Otvoreno pismo Tihomiru Dujmoviću

Ne mogu odoljeti da se ne javim otvorenim pismom i dobronamjerno kolegi Dujmoviću koji je konačno dobio priliku da vodi na HRT jednu ozbiljnu emisiju.

Najprije smo se svi radovali, a onda kad je rekao na koncu prve emisije da će to biti isti sastav (valjda zauvijek ?!), smrzli smo se. Naravno da treba pozvati dva suprotstavljena gosta, uvjetno rečeno Hrvata i onoga drugoga koji nije za Hrvatsku, pa ma kakva ona bila, ali to nikako ne mora biti uvijek isti dvojac. Zašto stalno Mijić-Jović? Ponajprije već unaprijed znamo što će reći Jović i kontra njega Mijić, pa i to nakon dvije emisije čini da ona počinje gubiti na zanimanju gledatelja. No najvažnija činjenica koja je protiv ovakve koncepcije je sljedeća: Mijić i ta strana Hrvatske imali su sedamdeset godina pravo i mogućnost nastupati u svim medijima, kad god su htjeli i na koji god su način htjeli. Njima i danas otvaraju vrata novi mediji, oni drže u svojim rukama veliku većinu položaja u javnim glasilima svih vrsta, od kojih su neke jednostavno naslijedili od svojih roditelja, rođaka, istomišljenika. Ali i među njima postoje razlike, nisu svi jednaki, ne bi svi bacali u Hudu jamu, kao što i među hrvatskim intelektualcima ima kukavica i navaljalaca.

Da počnem nabrajati one hrvatske značajnike koji nikako ili jedva nekako dobiju poneku minutu na TV, jedva bi pokrili prste dvije ruke. Zašto nikada ne možemo slušati sjajne, obrazovane i kulturne hrvatske intelektualce kao što su akademik Mislav Ježić, dr. sc. Pavo Barišić, mr. Đuro Vidmarović, književnika Hrvoja Hitreca, književnicu Mariju Peakić Mikuljan, msgr. Jurja Batelju, dr. Antu Nazora, Zvonimira Hodaka i niz drugih koji ponekad nešto kažu u „Bujici“ Velimira Bujanca, a poneki nigdje.

Karikature

Strašna je činjenica da godinama i godinama gledamo lik jednoga Stankovića, kao što smo gledali Latina, GostiU posljednje vrijeme objavljeno je nekoliko knjiga zapaženih kolumnista, vrsnih novinara kakav ste i Vi, kolega Dujmoviću, kao što su: „Gluho kolo“ Josipa Pavičića, „Nerazumni zapisi“ Nikole Đuretića, „Lijevom našom“ Zvonimira Hodaka, „Smrtonosna paučina“ Miroslava Mikuljana (postumno, sredila Marija Peakić Mikuljan)... Zašto ne oni kao Vaši gosti? Ima ih mnogo više od ovih slučajno odabranih.Gojanicu, karikaturu od novinara i voditelja Vlahovića, Trbovićke i sličnih.

I sada kolega Dujmović dobije emisiju u koju može pozvati niz ljudi s jedne i druge strane koji nešto znaju, koji su vrijedni a potpuno zapostavljeni ili onemogućeni, jer ima vjerojatno diskrecijsko pravo biranja gostiju, a kad tamo - gledat ćemo i slušati stalno iste likove! Takve emisije već postoje na Trećem programu HRT-a, koje naravno ne slušamo, u kojima prelijevaju iz šupljega u prazno uvijek isti, od kojih neki vladaju jedino vještinom fraziranja kojom prekrivaju svoju mržnju i prezir prema Hrvatskoj.

Dakle, poštovani kolega, ima mnogo ljudi koji takav način pozivanja i suprotstavljanja gostiju ne žele. Znamo, najlakše je zatvoriti kanal. Dajte šansu i onima koje ste tako strastveno opisali kao žrtve u svojoj knjizi „Hrvatska u raljama djece komunizma“ .

U posljednje vrijeme objavljeno je nekoliko knjiga zapaženih kolumnista, vrsnih novinara kakav ste i Vi, kolega Dujmoviću, kao što su: „Gluho kolo“ Josipa Pavičića, „Nerazumni zapisi“ Nikole Đuretića, „Lijevom našom“ Zvonimira Hodaka, „Smrtonosna paučina“ Miroslava Mikuljana (postumno, sredila Marija Peakić Mikuljan)... Zašto ne oni kao Vaši gosti? Ima ih mnogo više od ovih slučajno odabranih.

Nevenka Nekić