Nametnuti pesimizam sputava kreativnost

"Ni vladajućima niti oporbenjacima nije stalo do naroda i države. Badava njima držanje ruke na prsima, stajanje pod hrvatskom zastavom, čast pojedincima. Ali velikoj većini njih stalo je samo do vlastitih guzica i udobnih, unosnih fotelja!.Stalo im je samo do političkog preživljavanja, do još ono malo moći što domaća politika može pružiti, kao i do još ono malo novca koji je ostao neopljačkan svih ovih 20 godina. Sva njihova prepucavanja svode se samo na to." (Z. Despot, Večernji list, 23.svibnja 2011.)

Uvjeren sam da tako misli 90% Hrvata. No, od njih koji tako misle ogromna većina nije se spremna politički angažirati jer su sami sebe uvjerili kako se i onako ne može bilo što promijeniti. Kada bi društvena percepcija aktualne situacije i opće raspoloženje bili barem malo optimitističniji vrijedilo bi i dalje geslo Petrice Kerenpuha: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu." No, Krležin je junak za današnje vrijeme prevelik optimist u odnosu na većinsko raspoloženje naroda. Danas je iznimno raširen osjećaj besperspektivnosti, ne vidi se način kako riješiti egzistencijalne probleme, kredite, niske plaće,visoke režije, prijeteće ovrhe, skupoću hrane...trči se od nemila do nedraga nastojeći riješiti osobne i obiteljske probleme vezane za puko preživljavanje. Njegovo "...da nam nekak ne bu" u aktualnoj situaciji bi slovilo "...da nam nikak ne bu"! Nigdje svjetla, pa ni na kraju tunela - dapače stvara se kolektivni osjećaj da tonemo sve dublje i da nema izlaza.

Bez obzira na to što objektivno stvari stoje iznimno loše ipak postoje modeli po kojima si većina građana sama može pomoći u premoštenju ove aktualne i akutne krize. Pri tome mislim prije svega na braniteljsku populaciju koji sa svojim širim obiteljima (uz ženu i djecu, otac majka, sestra s obitelji) čine većinu hrvatskog puka. Naime, branitelji su najveći gubitnici tranzicijskog razdoblja hrvatske države. Za razliku od umirovljenika oni su većinom još uvijek radno sposobni dio stanovništva koji zbog opće gospodarske situacije i s njom povezane one na tržištu rada - ili uopće ne rade ili pak rade za niske plaće koje im ne omogućavaju normalan život. Osim toga oni su kroz višegodišnji rat jedan dio kreativnog razdoblja života poklonili Domovini umjesto da su se obrazovali, stvarali nove vrijednosti, sudjelovali u privatizaciji, sačuvali svoja radna mjesta... Naprotiv, u ogromnom su broju ostajali bez radnih mjesta, postali žrtvama te iste privatizacije u kojoj su kojekakvi mešetari pokupili "vrhnje" zahvaljujući činjenici što su im oni štitili "leđa" riskirajući pri tomu svoj vlastiti život! Mnogi još u svojoj psihi doživljavaju i proživljavaju traume rata, mnogi čame po tamnicama Europe...

Prije nešto više od godine dana, na rođendan prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, 14. svibnja 2010., u Sesvetama je utemeljena Udruga hrvatskih branitelja iz Hrvatske, BiH i dijaspore "Zavjet". Mnogi su pomislili zašto još jedna kad ih je već gotovo tisuću? No, ubrzo je postalo jasno i onima koji su bili skeptični da je to Udruga jednog potpuno novog koncepta i profila. Osim što svi koji se u nju učlanjuju trebaju prisegnuti na Bibliju, Ustav RH i statut Udruge, ta Udruga odudara od drugih i po tomu što djelokrugom rada nije ograničena samo na RH, zatim što okuplja sve pripadnike oružanih snaga RH, kao i onih iz HVO-a, ali uz te temeljne članove, "Zavjet" prima u svoje redove i sve ostale građane prije svega one mlade među kojima je i ogroman broj studenata. Organizacija se širi kapilarno u sve kutke naše Domovine i djeluje na terenu interesno, naravno prije svega u korist svojih članova. Tako se "Zavjet" angažira oko zapošljavanja, rješavanja socijalnih problema, lobiranja svojih članova u ostvarenju nekog biznisa, braniteljskih zadruga, hrvatskih kibuca itd. Mi se nismo proglasili "pozitivno diskriminiranim" dijelom društva već se nastojimo svakodnevno izboriti za interes svakog našeg člana na način što kao organizacija stojimo iza njega, a što je vrlo često dovoljno da taj pojedinac i uspije u svojoj nakani. Naravno, ne zauzimamo se za neradnike, lijenčine, a one koji su ovisni o drogi, kocki ili alkoholu nastojimo pomoći da se oslobode tih pogubnih poroka. Odlučili smo se kao organizacija jednostavno nametnuti u onim segmentima gdje je država i društvo najviše zakazalo. Želimo pomoći konkretno, "opipljivo" i brzo svima onima koji su spremni sami sebi pomoći. Od posla do besplatnih instrukcija djeci iz obitelji skromnijeg imovinskog stanja. U svemu tomu slijedimo kršćanski socijalni nauk, zauzimamo se za Ustavom zajamčenu demokraciju u društvu te stojimo iza zaštite teritorijalnog integriteta zemlje. Stranke nas zanimaju samo toliko koliko su spremne stvoriti uvjete koji će nam oduzeti dio posla stvarajući pretpostavke u društvu da ono što prije sazrije u smislu da naš narod i bez nas može ostvariti svoja temeljna prava, prije svega ono na socijalno podnošljiv život. Mislim da u ovom predizbornom igrokazu, u ovoj nacionalnoj (tragi)komediji "Zavjet" nudi najrealniju i konkretnu opciju koja nije izravno i neposredno na političkom tržištu ali je u kontekstu one primarne i stvarne zadaće politike zapravo najčišća, konkretna i transparentna politika koja se realizira u svakodnevnici Lijepe naše.

Kako bi vrh državne vlasti počeo stvarnost mijenjati u tom smislu mislimo da za takvo što nije u startu potrebno puno više od nesebične ljubavi prema Domovini i narodu kojem pripadamo. Svatko prema svojim mogućnostima i sposobnostima treba iznova dati vlastiti obol za budućnost naše djece. Bitno je da smo u tome svi za jednoga i jedan za sve. Tako organiziranim nitko ne može ništa, a mi možemo puno toga. "Zavjet" se zalaže da na odgovorna mjesta moraju doći oni koji dokazano vole svoju zemlju, oni koji su bili spremni život za nju dati. Moglo bi se reći izraelski model, modificiran na hrvatske prilike.

Isto tako zauzimamo se za što veći povratak Hrvata iz iseljeništva kao i onih u ratu prognanih na svoja djedovska ognjišta. Ovakav model rada i ponašanja brz je i učinkovit, efikasno djeluje odmah, rezultati su dnevno vidljivi ali istovremeno on otvara put i ukazuje na smjer za prijeko potrebne reforme države, njezinu transformaciju u socijalno pravednu i prosperitetnu zajednicu.

Ninoslav Mogorović