Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Do posljednjeg lopova
Kad su se udarali temelji hrvatske države vjerovalo se kako će ta država procvjetati, ali umjesto da je procvjetala hrvatska država je uvenula. Uvenula je iz razloga, jer su je njeni vlastiti sinovi izdali i pokrali.
Izdali su je onakvom djelatnošću koja je RH bacila u ralje imperijalizma. Zaduživanje i rasprodaja rezultirali su činjenicom da su banke danas skoro u stopostotnom vlasništvu stranaca, oni kontroliraju i naftnom industrijom, telekomunikacijama, medijima..Uskoro na red dolaze škverovi, zemljišta, pomorsko dobro...Ekonomska baza potpuno je sužena, kapital nam stranci isisavaju iz zemlje!
Domaćom lopovskom djelatnošću isisano je i ukradeno gotovo pedeset milijardi eura tijekom ovih dvadeset godina "slobode". Vrednujući krađu i pronevjere samo u milijardama eura dolazimo do brojke od preko četrdeset milijardi eura.
Od toga pojedinačno smatra se da smo samo od strane građevinskog lobija ( sprega ljudi iz samog vrha politike sa bankama, poduzetnicima i gradskim vlastima) okradeni za oko pet milijardi. Gradnjom autocesta zamračeno je i pokradeno više stotina milijuna eura na način, što je cijena od početnih četiri milijuna kuna po kilometru autoceste porasla na više od osam milijuna. Građevinske prevare osobito su uzimale maha u stanogradnji, gdje se nerealnim cijenama ostvarivao ekstraprofit . U sprezi sa gradskim vlastima, koje su raspolagale zemljištima, napuhavale su se cijene četvornog metra stanova diljem zemlje. Građani su stanove kupovali većinom na kredit, te će idućih desetljeća bankama otplaćivati glavnicu i kamate i do pedeset posto veću od realne vrijednosti, na čemu smo okradeni za više milijardi eura.
Financijski inženjering opljačkao nas je za oko jednu milijardu eura. Lopovi i varalice nikada nisu raskrinkani. Oko jednu milijardu eura novca dijaspore završilo je na stranim bankama. Lopovi su i danas na slobodi. Država je pokrala umirovljenike za oko sedam milijardi eura. Nitko nije odgovarao. Sanacijom banaka olakšani smo za oko četiri milijarde eura. Prodajom društvenih stanova pronevjereno je oko jednu milijardu eura. Cijena korupcije, većim djelom one političke, iznosi oko deset milijardi eura.
Najviše novca upropašteno je i pokradeno pretvorbom i privatizacijom, oko petnaest milijardi eura, a oko devedeset posto pretvorbe i privatizacije obavljeno je nezakonito. Te nezakonitosti i lopovluk do danas, u većini slučajeva, nisu se našli pred zakonom i pred rukom pravde. Što se toga tiče do funkcioniranja pravne države neće doći tako skoro, jer se i sama rasprava, kako u javnosti tako i u medijima, na tu temu zabranjuje. Nema pravne države tamo gdje nema kritike na sistematski način, koja će kao takva moći pitati i to, kakva je to logika da se malom sloju ljudi dopustilo bogaćenje tijekom faze prvobitne akumulacije kapitala na račun čitavog društva čime je velika većina prisiljena prodavati svoj rad za nadnicu, pri čemu nemaju čak ni osnovnih radnih prava.
Privatizacija u RH predstavljala je bespravno oduzimanje kapitala i zemlje u svrhu stvaranja velikih imetaka novih elita. Samo do kraja 1994 godine oni su otkupili blizu 2300 poduzeća u ukupnoj vrijednosti od više od 21 milijarde DEM a za sve to nije plaćeno više od 2,5 milijardi DEM. Lopovi su se dokopali velikih bogatstava za male novce. Pretvorba je omogućila pripadnicima "nove klase" da s malo vlastita novca steknu krupna i zdrava poduzeća
O tom lopovluku jedino je izravno, otvoreno i kritično s imenima i prezimenima o akterima u pretvorbi jednom krajem 1994 godine u saboru progovorila zastupnica HDZ-a Vera Stanić. Ona je tada navela konkretne primjere pretvorbe i privatizacije iz kojih je vidljivo da je zakon izigran i vješto iskorišten u nečiju privatnu korist. Navela je niz javnih poduzeća u kojima je zakon višestruko kršen.
