Tiranija poraženih

Nakon ovih izbora nismo očekivali ni čestitke pobjednicima, ni priznanje poraza gubitnika, a isto tako ni čestito procjenjivanje nove koalicije koja je svima bila posve jasna od prvoga trenutka. Znanje nam ne proizlazi iz osobnoga poznavanja lica koja su u našim prosudbama zauzele prva mjesta. Sve što znamo o junacima političkoga svijeta spoznali smo iz njihovih životopisa i djela, najvažnije djela, koja ih najbolje opisuju. Riječi su oporbi bile jedino oružje u dosadašnjem saborskom radu kao zastupnika, ali ima i onih političara koji su osim riječi priložili na javni uvid i neke druge malo jače i djelotvornije potvrde svoje čestitosti. Ovdje se osvrćemo na zlobne i neutemeljene optužbe na članove Domovinskoga pokreta koji su prva domoljubna stranka koja nakon dugoga vremena ulazi u vlast. Kao maglene pare nestali su pravaši svih naziva bez da su značajno participirali u vlasti, iako su odigrali ulogu u novoj povijesti hrvatskoga naroda, nestali i radićevci prepuštanjem uspomena na dične dane u razbojničke ruke, nestali su i novi buntovnici koji su ubijeni u sumnjivim okolnostima na samom početku rata, nestale su generacije čestitih hrvatskih idealista i logoraša koje se nisu prilagodile novim vremenima i odrezane od vlasti čekale svoju prigodu. A prigodu da djeluju i nešto učine za svoju Almu mater, nisu dočekale. U njima se javlja gorčina i napetost ih tjera da žele sve i odmah. Polako se odlazi s ovoga svijeta.

Konačno su ovih svibanjskih dana ljudi rekli: eto koalicije koja će, nadamo se, opravdati naše nade da Hrvatska bude dobra i sretna bar onoliko koliko joj budu okolnosti omogućile. Ne vrijeđa nas samo korupcija, bilo je korupcije od kada je svijeta i vijeka, više nas vrijeđa sve dublje potonuće hrvatske misli, kulture, časti i značenja napora ne samo u ratnim okolnostima, nego i mirnodopskim, ne samo suvremenih, nego i onih iz naše bogate povijesti. Ukotvili se drugovi ispod zelene žabokrečine, zaposjeli sve ekrane i vode kolo na savskim zelenim obroncima osvijetljeni majskim krijesovima. Dopremaju ostatke velikoga ubojice u navodno rodno mjesto u kojem još stoluju, a sve se čini kao ružna bajka o Bafometu koji i mrtav govori. Trabanti srpskoga sveta šapću kad govore, kako bi ostavljali što pitomiji dojam, ali ne mogu nas više prevariti. Zelena je gora, djeco hrvatska, u kojoj su svibanjski nestanci zauvijek potonuli u gustim šumama. I to je jedna od najvećih boli na hrvatskom srcu. Gutamo suze od dana onoga masakra u Borovom selu pa do početka pokolja na Bleiburgu, sve se to izmiješalo u našim sjećanjima, sve je samo žrtva za tako imaginarnu riječ: Hrvatska. A po njoj je jedino moguće živjeti i ostati priseban i dostojanstven, pragmatično dijeleći snove od mogućnosti.  

Ali ne lezi vraže, eto oporbe koja prognozira da nikako ne ćemo uspjeti. Glupi smo i nedostojni, nemamo sposobnih ljudi na toj gadnoj desnici, tko su uopće Penava, Ćipe, Radić, Prosperov, Dobrović, Peternel i svi ostali na tim listama?! Mario Radic 1Nisu li to branitelji iz Domovinskoga rata? Nisu li to obrazovani doktori znanosti, znanstvenici i domoljubi?! Nije li to onaj toli omrznuti Radić čije ime oporba ne može izgovoriti, a da ne kaže: tajkun, uvezan s još gorim od sebe, grabežljivac koji samo čeka ministarsku fotelju?! Njima nije dovoljno da on svojim djelom opovrgava njihove prosudbe! Nije li to čovjek koji nije za protekli mandat u Saboru uzeo ni eura od plaće zastupničke, a ne će ni nadalje bez obzira na položaj? Zaista, gadan lik! Želi živjeti od zarađenoga vlastitim radom. A oni odmah kažu: ma ukrao je! Udri ga!

Ovako se mi obračunavamo s ono malo požrtvovnih ljudi koji nisu savršeni, koji jednima nisu po volji jer frfljaju kad govore, koji traže posmrtne ostatke svojih očeva i time neke nadražene jatake podsjećaju na srpska zlodjela; koji se druže s neprimjerenim likovima, ali koji djelom pokazuju da žele biti čestiti. Sve je to za oporbu galimatijas i kaša u koju žele potopiti likove što povremeno provire glavom ponad žabokrečine. Sve nas to podsjeća na Cesarićeve stihove iz davno zabranjene poslijeratne zbirke u kojoj neke glave ponad svega vire, ali onda uvijek ima netko tko je zadužen da se smire. Tako nekako. Eh, kad bi mogli! Kad bi dični oporbenjaci mogli kako bi rado hapsili i uhićivali! Kaže grmoliki.

