Negoslavci kao krug pakla

Znalo se i zna se. Majka Katarina Bestrcan čekala je i umrla čekajući sina Stjepana koji je u teškim ranama odveden iz Vukovarske bolnice u Negoslavce i tamo okrutno mučen. Nije odveden, nego na nosilima odnesen do toga paklenoga mjesta. Citiram: „… ni krvavi zavoji na njegovu trbuhu nisu spriječili zločince da ga muče… u prijepodnevnim satima 20. studenog. Ne samo njega, nego i druge ranjenike te da su ih nakon nekog vremena ukrcali u vojni Pinzgauer i odvezli u nepoznatom smjeru. Nakon pola sata vratili su se bez njih. Imao je devetnaest godina.“ (Hrvatski tjednik, 13. 11. 2025., Tanja Belobrajdić) Strašnu priču nastavlja T. B. i sudbinom obitelji Rapčak: strahote cijele obitelji, najprije: „…  skinuli do gola… zavezali za tenk djeda i susjeda i tako ih odvukli… pa iz logora Begejci razmijenili… do mame i bake koja me držala u naručju došla su dvojica …mamu u podrumu silovali… potom natjerali u prikolicu i odvezli u Negoslavce… tamo su ona ista dvojica opet silovala mamu… kasnije smo saznali da se jedan zove Borivoje Tešić… u kući u Negoslavcima, gdje su nas držali, baka je čula da jednoga zovu Žarko Kvočka… U kući u Negoslavcima gdje su nas držali, baka je dok su ju ispitivali i pravili spiskove Hrvata iz sela, čula kako je jedan od njih rekao 'Borisa mi stavi na prvo mjesto'“. (HT; isto) Borisa Rapčaka nikada više nisu vidjeli i nikada nisu našli posmrtne ostatke. Itd.

Krvavo je tlo Negoslavaca, krug pakleni u kojim kućama i danas stanuju oni koji su znali i čuli sve pa i ove dvije od mnogih sudbina. A jesu li sudjelovali, iživljavali se i usput koga ubili, tko će znati. Danas se drčno šeću zemljom hrvatskom i grlato traže neku svoju istinu o stradanjima „nejači“; neki jedu jeftinu hranu u Hrvatskom državnom saboru, isturaju uhranjene trbušine i prijete, prozivaju, ponižavaju Hrvate, branitelje, mladost koja uzvikuje za dom spremni!

A za koga bi trebali biti spremni? Za vječno sagnutu šiju na kojoj piše ustaše i Jasenovac = Hrvati? Za grcanje od milja što nam naplaćujete uz pomoć ministrice silne milijune za svoja lažljiva i nepostojeća „umetnička dela“? Za vaše „negoslavačke“ izložbe o Jovanki, ženi ubojice i diktatora? Za knjige izroda koji poput olinjaloga Gorana Babića dobivaju po 6000 eura za pakleni šund? Za financiranje udruga kojih ima kao đavoljih legija što ih spominje Biblija? Za krađu naše baštine s kojom nemate nikakve veze, zaogrnuti u turske „čakšire“ i kljunaste opanke? Za „abadžiske“ krvoloke rankovićevskoga tipa? Za neke nove lažne žrtve i vijence bačene u Dunav na dan naših mučenika? Za neotkrivene grobove naših 1740 žrtava? Za nevraćena umjetnička djela pokradena iz vukovarske Zbirke dr. Antuna Bauera? Za vučje likove lažnih komunista i „antifašista osloboditelja“ 1918., 1945., 1991.?

Da, mi moramo biti za dom spremni kao svaki čestiti čovjek koji nije poživinčio od dobre prežderanosti, zaboravio vaša zlodjela i povjerovao da se niste odrekli krađe svakojakih dobara koja vam ne pripadaju. Moramo biti spremni da razotkrijemo vašu nepismenost, neukost, drskost, neobrazovanost; spremni da balavim mozgovima kojekakvih drugarica iz Negoslavaca, Berka, Tovarnika, Hotina, Voćina, i stotina mjesta vaše pljačke i krvološtva stanemo na kraj, da nas ne vuku zavezane za tenkove, siluju naše majke i ubijaju 420 djece. Trebamo biti spremni za dom koji će razotkriti trulež nekakvih jovanovića i pupovaca i svih janjičara koji su u laži ogrezli do vrata i tvrde da smo ubili njihovu djecu, prekrstili njih 10000! Za dom moramo biti spremni kako bi konačno znanstvenici poput dr. Tomislava Jonjića stali na prvom programu HRT i rekli one dokazane istine cijeloga dvadesetoga i ovoga našega stoljeća.

Još uvijek smo jaki i gordi pobjednici za dom spremni pa ne moramo, kako savjetuje Miro Bulj, branitelj i saborski zastupnik, javnim protestima stati na vrata HRT (kao Česi koji su u nekoliko dana rastjerali svoju televiziju), HDZ-a i SNV-a.

Osjećamo svoju snagu da se ojačani na kostima koje skrivate, negoslavci, na spremnosti za dom obračunamo i s nakaznim oblicima europske gubitnice vjere u Boga, domovinu i obitelj. Ako smo mislili da je ta Europa bolja od nas, gadno smo se prevarili. Zaklela se zemlja raju da se svake tajne znaju: eno čitamo kako su se kulturni Talijani, bogataši, možda i obrazovani, nasladili zajedno sa Srbima nad opkoljenim Sarajevom pa gađali kao u safariju raju što se skriva dok čeka u redu za vodu ili komadić kruha. Snajperisti, moj bajo, ma ke snajperisti, to su uljuđeni turisti koji su nekada bili balili s desnicom nauzgor, a sada gađaju snajperom, kojega su čestito platili Srbima, a posebno ako si priušte djecu ili nemoćne starce. Učili su nas Hrvate da nas krote jer smo nalik zvijerima, tako u davnom ratu?, a i poslije, Roma doma! Sretne li simbioze, kao onomad: četnici i Talijani uzduž naših vila velebitskih i krvavih Poljica.

Opet smo spremni za dom, za naše mrtve koje ćemo tražiti „do istrage naše ili vaše“ kaže jedan Srbin 1902. Moramo biti za dom spremni, ojačati našu vojnu obranu, prepoznati svaki nasilni i lukavi podmetak kukavičjega jajeta koji se kotura od Benkovca, Šibenika, Rijeke, Splita, Zagreba da bi došao kao štakor u Vukovar, na otvorenu ranu onoga mladoga Stjepana iz krvavih Negoslavaca.

Dobro kaže jedan naš novinar Nenad Predovan da su neki u SNV sklopili ugovor s đavlom. U pomoć im stižu u svakom trenutku bijesne furije koje nemaju ni znanja ni radnoga staža, ali imaju izdašne honorare iz kase što državne, što privatne gospodina tuposlava, razne dalije, kekinovićke, benčićke, rade, urše, i ine nine, ženskadija koja bira rod i spol, konjica janjičarki. Grlatice ružne tice koje daju svoj kreštavi glas za milijun i dvjesto eura Matici hrvatskoj, a dvadeset i dva milijuna SNV. To su njihovi negoslavci.

Prekopat ćemo svoju zemlju hrvatsku i naći svoje mrtve, ostat ćemo za dom spremni. Tako nam Bog pomogao!

Nevenka Nekić