Padaj silo i nepravdo

Hrvatsko društvo satkano je danas od različitih interesnih skupina i grupa i svaka od tih skupina nastoji, više ili manje, da svoja shvaćanja i svoje interese nametne ostalima. U tom nadmetanju zanemarene su potrebe i težnje naroda, posebice potrebe i težnje običnog čovjeka, radnika i seljaka. Promatrajući djelovanje tih skupina primjetna je tendencija da se pokušava onemogućiti ostvarenje socijalno-ekonomskih, kulturnih, vjersko-moralnih pa i samih političkih sloboda u Hrvatskoj. Primjetna je tendencija da političke stranke djeluju u interesu i probitku tih skupina, koje Hrvatsku žele pretvoriti svojom trajnom imovinom.

Upravo preko SDP-a i HDZ-a, te klase i interesne skupine ostvaruju svoju težnju socijalno-ekonomskog klasnog diktata, ostvaruju težnju da cjelini nametnu svoj interes i time ostvare ekonomsko-politički totalitarizam. Sve dosadašnje vlade, pa tako i sadašnja vlada Jadranke Kosor, djelovale su i djeluju u probitku jedne ili više od tih klasnih i interesnih skupina. HDZ i SDP, skupa sa svojim satelitima, običan su organ tih skupina i ne predstavljaju ništa do li oružje u razvijanju diktature socijalno-ekonomskih čimbenika. Odnosno predstavljaju čimbenike sile i nepravde.

Te dvije organizacije stoga niti doživljavaju, niti obrađuju, niti raspravljaju i iznose sve moguće političke inicijative, ne traže niti donose promjene. Čvrsto drže i čuvaju tako i takve stečene pozicije. Ako neka od manjih grupa ojača i pokuša ostvariti kakvu-takvu vlast, moć ili prevlast u društvu, dolazi do sukoba. Tome je primjer pojava Kerumove grupacije u Splitu, koja je čim se domogla kakve-takve vlasti i moći odmah ušla u sukob i sa SDP-om i sa HDZ-om. Slično se događa i sa Bandićevom grupacijom u Zagrebu. Vidljivo je da su se i u samom HDZ-u te grupacije sukobile i podijelile na njih nekoliko boreći se za prevlast.

U tim sukobima možda poneka skupina i nestane, ali je teško za očekivati da će se međusobno istrijebiti i uništiti. Za očekivati je da će dolaziti do svakakvih udruživanja kako bi opstale. Najveću štetu u svemu tome pretrpjet će, kao što to obično biva, sam narod. Očito je da Jadranka Kosor, kako bi očuvala ovakvo stanje, želi uvesti "disciplinu", odnosno diktatorski princip u vođenju politike. Ne samo u vlastitoj stranci nego i u koaliciji. Primjer tome je vježbanje diktature na Darinku Kosoru.

Kritiziranje vlade, općenito u demokraciji, treba smatrati normalnim izražavanjem dinamičkog i demokratskog stanja a ne rušenje discipline. Samo kritiziranjem može se osposobljavati za nove poglede i za jačanje diferenciranog života. Zoran Milanović dobro koristi silaznu putanju HDZ-a, dobro koristi stanje sile i nepravde. Pukim parolama o pravdi instalirao je I. Josipovića na mjesto predsjednika države, a takvim i sličnim parolama vjerojatno će i osvojiti i cjelokupnu vlast u državi. I ideologija koju slijedi imala je sličan moto.

No ta ideologija, kad je bila došla na vlast, nije zasnovala i ostvarila društvo jednakosti i pravde, već je ostvarila društvo koje se temeljilo na sili i nepravdi. Zato nije ni opstala. Svaka sila u biti je nemoćna. "Silu" je najbolje okarakterizirao Pavao, koji nas uči da se prava snaga savršeno očituje u slabosti. ( 1 Kor 1,27; 2 Kor 12,9). SDP i HDZ predstavljaju kočnicu svekolikog razvoja Hrvatske. Predstavljaju glavne poluge diktature, a tko god da je nositelj diktature treba ga rušiti, jer nitko nije pretplaćen i predodređen na vlast.

Rušiti diktaturu legitimno je pravo svakog pojedinca i naroda, ako su njegova demokratska prava ugrožena. Hrvatski narod hoće služničku vlast. Služničku u smislu da služi isključivo njegovim interesima i shvaćanjima a ne oligarhijskoj mafiji i svima onima koji prema narodu imaju tiranski odnos. Ako pogledamo našu prošlost vidjet ćemo da je naš narod kroz nju doživljavao uglavnom vladavinu tiranije, vladavinu sile i nepravde. To doživljava i danas. Sve te tiranije su pale a narod je opstao i preživio. Simbol borbe naroda protiv tiranije najbolje je oslikan u stihovima hrvatske revolucionarne pjesme;

Padaj silo i nepravdo

Narod ti je sudit zvan

Bježte od nas noćne tmine

Svanuo je i naš dan

Pravo naše ugrabljeno

Amo natrag dajte nam

Ne date li, ne molimo

Uzet će ga narod sam......

Ovu prekrasnu pjesmu koristili su i Titovi komunisti za ostvarenje svoje ideologije, no praksa je bezdušno demantirala tu njihovu utopijsko-romantičnu ideologiju.

Mirko Omrčen