Trošarine

Tvaj se osvrt, kao i većina mojih novijih osvrta, također bavi jednom značajkom današnjeg svijeta, današnje geopolitike i današnjega međunarodnog trgovanja. Riječ je o olakom američkom nametanju uvoznih trošarina. Predsjednik Trump sam je sebe nazvao „čovjekom-trošarinom“ (tariff man). Američki predsjedniknedavno je ponosno izjavio da je „riječ trošarina najljepša riječ u engleskom rječniku, ljepša čak i od riječi ljubav“. On je još za svojega prvog predsjednikovanja (2017.-2021.) uvođenjem trošarina na uvezene kineske proizvode 2018. godine upozorio na „kinesku opasnost“, uvidjevši da je Kina ozbiljan takmac Americi u industriji, trgovini, ulaganju i tehnologiji.

Američki predsjednik vrlo često nekim zemljama zaprijeti uvođenjem trošarina kako bi ih prisilio na ustupke ili na „dogovor“ u nekim drugim prijepornim pitanjima. Namet trošarina je kazna, ali može biti i ucjenom. Tako je predsjednik Trump početkom veljače postupio prema Kanadi i Meksiku čime je od spomenutih zemalja postigao zatvaranje američkih kopnenih granica izvođenjem kanadske i meksičke vojske na granice. Prijetnja uvođenja trošarina navela je meksičku vladu da dopusti američki napad dronovima („trutovima“) na sjedišta meksičkih krijumčarskih udruga, koje iz Meksika djeluju i u Americi. Ipak, pravi razlog odgodi nameta uvoznih trošarina Meksiku i Kanadi bio je nagli pad vrijednosti dionica na tržištima dionica u New Yorku (Dow, Nasdaq, S&P).

Predsjednik Trump u svojemu je novom predsjedničkom razdoblju kaznio mnoge zemlje nametom uvoznih trošarina. Najavio je pa privremeno, za trideset dana, odgodio nametanje uvoznih trošarina Meksiku i Kanadi u stupnju od 25 %, s tim što će uvozne trošarine na kanadske energente iznositi 10 %. Sredinom veljače američki predsjednik uveo je trošarine na uvoz čelika i aluminija iz svih zemalja svijeta u stupnju od 25 %. Nije napravio razliku između saveznica i „neprijateljskih“ zemalja.

Objavljena svrha nameta uvoznih trošarina je smanjenje američkog manjka u razmjeni tvarnih dobara (sirovina, sastavnih dijelova, temeljnih kemijskih sastojaka i gotovih proizvoda) s mnogim zemljama. Amerika ima manjak u robnoj razmjeni s velikim brojem važnih zemalja (Kanadom, Meksikom, zemljama Europske unije, Kinom, Rusijom i s drugim zemljama). Razlog američkog manjka u razmjeni tvarnih dobara je slabost američke industrije, jer obujam uvoza i obujam izvoza ovise o snazi industrijske proizvodnje. Američka tvarna proizvodnja vrijedi 2,3 trilijuna dolara. Udio američke tvarne proizvodnje u američkom ukupnom domaćem proizvodu je 10,2 %, a u zapošljavanju je 9.7 %. U SAD su udjeli industrije u domaćem proizvodu i u zapošljavanju sumjerljivi.

[Kineska tvarna proizvodnja ima vrijednost 4 trilijuna dolara. Udio kineske tvarne proizvodnje u kineskom ukupnom domaćem proizvodu je 38 %, a u zapošljavanju je 22.7 %. Očito je da manji udio kineske tvarne proizvodnje u zapošljavanju u odnosu na udio u ukupnom domaćem proizvodu dolazi od uporabe robota i umjetne umnosti. Primjerice, luka Šangaj je najveća luka na svijetu, a sav utovar, istovar i pretovar tovara obavljaju dizalice, kojima upravlja umjetna umnost. Proizvodnja tvarnih dobara u Indiji iznosi 680 milijardi dolara ili 17 % indijske ukupne domaće vrijednosti, a zapošljava 12 % zaposlenog pučanstva. Razmjerno mali broj zaposlenih u proizvodnji tvarnih dobara u Indiji dolazi od snage indijske procesne proizvodnje (kemija, farmacija), koja je uvelike automatizirana. Kina rabi umjetnu umnost, Indija automatizaciju, a američka proizvodnja zaostaje u oba ta postupka.]

