Detalji

Objavljeno: 01. prosinca 2017.

Uvijek se u narodnom biću kad se slama i tone u letargiju javlja netko tko ga diže, ukazuje mu na prave uzroke stanja. Da, to je prava riječ - ovo je knjiga koja ukazuje na prave uzroke svega što nam se događalo ne samo u Marijino vrijeme, nego od one kobne 1918. (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 26. studenoga 2017.

Jedno od osnovnih pitanja u knjizi glasi: je li Hrvatska i hrvatstvo ruševina? Isto tako: jesu li branitelji i slavni i bezimeni defenzori hrvatske misli kroz dugi niz stoljeća 888 godina uzalud sanjali slobodnu i samostalnu Hrvatsku? U to nas uvjeravaju progonitelji svakoga hrvatstva od onih prastarih mađarskih, preko austrijskih, talijanskih, srbijanskih do komunističkih vremena. (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 16. studenoga 2017.

Roman "Posljednja predaja" živjet će zbog one istine koja uvijek na koncu progovara iz velikih djela, koja se pamte i razotkrivaju zlodjela i njihove izvršitelje ma koliko se prikrivali. I tako roman počinje svoj put u Vječnost kao i tvoj junak, gdje ga čekaju... (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 14. studenoga 2017.

Od samoga početka života ove tužne zemlje, koju samo Nebo drži u rukama, sikronizirane su akcije tzv. liberalnih i antifa snaga: ne dirati u njihove tajne račune, njihove stanove čiji pravi vlasnici polako umiru; ne dirati u njihove prihode za nerad u tzv. nevladinim udrugama... (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 13. listopada 2017.

Smanjili su nam dotacije, ukinuli smo razne djelatnosti, zatvorili mnoge priredbe i književne susrete, a isto tako nemamo sredstava za pomoć siromašnim književnicima koji u starosti nemaju za životne troškove. Sada još samo da nas izbace na ulicu i eto „konačnoga rješenja“. (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2017.

Moji dragi urlikavci protiv Predsjednice, iz mraka svoga neznanja možete urlati, ali to ne će pobiti istinu. Da, hrvatsko je svećenstvo najviše zaslužno za priključenje Istre Hrvatskoj, ne na drugome mjestu, nego na prvome. (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 27. kolovoza 2017.

Gledam ga kako ulazi na vrata samostana, zamiče u prostor i vrijeme, malko pogrbljen kao da nosi sav teret svijeta na smeđem habitu i pridržava ga bijelim konopom. Zvone zvona na Katedrali gdje počiva Alojzije kojem se fra Duda mnogo puta poklonio: tako zamišljam temelje svijeta - njih dvojica pod svodovima Doma hrvatske duše. (N. Nekić)

Detalji

Objavljeno: 25. kolovoza 2017.

Ono što resi don Andru Ursića – Andriju - čovjeka, je silna energija, eros stvaranja, kreiranja ne samo riječi, već i graditeljstva pa i najapstraktnije umjetnosti - glazbe. Darovi su to Božji ostvareni kroz dugi niz godina svećeničke službe na otoku Hvaru i Braču. (N. Nekić)