Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Big Brother zrcali posljedice medijske kulture eksponiranosti

Danas je, više nego ikada aktualna Le Boétieva "Rasprava o dragovoljnom ropstvu." Zašto je tomu tako? Mediji postaju "agencije etike, estetike i propagande društva. U njima se odražavaju i formiraju vrednote, modeli ponašanja i načini djelovanja društva" (T. A. Bauer). Noam Chomsky u knjizi "Mediji, propaganda i sustav" koristi orvelovski izraz kontrola mišljenja. Indoktrinirajući mediji prenose vijesti koje nisu važne građanima već vlastima.

Mediji, koji su postali najvažniji čimbenik u odgoju i socijalizaciji, polazim od temeljnog pitanja: Tko i za što koristi medije! Nemamo pravo zaboravljati na djecu, jer oni nemaju kritički i/ili selektivni pristup medijskim sadržajima i medijima.

Big Brother zrcali posljedice medijske kulture eksponiranosti. Zabranjivanje takvih programa neće se dokinuti (druge) medijske slike koje veličaju dokoličarenje, nasilje, vulgarizam, hedonizam, voajerstvo, površnost, banalnost, mržnju ili internetsko difamiranje “protivnika.” Možemo se oduprijeti odgojem za kritičko mišljenje, i u stvarnom životu, gdje se odupiremo IstraživanjeTrebaju li nas čuditi rezultati istraživanja Ivana Rimca sa suradnicima iz 2004. godine u Hrvatskoj, koje otkriva da su bogatstvo i uspjeh na vrhu vrednota građana, a suosjećajnost i altruizam na dnu (ljestvice od dvadeset jedne ispitivane vrednote). Toj činjenici nesumnjivo ide u prilog da su seks, nasilje, život poznatih i dokoličarenje godinama (dokazano) trendovski unificirane teme većine medija?intelektualnoj lijenosti, a gdje promoviramo inovativnost, kritičnost, kreativnost, empatičnost ili solidarnost. Te vrednote se medijski, gotovo unisono medijski opstriraju. Zaključak dajem na kraju teksta!

Sandi Blaganić je više puta medijima komentirao fenomen bigbraderizacije društva i tzv. celebrity culture. On piše za jedne dnevne novine da se na primjeru Big Brothera nepotrebno stvara “moralna panika uslijed prolijevanja Blagonicsperme nego uslijed prolijevanja krvi. Simplificiranoj i zato primamljivoj ideji o ukinuću reality-programa valja suprotstaviti sljedeću tezu: ukinuti reality-programe ima smisla jedino ukoliko pristanemo na ukinuće nas samih. Jer reality-programi su ponajprije naše (civilizacijsko) ogledalo. U osnovi napora oko njihove zabrane stoji lijeno, naivno uvjerenje da će uklanjanjem tog ogledala nestati ružno lice (ili naličje) kulture koja slavi površnost i banalnost, a u središte postavlja pojedinca koji proganja tuđu pažnju kako bi njome konstruirao vlastitu važnost.

Međutim, zabranom neće nestati sve ono što mrzimo, a na Facebooku ili Instagramu svakodnevno činimo kada se šepurimo „destinacijama“ i porn-food fotografijama, dok vlastita torza kupamo lajkovima „prijatelja“ pretvorenih u najobičniju Big Brother publiku.“ Blaganić olako generalizira i zaboravlja pogubnu ulogu medija u kreiranju interesa, sklonosti, preferencija i ponašanja djece i mladih. Zaboravlja na ulogu i odgovornost roditelja u odgoju djece. Njemačka poslovica kaže: "Tko nauči djecu da se zadovolje malim stvarima, ostavlja im više od bogatstva." Kao etnolog i antropolog trebao bi znati da su tzv. primitivne civilizacije moralno superiornije od današnje. Ako se pomirimo s konstatacijom da je Reality naše civilizacijsko ogledalo, onda pristajemo na intelektualno i moralno koloniziranje građana. Ako se tvrdi da nemamo „čemu čuvati privatnost kad ne znamo što bismo s njom" (Sandi Blaganić), onda nam nije stalo do vlastitog dostojanstva pa i djeci dozvoljavamo prostituiranje privatnosti. Ako je medijski moderna smrtna kazna biti neprimijećen(a), moramo znati da bezuvjetni bijeg iz anonimnosti često završava moralnim ponorom. Pogubna je poruka u odgoju (radikalnog moralnog relativizma) kako sve imam cijenu, a ništa vrijednost!