Govorila je o javnom poduzeću Hrvatske šume i Hrvatske željeznice, o nelegalnostima pri isplati šteta Croatia osiguranja. Navela je niz primjera koji govore o zakinućima malih dioničara i stradalnika Domovinskog rata. Govorila je o poduzeću Tutunović i o njegovom kreditu od 400,000 DEM od Zavoda za zapošljavanje, kako bi se zaposlilo invalide Domovinskog rata. Invalidi su radili, ali nisu dobivali plaću, a Tutunović ipak nije vratio dobiveni kredit. Istaknula je kako je Autokuća Baotić zakinula državu za porez na uvezene automobile.
Osvrnula se i na temu o Trgovačkom sudu koji je dopuštao likvidacije poduzeća koja nisu podmirila dugovanja državi, kao što je Teuta trade i Faust, čija su dugovanja dosegla čak tri milijuna DEM. Nije šutjela o tome kako su mali dioničari zakinuti ili prevareni u privatizaciji poduzeća Domus i Gramat iz Rijeke, Termika iz Novog Marofa, GP Kvarner, Labuda iz Zagreba, Koteksa iz Splita, Plasmosa iz Zagreba, Sesvetskog magazina, OTP-a iz Zagreba i Daruvara, Poleta iz Ludbrega, poduzeća Foto iz Zagreba, o malverzacijama oko hotela Holiday....
Napomenula je kako stradalnici Domovinskog rata mogu dobiti kredite na poticanje poduzetništva od najviše 36,000 DEM i to samo ako zadovolje sve propisane kriterije i dodala da istodobno Zagrebačka banka daje kredite od više stotina tisuća maraka onima koji te kredite nisu zadovoljili, bilo da je riječ o oročenju depozita ili o hipoteci.
Kazala je kako je u RH stvorena šačica kapitalista koji su preko noći iskoristili svoje "domoljublje" i zatražila hitni ispravak svih nepravdi, kažnjavanje krivaca, poništavanje mnogih pretvorbi i reviziju zakona. Predložila je i kratkoročni moratorij na sve pretvorbe, dok se ne riješe ključni problemi.
Čini se da u RH vrijedi pravilo, kazala je na kraju, što si veći lopov, veće su ti šanse da postaneš uspješni biznismen. Ja ne mislim, da treba biti proklamirana nacionalna pomirba sa lopovima i ne želim nositi tuđe grijehe na savjesti, premda od odgovornosti kao saborska zastupnica ne bježim.
U napisanom sam ukratko prikazao gdje su i koji su uzroci našeg potonuća, gdje je, između ostalog bilo, gdje se nalazilo ili se nalazi leglo kriminala, korupcije i lopovluka. Jasno je kao dan da su se lopovi, dok su idealisti ginuli na bojišnicama, formirali u sve moguće i nemoguće upravne odbore, podijelili direktorske fotelje, privatizirali što se dalo privatizirati, ono što je njima valjalo za privatizaciju. Jasno, je da su pokrali što se dalo pokrati, ali je jasno i to da računi za sve do danas nisu položeni, da zakoni nisu za sve jednaki, da pravna država ne funkcionira.
Ne funkcionira, jer se pravda vjerno ne opslužuje. Lopovština i ljudska zloća prevršili su svaku mjeru i tek kad svi, do posljednjeg lopova, u ovoj zemlji polože račune moći će se reći da pravna država djeluje, da smo svi jednaki pred zakonom i da vlast vrši dobra djela.
U suprotnom borba protiv korupcije i kriminala predstavljat će samo farsu i igrokaz za europske i svjetske moćnike.
U suprotnom bit će u pravu svi oni koji tvrde da je Sanaderov slučaj inspiriran osobnim i političkim obračunima a ne stvarnom borbom protiv korupcije i lopovluka.
