Kapital i klima

U minula dva i pol stoljeća došlo je do opakog pogoršanja klime odnosno do pogoršanja stanja zraka i mora koji obvijaju plohu Zemlje. Pogoršanje klime valja pripisati Industrijskoj revoluciji, koja još uvijek rabi prljavu tehnologiju utemeljenu na gorenju ugljena i nafte te na opasnoj tehnologiji razbijanja jezgara atoma teških elemenata. Usto, industrijska civilizacija prihvatila je razornu ideologiju nesmiljenog gospodarskog rasta. Sprega jakih sila industrijskih postrojenja i nesmiljenog gospodarskog rasta prouzročila je ozbiljan, gotovo Zdravko Mršićnepovratan poremećaj klime. Kapital je bio nestrpljiv u nastojanju da zgrće zaradu, makar to bilo i pod cijenu uporabe štetne i prljave tehnologije.

Kapital se najlakše zgrće neprestanim stvaranjem novih proizvoda i usluga, koje je utemeljeno ne samo na trajno novim industrijskim i proizvodnim postupcima, nego i na novim materijalima. Tako je došlo do izuma plastike i obilja plastičnih proizvoda, koji se s vremenom ne razgrade kao što se razgrade organske tvari, nego ih treba razgrađivati uz silnu uporabu prljave energije. Zna se koju štetu plastika čini životu u moru.

Izvorni uzročnik pogoršanja klime te ugroze naše vrste i života na Zemlji je kapitalizam kao pristup uređenju ljudskih Zemljaživotnih zajednica. U vrsti je uspostavljen privatni, a ne državni kapitalizam, po kojemu sav kapital treba biti privatan, a nikako državni ili društveni. Nositelji privatnog kapitala smatraju da nisu ni za što odgovorni, ponajmanje za dobro vrste, naroda, ljudi i života. Kapitalisti smatraju da kapital treba biti sloboda, iako su vrsti Homo sapiens oduzeli slobodu prilagodbe okolnostima, koja je uvjet opstanka svih vrsta.

Kapitalisti se trse da neograničeno gomilaju kapital djelomice putem tehnološkog ubrzavanja gospodarskog rasta, a ne postupnim i sustavnim širenjem gospodarstva na sve dijelove svijeta u kojima naša vrsta živi. Tehnološko ubrzavanje rasta na nekim mjestima Zemlje sprječava prostorno širenje gospodarskih aktivnosti. Neujednačenost gospodarskog rasta koja je urođena pogreška privatnog kapitalizma stvorila je opasnu seobu naroda, koja slabi i životne zajednice iz kojih ljudi „idu ZadaćaZa razliku od naše vrste klima je uvijek bila globalna, jer su vjetrovi pokretani temperaturnim razlikama na pojedinim predjelima Zemlje povezivali klimatske prilike na različitim mjestima. Stoga je oporavak globalne klime postao zadaćom i odgovornošću cijele vrste Homo sapiens. Riječ je o skupnoj odgovornosti globalne vrste za globalnu klimu. Svaka životna zajednica u svojem životnom prostoru treba sustavno i smišljeno uklanjati sve uzroke koji kvare zajedničku klimu. Skupnu odgovornost za klimu trebaju prihvatiti svi pa čak i nositelji privatnog kapitala koji je otet vrsti.trbuhom za kruhom“ i životne zajednice koje su odredište seobe, jer odredišne zajednice silom gube društvenu koheziju i postaju žrtve multikulturnosti.

Nadmetanje diljem svjetskog tržišta

Kapital je – u predanom nastojanju da se i dalje te preko svake mjere množi – stvorio svjetsko slobodno tržište robe, usluga i kapitala. Kapitalizam je prisilio sve pripadnike naše vrste da se međusobno nadmeću diljem svjetskog tržišta. Čak je stvoreno i svjetsko tržište rada, iako cijena života nije jednaka na svim mjestima. To je dovelo do globalizacije ne samo poslovanja, nego i do nehotične globalizacije naše vrste. Usto, tržište je stijesnilo našu vrstu, Klima3koja se iznimno brzo množila, jer je kapital sve brže stvarao novo bogatstvo, koje je u kapima dopiralo do svih ljudi. Sad je naša namnožena vrsta stiješnjena na konačnoj plohi Zemlje.