Takve emisije nude djeci i mladima mladima formulu: "Što otkačenije, to bolje." Umjesto poziva za ponosom, upornošću, dosljednošću ili dostojanstvom, nude se potrošnja, voajerstvo, dokoličarenje, nasilje, seksualnost, servilnost i konzumerizam. Posljedica svega je tabloidizacija medija (S. Malović), a reality show-emisije vode Televizijapsihološkom kanibalizmu (G. Dodig). Tirani duha (Nietzsche) ubijaju slobodno mišljenje. Takvi mediji su smrt demokracije (K. Popper) jer postaju uređeni trač (E. Eggleston).

Trebaju li nas čuditi rezultati istraživanja Ivana Rimca sa suradnicima iz 2004. godine u Hrvatskoj, koje otkriva da su bogatstvo i uspjeh na vrhu vrednota građana, a suosjećajnost i altruizam na dnu (ljestvice od dvadeset jedne ispitivane vrednote). Toj činjenici nesumnjivo ide u prilog da su seks, nasilje, život poznatih i dokoličarenje godinama (dokazano) trendovski unificirane teme većine medija?

Giovanni Sartori u knjizi "Homo Videns" tvrdi da pred televizijskim ekranom dolazi do dubokih promjena zbog kojih homo sapiens postaje homo videns. Descartesova serieskrilatica, izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) u današnjem se vremenu transformira u konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim) ili u načelo Georgea Berkeleyja Esse est percipi (u slobodnome prijevodu: nešto postoji samo ako je percipirano). "Kralj" postaje potrošač. (E. Hemingway u romanu "Sunce se ponovno rađa"). Djeca, kao nitko drugi, upadaju u mrežu „ribara ljudskih duša“ ( Đ. Šušnić) postajući robovima stvari.

Za mladog čovjeka rizično je medijsko promoviranje dokoličarenja, jer mu u 'ubijanju dana' mnoge negativne ponude izgledaju primamljivo. U istraživanju o društvenom položaju i preferencijama mladih u Dalmaciji i Slavoniji otkrivam 2007. godine (s kolegicom Mlinarević) da mladi iznimno nekvalitetno provode svoje slobodno vrijeme. Najzastupljenija je orijentacija na dokoličarenje (neslektivno gledanje televizije, surfanje po internetu, čitanje revija, časopisa za tinejdžere, sve do izležavanja, lutanja po gradu, trgovačkim centrima i sl.), pa orijentacija na zabavu (odlazak na koncerte, izlazak u diskoklubove, odlazak na kućne tulume...). "Čovjek je jedina životinja koja može da se dosađuje." (E. Fromm).

Nasilje u medijima – nasilje u stvarnosti

Ovakav je naziv poglavlja ujedno i naslov knjige Helge Theunert, poznate pedagoginje koja se bavi fenomenom Drakulanasilja u medijima u Njemačkoj. Ona tvrdi da mediji postaju "krojači duhovnih odijela za mase." Mediji su postali presudan socijalizirajući čimbenik koji utječe na mišljenje i ponašanje, osobito mlade generacije.

Filmovi o vampirima najgledaniji su i najunosniji kao naprimjer Bal vampira, Drakula ili Sumrak saga. Potonji je 2008. samo u prvom vikendu prikazivanja imao 70 milijuna dolara zarade. "Ja sam najopasniji grabljivac na svijetu. Ja sam dizajniran da ubijam. Želim te ubiti. Nikada do sada u svom životu nisam tako želio ljudsku krv. Tvoj miris je kao droga za mene." To su riječi mladog vampira, Edwarda Cullena, upućene njegovoj sedamnaestogodišnjoj ljubavi Belli Swan u filmu "Sumrak saga" (The Twilight Saga) koji je oduševljavao tinejdžere diljem svijeta.

U sakupljenim predavanjima Jordana Maxwela u knjizi "Mreža moći" objašnjeno je zašto u holivudskoj industriji filmova gledatelje kontinuirano bombardiraju nasiljem, krvoprolićem, silovanjima i svim vrstama kriminala. Najopsežnije istraživanje televizijskog nasilja objavili su Huseman i suradnici 2003. godine s longitudinalnim istraživanjem (na istim ispitanicima od 1977. do 1992. godine). Utvrdili su da veće konzumiranje televizijskog nasilja u djetinjstvu pogoduje formiranju stava da se "na agresivno ponašanje gleda kao na normalnu stvar."