U suprotnom će se moći reći da time oni koji drže vlast traže načine da je zaštite i prošire, da svoju vlast prikažu kao legitimnu, nužnu, a načini da to postignu su skretanje bijesa na nekog drugog.
Da se stari grijesi opraštaju, te da od pravog obračuna sa korupcijom i kriminalom neće biti ništa, ukazuje i zabrana emisije Latinica na temu "Zločin u privatizaciji na zastarijeva".
Time očigledno nema ništa ni od glasnih najava premijerke Kosor kako će činiti "dobra djela" kako će se hrabro, odlučno, beskompromisno i do posljednjeg daha boriti protiv korupcije i kriminala.
Moglo bi se reći da premijerka na riječima Jadran prepliva, a na djelu se u Bundeku utopi.
Sve njene dosadašnje "nakane" su se izjalovile a njene "odluke" se nisu provele, što svjedoči o njenoj slabosti i nepostojanosti, a to je ono što Hrvatskoj i njenim građanima danas najmanje treba.
Hrvatskoj trebaju djela a ne riječi, treba joj ono čemu nas Gospodin uči, a to je vršenje "dobrih djela"sa čistom nakanom (Mt5,16). Jedino takva djela mogu donijeti svjetlo nade u ovaj mrak i tminu.
Mirko Omrčen
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
ZNA SE!
Bez lustracije nema puta u bolje!
Prava otimačina traje od 2000. do danas.
I otimačina i svekolika izdaja i veleizdaja nacionalnih interesa.
Naša "Elita" sasvim je rasprodala energetske resurse (INA, nalazišta plina u Pulskom akvatoriju) pod vođstvom dva "lidera" STjepana Mesića i Ive Sanadera.
Zbog toga im treba suditi za veleizdaju, osuditi na doživotni zatvor, a sva im dobra zaplijeniti. Ovu su zemlju doveli do prosjačkog štapa.
I istra je u pravu: Dok Hrvati šute, pacovi im raznose nacionalna blaga.
Policija nije bila niti je sada osposobljena i dovoljno kapacitirana da bi mogla nešto više učiniti. Bit će nekih slučajeva koji će poslužiti tek da se pokaže da se nešto radi. Budući da se kao najteži bik lopovluka spominje pretvorbu i privatizaciju i budući da mi je nešto poznato iz toga područja napisao sam jedan sastav kojim nastojimnijeti malo jasnoće u to područje koje i nije za laike.
Taj moj čalanak dajem u sljedećem upisu.
1. s gledišta zakione i 2. s gledišta prakse.
Ali prije toga kratki uvod o problem.
Prije svega tzv. drušveno vlasništvo kojima su raspolagali tzv. OUR-i trebalo je ukinuti u procesu pretvorbe. Čak i sve države tzv. realnog socijalizma nisu poznavale ovo naše koje i je i nije vlasništvo. To društveno vlasništvo je bilo svjetski unikum koji je bio proizvod izopačenog uma učitelja Edvarda Kardelja. Snagom KPJ ta pravna nakaza je postala zakon za sve narode i narodnosti i u bivšoj državi. Neki su isticali prednosti toga sustava navodno samoupravnog sustava nad državnim vlasništvom u SSSR-u i drugim zemljama "realnog socijalizma", a njegova prednost nije bila zbog tzv. radničkog samoupravljanja nego zbog tga što su preko toga sustava gospodarski subjekti dobili nekakvu autonomiju. Državna poduzeća u zemljama "realnog socijalizma" su bila pod potpunom kontrolom države tj. partijskog vrha i kad se tome pridodaje i zatvorenost tih zemalja u odnosu na zapadna tržišna gospodarstva, dobiva se slika u čemu je bila prednost "samoupravljanj a " u nas nad državnim poduzećima u zemljama "realnog socijaizma". Konačni rezultati tih gospodarstava bili su isti: u otvorenom sudaru s tržišnim gospodarstvom gotovo su sva poduzeća propala zbog loše organizacije rada, zbog zastarjele tehnologije kojom su raspolagala i zbog nedostatka kapitala (većina ih je bila prezadužena) kod njih i kod nas.
