Cijena vlasti

Dat ću ti svu vlast nad kraljevstvima cijeloga svijeta i raskoš koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoću. Sve će ti pripasti ako se pokloniš. ( Lk 4,6-7).

Normalan čovjek, normalno ljudsko biće naviknuto je i drži da i druga ljudska bića nastoje činiti ispravne stvari, biti dobri, iskreni, pošteni i pravični. U tom smislu običan hrvatski čovjek, koji neizmjerno ljubi svoju domovinu, misli da i oni koji tu domovinu vode istu vole na jednak način, da će kao takvi činiti ispravne stvari, biti dobronamjerni, iskreni i pravični. Stoga malo tko od običnih ljudi zastane i upita se da li su osobe koje određuju naš život i život naše zajednice dobre, poštene i pravične osobe i vole li uistinu svoju domovinu. Ne zapita se da li su možda bolesne za vlašću ili opsjednute njome, da li, kao takvi, uopće imaju razvijenu svijest i osjećaje.

Kakvi ljudi uistinu vode Hrvatsku, kakvi nam to ljudi donose zakone i imaju u rukama poluge vlasti?

Ako se situacija dobro i pravilno sagleda, može se sa sigurnošću konstatirati da hrvatski narod i naša zajednica na vlasti nema ljude dobronamjerne, iskrene i pravične, nego super sofisticirane varalice, koji umjesto osjećaja pravde i pravičnosti imaju naglašeno izražen osjećaj "gladi" za vlašću i moći, te opsesiju nametanja svoje volje drugima. Naša vlast i naše elite opsjednuti su stjecanjem vlastite moći i kontrolom drugih Sve ostalo podređeno je tome, a da bi došli do onog što žele konstruiraju sve moguće načine kamuflaže – riječima, svojim izgledom, lažima, manipulacijama...

Od glavnih karakteristika tih ljubitelja vlasti i moći valja naglasiti slatkorječivost, bestidnost, arogantnost, patološko laganje, podmuklost, nepoštenost, manipulacija i obmana, nedostatak kajanja, žaljenja i osjećaja krivice, parazitizam, neodgovornost. Kao i potpuno odsustvo savjesti, Potpuno odsustvo ljubavi prema bližnjemu, potpuni nedostatak osjećaja za dobro činiti. Da bi sve saželi u jedno nedostaje im duša, jer su je prodali vragu.

Te karakteristike nisu svojstvene samo političarima. Zlo je tim veće što se oni okružuju individuama sličnim sebi te ih kao takve postavljaju na sve ključne funkcije u državi – upravi, medijima, ekonomiji, vojsci, policiji, obrazovanju..., a kada se zauzmu sve ključne funkcije u društvu te svoje osobine, način razmišljanja i ponašanja, koji su karakteristični njima, prenose, uz veliku pomoć medija, na normalne ljude.

Od Hrvatske je takvom politikom stvoreno društvo u kojem je uspjeh "pod svaku cijenu" postala krilatica, Stvoreno je društvo u čijoj okolini takva bolesna manjina materijalno"cvjeta" a velika većina živi u duhovnoj i materijalnoj bijedi. Time je cijelo društvo gurnuto u situaciju koja neizbježno vodi u tragediju puno većih razmjera od ove današnje.

Vodi u tragediju, jer su oni koji su se stavili na čelo ove države izgubili ispravnu orijentaciju što je za društvo, a i za njih same, pozitivno a što negativno, što je korisno a što nije. Ne primjećuju da su cijelo društvo i sebe same učinili nesretnima. Da sami žive u jednom mentalnom zatvoru iz kojeg se niti ne pokušavaju osloboditi. Ne primjećuju da njihova mjerila vrijednosti više nemaju ništa zajedničkog sa mjerilima vrijednosti u duhovnom, odnosno, istinskom ili objektivnom smislu.

Alatka su i produžena ruka zla, jer su umjesto pravednog i poštenog ugovora sa vlastitim narodom sklopili " ugovor s vragom" i njemu se poklonili, a sve da ostvare osobne koristi, iz poriva kao što je pohlepa, povećanje osobne moći, želja za vlašću i kontrola drugih ljudskih bića. Tendencija da se učini sve što je potrebno ne bi li ostvarili te svoje porive raste. To je vidljivo u činjenici da u svim sferama društva nastoje razoriti sve ono što slobodno misli i govori, sve što se usuđuje biti slobodno, kojima ne može gospodariti. A organiziraju i dopuštaju one koji im u svom oportunizmu pružaju prividni dokaz slobode i ispravnost njihove vladavine.

Vladati nad drugima i imati vlast nad drugima, što je težnja i hrvatskih političkih i inih elita, jedne je vrsti napast. Svi koji k tome ištu u biti su nemoćni pred svojim slabostima i pogreškama, pred vlastitom nemoći. A vlast je ono "obećanje" pomoću koje se biva "vješt" da se nikada ne pokaže slabim, da se druge umanji, da se može vjerovati u vlastitu "veličinu". Da se može sebe uvjeravati kako je s vlašću moguće biti nešto posebno, kako je moguće ranjavati, omalovažavati, unesrećivati druge.

To je destruktivna vlast i u biti se sastoji u tome da se pada pred sotonom i njemu služi. Ostvarenjem takve vlasti samo se misli da se ima vlast. U stvari je to opsjednutost vlašću u kojoj vlast ovladava opsjednutima.

Što znači predati se vlasti lijepo je u svome romanu " Doktor Faust" opisao T. Mann. Glavni lik tog djela, glazbeni umjetnik, sklapa ugovor s đavlom kako bi uvijek mogao komponirati genijalnu glazbu. Tu genijalnost plaća cijenom ljubavi.

Jer tko se predaje vlasti, gubi svoju sposobnost ljubljenja. Njegov život postaje prazan i hladan. Postaje bez smisla i odgovornosti a to znači izgubiti osjećaj za razlučiti dobro i zlo biti za zlo a protiv dobra. Znači ne posjedovati savjest, osjećaj poštenja, pravde, razumijevanja, tolerancije.

Kako je to ne posjedovati ljubav uči i Pavao:

Kad bih ljudske i anđeoske

jezike govorio,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi,

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja

i znao sve tajne

i sve znanje;

kad bih imao puninu vjere,

tako da bih brda premještao,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih ništa...........( 1 Kor 13 )

Mirko Omrčen