Za razliku od naše vrste klima je uvijek bila globalna, jer su vjetrovi pokretani temperaturnim razlikama na pojedinim predjelima Zemlje povezivali klimatske prilike na različitim mjestima. Stoga je oporavak globalne klime postao zadaćom i odgovornošću cijele vrste Homo sapiens. Riječ je o skupnoj odgovornosti globalne vrste za globalnu klimu. Svaka životna zajednica u svojem životnom prostoru treba sustavno i smišljeno uklanjati sve uzroke koji kvare zajedničku klimu. Skupnu odgovornost za klimu trebaju prihvatiti svi pa čak i nositelji privatnog kapitala koji je otet vrsti.

Ispalo je tako, da se vrsta globalizirala u zadnji čas. Ona se globalizirala u pravi čas: ona sad kao vrsta može Dolarpristupiti prijekom poslu oporavka i obnove klime. Prije desetak godina kapitalisti su nastojali zaustaviti pogoršanje klime putem kupoprodaje obroka onečišćenja zraka: zemlje koje više zagađuju zrak trebale su platiti naknadu za „čistoću“ zraka u zemljama, koje nastoje manje prljati zrak. Međutim, klima se ne može oporaviti djelovanjem tržišnih postupaka. Kapitalizam, kapital, tržište i ideologija liberalizma krivci su za sadašnje opako stanje klime. Stoga je očito, da će obnova i oporavak klime tražiti uklanjanje kapitalizma kao pristupa uređenju društva, po kojemu je privatni kapital slobodan i bez odgovornosti, po kojemu je tržište iščupano iz gospodarstva i društva te po kojemu je samoživost proglašena temeljnom značajkom pripadnika vrste Homo sapiens.

Sadašnje stanje klime prisiljava našu vrstu da sebi na dobrobit izvede Industrijsku kontrarevoluciju, koja će joj omogućiti uklanjanje opakih posljedica Industrijske revolucije, koje se očituju u sadašnjem stanju klime Zemlje. Vrsti su potrebne nova industrija i nova industrijalizacija. Vrsta će preuzeti nadzor nad razvitkom tehnologije i nad smišljanjem proizvoda. Vrsti je potrebna proizvodnja za nju samu. Od proizvodnje za tržište i kapital doći će do proizvodnje za vrstu, kojoj je nasušno potreban oporavak klime. Vrsta Homo sapiens i kapitalizam su u nepomirljivom ratu za klimu Zemlje. To je rat između prljave i čiste tehnologije.

Nove, čiste tehnologije i nov način života

Osim uporabe nove, čiste tehnologije vrsta će se morati prihvatiti i već se prihvaća novog načina života. Po novom, spasonosnom načinu života ljudi će sami obavljati više posla za sebe, kako bi manje kupovali proizvode i usluge, proizvodnjom kojih se trati energija te prirodni i umjetni materijali. Ljudi će morati povećati proizvodnost osobnog rada i proizvodnost materijala. Ljudi će morati više raditi u kućanstvu i u obitelji. Posebno će morati raditi za obrazovanje djece u obitelji. Povećanje proizvodnosti materijala sastoji se u povećanju rada i smanjenju uporabe materijala: od manje materijala više proizvoda za uporabu. Novi način života svakako će značiti i manje putovanja i turizma, što se može nadoknaditi uporabom digitalne elektronike i za obavljanje stručnog posla i za „razgledanje“ dalekih krajeva.

Novi način života tražit će i uspostavu novog sustava odgoja za vrstu, umjesto sadašnjeg odgajanja ljudi za tržište. Novi, spasonosni način života traži postavljanje novog sustava uvjerenja za vrstu umjesto sadašnjeg sustava uvjerenja, koji služi vlasti, civilizaciji, kapitalizmu, kapitalu i tržištu. To će biti sustav pripadnosti samo vrsti Homo sapiens i životnom prostoru te sustav štovanja života. Slabo stanje klime prisiljava vrstu, da umjesto tržišne prodaje čiste tehnologije i novih proizvoda utemeljenih na njoj uvede raspačavanje ili re-distribuciju čiste tehnologije i novih Tehnologijeproizvoda. Zbog toga će se morati promijeniti i poimanje uloge patenata i „intelektualnog“ vlasništva: intelektualno vlasništvo je uistinu zajedničko kao što su zajednički i klima Zemlje i život na njoj. Tako će biti, ako sve pa i najnerazvijenije životne zajednice trebaju pružiti primjeren prinos oporavku klime. Tko se sam ne može dokopati nove tehnologije treba je dobiti, jer svi narodi moraju rabiti čistu tehnologiju.