Zato su promašene sve paušalne kritike pretvorbe i privatizacije. Poduzeća su trebala napustiti Kardeljevu nakaznu umotvorinu i pretvoriti ih u trgovačka društva kakva poznaje cijeli svijet. Poduzeća su trebala postati kompatibilna sa svijetskim gospodarskim sustavom.
Dakle, ima li ikoga tko još stoji na stajalištima Kardeljevog bolesnog uma ? Nadam se da nema i da je bila i ostala neupitna pretvorba OUR-a u trgovačka društva.
Naravno, s činom pretvorbe društvenog vlasništva u pravo vlasništvo koje pozinaje cijeli svijet i pretvorbom društvenih poduzeća u trgovačka društva - nezaobilazno se postavlja pitanje tko je vlasnik, jer vlasništva nema bez vlasnika.
Društveno je vlasništvo bilo svačiji i ničije, nikoga isključivo i nikoga … ne sjećam se definicije do kraja. Bilo je teoretičara koji su držali da je društveno vlasništvo pravo, realno vlasništvo. Sve u svemu nitko nije znao što je zapravo bila ta pravna odnosno nepravna nakaza.
Dakle, o pretvorbi društvenih poduzeća je donijet zakonn po kome su tadašnji organi upravljanja (radnički savjeti) donosili odluku o načinu pretvorbe "vlastitih" društvenih poduzeća. Mogli su odlučiti da se tz. društveni kapital OUR-a pretvori ili u dionice ili u udjele tgovačkokg društva, u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Istovremeno je trebalo je odlučiti kome idu dionice odnosno udjeli.
Evo relevantnog zakonskog teksta:
"II. PRETVORBA PODUZEĆA
Članak 4.
Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika.
Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
2. zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu koje po ovom zakonu ne podliježu pretvorbi i u pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima državne vlasti i u njima odgovarajućim organima pod istim uvjetima kao i zaposleni u poduzeću;
3. osobe koje bez prava na popust kupe cijelo ili idealni dio poduzeća;
4. ulagači ćiji se dotadašnji ulozi pretvore u dionice ili u udio u poduzeću ili ulože kapital u poduzeće;
5. vjerovnici čija se potraživanja pretvore u dionice ili u udio u poduzeće;
6. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednik a Hrvatske (u daljnjem tekstu: Fondovi);
7. Hrvatski fond za razvoj;
8. nekadašnji vlasnici kojima Hrvatski fond za razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine.
Zaposleni i ranije zaposleni iz toćke 1. stavka 1. ovoga članka imaju pravo prvenstva pri kupnji dionica poduzeća koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz toćke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ogranićenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose Hrvatskom fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.
Dionice u dioničkom društvu odnosno udio u društvu s ogranićenom odgovornošću koji na naćin predviđen u stavku 3. ovoga članka treba da pripadnu Fondovima prenose se:
1. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske u 70% dijela
2. Republičkom fondu mirovinskog i
invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednik a Hrvatske u 30% dijela
Članak 6.
Poduzeće se može pretvoriti u dionićko društvo ili u društvo s ogranićenom odgovornošću na slijedeće naćine:
1. prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća; 2. ulaganjem kapitala u poduzeće;
3. pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog;
4. prijenosom svih dionica odnosno udjela Fondovima i Hrvatskom fondu za razvoj, bez naknade.
Dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću iz stavka 1. ovoga članka nastaje upisom u sudski registar. Tako nastalo društvo pravni je sljednik poduzeća koje je pretvorbom prestalo postojati.
Članak 7.
Poduzeće samostalno bira način pretvorbe a može koristiti istovremeno i više načina pretvorbe iz članka 6. ovoga zakona.
Agencija nadzire pretvorbu poduzeća. Troškove postupka pretvorbe snosi poduzeće. "
Dakle, Zakon je krajnje obazrivo i s puno promišljenosti uredio pretvorbu društvenih poduzeća u trgovačka društva s poznatim vlasnikom, Bilo je dovoljno da je sklopljen ugovor u kupnji dionica , a da kupac i nije platio dionce, već je imao i pravo glasa na skupštini dioničara i pravo na dividendu. Naime, dionice ili udjele se moglo otplaćivati u roku od pet godina. Taj je rok poslije produžen na dvadeset godina. To radi zaštite i očuvanja malih dioničara.
