Plinski harač

 

Predsjednica vlade RH je u vijestima RTL-a 2.1.2010. na pitanje o cijeni plina u Hrvatskoj odgovorila da je to pitanje za kviz. Moglo se možda očekivati da će spomenuta RTL u svojoj emisiji nazvanoj „Sučeljavanje kandidata za predsjednika“ upitati kandidate da li i oni misle da je cijena plina (poskupljenje) - pitanje za kviz i koji je njihov stav o plinskom haraču. Poskupljenje plina je opasniji harač od onog običnog (2-4% poreza na plaće i penzije) jer otežava život 600 tisuća obitelji koje koriste plin, jer će izazvati poskupljenje grijanja i električne energije i mnogih drugih dobara koja koristi cjelokupno stanovništvo u Hrvatskoj i jer će ugroziti stabilnost svih cijena a i krajnje ugroženog gospodarstva. Ali ništa od toga. U emisiji su kandidati pitani o tome kada su rođendani njihovih supruga, kada su se oženili, možda i o tome koji broj cipela ili donjeg rublja nose, ali o ovoj temi – plinskom haraču niti riječi. Zanimljivo je da niti kandidati o toj temi, iako su o njoj informirani, nisu javno niti pisnuli a puna su im usta brige za stanovnike i obećanja o iskorjenjivanju korupcije (u teoriji, a u praksi?).

Stoga je vrlo teško na osnovi pitanja RTL kviza, neinformiranom puku donijeti odluku za koga glasati: za onog školovanog, civiliziranog, uglađenog i pomalo utopista (i „strahote“ li crvenog kao što je i najistaknutiji dio HDZ-a – tj. desna frakcija bivšeg SK), ili za onog neukog (ONO-DSZ) „vizionara“, koji je s brda sišao došljak, i mijenja religije i partije kao prljave čarape – tj. prema svojoj potrebi (godinama do izbora bio je crven, a uz to i „katolik od rođenja“ – dakle, spojio je nespojivo). Ne može se za potonjeg reći da nije sposoban: svojevremeno je postao crveni gradonačelnik sa samo 6% glasova SDP stanovnika Zagreba. Datumi rođenja njihovih supruga i njihova stupanja u brak baš i nisu neki elementi važni za odluke glasača. Stanovništvu, dakako ostaje demokratsko pravo da ne bira nikoga. Taj tzv. drugi izborni krug je čista trgovina interesnih grupa (potpornji), a ne izražava volju stanovnika, koja je bila vidljiva samo u prvom krugu. Uz to predsjednik republike (barem dosadašnji) ne brine o bitnim pitanjima života stanovnika Hrvatske, a uz odnos snaga (onih koji sjede u Saboru i vladi) niti ne može. Možda bi bilo najbolje tu funkciju ukinuti (vidi: Biti predsjednikom u Apsurdistanu 1. i 2. dio

http://hrvati.com i

http://hrvati.com.

Nema nikakvog razloga za poskupljenje plina kućanstvima. U Hrvatskoj je plin u odnosu na kupovnu moć stanovnika među najskupljima u svijetu (vidi - cijene plina) i danas je najmanje desetak puta više cijene, nego je cijena njegova proizvođenja iz Jadrana. Trenutni tzv. ministar gospodarstva protumačio je poskupljenje plina visokom cijenom plina za kućanstva u Sloveniji. Kažu da je 60% viša nego u Hrvatskoj, ali nigdje nije spomenuo da je i BDPppp u Sloveniji 80% viši nego što je u Hrvatskoj. Cijena plina koji se dovodi u plinsku mrežu u Sloveniji je 8 puta (800%) viša nego onog koji ulazi u mrežu u Hrvatskoj, jer Slovenija nema svoju proizvodnju plina, nego ga uvozi iz Rusije (po cijeni od oko 0,4 USDm3), a Hrvatska najvećim dijelom (do 95%) namiruje svoje potrebe vlastitom proizvodnjom plina (troškovi su manji od 0,05 USD/m3), a mogla bi zadovoljavati i cjelokupne potrebe (da ga suludo ne troše veliki potrošači). Stoga plin za kućanstva u Hrvatskoj treba biti i znatno jeftiniji nego je u Sloveniji (a također u Austriji ili Mađarskoj iz istog razloga- zato što ni one gotovo nemaju svoju proizvodnju plina). S obzirom na navedeno plin bi u Hrvatskoj trebao pojeftiniti, a nikako poskupjeti. Ako su prilikom prodaje INA-e Mađarima političari dogovorili da će nam Mađari naš plin prodavati po istoj cijeni kao što nam Rusi prodaju plin (8 puta više od proizvodne cijene iz Jadrana) onda je jasno da je onaj koji je to dogovarao, jako opljačkao stanovnike Hrvatske. U mađarsko-talijansko-slovenskoj koloniji Hrvatskoj, bar što se tiče energetike, sve je moguće. Tko nam je kriv što poklanjamo naš plin iz Jadrana Italiji? Oni koji su potpisali štetne kolonizatorske ugovore o poklanjanju INA-e (2003.) i jadranskog plina (1997. i kasnije).

