Hrvati u Čileu

Pišući o djelima čileanske književnosti, a u vrsnim prijevodima Jerka Ljubetića te izdanjima CileIseljeniciTragična je činjenica da se o djelima čileanskih književnika hrvatskoga podrijetla nije znalo donedavna kod nas u domovini. Nisu se izučavala ni na jednom stupnju školske spreme. Rijetki su ih spominjali. Hrvatski iseljenici u Čileu ponajviše s otoka Brača i Hvara stigli su koncem 19. stoljeća i početkom 20. u tu daleku zemlju i to u II. čileansku Regiju čiji je glavni grad Antofagasta, te u XII. Regiju, koja se onda zvala Teritorij, a kasnije pokrajina Magallanes s glavnim gradom Punta Arenasom. Tako je stvoren jedan centar iseljenika na sjeveru, a drugi na krajnjem jugu zemlje.nakladničke kuće Bošković iz Splita, bavila sam se isključivo djelima koja su nastala iz pera spisatelja hrvatskoga podrijetla, osobito onima s Brača. (Usput: o tim gotovo pionirskim nastojanjima J. Ljubetića vrlo dobroga poznavatelja života Hrvata u Čileu, a također i nakladničke kuće Bošković, nema ni glasa ni traga u izvješćima koja sam pročitala u relevantnoj književnoj periodici a iz pera prevoditeljice Ž. Lovrenčić! Ne znamo zašto.)) Pri tome se naglašavalo da takvih spisatelja ima u Čileu preko 200!, da su neki u samom vrhu čileanske književnosti te da su nagrađivani i prevođeni na mnoge svjetske jezike...

Da navedemo samo neke čija djela je objavila spomenuta Naklada Bošković: Eugenio Mimica Barassi, Nikolas Mihovilović Rajčević, Domingo Mihovilović Tessier, Juan Mihovilovich Hernandez, Patricia Štambuk Mayorga. Ovima možemo dodati niz imena: Artur Givovich, Nicola Gligo, Ernest Livačić Gazzano, književnica Pepita Turina, Ramon Diaz Eterović, Mario Banić, Lucas Bonačić-Dorić, Simon Eterović, Sergio Laušić Glasnović itd...

Djela čileanskih književnika hrvatskog porijekla

Ovom kratkom razmatranju povod je posjet predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović zemljama Južne Amerike koji posjet je naišao na grube kritičke osvrte u nekim javnim glasilima, ponajviše od onih koji ne bi prošli na maturalnim pitanjima o hrvatskoj povijesti, a osobito o svjetskoj. Beskrajno je neznanje, mržnja, zloća i Cile2glupost koja proizlazi upravo od neobrazovanosti i oholosti. Uostalom prvi grijeh u povijesti ljudskoga roda bila je oholost.

Tragična je činjenica da se o djelima čileanskih književnika hrvatskoga podrijetla nije znalo donedavna kod nas u domovini. Nisu se izučavala ni na jednom stupnju školske spreme. Rijetki su ih spominjali. Hrvatski iseljenici u Čileu ponajviše s otoka Brača i Hvara stigli su koncem 19. stoljeća i početkom 20. u tu daleku zemlju i to u II. čileansku Regiju čiji je glavni grad Antofagasta, te u XII. Regiju, koja se onda zvala Teritorij, a kasnije pokrajina Magallanes s glavnim gradom Punta Arenasom. Tako je stvoren jedan centar iseljenika na sjeveru, a drugi na krajnjem jugu zemlje. Ta prva generacija radišnih i snažnih ljudi, visokih ljudskih vrlina, ali bez nekoga obrazovanja, prihvaćala se teških fizičkih poslova: kopali su zlato, radili u rudnicima, bavili se stočarstvom, ribarstvom i ponekad trgovinom. To je donosilo mogućnost pristojnoga života, ali ne i bogatstva.

