CRO protiv YU

Nakon neuspješnoga pokušaja spašavanja Jugoslavije „ekonomskim reformama" Ante Markovića i pučističkim neostvarenim kombinacijama vrha tzv. JNA u drugoj polovici 80-tih godina prošloga stoljeća – potpomaganih izdašnim novčanim sredstvima Zapada - došlo je ipak do raspada te umjetne tvorevine. Srbi(janci) i Hrvati dočekali su taj dan duboko podijeljeni unutar svog nacionalnog bića. Oko 2,3 milijuna „Jugoslavena" , većinom zastupljena i dobro društveno, gospodarski i politički pozicionirana kod ova dva naroda, nisu željeli prihvatiti raspad voljene im države te su odmah započeli radom na ponovnom ujedinjenju. U tom su djelovanju potpomagani izvana, prije svega od Britanaca, čiji je konstantan interes - održavanje vlastitog monopola nadzora i upravljanja na području JI Europe onemogućujući tako i najmanji utjecaj svojih povijesnih kontrahenata, Nijemaca i Rusa. Da bi to postigli nužno je taj prostor teritorijalno objediniti.

Raspad Jugoslavije za „jugoviće" je značio početak organiziranog rada u novonastalim uvjetima kako bi obnovili Yu - države. Hrvatska je svojom politikom pomirdbe omogućila tim snagama zadržavanje/proširenje dotadašnje moći kroz nesmetanu penetraciju u svekolike društvene i političke strukture novostvorene države. Ta neojugoslavenska snaga i njihovo djelovanje nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana promovira se u odlučujuću društvenu snagu, postaju politički dominantan faktor koji istovremeno obnaša i nadzire sve poluge vlasti i oporbe i to već punih desetak godina. RH na neki način već „živi" novu balkansku zajednicu pomažući i iščekujući da i u drugim novonastalim državama na području ex – Juge sazriju uvjeti za formaliziranjem državno – pravnih sveza jedne nove Yu - države.

Pod pokroviteljstvom i logističkim vodstvom moćne strane obavještajne službe, u RH usklađeno djeluju sve sastavnice političkog, pravnog, gospodarskog, medijsko - publicističkog i znanstveno – edukativnog života na realizaciji novog Yu - projekta. Niti jedan segment društvenog života ne smije se prepustiti „unutarnjim neprijateljima", a koje danas, za razliku od „starih dobrih vremena", nazivaju „ekstremnim nacionalistima". Nitko se pri tom ne pita što bi to trebalo zapravo značiti „ekstremni nacionalist" i po kojim parametrima se mjeri dopuštena razina ljubavi prema svojoj naciji i državi.

Živimo u predizborno vrijeme i moramo voditi računa o tomu da će ta sveobuhvatna vladajuća struktura učiniti sve samo kako bi i dalje mogla nesmetano izvršavati „domaće zadaće" za strane, većinom, protuhrvatske interese. Nije samo HDZ prekriven mrežom jugovića već su oni kapilarno umreženi i u svim etabliranim strankama ali isto tako i u nizu malih strančica koje se „probude" kada treba napraviti konfuziju na „desnici". Tada se aktiviraju, za interes strukture, tako što „samostalno" izlaze na izbore samo kako bi odnijeli pokoji postotak te stvorili konfuziju i frustraciju među biračima koji onda i u velikoj mjeri apstiniraju od izbora. Sve dok si toga nećemo postati u dovoljnoj mjeri svjesni i takvo što ne onemogućimo svim legitimnim sredstvima, struktura će nas uništavati kako gospodarski, politički, kulturološki, demografski tako i moralno - vjerski.

Hrvatska je danas u rukama „pokreta za Jugoslaviju" – on se skriva i djeluje pod raznim stranačkim imenima HDZ, SDP, HNS, IDS, nevladinim udrugama, kulturnim društvima... Daleko najveći dio političke, gospodarske, medijske i visokoškolske moći u RH drži YU-opcija u svojim rukama. Toj moćnoj, perfidno organiziranoj i vrlo učinkovitoj opciji valja suprotstaviti narodni i narodnjački pokret – za Hrvatsku! Takav jedan pokret treba okupiti sve suverenističke, nacionalne snage – bez obzira bili oni EU-roskeptici ili EU-roprotivnici! Pitanje Europe ne smije podijeliti Hrvatsku, razdjelnica treba biti YU-opcija. Zato svi koji ne žele povratak u „stara dobra vremena" trebaju naći svoje mjesto na jedinstvenoj državotvornoj listi za predstojeće parlamentarne izbore.

Ninoslav Mogorović