DORH i politički selektivna borba protiv kriminala

Pozdravljam i podržavam aktivnosti koje DORH poduzima u borbi protiv, prije svega gospodarskog kriminala i korupcije u društvu. Bez tih i takvih aktivnosti ne može se, niti uz najbolju volju i najbolje programe, pristupiti sanaciji postojećeg izuzetno teškog gospodarskog stanja kao što se ne mogu otvoriti neke obećavajuće perspektive u tom pogledu. Seriozni investitori naime, bježe od destinacija gdje prevladava kriminal i korupcija i prepuštaju ih kojekakvim špekulantima, bjelosvjetskim hohštaplerima, peračima novca – jednom riječju mafiji. Da je Hrvatska u dobrom dijelu upravo to pokazuju stotine i stotine istraga i sudskih procesa koji se trenutačno vode, a to je samo manji dio onoga što bi još trebalo odraditi.

Dakle, ono što, uz ovaj dobar trend, zabrinjava jest dojam koji se opravdano stječe kako se od DORH-a, ali i od hrvatskih sudova općenito, borba protiv kriminala vodi selektivno. Politički selektivno, naravno. Ne treba se biti posebno mudar da se to uoči isto kao što se ne treba biti posebno pametan da se pronađe plauzibilno objašnjenje zbog čega je to tako. Pritisak „međunarodne zajednice", prije svega EU-a, oko XXIII. poglavlja predpristupnih pregovora natjerali su naše pravosuđe da pokrene lavinu procesa vezanih uz gospodarski kriminal i korupciju u RH. Tim postupkom zadovoljena je statistika, eliminirani su jednim dijelom utjecajni pojedinci iz politike i gospodarstva te je sada lagano došlo vrijeme da se taj posao zatvori.

"Naši" i "njihovi"

Izbori su pred vratima i želja je da se vlast preda onima sa kojima se nitko nije pozabavio, s tog kriminalnog aspekta naravno, koji su još uvijek zaštićeni, a zapravo su izmislili i „patentirali" model ponašanja primjerice. Kriminalni aspektIzbori su pred vratima i želja je da se vlast preda onima sa kojima se nitko nije pozabavio, s tog kriminalnog aspekta naravno, koji su još uvijek zaštićeni, a zapravo su izmislili i „patentirali" model ponašanja primjericeu procesu pretvorbe Ante Markovića te kasnije privatizacije koja je iz nje proizišla. Vrh kriminala u Hrvatskoj nije ni dotaknut, a glavni nositelji već predlažu, što naravno uopće ne čudi, „Vladu nacionalnog spasa" pri čemu ono „nacionalnog" možemo slobodno zamijeniti riječju „njihovog" spasa. „Njihova" je u potpunosti kako gospodarska tako i politička, pravosudna i medijska moć tako da su i vama očigledno postavljene granice djelovanja.

Kada je Carla del Ponte Ivici Račanu kazala kako Hrvatska treba izručiti Haagu i/ili sama procesuirati nekolicinu svojih generala da bi se uspostavila ravnoteža krivnje za rat u Hrvatskoj i BiH, a što je pretpostavka za „normalizaciju" odnosa na području bivše države, on je zaštitio „svoje", a procesuirani su Gotovina, Norac, Markač, Praljak, koji nikako nisu „njegovi", odnosno „njihovi"!

Eto, po tom obrascu, gotovo identično se postupa i u ovoj hrvatskoj „kriminalnoj priči". Ima čak i nekih personalnih poveznica kao primjerice Anto Nobilo – koji je tada sudjelovao u „vojnom" selektiranju, a i danas to, s Čedom Prodanovićem, svojim starim kolegom još iz davnih 80-ih, iako tada ne odvjetničkim, čini u ovom aktualnom „gospodarskom" dijelu. Oni se, kao predvodnici čitavog niza odvjetnika njihovog (neojugoslavenskog) svjetonazora angažiraju u obrani onih koji nisu „njihovi", nadziru u sprezi s dijelom pravosudnih tijela kompletan tijek događaja i dovode „svojima" stvari u željeni red!?

Jadna je naša Hrvatska kada su u njoj postali mjerilo poštenja Nobilo, Čačić, Linić, Jakovčić... No, tomu se mogu čuditi samo politički „Hlebinci" koji ne znaju da su oni prijatelji DORH-a, baš kao i sudstva, puno dulje od posljednjih 20 hrvatskih godina.

