Notre Dame, i ne samo o tome

Čestit čovjek plače kad gori Božja kuća. Čestit čovjek, pa i kad ne vjeruje u Boga, ima sućut Nekićza uništenje hrama u kojem se netko moli, makar samo kao žal za lijepim arhitektonskim objektom, a osobito ne bi mogao počiniti ubojstvo ili masakr u takvom mjestu. U svim religijama svijeta takvoga čeka strašna osveta bogova ili VukovarU trenutku kad je mjesecima i mjesecima uništavan Vukovar, rušen prekrasni barokni Sveti Filip i Jakov, nitko se nije javio iz kamarile međunarodnih „sladoledara“ da spriječi taj vandalizam. Gledali su razaranja, jeli u „kasarnama“ masnu ovčetinu i pili rakiju s „komšijama“. (Pišem o tome u romanu „Jean ili miris smrti“.) Išli su i u zajedničku javnu kuću. Zašto to ne reći.Boga. To je spuštanje na dno pakla mračne duše koja luta i nikada ne će naći mira, ni na ovom ni na onom svijetu. Ima nešto đavolsko i duboko traumatično u takvim djelima gdje prepoznajemo rukopis Oca laži. Uvijek je bilo njegovih sljedbenika, ima ih i danas. Svaka davna barbarogenijska gomila rušila je crkve, palila, ulazila konjima u svetišta, pljačkala i otimala dragocjenosti. Po tome ste ih mogli prepoznati. Blaženik Alojzije Stepinac bio je zgrožen rušenjem sinagoge u Praškoj ulici tijekom Drugoga svjetskoga rat, protestirao je i javno o tome govorio kao o Notre Damevelikom zločinu. Neka neznalice pročitaju njegove propovijedi i shvate svu dubinu boli koju je osjećao zbog rušenja Božjega hrama. Znao je da će i kazna stići, nažalost i vine i nevine.

Tko se može radovati uništenju jedne od najljepših gotičkih katedrala na svijetu? Maloumnik, zločinac koji i sam čini takva razbojnička djela, nedoučeni primitivac, grabežljiva duša ili zavedena duša? Bilo kako bilo, zlo je kao i dobro nazočno u jednakoj mjeri na ovom putu zemaljskom. U trenutku kad je mjesecima i mjesecima uništavan Vukovar, rušen prekrasni barokni Sveti Filip i Jakov, nitko se nije javio iz kamarile međunarodnih „sladoledara“ da spriječi taj vandalizam. Gledali su razaranja, jeli u „kasarnama“ masnu ovčetinu i pili rakiju s „komšijama“. (Pišem o tome u romanu „Jean ili miris smrti“.) Išli su i u zajedničku javnu kuću. Zašto to ne reći.

Zlo

Dapače, kad je provedena mirna reintegracija, došli noću dragi „komšije“ i podmetnuli brojne štapine dinamita u Vukovar Crkvaprastare stupove drevne arke naše, i samo slučajno nisu upjeli raznijeti do kraja cijelu konstrukciju. Obnavljali smo zajedno s fratrima našu crkvu vukovarsku, ali ono što je zauvijek nestalo ne možemo nikada obnoviti jer je bilo izvorno i staro stotinama godina - freske, tijelo Svetoga CrkveStotine i stotine uništenih svetih mjesta u našem obrambenom Domovinskom ratu svjedoče nazočnost zla u našoj najbližoj okolici. Ono je nepomireno s nedovršenim razbojništvima čemu svjedočimo svakodnevno. Od mnogo primjera izdvajam samo jedan: možda niste ni čuli za mjesto Lasinju nedaleko Karlovca gdje je spaljena crkva, počinjeni brojni zločini i uništeno materijalno blago. Kada se nakon rata podigla nova crkva, pa potom još jedna!! koju su nastanile časne sestre iz Francuske, opet su noću došli „komšije“ i podmetnuli dinamit u središnji park s Križnim putem, a u Svetu špilju umjesto postavljene Svete obitelji, ugurali Sotonu od plastike!!!Bone, male i drage devocije darovanih vjerničkih zahvala... I nakon svega ili na početku svega raskopali su grobnice na ulazu u crkvu tragajući za zlatom! Nikada se martolozi i akindžije ne će promijeniti. Stoga su oni gotovo jedini koji su se sada radovali propasti Božjega doma, Notre Dame.

Stotine i stotine uništenih svetih mjesta u našem obrambenom Domovinskom ratu svjedoče nazočnost zla u našoj najbližoj okolici. Ono je nepomireno s nedovršenim razbojništvima čemu svjedočimo svakodnevno. Od mnogo primjera izdvajam samo jedan: možda niste ni čuli za mjesto Lasinju nedaleko Karlovca gdje je spaljena crkva, počinjeni brojni zločini i uništeno materijalno blago. Kada se nakon rata podigla nova crkva, pa potom još jedna!! koju su nastanile časne sestre iz Francuske, opet su noću došli „komšije“ i podmetnuli dinamit u središnji park s Križnim putem, a u Svetu špilju umjesto postavljene Svete obitelji, ugurali Sotonu od plastike!!!

