Umjesto liberalnog – ekološki kapitalizam

Za prvog službenog puta u tuđinu sadašnja državna tajnica SAD posjetila je Kinu, a za razgledanja Beijinga energanu Taijang Gong. To postrojenje na plin proizvodi struju te vruću i mrzlu vodu (CHCP). Napravili su ga Kinezi uz sufinanciranje Britanaca, ali je turbine i generatore za nj isporučio američki General Electric. Pogon je 13% učinkovitiji od najnaprednije svjetske elektrane na ugljen i godišnje pravi preko 3 GWh energije, ali otpušta 50% manje CO2 i troši 2/3 manje vode od kineskih elektrana na ugljen. Upitana zašto nije naglašavala pitanje ljudskih prava za svojeg posjeta, Hillary Clinton je ogovorila da to nije prijeko pitanje. Prijekosti su joj bile financijska kriza i suradnja u zaštiti klime i Zemlje.

U SAD ima preko sto „vjetrenih rančeva“ za proizvodnju električne energije snage veće od 120 megavata, jedna od 750 MW. (Snaga elektrane Krško je 2000 MW.) Vlasnik jednog od vjetrenih rančeva u Teksasu kaže: „Na ranču nema stoke i otpuštanja CO2. Dok se vrte noževi propelera na mojim turbinama, ja vrtim svoje palce.“ U SAD je i solarna groznica u punom jeku, a utrku predvodi Novi Meksiko, s guvernerom Richardsonom, Clintonovim i nesuđenim Obaminim ministrom energetike. Nijemci imaju u SAD veliko tržište za opremu i proizvodnju energije.

Sadašnja svjetska kriza dovela je liberalni svijet u smrtnu agoniju. U 10 minulih godina globalizacije, na dosadašnjoj razini tehnologije i uz davanje prednosti financijskom sektoru pred proizvodnjom, Zapad je izgubio industrijsku bitku s Azijom. Ako dosadašnje držanje Zapada ostane, on će i dalje slabiti. Zapad se može obnoviti, ali mora izabrati način. Jedan put obnove bio bi povratak radu i proizvodnji uz pretvaranje anglosaksonskih zemalja u obične zemlje, zemlje bez posebne misije u svijetu. UK i SAD još misle da imaju misiju stvaranja svijeta mira i blagostanja, i to slabljenjem tuđih nacionalnih država te slobodnim kolanjem kapitala, robe i ljudi diljem svijeta. Međutim, uspostava potpune neizvjesnosti u svijetu, - čak i za kapital, korporacije i tržišta, a ne samo za ljude, obitelji i narode - koja je dovela do krize, potkopala je i pokopala religiju liberalizma.

U globalizaciji su civilizacije banule jedne pred druge. Time su relativizirani svi sustavi ljudskih vrijednosti pa i liberalizam. Nijedan sustav vrijednosti zasnovan na pravilima, zapovijedima i zabranama ne može služiti svijetu koji se brzo mijenja. Sadašnje stješnjenje svijeta više ne dopušta političko, industrijsko ili financijsko nomadstvo ili kolonijalizam. Globalizacija je nomadski svijet pretvorila u sjedilački. Tijesan globalni svijet nameće ljudsku uzajamnost i solidarnost te društvenu odgovornost. Drugi put obnove Zapada moglo bi biti umetanje u svijet dodatne „dimenzije“, koja bi stvorila nov prostor i dodatan stupanj slobode za poslovne nomade kakvi su Anglosaksonci. Ima dovoljno znakova – kakvi su interes Hillary Clinton za energetsku i ekološku suradnju SAD i Kine ili stav SAD prema klimi iznesen na sastanku G8 - da će i SAD, nasuprot stavu Busha sina, na velika vrata stupiti u pokret „zelenih“. Kandidat Obama je obećavao obnovu američkog sna, za koji se zna da je stvarao noćne more drugdje po svijetu, uključujući i domorodačku Ameriku. SAD mogu pokušati obnoviti Lincolnovu viziju ili urotu stvaranja svijeta kredita i tehnoloških inovacija (zbog koje je Lincoln platio glavom) ili Rooseveltovu viziju svjetske dominacije SAD temeljem usredotočenja kapitala i prednosti u tehnologiji, zbog koje je Staljin odustao od poslijeratne suradnje sa Zapadom.

Sve govori da će Zapad, a posebice SAD, stvoriti novu, velebnu „zelenu“ ideologiju zaštite Zemlje, s dogmama, pravilima, zapovijedima i zabranama, kojom bi se nametao način osobnog i društvenog ponašanja. Pokušat će se iskoristi potrebu zaštite okoliša, klime, Zemlje i života za stvaranje obvezujućeg svjetonazora, sustava ljudskih vrijednosti te držanja i vladanja ljudi i naroda, kako bi se iskoristila sadašnja prednost Zapada u tehnologiji. Ona bi omogućila stvaranje proizvoda i usluga koji bi Zapadu jamčili, bar privremeno, gospodarsku obnovu, blagostanje i obnovu njegova gospodstva nad svijetom. Alternativna energetika uključit će novo projektiranje građevnih objekata, uređenje prostora, prometa i komunikacija te revolucijsko restrukturiranje većine industrijskih grana. Osim „zelene“ tehnologije osnovu novog svijeta činila bi i hiperkibernetika.

Time bi liberalni kapitalizam bio zamijenjen zelenim kapitalizmom ili ekokapitalizmom, kao novom svjetskom gospodarskom doktrinom i društvenom ideologijom ili vjerom. Lakoća kojom bi mase prihvatile novu vjeru, koja bi obvezivale i njihove političare, podsjetila bi na lakoću kojom je posrnulo Rimsko carstvo prihvatilo kršćanstvo. Čini se da SAD ne bi htjele zadržati Britaniju kao ortakinju u novom nomadstvu. SAD bi vjerojatno pokušale namamiti Kinu da im postane strategijskom, milenijskom ortakinjom. Tako bi dvije zemlje, koje sad najviše kvare klimu, postale nositeljicama ekokapitalizma i misionarkama religije zaštite Zemlje i života na njoj. (Kina je već rekla, da mjere za olakšanje stanja Zemlje koje predlaže Japan ne će biti dostatne.) Ipak, upitno je, bi li se dugovječna, sjedilačka Kina, zemlja nebeskog mira, upustila u bilo kakvo nomadstvo. Ako bi to učinila, geopolitika bi dobila novu os. Ako ne bi, zeleni kapitalizam bi ostao samo zapadnim nadomjeskom za dosadašnji liberalni kapitalizam.

Zdravko Mršić