Što se tu može prigovoriti HDZ-u Franji Tuđmanu ?
Kako su, dakle, fizičke i/ili pravne osobe stjecale dionice u pretvorbi i privatizaciji ? Na više načina:
- kupnjom dionica za novce u devizama ili domaćoj valuti, ali se moglo dionice kupovati i s obveznicama tzv. stare devizne štednje i o čemu je bilo riječi na otplatu u roku od 5 godina što je poslije produženao na 20 godina
- unosom novca ili stvari u društvo radi povećanja temeljnog kapitala društva; to je tzv. dokapitalizacij a
- stjecanjem povlaštenih dionica u skladu sa Zakonom o pretvorbi
- nakon što je obavljena registracija trgovačkog društva dionice se moglo kupovati od njihovih imaoca neposredno, jer još nisu postojale burze na kojima bi se trgovalo vrijednosnicama .
Pa, da odgovorim na pitanje je li u tim procesima pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća bilo kriminala ? Bilo je svega i svačega. Bilo je klasičnog kriminala, a pretvorba i privatizacija je bila tek kulisa na pozornici na kojoj su se događale prijevare.
Navest ću neke načine kako su se mogle događati i kako su se odvijale prijevare.
1. Kapital poduzeća (razlika između imovine i obveza društva) mogao biti podcijenjen, tj. imovina je mogla biti zatajena, niže procijenjena pogotovo ako nije bila niti knjigovodstveno evidentirana.
2. U slučaju dokapitalizacij e moglo se je u poduzeće unijeti ne samo novac nego i stvari, a stvari mogu biti već amotizirane, ali procijenjene kao da su nove.
3. Iako je Zakonom bilo izrijekom zabranjeno, otplata dionica se nije smjela vršiti iz sredstava dioničkog društva. To se moglo legalno učiniti tek kad se iz dobiti isplati dividenda imateljima dionica oni su mogli svoju dividendu koristiti za otplatu dionica. Ali, što ? Poduzeća su kronično patila od besparice. Živjela su na kreditima i ako se iz takvod poduzeća još i nvac izvlačio radi otplate dionica, poduzeće je moralo propasti i iz toga razloga, pored onih navedenih u uvodu.
4. Imaoci dionica nisu imali od dionica nikakve koristi. Umjesto dividende još su morali otplaćivati dionice. I ako je društvo imalo dobiti i moglo isplatiti dividendu, nepošteni većinski vlasnici dionica nisu isplaćivali dividendu jer su imali interes da male dioničare opljačkaju tako što su od njih pokupovali dionice u bescijenje. Mali dioničari su veselo primili 100 DEM za cijeli paket dionica u nominali od 20.000 DEM, jer i tako od dionica nisu imali nikakve koristi. Dionice su i kupili jer je to od njih tražila uprava poduzeća.
5. Većinski vlasnici pretvorenih poduzeća tretirali su imovinu trgovačkog društva kao da je riječ o njihovoj vlastitoj privatnoj imovini, a ne imovini dionučk društva. To je već područje klasičnog gospodarskog kriminala. Osnivali su uz pretvoreno poduzeće još jedno isključivo svoje privatno DOO i poslove iz zajedničkog društva usmjeravali u svoje privatno društvo. Ili bi pak iz zajedničkog društva izvlačili novac, upropastili ga i novcem obilato napajali neko svoje drugo poduzeće kojemu su odredili određenu namjenu. Tako su navodno radili Kutle i Gucić. To nije pretvorbeni kriminal nego klasična prijevara ili pronevjera odnosno pljačka.
Da li namjerno ili ne - neznam.
U vrijem teških ratnih zbivanja, kada je dio pučanstva stradavao, dio branio Domovinu, a jedan dio brinuo o stradalnicima - samo jedan mali -"povlašteni" dio bio je upoznat sa time.
Tome izabranom djelu puka dati su i meneđerski krediti na način"ruka ruku mije"- i tako je privatizacija prohujala sa vihorom , a da velik dio sposobnih i poštenih ljudi je ostalo na margini.