Eksperimenti Kanadskog psihologa Alberta Bandura su pokazali kako nagrada u obliku odobravanja ili nekažnjavanja nasilja motivira djecu da započnu ili nastave s (verbalnom) agresijom. Brojna druga istraživanja pokazuju da dugotrajno gledanje nasilničkih scena dovodi do neosjetljivosti na patnje drugih.

Razorna je moć manipulacije kada se na sve deformacije gleda kao na normalnu stvar. Odmah nakon što su svi NasiljeFilmovi o vampirima najgledaniji su i najunosniji kao naprimjer Bal vampira, Drakula ili Sumrak saga. Potonji je 2008. samo u prvom vikendu prikazivanja imao 70 milijuna dolara zarade. "Ja sam najopasniji grabljivac na svijetu. Ja sam dizajniran da ubijam. Želim te ubiti. Nikada do sada u svom životu nisam tako želio ljudsku krv. Tvoj miris je kao droga za mene." To su riječi mladog vampira, Edwarda Cullena, upućene njegovoj sedamnaestogodišnjoj ljubavi Belli Swan u filmu "Sumrak saga" (The Twilight Saga) koji je oduševljavao tinejdžere diljem svijeta.mediji dali “udarnu” vijest da je poznati američki glumac Robin Williams počinio samoubojstvo, telefoni Nacionalne službe za prevenciju samoubojstava u SAD-u su imali najviše poziva potencijalnih samoubojica, od osnutka te organizacije.

Ravnatelj srednje škole u Mariboru, kojega su učenici potajno snimili mobitelom u oralnom spolnom činu s učiteljicom, (u njegovu uredu) počinio je samoubojstvo krajem studenog 2014. Nakon što su snimke objavljene na internetu i slučaj bio više od tjedan hit-tema drugih medija, ravnatelj se psihički slomio. I taj slučaj potaknuo je staro-nove rasprave o ulozi medija u načinu izvještavanja o kršenju ćudorednih normi, posljedicama objavljivanja Tuchmandiskreditirajućih materijala na dostojanstvo i zaštitu privatnosti. Slovenski list Delo objavio je tekst pod nazivom "Mediji ubijaju, zar ne?" novinarke Milene Zupanič. Ona u članku ističe kako te novine nisu potpale pod histeriju drugih medija koji su o cijelom slučaju izvještavali senzacionalistički. Ističe kako je lokalna afera postala svjetski hit zahvaljujući internetu, ali i urednicima medija koji su cijelu priču pretvorili u šou. Udruženje novinara u Sloveniji izdalo je priopćenje gdje se ističe da bi urednici koji su "prešli sve granice profesionalno dopuštenog i dostojanstvenog morali biti pozvani na odgovornost."

Poznati američki komunikolog Gaye Tuchman još je 1978. godine analizirao kako se stvaraju vijesti u knjizi "Making News: A Study in the Construction of Reality." U svojim analizama naglasak stavlja na medijsko konstruiranje stvarnosti i načine na koje se neki sadržaj ili događaj predstavlja u javnosti. Tvrdi da takvi mediji postaju trovači negativnostima i preusmjeravaju ponašanje ljudi. Pierre Bourdieu, istaknuti francuski sociolog, više je puta ustvrdio kako novinari rade (kao nikada ranije) pod pritiskom vlasnika medija vršeći simboličko nasilje. Za njega je kvalitetan novinar koji budi "uspavanu savjest" građana. Smatra kako novinar, kao i svaki intelektualac, mora biti angažiran kod davanja doprinosa "javnom zdravlju nacije." Sve dok se odupiremo, neće doći do potpune kontrola uma ili bigbrotherizacija drustva! Mediji koji promiču nasilje nagrađuju degradaciju ljudskog dostojanstva kada se 1. nasilnici predstavljaju kao glavni junaci pa se djeca s njima poistovjećuju, što nasilje čini poželjnim i prihvatljivim, 2. gledatelje izlaže zaključivanju "Nasilje je u redu ako si u pravu", 3. medijskim nasiljem dovodi do smanjene emocionalne reakcije na nasilje i nereagiranja na žrtve nasilja i 4. izaziva strah, a svijet predstavlja kao opasno ili zastrašujuće mjesto.