Presudan utjecaj Hrvata u Čileu

Našijenci su se brzo uklopili u postojeće zajednice i u nekima izvršili presudan utjecaj te postali vodeći sloj. Na to Mihovilovicje osobito utjecala njihova kršćanska poslovična dobrodušnost, stvaralačke snage i dobar odnos prema Čileancima. U Magellanesu se slavila stota obljetnica nazočnosti Hrvata jer se u popisu stanovništva iz 1878. prvi puta spominje Dalmatinac M. Zambelić. Pisac Nicolas Mihovilović (1916.) bio je i novinar, pa i guverner Ognjene Zemlje. Mnogi Hrvati imali su čast postati dostojanstvenici u Čileu i dobro upoznati starosjedioce. S tugom su pisali o tragediji naroda s juga Čilea, brojnih miroljubivih plemena.

Bjelački ubijalački sindrom moćnih kolonizatora, u koje se Hrvati nisu svrstali, pokazao se okrutnim do krajnosti. KolonizatoriBjelački ubijalački sindrom moćnih kolonizatora, u koje se Hrvati nisu svrstali, pokazao se okrutnim do krajnosti. Najstrašnije uništavanje starosjedilaca odvijalo se 80-tih godina 19. st. i do 20-tih godina dvadesetoga stoljeća. Započelo je otkrićem zlata, a nastavilo osnivanjem velikih stočnih farmi ESTANCIAS. Kao športski događaj bili su organizirani lovovi na starosjedioce, s psima, kao na lisice i druge divlje zvijeri u domovinama junačkih i kulturnih anglosaskih kolonizatora.Najstrašnije uništavanje starosjedilaca odvijalo se 80-tih godina 19. st. i do 20-tih godina dvadesetoga stoljeća. Započelo je otkrićem zlata, a nastavilo osnivanjem velikih stočnih farmi ESTANCIAS. Kao športski događaj bili su organizirani lovovi na starosjedioce, s psima, kao na lisice i druge divlje zvijeri u domovinama junačkih i kulturnih anglosaskih kolonizatora.

Zločinački pothvat Engleza i ostalih osvajača

I dok su našoj maloj, siromašnoj i rascjepkanoj Hrvatskoj držali u Saboru svoje govore Ante Starčević ili Ivan Mažuranić, implementirajući u njima svu demokratsku i kršćansku sumu, baštinu Isusova nauka, pledirajući za pravdu i dostojanstvo čovjeka, dotle se psima i otrovom, velikim nagradama i poticajima, zločinački pothvat Engleza i ostalih osvajača obrušavao na stanovnike tih dalekih krajeva. Postojali su lovci na domorodce koji su dobivali dva dolara za jedan skalp, dva uha ili glavu, bez obzira na uzrast... Nekoliko tisuća lubanja ubijenih starosjedilaca Ognjena zemljaputovalo je još dvadesetih godina prošloga stoljeća u Antropološki muzej Velike Britanije, gordoga Albiona. Silovalo se i ubijalo naveliko. Londonski uvaženi listovi The Daily News iz 1887., The South American Misionary Magazine iz 1882. godine prizivali su otvoreno na istrjebljenje stanovnika Ognjene Zemlje radi osnivanja velikih stočnih farmi...itd...itd. Golema prostranstva izgubila su sva svoja plemena.

Podijeljeni u manje rodovske skupine živjeli su do dolaska kulturnih kolonizatora od lova i ribolova, naoružani lukom i strijelom, nisu se mogli oduprijeti rafiniranom i modernom oružju osvajača. Živjeli su skromno i časno. Došljaci su im donijeli epidemije, tuberkulozu, sifilis, alkohol. To su kolonizatori donijeli u sve pokorene krajeve svijeta. Nije uzalud patio i molio papa Ivan Pavao II. da nama bijelcima oproste svi kontinenti - svi crni, smeđi, žuti i crveni stanovnici koje smo zatirali stoljećima. Danas oni nama dijele lekcije o demokraciji, ponašanju, zovu nas „rektumom europskoga prostora, nacistima“ itd... Lažno nam sude u Haagu, dolaze u pohode u našu iscrpljenu zemljicu kojekakvi nasljednici ovih kolonizatora (da nas opomenu), čije su palače sazidane na krvi i mrtvim glavama Indijanaca, Crnaca, Čilota, Aboridžina, Kineza, Indijaca itd...

