Tenkić i ured za trošenje novca i zaštitu od NLO

Tenkić i ured za trošenje novca i zaštitu od NLO 

U prosincu 2008. u nekoliko informativnih TV emisija bio je prikazan humoristični prilog o nabavljanju vrlo skupe opreme (oklopno vozilo, helikopteri...) u gradu Zagrebu za tzv. ured za upravljanje u krizama, te postavljeno umjesno pitanje za kakve se to krize pripremaju. Možda im treba stoga što je Hrvatska izložena "tsunamiju korupcije" što je nedavno izjavio hrvatski predsjednik na susretu s Hrvatima u New Yorku, a za spašavanje može dobro poslužiti oklopno vozilo i helikopteri. Večernji list je 10. prosinca također objavio specijalno maskirno izdanje Zagreb (na pet stranica) u kojem se šali s nesuvislim trošenjem novca stanovnika Zagreba. Hvale je vrijedan i test radija Antene kojim je provjeren rad ureda za trošenje novca u slučaju pojave NLO. To je sjajna ideja s obzirom na smislenost spomenuta ureda. No, šalu na stranu, stvari su mnogo ozbiljnije i tužnije. Koga zanima što je to upravljanje u krizama i što se sa sustavom koji smo izgradili za obrambenog rata dogodilo, neka pročita [3] i [4].

Dakako, da nikakvih promjena nema, slično kao niti poslije afera s mnogim drugim „mudrim“ potezima političara u kojima su potrošeni mnogo veći iznosi novca [1]. To je izgleda normalno u zemlji u kojoj je igranje golfa (i otimanje zemljišta) i rukometa važnije od zdravstva, gospodarstva (naročito energetike, brodogradnje, željezara...). Kako neovisnost o uvozu energenata političari kane postići uništavanjem energetike [1] tj. rasprodajom energetskih objekata i sirovina strancima? Zašto brodogradilišta i željezare u nama susjednim zemljama mogu dobro poslovati, a naše treba uništiti i radnike otpustiti? S obzirom na zbivanja možda će političari morati nabaviti još mnogo tenkića i helikoptera za spašavanje.

Kao posljednji ratni zapovjednik (imenovala me Vlada uz suglasnost predsjednika republike) RH sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva, koji je razoren usred rata, poprilično sam dobro informiran o tome čemu takav sustav treba služiti. Loše je što se na neki način osjećam odgovornim za ovo što se u Zagrebu događa. Naime, nikako godinama nisam nailazio na razumijevanje - odgovor političke vrhuške RH (bez obzira kojim su strankama ili partijama pripadali) na moja upozorenja (na kraju teksta u [3] je niz linkova na tekstove u medijima o potrebi uspostave sustava) da treba ponovno u Hrvatskoj uspostaviti odgovarajući sustav za upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima razoren usred rata (za razaranje sustava nitko nije odgovarao; slično kao što nije niti za slanje nafte i derivata agresoru za vrijeme rata – vidi [1]), pa sam prije nekoliko godina obavijestio jednog od gradskih "otaca" (političara koji je neko vrijeme, prije rata, glumio ministra gospodarstva, energetike..) o tome što je to sustav za upravljanje u krizama kako bi se makar u Zagrebu pokrenuo zametak takve organizacije. No, umjesto onoga što sam predlagao, u Zagrebu su napravili ured za trošenje novca i nazvali ga ured za upravljanje u krizama, a očito je da se oprema samo za invaziju NLO i „tsunami korupcije“. Osim nesuvislog trošenja novca i snimanje isto takvih "akcijskih" filmova u kojima uvijek isti brbljavi glavni glumac nešto trabunja o upravljanju u krizama, izgleda da taj ured niti nema nikakvu drugu svrhu. Dakle, da nisam predložio spomenutom političaru da se ozbiljno pristupi ovoj važnoj temi, manji bi bili troškovi. Na žalost tako je i u mnogim drugim područjima života u Hrvatskoj. Struka ne smije izložiti nikakav prijedlog za rješavanje problema, a da ga nepošteni pojedinci ne zloupotrebe, ne riješe ništa, a od stanovništva pokupe mnoštvo novca [2].

Nabavljanje spomenute skupe opreme, pa ni tenkića, nije ništa novo u Hrvatskoj. Nekog bi možda moglo iznenaditi kome su bili 1996. god. potrebni prevodioci za jedan broj egzotičnih jezika u jednom bezveznom dijelu MUP-a koji nije ničemu služio (osim za trošenje novca), a na čelu kojeg je bio vlasnik turističke agencije. No, potrebni su bili da bi vrhuška u MUP-u mogla na račun puka putovati po cijelom svijetu (slatki život), a da se tamo ne izgubi jer ne znaju strane jezike. Na taj način napravili su u biti u MUP-u još jedno malo turističko ministarstvo vanjskih poslova. Spomenuti turistički djelatnik sada se bavi prodajom diploma visoke škole za ništa, a u MUP-u je bio glavni za određivanje tko je branitelj a tko nije. To što su pojedini dijelovi MUP-a tada bili prava legla kriminala i zloupotreba nikog nije zanimalo niti zanima.

S obzirom na interes medija za istinito informiranje javnosti o upravljanju u krizama, zacijelo će u Hrvatskoj jednom biti ponovno uspostavljen sustav. To će se dogodili, ako ne prije, onda čim se naši za rasprodaju Hrvatske najzaslužniji političari uhljebe na dobro plaćenim mjestima u EU administraciji i izgradi most za Pelješac.

Branimir Molak

[1] Pljačka stoljeća
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2465&Itemid=1 (1. dio)
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2470&Itemid=1 (2. dio)

[2] Konj vuče kola naprijed, a akademici desetljećima tek „počinju“
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1254&Itemid=1

Onima koji žele više znati o upravljanju u krizama predlažem da pročitaju:

[3] Mafija u sprezi s političarima srušila je sustav obrane, zaštite i spašavanja još u domovinskom ratu (1. Znanstveni skup o braniteljima i žrtvama rata, Poreč 2007.)
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=628&Itemid=1 (1 dio)
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=629&Itemid=1 (2 dio)

[4] Što je upravljanje u krizama (IV žrtvoslovni kongres Zagreb 2007.)

[5] Još više o sustavu za upravljanje u krizama piše u mojoj knjizi o upravljanju u krizama (recenzenti gen. A. Tus i dr. J. Čiček 1995.).  

Bilješka o autoru