Istraživanja pokazuju da što više nasilja dijete vidi, to ga više i želi – primjer videoigrica. "Cijelo vrijeme ljudi me pitaju kako to uspijevaš? Kako to da si tako dobar u ubijanju ljudi? Koja je tvoja tajna? Kažem im: "Nema tajne, to je kao i sve ostalo." Neki likovi gipsaju zid, neki rade cipele, ja ubijam ljude. Bitno je da naučiš zanat i vježbaš dok ne postaneš dobar u tome." To je 1998. napisao obožavatelj jedne takve igrice kako bi opisao vještine i motivaciju omiljenoga nasilnog glumca u videoigrici.

Nasilje u medijima ne može se interpretitrati kao (glavni) uzrok, nego više kao poticaj na nasilje u realnosti. Istraživači otkrivaju da prema teoriji navikavanja, sa stalnim medijskim konzumiranjem nasilja, nasilje "postaje normalno ili svakodnevno ponašanje" (M. Kunczik i A. Zipfel u tekstu "Mediji i nasilje: aktualno stanje u znanosti). Prema teoriji učenja smatra se da ponašanje proizlazi iz specifičnih odnosa pojedinca i okoline. Tako Albert Bandura podsjeća da djeca najviše uče oponašanjem. Učinak nasilnih scena iz medija ima negativne posljedice u sredini koja djeci daje malo emocionalne potpore i/ili se s njima ne razgovara.

Kada i kako televizija zatupljuje i otuđuje?

Televizija je iznimno djelotvoran medij zato što gledatelja odvodi u prividnu stvarnost tako da ima osjećaj da je usred zbivanja koje dočarava ekran. Televizija dolazi od grčke riječi tele (daleko), a latinski glagol video znači vidim. To bi u doslovnom prijevodu značilo da televizijski gledatelj vidi daleko. U hrvatskom su jeziku neki jezikoslovci predlagali da se ta "magična kutija" nazove dalekovidnica.

Ekrani su magija koja udaljava, a ne zbližava; izgleda kao da nas opslužuje, a prosječni konzument nije svjestan MagijaEkrani su magija koja udaljava, a ne zbližava; izgleda kao da nas opslužuje, a prosječni konzument nije svjestan vlastitih okova. Osnovna je uloga manipulatora stvoriti nemislećeg pojedinca. Za uređivanje tzv. zabavnih programa nasilje i natjecanje, mržnja, strah, ljubomora, trijumf ili sukobi u prednosti su pred vrednotama kao što su suradnja, solidarnost, suosjećanje ili altruizam. Dominantna je funkcija "stranca u kući" zabava publike, stoga je struktura programa i koncipirana tako da prevladavaju manje zahtjevni sadržaji.vlastitih okova. Osnovna je uloga manipulatora stvoriti nemislećeg pojedinca. Za uređivanje tzv. zabavnih programa nasilje i natjecanje, mržnja, strah, ljubomora, trijumf ili sukobi u prednosti su pred vrednotama kao što su suradnja, solidarnost, suosjećanje ili altruizam. Dominantna je funkcija "stranca u kući" zabava publike, stoga je struktura programa i koncipirana tako da prevladavaju manje zahtjevni sadržaji. Istraživanje u Velikoj Britaniji pokazuje da je kod 7% gledatelja televizor uključen cijeli dan, a od 5 do l0 sati kod 50%.Televizija osnažuje "život" robnih artikala. Ekrani postadoše kradljivci vremena i intime. Analizirajući sadržaje na televiziji Vlasta Ilišin dolazi do zaključka da televizija u slobodnom vremenu mladih uglavnom služi za zabavu i razonodu, a da rijetko ostvaruje odgojno-obrazovnu i informativnu funkciju. Emisije s uzbudljivim sadržajima preferiraju djeca koja gledaju televiziju više od tri sata. Trend do kojega su došli autori Ilišin i sur. (2001.) jest da ako djeca gledaju televiziju kratko, onda preferiraju dokumentarne, obrazovne, kulturne i znanstvene sadržaje, a ako je gledaju dulje od tri sata pokazuju manju zainteresiranost za obrazovne sadržaje. Zato sociolog Mark Singer preporučuje: "Ograničite gledanje televizije na sat do dva i birajte emisije koje će dijete gledati, pomozite mu razumjeti ono što je vidjelo i podučite ga o razlici između filma i stvarnog života."