Vjerujem da ste Vi imali najbolje namjere - ali su rezultati mršavi.
Općenito bi mi Hrvati trebali početi objektivno vrednovati i našu prošlost i naše grješke - radi budućnosti!!
Nije bio problem nepoznavanje sadržaja Zakona o pretvorbi, nego nepoznavanje instututa trgovačjih društava. Branitelji su bili na ratištu, ali ne stalno i ne svi. Poslije se posebnim propisom dalo braniteljima dionce. Jer dobar dio dionica je prenijet u korist HFP -a i mirovinske fondove. Problem je bio ne samo nepoznavanje materije nego i nepostojanje burze kapitala odnosno vrijednosnih papira.
Dionica ima više vrijednosti: nazivnu (nominalnu ) vrijednost, bilančnu vrijednost i tržišnu vrijednost. Uvijek je poznata nominalna vrijednost tj. na koje je jednake iznose podijeljen temeljni kapital. Ali već kad se traži bilančna ili knjigovodstvena vrijednost, tu je problem, jer na se mijanja svaki dan. Ona se iskazuje u financiskim izvještajima. Naime, nominalnoj vrijednosti (temeljnom kapitalu se ili dodaje dobit ili se oduzima gubitak. A tržišna vrijednost pretpostavlja da tržište postoji. Ako ga nema, tada je tržišna vijednost nepoznata odnosno ne postoji. I kao su se dionice prodavale ili trampile. Nešto kao krumpiri su se trampile (po nomminalnoj vrijednosti) koja najčešće nije imala blage veze s pravom vrijednošću dionice. Jer, dubinskom analizom društa moguće je utvrditi pravu vrijednost određene dionice. Dubinska analiza otkriva i podatke o tomu je li neka dionca na tržištu podcijenjena ili precijenjena. Ako je podcijenjena to je signal za kupnju i obrnuto, ako je precijenjena, treba prodati dionicu. Taj posao pak nije za nestručnjake.
Bilo mi je smiješno kad sam vidio kako se trampe dionice između HFP i pojedinih imatelje dionca ili između različitih imaoca dionica. Međutim, iza toga je bilo puno lukavosti i lopovštine jer ne treba biti ekonomski stručnjak da bi se shvatilo koliko se razlikuje vrijednost jedne dionice Plive od 1000 DEM i dionice od 1000 DEM jednog npr. Torpeda u Rijeci.
Povlašteni su bili tadašnji direktori poduzeća. Oni su znali podatke o vlastitom poduzeću i ovisno o njihovoj sposobnosti točno iloi netočno procijenili valja li kupovati dionice poduzeća kojima su upravljali. Ja sam radio u tekstilu, u industriji pića, osiguranju i u banci. Osiguranje i banke nisu se pretvarale po Zakonu o pretvorbi; za njih je donijet poseban zakon. A nije mi ni nakraj pameti bilo da bih kupio dionice u tekstilu i u industriji pića gdje sam ranije radio. Radije dam svoju "staru deviznu štednju" iskoristio i kupio dionice u turizmu. Htio sam upiti dionice Kraša, i Tvornice cemanta u Koromačniu, ali nije išlo.
Direktori tadašnjih drušvenih podiuzeća bili su mahom podobnici iz SK, poslije SDP-a. U bankama su bili također "drugovi" i menadžerske kredite su mahom dobivali ti isti ljudi.
Ali, to i nije toliko značilo. Mnogi su propali. Niti privatizacija im njie pomogla. Na tim sam poslovima radio pa su mi stvari poznate iz prve ruke.
Da stvar bude bolje niti Zakona o trgovačkim društvima (ZTD) nije bilo. Ja sam učio prema talijanskom pravu (Codice civile i priručnici) i tako sam prije mnogijh naučio temeljne pojmove o dioničarstvu. Vladalo je opće neznanje i moja malenkost koja je tek nešto malo naučila je slovila kao ekspert za trgovačka društva, za nove financije i dionice.
Zakono o pretvorbi je donijet 1991. a ZTD je stupio na snagu tek 1.1. 1995.g.