Kriminal u Istri

Osobno sam ukazivao i ukazujem na polit – kriminal u Istri, koja neosporno u Hrvatskoj ima avangardnu poziciju, čak je policija u nekim predmetima i u pojedinim slučajevima odradila stvari do „kraja", bolje rečeno do pravosuđa koje je potom zaustavilo „neželjene" istrage i postupke.

Kao primjer onoga što se (ne) radi navesti ću primjer koji je u posljednje vrijeme postao predmetom mojeg interesa. Radi se o „povratniku" Selektivno pravosuđeOsobno sam ukazivao i ukazujem na polit – kriminal u Istri, koja neosporno u Hrvatskoj ima avangardnu poziciju, čak je policija u nekim predmetima i u pojedinim slučajevima odradila stvari do „kraja", bolje rečeno do pravosuđa koje je potom zaustavilo „neželjene" istrage i postupkeDanku Končaru kojeg sam 22.rujna ove godine kazneno prijavio USKOKU u Zagrebu zbog sumnje u organizirani kriminal. (Dotični gospodin je dobro došao „povratnik", kao što je primjerice bio Goran Štrok, dok seriozni i bogatiji hrvatski iseljenici poput Maglice, Letice pa i Lukšića to nisu bili i/ili još uvijek nisu. I tu se može kazati da se radi o „našim" i „njihovim" što je u suprotnosti s, po mojem mišljenju, jedino ispravnom politikom pokojnog predsjednika Tuđmana o nužnosti pomirbe, a u ispravnost čega još i danas ne sumnjam. Zanimljivo, danas su dobrodošli u Hrvatsku likovi poput svjetskog prodavača posuđa koji se „zaljubio" u Kraljevicu, „kralj bakra", „kralj malih TV postaja" iz susjedne nam države, „kralj kroma"...!? Slučajno? Možda, ali samo za one koji od silnih stabala ne vide šumu!). Nešto više od mjesec dana prije moje kaznene prijave „Večernji list" je na dvije stranice objavio gotovo u cijelosti pojedinosti koje su predmet moje prijave.

No, taj napis nije DORH-u bio dovoljan da pokrene istragu po službenoj dužnosti već sam ih na to morao osobno potaknuti podnošenjem kaznene prijave. Za razliku od toga taj gospodin, koji ima respektabilnu kriminalnu prošlost i sadašnjost, svoj privatni poslovni problem koji ima s Vinkom Cetinski, bio je u stanju pokrenuti čitav policijski, pravosudni i medijski aparat za javni linč dotične gospođe čak i prije pokretanja istrage. Još daleko od pravomoćne presude, a što bi zapravo trebao biti uobičajeni postupak u pravno reguliranoj državi! Je li to Danku Končaru omogućeno zbog toga jer je on najkasnije nakon izlaska iz zatvora sredinom 80-tih godina postao „njihov", radio u korist bivšeg represivnog režima, a koji mu je čak iz zatvora omogućio da magistrira i doktorira?

O čemu se zapravo radi? Gospođa Cetinski je prema mojim saznanjima i na temelju toga oblikovanom mišljenju, od trenutka kada je previše toga saznala, a nije bila više spremna na daljnju suradnju, osuđena od „njihovih" na medijsko – pravosudni linč! Konkretno – preuzimanje Barbarige – Dragonere od Danka Končara, kriminal oko Glasa Istre i još neke „sitnice" o kojima ću nekom drugom zgodom, zapravo tek nakon što posložim novu kaznenu prijavu protiv „najbogatijeg Hrvata".

Žalosno je da ovaj moj dopis mora ići na tisuće adresa, dokazi će biti pohranjeni kod većeg broja prijatelja iz vojnih i obavještajnih krugova (umirovljenih, naravno), kod hrvatskog javnobilježničkog ureda kao i jednog inozemnog, a sve to zbog pravne i fizičke sigurnosti. Pitajmo se svi zajedno - zbog čega ili koga je takav moj postupak uopće nužan u demokratskoj Hrvatskoj, članici NATO-a, državi koja je u predvorju Europske unije?

Udruga Zavjet
Ninoslav Mogorović, predsjednik
(Ovaj dopis u obliku otvorenog pisma poslan je Državnom odvjetništvu RH)