Britanski filmski institut na svojim mrežnim stranicama donosi listu najboljih filmova. Na vrhu te liste je 2013. godine bio dokumentarac "Čin smaknuća" koji obiluje zločinačkim scenama mučenja u organizaciji indonezijskih političara. Međutim nema instituta koji bi istraživao kako i koliko brutalne scene utječu na psihofizičko zdravlje.

Tzv. se TV-iscjelitelji u noćnim programima predstavljaju kao vidovnjaci, gatare, numerolozi, doktori duše... koji privlače brojne gledatelje koji svojim (plaćenim) pozivom očekuju spas. Lakovjerni gledatelji bježe u iracionalni svijet, vjerujući da će im ti "spasitelji" ponuditi neko rješenje iz izopačenog života. Ta je vrsta manipulacije s malih ekrana vrlo fluidna, a one koji traže pomoć može odvući u još veće stanje očaja. Zar treba čuditi da je Marc Dutronx, osuđen 2004. u Belgiji za otmice i silovanja šest belgijskih djevojčica i djevojaka tijekom 1995. i 1996. godine, od kojih su četiri preminule, dobivao brojne podrške adolescentica, od molbi za dopisivanjem i igračaka do ljubavnih ponuda? To je za novine Le Soir "novi fenomen." Međutim dječji psihijatar Jean-Yves Hayez ispravno tvrdi da je Dutronx u "očima nezrelih adolescentica žrtva sustava. Njih privlači zabranjeno i opasno. Uspoređuju svoja loša iskustva s neshvaćanjem od strane odraslih sa zatvorskom kaznom Dutronxa kao žrtve državnog sustava." Istraživanja pokazuju da svaki drugi glazbeni spot ima nasilne scene. Tako Roberts sa suradnicima (2003.) navodi da spotovi vizualiziraju slike s nasilnim scenama i zato su efektniji nego sama glazba ili (neprimjereni) tekstovi u pjesmama. (D. F. Roberts u zborniku radova "Media violence and children")

Evo kako jedan tinejdžer komentira nasilje na televiziji: "Mi mladi koji rastemo uz televiziju imamo priliku gledati nekoliko puta na dan smrt životinja i ljudi, od kojih najveći broj bude ubijen. Imamo priliku svakog dana vidjeti masakre ljudi i životinja. Ubojstvo postaje svakodnevna pojava u našem životu, ali možemo li mi upotrijebiti znanja gledajući nasilje? Očekujete li od nas da, kada se posvađamo na ulici, potegnemo jedno na drugo pištolj i poubijamo se kao što to čine junaci u nasilničkim filmovima kojima nas svakodnevno drogirate? Prisiljavajući nas da gledamo ubojstva i uništavanje stvari, učite nas da stvari nemaju nikakvu vrijednost, da život životinja nema nikakvu vrijednost, da život čovjeka nema nikakvu vrijednost, da je planet pakao u kojem svatko može uništiti sve i svakoga samo ako se nekome prohtije. I vrijedi li da roditelji opominju za nasilničko ponašanje kada je na televiziji bilo prikazano nešto drugo? Nemojte reći da volimo gledati nasilne filmove. Morao ih je netko prethodno snimiti, netko drugi kupiti, netko treći odobriti njihovo prikazivanje i netko četvrti ih prikazati i stvoriti nam naviku privikavanja na sve to kao normalno. Zato opominjemo: ne uči me ubijati! Uči me stvarati, davati, razumjeti i voljeti!" (www.nahla.ba 2002).

Zašto je reality show vrhunac manipulacije djecom i mladima?

Najperfidniji je način manipuliranja mladima preko tzv. reality show- programa u kojima se veliča sebičnost, prijetvornost, nerad, voajerstvo i uspjeh bez muke. Te emisije gledateljima nude avanturu, slavu, novac, kako izaći "iz sjene" na medijsku scenu i tako ostvariti (toliko željeni) bijeg iz anonimnosti. U njima se ironizira ispovijedanje i promovira striptiz-kultura. Njima se potire dostojanstvo, "siluje privatnost" (Ž. Kustić), a potiče razvrat, nasilje, opijanje i dokoličarenje. "Dostojanstvo vam mogu napasti i okrutno mu se izrugivati, no nikad vam ga ne mogu uzeti – osim ako im ga sami ne predate" (Michael J. Fox). Maltretiranje pojedinog "stanara kuće" prikazuje se kao dobra zabava. Taj kavez, zvani kuća je arena moralnih gladijatora, gdje se "duši otima diskrecija" (Ž. Kustić). Producenti potiču sukobe s porukom "stanarima" i gledateljima: "Što si spremniji na egzibicionizam, to si više in." Nema toga što sudionici nisu spremni (u)raditi za biti viđen/ ili novac. Intimnost su dali na (ras)prodaju. Najintimnije tajne potiru se ili razotkrivaju naočigled svih. "Najveća je čovjekova niskost u tome što traži slavu." (Pascal u Mislima)

