Naš David Luka

Postoje u životu trenuci klonuća, ali i snažnih uzdignuća. Nisu samo osobe, čovjek kao jedinka, u stanju proživjeti strašne i razorne događaje iza kojih se čini da nikada više ne će ustati, uspraviti se i Tudjman Kuharickliknuti opijen životnom radosti. Pa ipak se to događa i često se čitavi narodi rađaju iz duhovnoga obeshrabrenja u neko ponovno životno slavlje.

Osjetiš se dijelom široke zajednice, zanosa koji se pojavljuje negdje iz duhovnih tajanstvenih dubina, osjetiš naglo kako život pobjeđuje smrt jer je vječan i nespoznatljiv, a radost proteče tvojim žiljem. Obično se pojavi snažni pojedinac ili neki događaj koji potakne onaj mistični dio narodnosnoga bića i homogenizira njegove silnice. Imali ModrićNišta posebno ne znam o nogometu. Nije ni potrebno da bih srčano i snažno navijala za naše mladiće, koji su naša najbolja diplomatska iskaznica u svijetu. Ne znam možda po nekom redu nabrajati sva njihova imena, draga imena, imena ljudi koji su osjetili bilo svoga naroda. Čim počne hajka po nekim pravosudnim čudnim putevima protiv onih najboljih, znaj da otrovni crvi koji su zaduženi za rušenje ove države koja im smeta i smeta, žele uništiti tu jedinstvenu ambasadu hrvatskoga naroda i lik metaforičnoga Luke Modrića, jer misle: ako obezglavimo reprezentaciju, klonut će.smo dva Franje - Kuharića i Tuđmana - kad smo ležali ranjeni i slabi na svojoj hrvatskoj zemljici 1990. godine i uz njih jednu blistavu osobu- papu Ivana Pavla II. A naša mladost s hrvatskim grbovima, onim drevnim Modrićznakom pripadanja, polazila je u naizgled nemogući rat. David protiv Golijata. A narod u strahu i nadi. Nakon duga vremena poniženja i ropstva. Gamad je i onda širila lažne vijesti, bacala letke o izdaji, podrivala krhke snage rađanja naše Države Hrvatske, sastajala se s krvnicima usred Zagreba, pisala europskim moćnicima laži o našoj krvoločnosti, podmetala svako nedjelo narodu u kojem žive i primaju za izdaje nagrade.

Ništa posebno ne znam o nogometu. Nije ni potrebno da bih srčano i snažno navijala za naše mladiće, koji su naša najbolja diplomatska iskaznica u svijetu. Ne znam možda po nekom redu nabrajati sva njihova imena, draga imena, imena ljudi koji su osjetili bilo svoga naroda. Čim počne hajka po nekim pravosudnim čudnim putevima protiv onih najboljih, znaj da otrovni crvi koji su zaduženi za rušenje ove države koja im smeta i smeta, žele uništiti tu jedinstvenu ambasadu hrvatskoga naroda i lik metaforičnoga Luke Modrića, jer misle: ako obezglavimo reprezentaciju, klonut će.

Ali oni, ti crvi, ne vjeruju u Boga, u dušu naroda koja ima čudne amalgamske mogućnosti ujedinjenja strasti života i zajedništva. I baš kad misle da su postigli cilj, odjednom zaore glasovi milijuna Hrvata, zaori krik čovjeka koji se diže, odijeva svoju povijest u onim toliko lijepim crveno-bijelim kvadratima, pretvara se u mladiće i juri s njima u nekoj svečanoj apoteozi obnovljenoga života. A naš David Luka nije ni visok, ni glomazan po težini, ni nalickan, ni obojane kose, ni kačiperan. Juri tratinama nogometnih igrališta svijeta i s njim juri spaljena didina kuća, juri babin doziv ponosa: srićo babina!, juri i did Luka kojega crvi ubiše na kućnome pragu, jurim i ja i kličem: srićo moja, sine RHmoj! Svi ste sinovi, a već ste i očevi. To je najljepši trenutak. S vama i u vama jure vaša djeca, i ona tuđa a opet vaša, ona što kliču u zanosu, ovoga trena možda jedinom.

Juri opustjela zemlja naše Slavonije, kamen Zagore, Bosne, Hercegovine, a ruke se naroda sklapaju u molitvi. Ne za slavu ispraznosti, nego za domovinu! Nismo imali puno trenutaka sreće u povjesnici, kao narod bili smo često bez svoje države, ali snagu identiteta smo sačuvali: svoj jezik, pjesme s izvora rijeka, šum rječice Čikole za koju nije znao gotovo nitko dok nije zagrmjela i njene se grmljavine još plaše crvi; sačuvali smo i ovaj rodni kamen, vodu, nebo - sve to juri u srcima moje nogometne momčadi. I nema tu ničega osim - čuda. Treba biti za čuda spreman, za ljubljeni dom pa makar i spaljen - spreman, za babin i materin glas – spreman. Za sve što je bilo patnja i veselje. A naši su momci spremni.

Jednako nam pristaje crnina - ta žalimo za svojim mrtvima, jednako crveno-bijeli kvadrati. Bitno je da smo ustali i zagrljeni doživjeli trenutak radosti. A sve što je radosno i lijepo - dolazi od Boga. I za njega smo spremni.

Nevenka Nekić

 

 

Sri, 3-06-2020, 01:39:36

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.