I ta grupica ljudi DP koji su dobili oko 200 000 glasova na ovim izborima nastoji spriječiti jednu od najvećih travestija u žurnalu hrvatske sadašnjosti: zašto četnička stranka SDSS, koja je osnovana po ratnim zločincima ima pravo postojanja i ne samo postojanja, nego i upravljanja hrvatskom sudbinom hraneći se debelim ovnovima na račun Hrvata i svih ostalih koji žive u ovoj nedođiji? Zašto se daju milijuni eura SNV-u i Novostima? Kamo odlaze ti novci? Kako ih narod kome su namijenjeni koristi? Zašto naše Ministarstvo kulture itd. hrani golemim novcima novine koje glođu hrvatsku kulturu do kosti?

Uopće oko toga Ministarstva najveći su prijepori. Sve moguće podvale hrvatskoj kulturi i tradiciji u povijesti i sadašnjosti ono plaća i potiče. Zašto? Je li to nalog iz EU, je li to relikt iz komunizma u nečijoj glavi koji zahtijeva da se na žrtvenik bezboštva neprestano stavlja hrvatska krv i čast, je li to plaćeni izdajnički začarani krug, je li to glupost koja se roji u glavi ministrice i suradnika, ili možda podzemna igra duboke države? Ne znamo, ali razvidno je koliko su ljudi postali osjetljivi na tu djelatnost MK što baca blato na Hrvate svakim uradkom: filmovima i filmadžijama poput Matanića i Lordana Zafranovića, bolesnih mrzitelja hrvatstva; kazališnim suradnjama (Split) sa srbijanskim bezveznim gostovanjima na dane naših proslava velikih zaslužnika kao što je bio Marulić, knjigama pornografskim i opako negatorskim prema hrvatskom jeziku i književnosti; izložbama koje dovode u svjetske prostore (Venecija) krvnika hrvatskoga naroda Josipa Broza, a koje neosporno golemim novcima i osobnom nazočnošću promovira sama Ministrica itd…itd.

Sulude i bestidne izgovore o inkluzivnosti kao nekom pozicijskom naprednjaštvu podastire gospođa ministarka opravdavajući ove poteze i financiranja, ali nikako ne nalazi inkluzivnima projekte s hrvatske strane: ugasila je časopise Hrvatsko slovo i Marulić  (Književno društvo Sv. Jeronima), novine poput Hrvatskoga tjednika žive samo od prodaje, portali koji dišu hrvatski muku muče za neku dostatnu dotaciju bez obzira što su suradnici ozbiljni znanstvenici i slično. U dugom nizu nedjela na popisu ćete naći istaknute ljude naše znanosti i umjetnosti kojima se nije moglo objaviti ni djelo (pr. akademik Jelčić), pa čak ni antologije poput one antiratne poezije koje onda potpomogne Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Za takvo ponašanje vrle Ministrice vrhovni arbitar kaže da je „ona je suho zlato“. O, Bože moj! A oporba koja nije uspjela sklopiti antikorupcijsku koaliciju, plitkim invektivama napada DP: pa oni su tražili da dobiju MK, a sada su odustali, izgubili, lažu, ništa nisu od obećanih programa zatražili! Baby LasagnaSamo ono što donosi novac! Tako poznata ljenčuga i brbljavica s najduljim stažom studiranja i nerada u Hrvatskoj zapomaže: To nije Domovinski pokret, to je Imovinski pokret!

Sada nam je čekati: što će uraditi Turudić koji je digao najveću paniku u dubokoj državi, što će uraditi DP, što će raditi najodgovorniji HDZ, što zblenuta oporba koja se izležava na obalama rijeka pravde i čeka mirovinu na saborskim jaslama. Oni mlađi puše i dalje srbijanske cigarete ili šmrcaju nama nepoznate medikamente.

Ali ne mogu završiti ovaj mali osvrt, a da ne spomenem Marka Purišića, našega dobitnika na Eurosongu. Mladić se ovako predstavio: ja sam taj i taj, sin tate i mame, brat, unuk i zaručnik. Na vratu nosi križ, gradi kuću svojim rukama, komponira i poštuje tradiciju. Kao takav tradicionalist trebao je biti izbačen s Dore, ali eto, upao je. Takav je trebao pobijediti na ES, ali mali dvodjelni ružičasti rodni nedefiniranko iz Švice je bio predodređen za pobjednika, ako već ne mogu petorica muškaraca koji su malne općili na sceni kao Englezi, ili irska vještica koja je s grupom demona urlala do izbezumljenosti. Publika je ipak prepoznala čovjeka i muškarca, mladića, sina unuka, zaručnika i graditelja kuće i nota koje kaže da slabo poznaje. I opet se ujedinio narod i dočekao našega Marka punoga energije i normale koja je tako potrebna hrvatskom narodu. Neka nama Marka!

Nevenka Nekić

 

Pon, 24-06-2024, 20:39:57

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.