Nakon prvog prikazivanja Big Brothera u Hrvatskoj, svojim suradnicima sam dao tri pitanja koja su usmeno BBNakon prvog prikazivanja Big Brothera u Hrvatskoj, svojim suradnicima sam dao tri pitanja koja su usmeno učenicima petih razreda osnovnih škola u Zadru postavili. Prvo sugestibilno pitanje je bilo: "Djeco, je li postoji netko od vas tko nije pratio Big brother?" Nije bilo učenika koji se izjasnio da nije (povremeno) gledao. Drugo pitanje je bilo: "Što vam se najviše svidjelo?" Kada samo sumirali odgovore triju škola, na prvo mjesto je bio odgovor: "Zato što u Big brotheru mogu raditi što žele." Treći sumirani odgovori su i mene iznenadili. Pitanje je bilo: "Djeco, a što ste očekivali da ćete vidjeti, a niste?" Kada smo sumirali njihove odgovore na prvo mjesto je došao odgovor: "Željeli smo vidjeti jasnije što se događalo ispod pokrivača onih koji su se mazili!"učenicima petih razreda osnovnih škola u Zadru postavili. Prvo sugestibilno pitanje je bilo: "Djeco, je li postoji netko od vas tko nije pratio Big brother?" Nije bilo učenika koji se izjasnio da nije (povremeno) gledao. Drugo pitanje je bilo: "Što vam se najviše svidjelo?" Kada samo sumirali odgovore triju škola, na prvo mjesto je bio odgovor: "Zato što u Big brotheru mogu raditi što žele." Treći sumirani odgovori su i mene iznenadili. Pitanje je bilo: "Djeco, a što ste očekivali da ćete vidjeti, a niste?" Kada smo sumirali njihove odgovore na prvo mjesto je došao odgovor: "Željeli smo vidjeti jasnije što se događalo ispod pokrivača onih koji su se mazili!"

U prvom regionalnom realityju 2011. godine u Beogradu, uz milijunsku publiku pred malim ekranima, 'pobjednica' Marijana Čvrljak osvojila je nagradu veću od 100000 eura. Ona je majka djevojčice koju je ostavila na više od tri mjeseca. Pred kamerama se redovito opijala, razbijala i održavala seksualne odnose. O situaciji u kojoj se našlo dijete 'pobjednice' Marijane stručnjaci za dječja prava tvrde da je Centar za socijalnu skrb trebao provjeriti roditeljsku podobnost majke koja je prekinula privrženost s djetetom u dobi u kojoj je djetetu majka najpotrebnija. Ostalo je samo na konstataciji. U Hrvatskoj ta emisija nije doživjela željenu 'otvorenost', pa je novinarka S. Lapenda to svojevremeno komentirala: "Jedan je od razloga zašto nije došlo do eksplicitnog seksa konzervativna sredina koja na seks gleda kao Crkva na homoseksualce." Hrvati, po njoj, zaostaju za Srbijom gdje je došlo do skupnog izlijevanja strasti pred milijunskim auditorijem.

U Njemačkoj su studenti psihologije sa Sveučilišta u Berlinu na mrežnoj stranici www.ioff.de/archive/index.php/html protestirali su protiv emisije Die Wahrheitshow runter (šou Trenutak istine).

U Trenutku istine se ciljano razotkriva intima. Tako pred svima jedan sudionik otkriva priznanje vlastite supruge kako ona ima porno uradak s drugim. Postavljaju se bizarna pitanja: "Bi li imao istovremeno odnose s djevojkom i njezinom najboljom prijateljicom?", "Jeste li ikada pomislili da se nekome od vaših prijatelja dogodi zlo?", "Bi li primijenio silu da bi ostvario spolni odnos?"... Sudionici koji pozitivno odgovore pljeskom dobivaju odobravanje publike u studiju. Poligraf u emisiji, kojim se tobože mjeri istinitost, u rukama je ljudi iz produkcije koji mogu manipulirati tim uređajem kako bi sačuvali novce ako je neki od sudionika predaleko otišao u osvajanju novaca.