Američko gospodarstvo neprekidno se deindustrijalizira od utemeljenja Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1995. godine. Otad su američke industrijske korporacije svoju proizvodnju prenosile u zemlje niske cijene rada i to prvotno u Kinu, koja je uvijek imala radnike vješte u izradbi komadni proizvoda. Kina je iskoristila uspostavu WTO i pohlepu američkih korporacija za dobrom zaradom pa putem ortaštva domaćih i američkih korporacija, nije samo svladala proizvodnju suvremenih proizvoda, nego je i nakupila suvremenu tehnologiju. Usto, kineska se država predano starala za razvitak i unapređenje domaće tehnologije. Sad Kina nije samo industrijski i trgovinski, nego i tehnološki div.

Razinu sadašnje industrijske proizvodnje u SAD dobro pokazuju statistički podatci koje je prikupio UNIDO. Kina sada ima 32 % svjetske industrijske proizvodnje, a SAD imaju samo 16 %. Njemačka ima 5,2 % svjetske industrijske proizvodnje, a Indija 3 %. Kina i Indija imaju po oko 1,4 milijarde stanovnika. Amerika ima oko 330 milijuna, a Njemačka 84 milijuna. Očito je,da će se prevaga Indije i Kine nad Zapadom i posebice nad SAD i nadalje povećavati.

Predsjednik Trump je 20. veljače ove godine na sastanku Udruge republikanskih guvernera zaprijetio zemljama BRICS-a da ih čekaju uvozne trošarine od 150 % vrijednosti proizvoda koje namjeravaju prodavati na američkom tržištu. Kao razlog prijetnji američki predsjednik naveo je nastojanje zemalja BRICS-a da unište dolar kao sredstvo prekograničnog plaćanja, držanja državnih i korporacijskih pričuva te kao sredstvo izravnih ulaganja u tuđe zemlje.

Valja spomenuti da Amerika u Kini ne vidi samo takmaca, nego i protivnicu pa i neprijateljicu. Tome je tako jer Amerika uvijek treba neprijatelja koji tobože ugrožava američko gospodarstvo, američku tehnologiju i, dakako, američku zaštitu ili sigurnost. Amerika je, posebice pod predsjednikom Trumpom, uzela uvozne trošarine kao sredstvo obrane. Po meni, to je pogrešan izbor jer američko tržište nije toliko veliko i bogato da ostatak svijeta ne bio mogao dobro poslovati i bez pristupa američkom tržištu. To posebice vrijedi ako se uzmu u obzir snažni gospodarski odnosi BRICS-a sa svim zemljama svjetske većine.

Pouzdani prikupljeni podatci pokazuju da među dvadeset zemalja svijeta, kojih se gospodarstva najsnažnije razvijaju, nema niti jedne zapadne zemlje. Gospodarska dinamika ili silina vlada među zemljama BRICS-a i svjetske većine. Kina je nedavno uklonila uvozne trošarine na proizvode iz najmanje razvijenih zemalja svijeta posebice iz mnogih afričkih zemalja. Usto, Kina je putem pothvata ceste i pojasa uložila golema sredstva u razvitak prijevozne podloge (ceste, željeznice, luke) zemalja svjetske većine te u razvitak proizvodnje tvarnih dobara, koje traži svjetsko tržište. Zato Kina i ostale članice BRICS-a ne očekuju i ne dočekuju namet američkih trošarina kao slabe, nego kao jake države. Slaba je Amerika, a njezino nametanje trošarina može još više ugroziti nju samu.

Za razliku od kineskog načina ulaganja u razvitak drugih zemalja, američka ulaganja obavljala su se uglavnom putem Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Ta su ulaganja obično bila uvjetovana provedbom reformi koje su se sastojale u privatizaciji korporacija i javnih uslužnih poduzeća te u provedbi strogih poreznih i novčarskih mjera. (SAD su mnogim zemljama pružale i dodatnu „pomoć“ putem USAID-a koja se jnajčešće očitovala u potkopavanju tuđih država i u razaranju kohezije ili sljubljenosti tuđih naroda. Upravni ustroj predsjednika Trumpa de facto je ukinuo USAID, a njezinu glavnu zgradu – nazvanu po predsjedniku Ronaldu Reaganu – iznajmio Upravi za carine i zaštitu granica (Customs and Border Protection – CBP).

U načelu, postoje samo tri vrste kupaca: pojedinci ili obitelji, poslovne korporacije i države. U SAD pojedinci i obitelji su previše zaduženi i to ponajviše putem uporabe kreditnih kartica i uzimanjem stambenih kredita pa imaju vrlu mali raspoložljivi dohodak. Korporacije su isto zadužene i to putem objave obveznica i uzimanjem financijskih kredita. Zaduženost američke države jedva treba spomenuti. Američka riznica dužna je više od 36 trilijuna dolara, a prošle je godine samo za dospjele kamate platila 1,125 trilijuna dolara. Opća zaduženost u Americi te neizvjesnost američke geopolitike i američke novčarske politike dovode u pitanje vjerodostojnost dolara kao pričuvnog novca te kao sredstva ulaganja i prekograničnog plaćanja. Mnoge zemlje ne znaju kada će i njima SAD nametnuti kazne i možda prisvojiti dolarske pričuve.