Ne pamti se u Čileu da su Hrvati progonili ili ubijali nesretne starosjeditelje

Među doseljenicima u Čile bili su i Hrvati ali oni se ne spominju po zlu. Spominju se vjenčanja s Čilotima koja su Hrvatska CileStatusNigdje nije zabilježeno da su Hrvati činili zlodjela, a visoki položaji u društvenoj strukturi bili su u domeni intelektualnih položaja: od liječnika do guvernera, sveučilišnih profesora, znanstvenika i sl. Takav je sličan status imala i kasnije doseljena hrvatska izbjeglička kolona nakon Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.ušla i u literaturu. Spisatelji hrvatskoga podrijetla pišu s tugom i patnjom o nestajanju starosjedilaca, a isto tako čeznu i za svojom dalekom napuštenom domovinom. Ne pamti se u Čileu da su Hrvati progonili ili ubijali nesretne starosjeditelje, govore o njima s humanošću i dokazuju da su imali svoju kulturu, etičke vrijednosti, razlikovali dobro od zla, u vjerskoj baštini postavljali vječna ljudska pitanja postanka svemira, čovjeka, te vjerovali u Boga tvorca svega vidljivoga i nevidljivoga. Imali su svojevrsne škole koje su odgajale za njihov način života. Početkom dvadesetoga stoljeća objavljen je i rječnik yaganskoga jezika koji je imao preko 30 000 riječi!

Nigdje nije zabilježeno da su Hrvati činili zlodjela, a visoki položaji u društvenoj strukturi bili su u domeni intelektualnih položaja: od liječnika do guvernera, sveučilišnih profesora, znanstvenika i sl. Takav je sličan status imala i kasnije doseljena hrvatska izbjeglička kolona nakon Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.

Sjajna literarna djela

Sjajna su literarna djela koja su doprla do nas prvenstveno u prijevodima Jerka Ljubetića. Među njima se ističe po KnjigeZemljaHvala Predsjednici Republike Hrvatske da je posjetila ovaj dio našega bića, donijela im je djelić toploga mora i hrvatske zemlje i oni su to prepoznali. I u Argentini. I tamo se nosila u malom zamotuljku sitna zemljica uzeta 1945. sa Zrinjevca koju mi je kao maleni prežitak pokazao Vinko Nikolić, kada se nakon 45 godina vratio u Hrvatsku.tragičnoj gami knjiga Patricie Štambuk o Rosi Miličić, udanoj za potomka Hrvata, a posljednjoj od roda svoga plemena. Ona je Čilotka, na prvi pogled skromna i samozatajna, ali mudra i svjesna da s njom nestaje njen narod. O narodu i pripadnosti njemu, sanjali su Hrvati i u trećoj ili četvrtoj generaciji iseljenika. Jednako u cijelom svijetu, pa i u Južnoj Americi.

Hvala Predsjednici Republike Hrvatske da je posjetila ovaj dio našega bića, donijela im je djelić toploga mora i hrvatske zemlje i oni su to prepoznali. I u Argentini. I tamo se nosila u malom zamotuljku sitna zemljica uzeta 1945. sa Zrinjevca koju mi je kao maleni prežitak pokazao Vinko Nikolić, kada se nakon 45 godina vratio u Hrvatsku.

Pjesnik i gospodin duha, tužna ptica u nebrojenom jatu iseljenika, apsolutno nevinom u najbrojnijem dijelu, a druge ne pamtimo po dobroti i tuzi. Hrvatski su iseljenici ostavili iza sebe velike i dobre književne i duhovne tvorevine, ostvarili uspone u materijalnom smislu, stalno misleći o povratku kamenoj kući i rodnom zavičaju. Spoznali su da je to, taj san o povratku, ono što je rekao pjesnik Saint-John Perse: „ I da su mu sve stvari na svijetu isprazne/to nam jedne večeri na rubu svijeta ispričaše vojske vjetra u pijesku progonstva“.

Nevenka Nekić

Ned, 31-05-2020, 12:11:06

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.