Slabo stanje klime ili zraka i mora vrste sili vrstu na zamjenu kapitalističke i civilizacijske samoživosti životnim zajedništvom. Vrsta se treba okaniti multikulturnosti, otvaranja društava i podmuklog građanskog udrugarstva. Postupna tranzicija vrste iz samoživosti u životno zajedništvo KapitalizamSkupna odgovornost za stanje Zemlje, klime i vrste nameće potrebu pretvorbe privatnog kapitala u skupni ili društveni. Kapital treba vezati uz rad, prostor i klimu. To će kapital učiniti odgovornim. Jedinačna prava ne idu ruku pod ruku sa skupnom odgovornošću. Nitko se ne može ugnuti odgovornosti. Ne može biti izbjegavanja odgovornosti za vrstu i klimu. Kapital i „tehnološke“ korporacije u tomu ne smiju biti iznimkama. Ako ne prihvate potrebe vrste, neka bez kapitala otetog vrsti napuste vrstu i žive nasuho u samoživosti.donijet će prestanak ne samo kapitalizma, nego i civilizacije. Dolazi vrijeme politizma u vrsti. Nove mlade ljude trebat će opremiti znanjem i razumijevanjem, koji su potrebni globalnoj vrsti ugroženoj starim kapitalizmom i novim stanjem klime. Ugroženoj globalnoj vrsti potrebna je re-distribucija dobrobiti i života kakva je vladala u izvornim zajednicama prije nego što je vrsti nametnuta civilizacija. Trebat će ukloniti svjetsko tržište, koje sputava vrstu i ukloniti nadmetanje na tržištu: materijalna dobra i životne usluge pravit će se za poznate kupce. Zar usred razdoblja civilizacije, kad je rimska legionarska globalizacija bila na vrhuncu, Isus iz Nazareta nije rekao upravo to? „Neka svi imaju život i neka ga svi imaju dosta!“ Naša vrsta kao vrsta treba se posvetiti zaštiti jedinačnih ljudi i zaštiti života. Liberalizam kao sustav uvjerenja za samoživost već se povlači pred sustavom uvjerenja štovanja života i pripadnosti vrsti Homo sapiens.

Suverenost zajednica

Usprkos globalnosti vrste ili upravo zbog globalnosti vrste upriličenje posla vrste – prilagodba vrste životnim okolnostima i prilagodba vrsti okolnosti života, u koje spada i klima – treba vezati uz povijesne životne zajednice. Time se potvrđuje suverenost tih zajednica. Time im se dodjeljuje odgovornost i daju ovlasti za obavljanje posla Klima2vrste. Budući da su države ili političke zajednice sredstva naroda ili životnih zajednica stanje vrste nameće novu ulogu države, koja mora stupiti iz služenja kapitalu u službu životni zajednica.

Skupna odgovornost za stanje Zemlje, klime i vrste nameće potrebu pretvorbe privatnog kapitala u skupni ili društveni. Kapital treba vezati uz rad, prostor i klimu. To će kapital učiniti odgovornim. Jedinačna prava ne idu ruku pod ruku sa skupnom odgovornošću. Nitko se ne može ugnuti odgovornosti. Ne može biti izbjegavanja odgovornosti za vrstu i klimu. Kapital i „tehnološke“ korporacije u tomu ne smiju biti iznimkama. Ako ne prihvate potrebe vrste, neka bez kapitala otetog vrsti napuste vrstu i žive nasuho u samoživosti.

Sadašnje stanje čovjeka i stanje vrste određeni su sapetošću vrste svjetskim tržištem, kojim upravlja slobodan privatni kapital. Vrsta treba sa sebe zbaciti okove tržišta i preuzeti ovlasti država ili političkih zajednica. Vrsta je sad u stanju rata pa su državama ili političkim zajednicama povijesnih životnih zajednica potrebne posebne, jake ovlasti upravo u ime životnih zajednica. Usto, za pravo obavljanje posla vrsti su nasušno potrebni zajedništvo i savezništvo povijesnih političkih zajednica ili država. Države trebaju štititi sve jedinačne pripadnike vrste od društvenih zala te od ugroze bolestima, koje u pravim pošastima haraju diljem globalne vrste, jer je stres koji je tržište navalilo na ljude potkopao biološku otpornost vrste. Države će postaviti potpunu i snažnu kibernetsku zaštitu ne samo sustava upravljanja javnim poslovima vrste i životnih zajednica, nego i zaštitu rada jedinačnih ljudi, koji će se manje vozikati na posao i s posla, a više raditi od kuće, rabeći pritom digitalnu opremu i skupne informacijske sustave.

