samovolja vlastodržaca." (Jasmina Popović) No svakoj tiraniji dođe kraj. "Kad ljudi strahuju od vlasti, u pitanju je tiranija. Kad vlast strahuje od naroda, radi se o slobodi." (Thomas Jefferson)

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 31-05-2020, 07:19:25

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.