U Nizozemskoj je prva emisija Big Brothera prikazana u rujnu 1999., ali je zbog pada gledanosti ukinuta. Nizozemac Bart Spring, pobjednik prve emisije, nakon osam godina kaže da je izgubio privatnost onog trenutka kada je ušao u tu emisiju, da je nakon emisije "pretrpio pet slomova živaca." Sudionik realityja Seacret Story, francuske inačice Big Bothera, Francois-Xavier Leurdan nije mogao prihvati prestanak instant-slave. Nakon dvije godine bacio se pod vozilo. Za medije su njegovi prijatelji izjavili da se bezuspješno pokušavao naviknuti na stvarni život. Snimio je prvi singl koji nikoga nije zanimao. U Portugalu je "pobjednik" pokušao suicid. Adolescent koji je u njemačkom Big Brotheru vidio nasilnu scenu istu je primijenio u privatnom životu, istukavši učenika iz razreda. Dnevni list Bild Zeitung takvo oponašanje nasilja objavio je tek devet mjeseci nakon završetka Big Brothera. Dnevni list Bild Zeitung takvo oponašanje nasilja objavio je tek devet mjeseci nakon završetka Big Brothera.

Najnegativnije reakcije dolazile su iz Francuske, V. Britanije, Turske, no Središnja komisija Vijeća EU-a za elektroničke medije nikada nije strože sankcionirala kršenje etičkog kodeksa, izuzev blagih novčanih kazni ili zabrana prikazivanja emisija u "udarnim" večernjim terminima.

Slovenski televizijski reality show Farma slavnih nastavio se prikazivati od 20 sati, po višoj sudskoj presudi, iako je Okružni sud u Ljubljani prethodno potvrdio da emisija "sadrži elemente pornografskog sadržaja i nasilja." U konačnoj presudi potvrđuje se da je većina prikazanog u emisiji suprotna moralu većine ljudi, da je uvredljiva, nasilna i seksualno eksplicitna, ali odredbom o njezinu emitiranju u kasnijem noćnom terminu zadiralo bi se u prava gledatelja. Dok se u jednim dnevnim novinama u Hrvatskoj na naslovnici Hamdija slavio kao "nacionalni heroj u Hrvata." Te emisije su najzorniji primjer moralnog koloniziranja građana. Zatražiti zabranu njihova prikazivanja ne možemo jer se emitiraju na komercijalnim televizijama, a tada se odmah prozivamo nazadnim konzervativcima. Protagonisti tih emisija "stvaraju mladima formule koje smrt shvaćaju kao lijek protiv anonimnosti" (Zoran Ferić).

Producenti u realityju "Parovi" u Srbiji 2015. potiču sudionike na bludno ponašanje. Neimenovane starlete otkrivaju za srpski list Kurir (u ožujku 2015.) da pristaju na blud radi novaca i "promocije." Tvrde da za seks pred kamerama dobivaju 2 000 eura, tučnjavu 1 500 eura i svađu 1 000 eura. Izvjesna Ava Karabatić iz Hrvatske, piše Kurir, nakon završetka "Velikog brata'" je bila vidno uzrujana i pred novinarima vikala: 'Kako ja nisam pobijedila? Meni su obećali pobjedu! Rečeno mi je da ću pobijediti ako budem radila sve što su tražili. I ja sam sve radila, a sad sam ostala bez 50.000 eura'.

Nešto kasnije ću kazati zašto sam prvi sam dao (u lipnju 2011. na jednom internetskom portalu) objaviti monstruozni ugovor Big Brothera i njegovih "robova." U ugovoru između RTL-produkcije i "stanara" – "robova" kuće piše: "Ovime jamčim da ja i članovi moje obitelji nećemo smatrati RTL odgovornim za eventualne psihičke i fizičke smetnje, bol, patnju i sve druge negativne efekte koji bi mogli nastati kao posljedica mojega sudjelovanja u Projektu i popratnih aktivnosti vezanih uz Projekt. U tom smislu izričito jamčim da neću postavljati zahtjeve za naknadu štete, pokretati sudske sporove, istupati u javnosti ili poduzimati bilo kakve radnje koje bi RTL-u mogle uzrokovati štetu, kako materijalnu tako i nematerijalnu..." – stoji između ostaloga u ugovoru koji su morali potpisati svi sudionici emisije Big Brother. Dopustili su producentima da postanu vlasnici njihovih života. Obvezali su se da najmanje pet godina nakon završetka emisije (u Nizozemskoj i nekim drugim zemljama taj je rok čak 9 godina) neće nikome pričati što im se sve događalo u "kući" i kakve su bile posljedice po njihovo zdravlje nakon tog šoua. Psihijatar,Vladimir Gruden tvrdi da je trend egzibicionizma u Big Brotheru nezaustavljiv te da bi na kraju mogao dovesti i do ubojstva.