Stoga je poskupljenje plina podvala gramzivih interesnih grupa vladi RH ili je u pitanju nešto drugo. Zacijelo bi kreatora plinskog harača – tzv. ministra gospodarstva zbog tog njegova prvog uratka trebalo hitno smijeniti, jer djeluje protivno interesima stanovništva, a u korist onih koji kontinuirano pljačkaju stanovništvo. Na to, u čijem će interesu spomenuti djelovati, bezuspješno su upozoravali sindikati već prilikom njegova nedavnog imenovanja ministrom.

Nemojte trošiti plin – grijte se zimi na obnovljivoj energiji

Naš predsjednik priključio se onima koji puhanjem na žarulje u Kopenhagenu „spašavaju“ svijet („Bezuspješno puhanje na žarulje u Kopenhagenu“ (http://www.croatia.ch). Održao je i zapaženo izlaganje u kojem kaže da se treba više orijentirati na korištenje obnovljivih izvora energije. Slična su nastojanja i naše predsjednice Vlade. Uspješno je dogovorila s Mađarima da će nam Mađari skuplje prodavati naš plin, kako ga ne bi u buduće puk još skuplje plaćao, tj. plaćao, kako kaže, njegovu „pravu cijenu“. Kako mnogi od sve siromašnijih stanovnika, žrtava stanja u koje su političari doveli Hrvatsku, nemaju novca niti za plin niti za električnu energiju ne ostaje im drugo nego da se griju na energiju koja dolazi od Sunca. Stoga im ništa drugo ne preostaje, nego da i po zimi, po mraku, kada temperature padnu ispod desetak oC uživaju taj oblik energije koji im preporučaju političari i neka još otvore i prozore da im bude ljepše (čisti zrak). Kako se nikako ne mogu suglasiti sa tom službenom strategijom rješavanja problema stanovnika napisao sam pismo (17.12.2009.) nekim organizacijama koje bi trebalo zanimati što nepoštene interesne grupe čine stanovništvu (Savez samostalnih sindikata Hrvatske; Hrvatska udruga za zaštitu potrošača; Hrvatsko žrtvoslovno društvo; Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije; Hrvatsko novinarsko društvo) u kojem sam im objasnio da nema opravdanog razloga za poskupljenje plina.

Neki me pitaju: Što te udruge mogu napraviti da se političari počnu drukčije ponašati? Odgovorio sam im – ne mnogo, ali ipak u društvu u kojem istina teško prodire do javnosti, mogu pomoći da istina dođe do onih koji ne vjeruju svemu što im različite nepoštene interesne grupe podvaljuju, zatim njenim prijenosom s osobe na osobu pomoći podizanju znanja i svijesti stanovnika da im može biti bolje (to je posve primjereno sadašnjoj ukradenoj lijepoj našoj). Tako su to za kriznih vremena Hrvati radili i u prošlosti, a Hrvatska je daleko odmakla u prošlost, nije se zaustavila u kapitalizmu i još se ne zna gdje će se u vremenskom hodu zaustaviti u feudalizmu ili robovlasništvu. Stoga koga zanima, neka pročita kojom se strategijom (pljačkom) dosizanja cilja – sve većeg osiromašenja svoga naroda služe oni koji imaju moć i vladaju medijima – plinskim haračem.