Zato se mnoge Americi prijateljske i neprijateljske zemlje rješavaju svojih dolarskih pričuva i kupuju zlato. Posebno valja istaknuti Japan, Veliku Britaniju, Saudijsku Arabiju, Švicarsku, Indiju i Kinu. (Zato je cijena zlata znatno prekoračila 3.000 dolara za uncu.) Japan se rješava američkih državnih obveznica, a kupuje kineske, jer one nose veći prihod i jer su zaštićenije. Japan je 2024. godine povećao kupnju kineskih državnih obveznica 54 %.) Raspačavanju svojih pričuva na zlato, euro i drugi novac pridružile su se Indija, Kina, Japan, Azerbajdžan, Poljska i druge zemlje plašeći se moguće brze dedolarizacije državnih pričuva.

Prava svrha američkog nametanja uvoznih trošarina nije kazniti tuđe korporacije, nego natjerati američke korporacije koje imaju proizvodnju u drugim zemljama (Meksiku, Kanadi, zemljama Europske unije, Kini, Turskoj, Tajlandu, Vijetnamu, Maleziji, Singapuru i u drugim zemljama) da svoju proizvodnju vrate u Ameriku. Tako bi Amerika više izvozila, a manje uvozila industrijske proizvode, čime bi poboljšala stanje robne razmjene. (Korporacija Tesla bi trebala svoju proizvodnju iz Kine i Njemačke vratiti u Ameriku!?) Prije je Amerika izvozila i usluge, posebice financijske. Ipak, većina usluga obavlja se u zemlji (domaće usluge kao što su prijevoz, trgovina, ugostiteljstvo i drugo), a izvoz financijskih usluga je smanjen, jer je digitalizacija poslovanja raspačala financijske usluge diljem svijeta.

Nepredvidljivost američke opće politike dolazi prvobitno od smjene demokrata i republikanaca na vlasti. Od 1947. do 2019. godine demokrati su vladali ukupno 36 godina, a republikanci će ukupno vladati isto toliko. Tomu treba dodati ideološku zadojenost američke politike i geopolitike: globalizam i ratobornost demokrata te nacionalizam i mirotvorstvo republikanaca. Nedavno je objavljeno da je veliki privatni ulagatelj Warren Buffett uložio 1,2 milijarde dolara u birane meksičke zaštićene proizvode, a u Japanu povećao udjele u japanskim veletrgovačkim kućama Itochu, Marubeni, Mitsubishi, Mitsui i Sumitomo. Od Trumpova ustoličenja do 26. veljače europske dionice su porasle 5, 2%, a američke (S&P) 1 %.

Po meni, namet uvoznih trošarina ne će uravnotežiti robnu razmjenu Amerike sa svijetom. Americi je potrebno povećanje proizvodnje suvremenih proizvoda kakve vanjska tržišta traže. Za to je potrebno unapređivati i osuvremenjivati američku tehnologiju. (Nije sva tehnologija u umjetnoj umnosti i u korporaciji NVIDIA.) Međutim, unapređivanje i osuvremenjivanje tehnologije ne može se prepustiti korporacijama, nego u tom vodeću ulogu treba imati američka država, koja će od korporacija i sveučilišnih ustanova tražiti štedljivost i razboritost u razvitku tehnologije. Ipak, valja se pribojavati toga da poduprte korporacije ne će vratiti zajednici pravu vrijednost u tehnologiji.

Američka država treba konačno početi uvažavati potrebe pučanstva koje za život treba red, postojanost i predvidljivu zbiljsku politiku, kojih u Americi dosad nije bilo. Pučanstvo ili životna zajednica može imati ublažavajuće djelovanje na gospodarstvo općenito, na rast industrije i na razvitak tehnologije. U Americi se mora smanjiti međusobno nadmetanje korporacija i mora se povećati njihova suradnja. Jedno od sredstava za takvu blagodatnu promjenu može biti mudro i pomno državno ulaganje u unapređivanje tehnologije. Tako postupa kineska država u kojoj su vlasti oduvijek imale „mandat nebesa da se brinu za zemlju i ljude“. Američke vlasti isto se trebaju brinuti za zemlju i ljude. America First!

Zdravko Mršić