Ugovor "stanara" i RTL-produkcije odlučio sam dati medijima kada mi je, prije četiri godine, jedna studentica ispričala da njezin četverogodišnji brat odbija jelo i razgovor s roditeljima samo zato što su mu zabranili da gleda Big Brother. Nakon toga objavljivanja u hrvatskim je tiskovinama objavljeno: "Vijeće je za Elektroničke medije zaključilo da je sadržaj te emisije neprihvatljiv, o čemu smo obavijestili i Upravu RTL televizije. Donijeli smo odluku da se Big Brother mora prebaciti u termin nakon 23 sata te da mora dobiti oznaku 18, no na RTL-u isprva nisu reagirali, da bi nam, nakon što smo im uputili drugu javnu opomenu, čak i prijetili... Predsjednik Uprave RTL-televizije u Hrvatskoj Johannes Züll tražio je i izuzeće članova Vijeća, uz tvrdnju da ih se prestrogo nadzire, a prijetio je i odlaskom RTL-televizije iz Hrvatske", izjavio je Zdenko Ljevak, tadašnji predsjednik Vijeća za elektroničke medije te dodao kako je RTL udovoljio minimalnim zahtjevima Vijeća, odnosno da je prestao emitirati reprizu emisije u prijepodnevnim terminima te da je počeo paziti da psovke i pogrdne riječi izbace iz emisije. Sve je na tome stalo. Zato je Arnold Hauser svojevremeno komentirao da takve emisije vode "borbu protiv duhovne punoljetnosti svoje publike", a ja ponosan što je moj projekt (sa suradnicima) Deset dana bez ekrana uspio u Hrvatskoj na nacionalnoj razini.

Nacionalna Hrvatska televizija je imala 2013. i 2014. godine zabavne emisije Zvijezde pjevaju i Zvijezde plešu, gdje su manje ili više (medijski) "poznati" sebe (nanovo) promovirali. Na primjer, oni koji su u glumištu, manekenke, TV voditelji/ce, ili druge TV "poznate osobe" se okušavaju u pjevanju. U završnoj emisiji 2014. jedna od pobjednica je i Tina Katanić – manekenka i poznata LOTTO djevojka. U drugoj zabavnoj emisiji HRT- a Zvijezde plešu su bile manje – više poznate tv voditeljice, novinarke i sl., koje su svoje nove "talente" pokazivale u svijetlu pjevača/ca! U 2015.godini na Hrvatskoj komercijalnoj - RTL televiziji se prikazije nova zabavna emisija "Zvjezdice" gdje djeca imitiraju glazbene medijski ekponirane osobe. U žiriju, kod ocjena djece su sjedili neki koji se mogu zasramiti svojih navodnih pjevačkih talentanta, (na primjer Alka Vuica), a druga vrhunskog vocala, sugerira u listopadu 2015. jednoj djevočici - natjecateljici: "Da si pjevala neku moju pjesmu bila mi bi uvjerljivija." (Vanna Vrdoljak). Druga komercijalna televizija, istovremeno, je emitirala zabavnu emisju "To mi lice zvuči poznato" u kojoj medijske zvijezde imitiraju glasom i stasom svoje kolege/ce, transformirajući svoj izgled ili spol!

Za jedan od najgledanijih svjetskih glazbenih showa, 'X Factor', preuzet i prikazivan 2015. na RTL programima televizije Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, ironično komentiram da je to bilo prikriveno promoviranje emisjeiz bivšeg sustava, pod nazivom "Jugolavijo, dobar ti dan." I u tom su realityju sudionici imitiraju poznate pjevače "omiljenih pjesama." TV kuće opstruiraju prave telente: mlade kantautore, vrhunske glazbene instrumentaliste... Slučajnost? I ovog puta kažem: DA, za budale!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 17-11-2019, 05:44:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.