Prema informacijama u medijima, vlada RH je u dogovoru s Mađarima odlučila od 1. siječnja 2010. ponovno poskupjeti plin. Predsjednica Vlade istaknula je da bi, da nije postignut dogovor s Mađarima, stanovništvo moralo još skuplje plaćati plin i da bi za plin moralo plaćati „pravu cijenu plina“. Nije rekla što podrazumijeva pod pravom cijenom plina i zašto bi nam cijenu plina koji se proizvodi na području Hrvatske morali određivati Mađari, odnosno zašto bi naš plin stanovnici Hrvatske morali kupovati od Mađara. Očito pod pravom cijenom plina g. predsjednica ne smatra proizvodnu cijenu plina u Hrvatskoj koja iznosi manje od jedne desetine one po kojoj se plin prodaje kućanstvima. Neke korumpirane osobe amoralno tu pljačkašku, preko svake mjere visoku cijenu plina u odnosu na kupovnu moć stanovnika, usuđuju se nazivati socijalnom. No još ni to im nije dovoljno, pa plin treba još više poskupjeti. Očito se radi o daljnjoj pljački i rasprodaji Hrvatske unatoč brojnim izjavama da se želi stati na kraj kriminalu i korupciji u Hrvatskoj. Jasno je zašto oni koji su potpisali spomenute štetne ugovore ne daju javnosti i predsjedniku RH odgovor na pitanje zašto je u bescjenje prodana INA Mađarima (2003.) i zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom“ korištenju plina iz Jadrana sa Talijanima (1997.i kasnije). Ne daju ih zato što je očito, već iz onoga što je o njima doprlo u javnost, da su sklopljeni tako da izazivaju golemu štetu stanovništvu Hrvatske i znače rasprodaju onog najvrednijeg blaga koje Hrvatska ima. Stoga je nužno te ugovore što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se i Mađari i Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora, a na štetu hrvatskog puka. Žrtve tih ugovora su svi stanovnici Hrvatske – potrošači plina i drugih energenata (električne energije, topline, naftnih derivata) i svih ostalih potrošačkih dobara koje taj potez – povećanje ionako prekomjerne cijena plina izaziva.

Nema niti jednog opravdanog razloga za ponovno poskupljenje plina kućanstvima. Poskupljenje plina će lančano izazvati poskupljenje mnogih drugih potrošačkih dobara.

Stanovnici Hrvatske su žrtve bezočne pljačke. Evo zašto:

1. Današnja cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj je oko 2,5 kune/m3 (oko 0,5 USD) što je desetak puta više nego cijena njegova proizvođenja iz plinskih polja u Jadranu (investicija + pogon i održavanje = manje od 0,05 USD/m3), a trošak proizvođenja u kontinentalnom dijelu Hrvatske još je niži. Prije poskupljenja onaj tko ga poskupljuje treba objasniti kome odlazi profit koji čini više od 9/10 cijene plina koju plaćaju stanovnici. Uz ovakav profit priča je za malu djecu da INA-Mol posluje s gubitkom. U maloj Hrvatskoj ima čak 39 distributera plina, ni jedan nije bankrotirao, a to pokazuje da je i distribucija plina izuzetno unosan posao. Ni to im nije dovoljno, pa žele plin i dalje poskupljivati.

2. Hrvatska proizvodnjom plina na svom teritoriju zadovoljava u razdoblju od 2002. do 2007. između 73,1 - 94,3 % potrošnje, a ne samo 60% kako u svrhu poskupljenja plina sistematski obmanjuju javnost (na taj način ispada da moramo uvoziti čak 40% skupog plina iz Ruske federacije). Godine 2007. npr. u Hrvatskoj je proizvedeno 2,89 milijardi m3, a potrošeno 3,31 milijardu m3. Izvezeno je 751,7 milijuna m3 (po oko 0,063 USD/m3), a kućanstva su potrošila 623 milijuna m3 (po oko 0,5 USD/m3). Vidi javno dostupne službene bilance plina:

plin

3. Treba dati na uvid javnosti ugovore o „zajedničkoj“ proizvodnji plina iz Jadrana (1997. i kasnije). U sedam godina (2001. – 2007.) u Italiju je izvezeno iz Jadrana čak 3,4 milijarde m3, što je gotovo toliko plina koliko su u tom razdoblju potrošila ukupno sva kućanstva u Hrvatskoj. S obzirom na svoj ulog, Italija taj plin dobiva gotovo po proizvodnoj cijeni, a Hrvatska ga mora nadoknaditi uvozom iz Ruske federacije za iznos koji je 6-8 puta viši od onoga što su platili (uložili) Talijani. Talijani su dosadašnjim izvlačenjem plina iz našeg dijela Jadrana višestruko namirili troškove koje su imali pri puštanju (i pogonu i održavanju) polja u proizvodnju (slično kao i Mađari iz profita INA-e-Mola ono što su platili za INA-u). Taj ugovor treba što prije staviti izvan snage jer je njime već dosad napravljena nepopravljiva šteta Hrvatskoj. Nema javno dostupnih podataka koliko je (i da li je uopće) plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj.

4. Cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj s obzirom na kupovnu moć stanovnika među najvišima je u svijetu (vidi - cijene plina.). Tvrdnja onih koji ga poskupljuju da je plin skuplji u Austriji i Mađarskoj nipošto ne znači da ga treba poskupjeti i u Hrvatskoj. Austrija je 2007. 84%, a Mađarska 89% svojih potreba zadovoljavala uvozom skupog plina, a Hrvatska je zadovoljavala 87,4% svojih potreba proizvodnjom u Hrvatskoj (čija proizvodna cijena je barem 8 puta niža od one po kojoj plin prodaje npr. Ruska federacija). Svakom je jasno da je to velika razlika i da plin u Hrvatskoj stoga treba biti znatno jeftiniji nego u spomenutim zemljama, osim ako naš plin ne moramo skupo kupovati od Mađara (javnost još nije dobila odgovor na vrlo umjesno pitanje predsjednika RH zašto je ¼ INA-e 2003. u bescjenje prodana Mađarima). Javnost ne dobiva na uvid spomenute ugovore, jer je njima napravljena nepopravljiva šteta Hrvatskoj i treba ih hitno staviti izvan snage ili poništiti: kako onaj o prodaji INA-e Mađarima (iz 2003.) tako i one o „zajedničkoj“ proizvodnji plina iz Jadrana s Italijom (iz 1997. i kasnije). Posve je suluda tvrdnja kreatora plinskog harača – tj. planovi da cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj treba biti ista kao u EU u kojoj je kupovna moć stanovnika oko 3 puta veća nego u Hrvatskoj. Treba li nam uz takve planove ulazak u EU?

5. Posve je izmišljen problem skladištenje plina (i izrada novih iz istrošenih plinskih polja), jer je uz sadašnju proizvodnju i potrebe za uvozom plina zapremnina skladišta Okoli sasvim dovoljna. Naglašava ga se samo da bi netko njegovim ponovnim otkupom od INA-e - Mola (zajedno sa plinom) za oko 250 milijuna USD dobro zaradio. Skladište Okoli (4 kompresora, 22 bušotine, 500 mil.m3 plina) kupuju čak za oko 250 milijuna USD, a prodali su 2003. god. četvrtinu INA-e (1/4 od ukupno u INA-nih stotina bušotina, 24 plinska polja sa ukupno 40,9 milijardi m3 plina, 34 + 8 naftnih (i kondenzatnih) polja sa 11,7 milijuna m3 nafte i kondenzata, golema mreža plinovoda i naftovoda, rafinerije... – prema službenim javno dostupnim podacima 2007.) Mađarima u bescjenje, za samo 505 milijuna USD. Zašto se uopće odvaja posao s plinom (izuzima iz INA-e-Mola) od tehnološki ne djeljivog naftno - plinskog? To je tehnološki posve besmisleno jer je rad plinskog skladišta isto što i rad plinskog polja (dakako, uz dodatak kompresora za utiskivanje plina u istrošeno plinsko polje).

6. Treba osjetno racionalizirati – smanjiti potrošnju plina u Petrokemiji i HEP-u kojima INA - prodaje plin po znatno nižoj cijeni nego kućanstvima i nego što ga uvozi iz Ruske federacije, a razlika se namiruje prekomjernom cijenom plina za kućanstva. Na taj način mogla bi se smanjiti potrošnja plina u Hrvatskoj za oko jednu milijardu m3 (u Petrokemiji oko 300 milijuna, a u HEP-u 700 milijuna m3) i uz prekid ugovora o štetnom izvozu plina u Italiju, smanjiti ili čak ukinuti potrebu za ruskim plinom sve dok vremenom potrebe za plinom u Hrvatskoj ne porastu (ako će ga stanovništvo moći plaćati).

Petrokemija oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva izveze (više od 300 milijuna m3 plina potrebno za proizvodnju za izvoz), a kućanstva prekomjernom cijenom plina to subvencioniraju. Zašto? Gdje je tu tržište koje spominju? U svom dvadeset pet godišnjem postojanju Petrokemija je potrošila više plina nego što su sva kućanstva u Hrvatskoj potrošila od početka korištenja tog energenta, da bi oko 60% gnojiva izvezla.