Babilonski scenarij

Silno sam se ražalostila nad slikom paklenoga ognja koji je gospodario kraljicom hramske baštine toga dana dduništenja Notre Dame. Ne znam kako su drugi primali ovo zlodjelo, a počinjeno je sigurno namjerno. To vlasti vjerojatno dugo ili čak nikako ne će priznati. Ne će priznati da već nekoliko godina u Francuskoj biva uništeno, oštećeno ili obeščašćeno godišnje oko 1000 svetih mjesta!!! Čini se od iste ruke. Meni ta ruka sliči na onu koja je zabranila križeve na javnome mjestu, zabranila vjeronauk u školi, rasula sjemeništa diljem nekada snažne vjerske zemlje kršćanske, iztrijebila one koji bi možda bili duhovni oci potomcima izgubljene i drogirane „djece cvijeća“, čiju ostavljenu i zaboravljenu djecu i danas još pamte domovi za siročad. Možda je to ruka potomkinja one koja je u Francuskoj revoluciji zgazila i rušila crkve, palila i pljačkala, ubila više od 6000 svećenika, a mnoge otjerala. Pomahnitala rulja uništila je unutrašnjost Notre Dame-a, razbila oltarne slike, a na oltar postavila golu prostitutku kao sjajni uzor umjesto Boga, jer uveli su „Razum“. Taj suludi babilonski scenarij kasnije će nestati, ali on se nekako uspio provući kroz neke druge oblike - sve do danas.

Prije petnaestak godina predstavljala sam knjigu čestite spisateljice iz Varbuoske na Hvaru, autobiografsku knjigu. KrižNjen djed putuje u Ameriku i kako mu sinovi plaćaju put, navraća u Pariz. Zna da treba posjetiti Notre Dame. Bilo je to početkom dvadesetoga stoljeća i on, onako skroman, ali odrješit i čestit katolik ulazi u crkvu koja mu oduzima dah i rasplakan nad tom ljepotom ostaje na misi koja je upravo počela. Francuski ne zna, ali zna latinski jer je bar pedeset godina odgovarao na misi, u svom malom, čarobnom mjestu Varbuoski, na tom jeziku.

U crkvi vidi svega nekoliko žena i nitko ne odgovara svećeniku PožarNetko je snimio požar u trenutku najvećega žara i ta je slika obišla mnoge male ekrane. U njemu smo mogli vidjeti lice Sotone, a strah i tuga bili su neizdrživi. I onoga dana kad je padala takozvana Igla na krovištu Notre Dame u silnom plamenu i utonula s Križem u ponor, javile su mi se mnoge slike, a i ova o požarima na našoj obali svake godine, a redovito od 1971. S izuzetcima onih iz Domovinskoga rata.osim njega. Svećenik se toliko začudio da se okrenuo od oltara i pogledao: tko to zna latinski tekst mise? Poslije mise, svećenik požuri do nepoznata čovjeka - odakle, tko je, kamo ide, kako zna latinsku misu? U čudesnom razgovoru pomalo na talijanskom i ostalo na prste, dokuči svećenik da je čovjek skroman, ali vjeran. Zna, a dolazi iz njemu nepoznate zemlje i nepoznatoga otoka, gužva svoj skromni šešir u ruci i divi se velebnom zdanju.

Lice sotone

Od stotina socijacija još mi jedna može poslužiti za sliku perfidne revolucije i njenih genija. Posjetite Bayreuth, divan barokni grad u Bavarskoj. Znamenit je po Wagneru, ali ima još jedno kazalište - rokoko, ljupko kao glazbena kutija, a posjet uključuje filmirano sjajno predstavljanje grofice Wilhelminne koja ga je dala sagraditi i njeno duhovno Crnobogatstvo, očitovanjem kroz pisma Voltaireu i obratno. Taj lisac priča o svojoj vjeri u transcendentalno, u Boga, u Ljepotu, u tradiciju, a ona mu uzvraća jednakom mjerom. A tamo u svojoj domovini derao se iz svega glasa: Uništite bestidnicu! Što znači Crkvu kao ustanovu, ali i kao tradiciju o kojoj svjedoče tisuće sjajnih hramova i drugih vrjednota. Kad je umirao, tražio je posljednju pomast i ispovjednika.

Netko je prošle godine zapalio stotine požara na našoj obali. Gledali smo s Brača kako gori sve do Splita i strašan plamen se bliži, bukti sve snažniji i obuhvaća drevni grad. Netko je snimio požar u trenutku najvećega žara i ta je slika obišla mnoge male ekrane. U njemu smo mogli vidjeti lice Sotone, a strah i tuga bili su neizdrživi. I onoga dana kad je padala takozvana Igla na krovištu Notre Dame u silnom plamenu i utonula s Križem u ponor, javile su mi se mnoge slike, a i ova o požarima na našoj obali svake godine, a redovito od 1971. S izuzetcima onih iz Domovinskoga rata.

Trebat će desetci godina da se obnovi prelijepo zdanje, da se ljudima vrati njeno vjersko, a ne samo estetsko značenje, ali trebat će i hrabrosti da vlasti priznaju tko je zapalio sve te crkve u nekada vjerski ponosnoj Francuskoj.

Nevenka Nekić

Uto, 18-06-2019, 08:01:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.