Za svoj oporavak i za obnovu klime vrsta je prisiljena napraviti ozbiljne, korjenite i presudne zahvate. To su svakako:

• zamjena opasne prljave tehnologije čistom,
• povećanje bogatstva, mogućnosti, sile i ovlasti države,
• uspostava nadzora vrste nad slobodnim svjetskim tržištem,
• promjena pristupa životu u vrsti Homo sapiens,
• vezanje kapitala uz rad, životni prostor i klimu,
• preinaka smisla intelektualnog vlasništva te
• širenje i ujednačenje čiste proizvodnje po političkim i životnim zajednicama.

Kako bi mogla obaviti taj posao, vrsta će morati skršiti sadašnju vlast kapitala, ukloniti kapitalizam, raspršiti svjetsko KapitalizamNeka ljudi, koji još smatraju da nema inačice kapitalizmu uvide i uvaže u kakvo stanje je kapitalizam doveo vrstu, Zemlju i klimu te neka izaberu je li mudrije ništa ne poduzeti i nastaviti propadanje života ili je uputnije prihvatiti se rada, znanja, izumiteljstva, poduzetnosti i zajedništva, koji su u rodu Homo napravili vrstu, koja je svjesna sebe i svojeg stanja, koja ima pojmovno razmišljanje i u kojoj se uvriježio pojam svrhe. Industrijska kotrarevolucija vraća svrhu u vrstu Homo sapiens.tržište robe, usluga i kapitala te degradirati liberalizam kao opaku ideologiju samoživosti.

Iz kapitalizma u politizam

Prelazak od kapitalizma u politizam, smišljen prelazak od prljave tehnologije na čistu ili Industrijska kontrarevolucija prisilit će sve narode ili životne zajednice naše vrste da prihvate domaće zadaće. Svaki narod čeka različita neposredna zadaća, iako svaka od tih zadaća vodi istoj svrsi u vrsti: oporavku vrste te obnovi Zemlje i klime. Takva zadaća čeka i Hrvate. Mi ćemo se trebati posebno prihvatiti nakupljanja znanja, tehnologije i skupnog kapitala. To nas treba osposobiti za pravljenje proizvoda za oporavak klime, koji će se tražiti u vrsti. Hrvatski skupni posao se ne smije prepustiti privatnicima. Hrvati će kao i ostali narodi živjeti od rada, znanja, poduzetnosti, izumiteljstva i zajedništva, a hrvatska država uistinu mora postati poduzetnicom. Republika Hrvatska se mora otresti Europske unije, koja je tvorevina privatnog bogatstva i sa svim europskim narodima od Lisabona preko Urala do Vladivostoka izgraditi mrežu suverenih životnih zajednica.

Vrsta od Industrijske kontrarevolucije ima velika očekivanja. Treba doći do prevage radne pred kupovnom sposobnošću. Očekuje se povratak vlasti u vrstu i postavljanje nove narodne demokracije, umjesto sadašnje kapitalističke. Doći će do prestanka kapitalizma i do prestanka civilizacije. Znatno će se ograničiti privatni kapital i uspostaviti njegova puna odgovornost. Uspostavit će se politizam kao pristup uređenju životnih zajednica i uspostaviti mreža tih zajednica, čime će biti potvrđena javna vlast u vrsti. Neka ljudi, koji još smatraju da nema inačice kapitalizmu uvide i uvaže u kakvo stanje je kapitalizam doveo vrstu, Zemlju i klimu te neka izaberu je li mudrije ništa ne poduzeti i nastaviti propadanje života ili je uputnije prihvatiti se rada, znanja, izumiteljstva, poduzetnosti i zajedništva, koji su u rodu Homo napravili vrstu, koja je svjesna sebe i svojeg stanja, koja ima pojmovno razmišljanje i u kojoj se uvriježio pojam svrhe. Industrijska kotrarevolucija vraća svrhu u vrstu Homo sapiens.

mr. sc. Zdravko Mršić

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.