HEP je veliki potrošač plina ali i najveći potrošač električne energije u Hrvatskoj. 2007. god potrošio je 1,41 milijardu m3 plina za energetske transformacije u električnu energiju i toplinu (toplinska mreža), a dobiva ga također po osjetno nižim cijenama nego što ga INA uvozi. No kako ga (i naftne derivate) koristi? Malo se u javnosti zna da je HEP i najveći potrošač električne energije u Hrvatskoj. Gubici električne energije u HEP-ovoj elektromreži (i samopotrošnja u elektranama) su pojedinih godina (npr. 2003. - 3,149 milijarde kWh) čak veći nego potrošnja električne energije cjelokupne hrvatske industrije. Sav preostali hidropotencijal za izgradnji novih hidroelektrana u Hrvatskoj nije dovoljan za namirivanje tih gubitaka. Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu električne energije za kućanstva - osjetno je poskupljuju, i nikoga za to nije briga. U europskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina oko 3 puta manji nego što su u Hrvatskoj danas. Da ih se svede na one u Europi to bi značilo uštedu više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, osim što se nepotrebno troše primarni energenti (ugljen ili mazut ili plin), zagađuje se okoliš.. Potrebno je oko 700 milijuna m3 za proizvodnju 2 milijarde kWh izgubljene električne energije. Da HEP svoje gubitke svede na europski prosjek od prije dvadeset godina to bi značilo uštedu plina od 700 milijuna m3.

Petrokemija plin za proizvodnju umjetnog gnojiva za izvoz (više od 300 milijuna m3/god) i HEP za proizvodnju izgubljene električne energije (oko 700 milijuna m3/god.) trebaju platiti po punoj cijeni plina koji INA-Mol uvozi iz Ruske Federacije (oko 0,40 USD/m3), pa ako im je takav rad tržišno rentabilan, neka samo nastave tako raditi, a ne svoje promašaje naplaćivati od malih potrošača – kućanstava u prekomjernoj cijeni plina, električne energije i grijanja. Dakako, političari koji vladaju tim sustavima to uopće ne razumiju.

7. Štete izazvane nekontroliranom obustavom plina industriji prošle zime (tvrde da su iznosa oko 2 milijarde kuna – pa da bi se namirile, uveden je dodatni porez, tzv. Harač na plaće imirovine), najvećim dijelom su posljedica zbivanja – nemara u Hrvatskoj, a manje spora Rusija-Ukrajina. Najvjerojatnije se radi o podvali Vladi RH, a skrivaju podatke iz kojih se to može pouzdano ustanoviti. Stalno su kukali - paničarili kako sve ovisi o skladištu Okoli (da u njemu ima premalo plina), a ono je gotovo zanemarivo s obzirom na zapremninu 24 plinska polja iz kojih se proizvodi plin, a svako od njih je u prosjeku 3 puta veće zapremnine nego li je Okoli.

8. Ni ove godine nisu ništa poduzeli da ne dođe ponovno do prekida isporuke plina potrošačima ako se osjetno spuste temperature zimi, ili nastupe problemi na relaciji Ukrajina- Rusija, iako su ove godine već osjetno poskupjeli plin za domaćinstva, a sada ga od 1.1.2010. ponovno poskupljuju.

 

Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

Doktor tehničkih znanosti (naftnog rudarstva – ležišta plina)

http://www.croatia.ch

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Oni koje zanimaju detalji za navedene tvrdnje mogu ih naći u mojim tekstovima:

 

1. Projekt razaranja energetike u Hrvatskoj (3 x 2 milijarde USD šteta u energetici + nafta i rat) http://hrvati.com

2. Neobična matematika u hrvatskoj energetici na primjeru podmorskog energetskog blaga (Stručno-znanstveni skup MH: MORE HRVATSKO BLAGO, Zagreb 23.-25.4.2008.)

http://www.croatia.ch

3. Gubici i samopotrošnja elektrana u Hrvatskoj

http://hakave.org

4. Tko i zašto je u bescjenje prodao INA-u ? Ministri i stručnjaci bescjenja

http://www.dragovoljac.com

5. Bezuspješno puhanje na žarulje u Kopenhagenu - neka propišu koliko će padati kiša

http://www.croatia.ch

Uto, 22-10-2019, 09:20:49

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.